Miro Gavran

Miro Gavran (Gornja Trnava, 1961. - ) hrvatski dramatičar, romanopisac, pripovjedač i pisac za mlade.

Najizvođeniji je suvremeni hrvatski dramatičar u zemlji i inozemstvu u
proteklih petnaestak godina. Djela su mu prevedena na više od 30 jezika.

Dosad je imao više od 160 kazališnih premijera širom svijeta, počev od Zagreba, Rotterdama, Maribora, Washingtona, Pariza, Krakova, i Sofije pa sve do Bombaja, Buenos Airesa, Ljubljane, Pečuha, Bratislave, Waterforda, Atene, Sarajeva, Novoga Sada, Podgorice, Mostara, Beča, Budimpešte, Bautzena, Moskve, Rio de Janeira.... Njegove predstave vidjelo je više od dva milijuna gledatelja.

Jedini je živući pisac u Europi koji ima kazališni festival njemu
posvećen, na kome se igraju isključivo predstave nastale prema njegovim
tekstovima, a koji od 2003. godine djeluje u Slovačkoj pod nazivom Gavranfest.

Među njegovim kazališnim tekstovima ističu se drame: Kreontova Antigona, Noć bogova, Ljubavi Georgea Washingtona, Čehov je Tolstoju rekao zbogom, Najduži dan Marije Terezije, Kraljevi i konjušari, Shakespeare i Elizabeta, Pacijent doktora Freuda, Muž moje žene, Kad umire glumac, Zaboravi Hollywood, Sve o ženama,"Sve o muškarcima", Vozači za sva vremena, Hotel Babilon, Kako ubiti predsjednika, Zabranjeno smijanje, i Nora danas.
Dobio je dvadesetak književnih i kazališnih nagrada u zemlji i inozemstvu, a među njima i nagradu Central European Time(1999.), koja se dodjeljuje najboljim srednjoeuropskim piscima za cjelokupan opus, te nagradu Europski krug (2003.) za afirmaciju europskih vrijednosti u književnim tekstovima.

Usto je trostruki dobitnik Nagrada za dramsko djelo "Marin Držić" Hrvatskog ministarstva kulture za tekstove Kad umire glumac, Zabranjeno smijanje, i Nora danas.

Diplomirao je dramaturgiju na Akademiji za kazalište, film i televiziju u Zagrebu. Djelovao je kao dramaturg i ravnatelj Teatra &TD,u
kome je 1990. pokrenuo scenu "Suvremena hrvatska drama". Idejni je
začetnik i glavni urednik književnog časopisa Plima (1993.-1996.).

Bio je pokretač i stalni pisac Epilog Teatra (1995.- 2001.), a potom sa
svojom suprugom glumicom Mladenom Gavran pokreće Teatar GAVRAN (2002.)
koji svake godine izvede jednu njegovu premijeru i oko devedeset
repriza.

Objavio je sedam romana: Zaboravljeni sin, Kako smo lomili noge, Klara, Margita, Judita, Krstitelj i Poncije Pilat.

Napisao je i filmski scenarij Djed i baka se rastaju.

Za mlade čitatelje je napisao osam knjiga: Svašta u mojoj glavi, Kako je tata osvojio mamu, Zaljubljen do ušiju, Oproštajno pismo, Sretni dani, Igrokazi s glavom i repom, Pokušaj zaboraviti i Profesorica iz snova.

Njegovi kazališni i prozni tekstovi uvršteni su u brojne antologije i hrestomatije u zemlji i inozemstvu, a njegovo djelo proučava se na sveučilištima diljem svijeta.

U veljači 2005. godine sarajevska sveučilišna profesorica Gordana Muzaferija objavila je monografsku knjigu Kazališne igre Mire Gavrana
u kojoj je na tri stotine stranica analizirala trideset četiri
Gavranova teksta pisana za kazalište. u proljeće 2007. godine njemačka
izdavačka kuća ANTON HIERSEMANN STUTTGART iz Stuttgarta koja proteklih
pedesetak godina, svake treće godine objavljuje izbor najboljih
svjetskih dramatičara, uvrstila je čak tri Gavranova teksta u najnoviji
izbor, a riječ je o dramama "Kreontova Antigona", "Ljubavi Georgea
Washingtona" i "Noć bogova". među uvrštenim autorima su i David Edgar,
Jon Fosse, Michael Frayn, Peter Handke, Elfride Jelinek, Neil LaBute,
Slawomir Mrožek, Yasmina REza, Tom Stoppard i George Tabori.

Gavran je, počev od 1990., vodio preko trideset škola dramskog pisanja.

Od 1993.godine živi i radi kao profesionalni pisac u Zagrebu.

E ovo je faca! Definitely!