20 godina kasnije ili zašto smo još uvijek vukojebina

Svaki narod ima vlast kakvu zaslužuje - kažu. Naš grad posivio, ostao negdje u nekom davnom vremenu. I svi se pitaju - zašto.

Tko su ljudi koji bi trebali zastupati naš grad:

Da krenemo od najniže karike - od našeg prvog, i mnogi su uvjereni dubokog grla Nove Gradiške, naša nezaobilazna pevaljka na gradskim dernecima (a i u ponekim kafanama u odabranim društvima ), a naravno ne smijemo zaboraviti ni da je županijska zastupnica koja je trebala dići svoj glas za dobrobit novogradiščana. Jedino oko čega se spomenuta madam angažirala su naravno interesi osobne prirode, kao npr. lažno, i još uvijek nekažnjeno predstavljanje,navodna pronevjera lijepih količina kuna (što u Tisku, što u HRNG). Spomenuta dama će uskoro otplesati svoj posljednji ples, samo se pitam kuda će "djelatnici" koje zaposlila - hoće li ih i dalje zapošljavati mlađahni ljubavnik iz protivničkog tabora ili će biti samo još nekoliko u nizu prijavljenih na ured za zapošljavanje Ajde, neki od tih djelatnika će barem po prvi puta ostvariti pravo na novac za - nezaposlene i to u poznijim godinama Sada ćemo ih još malo pustiti da izigravaju dežurne fororeportere koji skaču na svaki mig velike šefice

Drugi je naš dervenčanin - Mato Bilonjić. Njemu je nakon Dervente Nova Gradiska izgledala kao Kalifornija pa se odlučio polutrajno naseliti ovdje. Čovjek koji se tijekom svog mandata u Saboru za riječ javio svega jednom i to sa izjavom da bi za "branitelje dao i 2 litre svoje krvi" - kako velikodušno od njega A što očekivati od jednog heroja koji se hrabro, goloruk išao na svadbi vlastitog sina potući sa dvojicom mladića. Naravno da su sinovi pritekli upomoć tati pa su spomenuti mladci morali potražiti pomoc u novogradiskom HMP-u. Koja je to hrabrost. Ne zovu ga "đabe" - Bomba.