Meridijani i paralele

Ovaj topić nazvala sam jednostavno - " Meridijani i paralele ", tako da u njemu možemo odlutati na bilo koju
željenu destinaciju na našoj planeti. Mislima, riječima i slikom...
Pokušati ću prva.

Učka



Nema u Hrvatskoj planine slične Učki. Strme padine na kojima se izmjenjuju stijene, šume i livade s dalekim i širokim vidicima koji se pružaju s njezinih vrhova, brojni izvori vode i naselja, izdvojen položaj, te blizina mora čine Učku jedinstvenom i posebnom. To je planina koju je lijepo promatrati daleko iz unutrašnjosti Istre, iz Rijeke ili Gorskog kotara, kao i s kvarnerskih otoka. Dakako, još je lijepše upoznati je iznutra, što nije teško jer je cijela Učka isprepletena gustom mrežom biciklističkih i planinarskih putova.
Učka zagrađuje istarski poluotok s istočne strane i strogo odjeljuje Istru od Primorja. Proteže se
20 kilometara u dužinu od prijevoja Poklona sve do Plominskog zaljeva, gdje vrlo naglo tone u more




Iako njeni vrhovi Plas (1285m), Vojak (1401m), Suhi vrh (1333m), Brgud (907m), Kremenjak (827m) i
Sisol (835m) nisu izrazito visoki, zbog strmih padina i činjenice da se nalaze nadomak mora, Učka se doima mnogo višom nego stvarno jest. Ipak, uspon od mora do vrha nije kratak ni jednostavan jer treba savladati 1400 metara nadmorske visine.
Prema sjeveroistoku, na Učku se nastavlja planina Ćićarija. Ona nije ni približno strma poput Učke, već je to prostrana visoravan s nekoliko manje istaknutih vrhova između kojih vijuga brdska cesta koja povezuje desetak slikovitih sela.


Zbog svojih posebnosti, Učka je 1999. godine proglašena parkom prirode.
Granicama parka obuhvaćeno je cijelo područje Učke i dio Ćićarije ukupne površine 160 km2.
Vidik s Vojaka, najvišeg vrha Učke, jedan je od najimpresivnijih i najširih vidika u Hrvatskoj jer
sve do Snježnika i Risnjaka u Gorskom kotaru te Snežnika u Sloveniji nema viših vrhova koji bi ometali pogled u daljinu. ( Sada valjda razumijete i mene, koja sam odrasla gledajući svakodnevno tu veličanstvenu planinu, zašto sam od nje pokupila svoje široke vidike i zašto nisam sputana u pogledu na daleke horizonte.)
Ove fotke prikazuju ono
što me svakoga
jutra dočekivalo
da mi poželi
dobar dan... ************

Primorska Padina Učke dobro je naseljena, osobiti u sjevernoj polovici. S druge, istarske strane su malobrojna naselja. Podnožje i obronci Učke nastanjeni su od prapovijesti preko antičkog vremena pa sve do danas. O tome svjedoče brojna arheološka nalazišta, ostaci utvrda, kao i do danas postojeći srednjovjekovni gradovi.
Učka je tijekom povijesti imala nekoliko različitih imena. Istroromani su je zvali Caldiera i to je najstariji poznati naziv planine.
Nepoznati srednjovjekovni glagoljaš planinu je nazvao Olinfos, no ne zna se što taj naziv znači.
Kasnije su nastali nazivi Vučka gora ili Vučja gora, koji upućuju da su tu nekada živjeli vukovi.
Furlanski doseljenici prozvali su je Monte Magiore, što znači veliko brdo...
Zbog svog položaja na poluotoku i visini, Učka je važna klimatska barijera koja prisiljava zračne mase na
uzdizanje, što uvjetuje veliku količinu padalina. Tijekom ljetnjih dana poslijepodnevni pljuskovi su uobičajena pojava...
O da, sjećam se ne baš tako davne mladosti, kada sam sa društvom ostajala na plaži, , ponekad ispod suncobrana, dok su svi ostali mahnito kupili svoje stvari i bježali da ne pokisnu...ali čemu, pa i tako su bili mokri i u kupaćima...i tek tada je bilo super, zaletjeti se u more, plutati na njemu i uživati u kapima kiše.
I sve je ubrzo bilo gotovo, oblak je nestao, kiša prestala, a Sunce opet upržilo...

Velika količina padalina čini Učku bitno različitom od ostalih planina uz more, zbog bujne biljne vegetacije.
I zato se onako prekrasno zeleni.
Pogotovo je veličanstven pogled na nju, uostalom kao i na cijeli Kvarner, u rano jutro nakon dugotrajne kiše
i bure. Tada je zrak tako kristalno čist, pogled u daljinu prema Krku,Cresu neopisvo prekrasan...
Golim se okom vide sva ona mala mjesta na Krku, poput Omišlja, a most koji spaja otok sa kopnom kao da se može rukom doseći...
A tek brodovi koji su uplovili u Kvarner...mogla bih satima gledati u sve...
Nakon takvog kristalno čistog, bistrog jutra, ako je takav ostao cijeli dan, tada se tek pojavljuje čarobna noć...Bez obzira na sve dimove i plinove današnjice, nebo nad Kvarnerom posuto je milionima zvijezda...
U daljini se vide svjetla sa otoka, sijaju barke sa svojim lanternama , brodovi obasjani u daljini mirno plove prema pučini, a kao štražar na ulazu u Kvarner svijetli svjetionik, tamo na mjestu gdje se ta veličanstvena planina odlučila sljubiti sa morem....
Sjaji u tim noćima u svoj svojoj raskoši i Opatija, ta ljepotica prepuna kamelija, prekrasnih parkova, vila,
hotela i marina....

*************
Sva sreća pa postoji edit, da po sedmi puta dođem i obećam da ću ovo završiti...uskoro!
Poz.Do čitanja....
(naravno, kad završim, brišem ovu poručicu... )

o da bilo je to lijepo razdoblje života kad se upijao svijet ,gradili međuljudski odnosi i mirisalo more a osjećaji bili živi baš ko boje kvarnera...

Fotkice su veličanstvene i malo ti zavidim što si odrasla na tako lijepom mijestu, samo mi nije jasno kako te put navede u Novu Gradišku?

gorana je napisao/la:Fotkice su veličanstvene i malo ti zavidim što si odrasla na tako lijepom mijestu, samo mi nije jasno kako te put navede u Novu Gradišku?

Kliknula sam na "pogrešan" link...
I ostala.

Čarolija je napisao/la:

gorana je napisao/la:Fotkice su veličanstvene i malo ti zavidim što si odrasla na tako lijepom mijestu, samo mi nije jasno kako te put navede u Novu Gradišku?

Kliknula sam na "pogrešan" link...
I ostala.

Baš mi je drago što si ostala, jer ima nekoliko ljudi zbog kojih sam svaki dan ovdje
Nego imaš li ti još nekih sličica poput ovih?

gorana je napisao/la:

Čarolija je napisao/la:

gorana je napisao/la:Fotkice su veličanstvene i malo ti zavidim što si odrasla na tako lijepom mijestu, samo mi nije jasno kako te put navede u Novu Gradišku?

Kliknula sam na "pogrešan" link...
I ostala.

Baš mi je drago što si ostala, jer ima nekoliko ljudi zbog kojih sam svaki dan ovdje
Nego imaš li ti još nekih sličica poput ovih?

Ma ima fotkica po netu koliko hoćeš. Vidiš i sama da ovo još nisam završila, ne mogu na sve strane, ali ovih dana ću se posvetiti tome. I staviti još poneku fotkicu, pa na novu temu...
A i vrt sam zapostavila, ali samo nakratko.

OK, zanimljiv topic ali malo zapusten u zadnje vrijeme.
Predstavljam vam grad u kojem zivim i radim vec dugi niz godina i u kojem provodim vecinu svoga vremena.
Grad Zug

Grad Zug je ujedno i centar istoimenog kantona zug i smjesten je na 425 metara nadmorske visine te se nalazi u centralnoj svicarskoj ( 23 km zracne linije juzno od Zuricha)
Po zadnjem popisu stanovnistva iz 2000 g broji 22 973 stanovnika i sluzbeni jezik je njemacki.
Grad je osnovan u 13 stoljecu od grofa von kyburga a kroz povijest je promjenio mnoge gospodare od kojih je znacajno spomenuti habsburgovce.
Danas je grad vrlo znacajno poslovno srediste te kanton sa najmanjim porezom u svicarskoj sto je uvjetovalo time da gotovo sve firme koje nesto znace imaju ovdje svoju adresu (pa makar to bio i postanski sanducic sa imenom firme).
Inace grad je vrlo lijepo ureden i vrlo je ugodan za zivot jer nije prevelik a ni premalen , te je stvorio jedan svoj mikrouniverzum koji ljudi koji u njemu zive vrlo cijene .
pogled sa brezuljka na stari grad









zeljeznicki kolodvor





burg



Zytturm



zusko jezero na kojem sam grad i lezi





stari grad











moderni dio grada

Znam nekog sa ovog foruma da danas putuje u Istambul znaci ocekujemo par fotki
Pozdrav i lijepo nam se provedi

Ovako to ide..
Ovo nije moj putopis, u opisu ovoga grada neće biti mojih riječi, osim ovih uvodnih.
Moje nisu potrebne, zato što sam naišla na tekst, u jednoj brošuri, koju sam dobila, i čim sam to pročitala,
shvatila sam da ni sama ne bih mogla ljepše opisati ovaj grad.
Iz teksta ću izbaciti reklame, i ostale suhoparne stvari, a prepisati ću samo onaj dio, koji će i vama izmamiti, kao i meni, barem jedan mali uzdah.
Mislim da ti partneri, nemaju ništa protiv, da posudim od njih ovih par riječi,
koje im i onako služe u istu svrhu, kao i meni sada.
Da dočaraju ljepotu grada...
Grada, čiju sam dušu upoznala - dušom...
Udišući zrak i uživajući u zalasku sunca na njegovoj baloti, uz šum valova... pijući koktele u Sunsetu, ulazeći u njegove trgovine...udišući miris starine njegovih kamenih kuća, osluškujući zvukove koraka, kako odzvanjaju njegovim ulicama..
Ma, jednostavno...slušajući ga, kako diše...

Rovinj



"Rijetko koji grad ima tako raskošan identitet kao Rovinj: grad ribara i težaka, umjetnika i pjevača, tabakina ( radnici u duhanskoj industriji), i batane, grad jedrenja, ribe i vina, cantiona (vrsta konobe), i kavana.
Grad umjetnika, jer sve je tu umjetnost, i ribarenje, i slikanje, i kuhanje i pjevanje.
Kažu da je fotogeničan, opojan, opasan...tu biste se mogli nepovratno zaraziti romantikom.
Svatko bi trebao doživjeti zalazak sunca na plaži Balota. ( uz osvjetljeno podmorje)


Ako se u Rovinju zateknete 10. kolovoza, doživjeti ćete poseban ugođaj.
Tih dana nebom često padaju meteoriti, nebeske krijesnice, koje se, prema legendi, nazivaju suzama Sv Lovre.



Da biste ih bolje vidjeli, u gradu nema javne rasvjete, u restoranima se pale svijeće i sluša akustična glazba.
Najbolje ćete ih vidjeti, ako se uličicama staroga grada popnete na vrh brežuljka Monte, gdje se nalazi velebna crkva Sv Eufemije, i neopisiv pogled na more i grad.



Ako dosad još niste, otvorite cijelog sebe, upijte sve što vam dolazi iz uličica, s mora; svaku sliku, miris, šum, dodir...

Opustite onaj fini treptaj u grudima koji već dugo čeka da krene, da se spoji sa svime, upravo tu, u Rovinju."