Re: Na današnji dan

by Doc 06.04.10 22:19

07.04.2010. Na Današnji Dan

Godina 1915 započela je u znaku torpeda. Na sam njen prvi dan, dok su se mnogi utapali u dobroj kapljici novogodišnjeg štimunga, posada britanskog ratnog broda „Formidable“ utapala se u hladnoj vodi Sjevernog mora. Uzrok- njemačka podmornica s koje je zaplivao torpedo. Ali Englezi su gentlemani/ubuduće sve pišem prema preporuci poznatog brkajlije- džentlmeni/. I ne žele ostati dužni. Ubrzo njemačka krstarica „Blucher“ odlazi u posjetu kolegi „Formidablu“, na morsko dno, naravno i sa dijelom posade. Rezultat je izjednačen 1: 1. Ali, utakmica nije završena. Pogodak je dobio ratni brod „Bayano“ u blizini škotske obale. Posljednju pomast 200 članova posade. Kontranapad organizira Kraljevska Britanska flota. . uspješno preko njemačkog broda „Dresden“. Ponovo smo na početku-2:2. No Njemačka ima jaku podmorničku momčad, kojoj ne može odoljeti ni američki brod „Gulflight“, koji postaje još jedan suvenir dubina Atlantskog oceana. Rezultat 3:2 još nije garancija za konačnu pobjedu. Potvrdu svoje nadmoći, ali i nehumanosti na moru, njemačka mornarica potvrđuje 8 svibnja, a bila je subota, kada je njemačka podmornica usmjerila svoje torpede na znameniti putnički brod „Lusitaniu“ kod Irske obale. Na morsko dno sa brodom odvezlo se 1400 muškaraca,žena i djece/Budite oprezni sa brojkama, govorim vam zbog različitih navoda u raznim izvorima/. Velika tragedija. Još veće je, što su taj strašni čin Nijemci proslavili izdavanjem medalje“Lusitania“. I aktualizirali još jednom vječno pitanje „Gdje su granice ljudske bestijalnosti“ odgovor su ponovo dali Nijemci. Pred samu Novu 1916 godinu, točnije u četvrtak 30 prosinca 1915 godine, kada su ponovo, u Mediteranu, potopili putnički brod „Persiu“ i u smrt poslali novih 400 nedužnih putnika odgovorivši „ljudsko zlo je bezgranično“. Ništa bolje nije ni na kopnu. Turci masakriraju Armence, negdje oko milijuni pol. U Bosni smaknuti sarajevski urotnici. Na Galipolju se gine kao na filmskom platnu. Samo su mete živi ljudi, a streljiva bojevna. Ono što ne pogine u ratnim sukobima nastrada u željezničkim nesrećama U Gretna Greenu, putničku kartu za nebo osiguralo 158 putnika. Godina je 1915. U Kansas Cityju osnovan Hrvatski savez u SAD-a, prva politička organizacija američkih Hrvata. Tajnim Londonskim ugovorom države Atante javno obećale Italiji dio Slovenskog i Hrvatskog primorja. U Puli počeo izlaziti Hrvatski list, prve novine u istri na hrvatskom jeziku. Svi čitaju roman „Duga“ D.H. Lowrencea i dive se slici Pabla Picassa“Hareklin“. Hit film zove se „Rađanje jedne nacije“/ već sam o tome nešto pisao/ mister Griffitha. Jedni ga osjećaju kao remek djelo drugi napadaju kao apologiju rasizma. Publika naprosto hrli na projekciju. Odgađa se teniski turnir u Wimbledonu dok traju ratna zbivanja. Iz Buckinghamske Palače dolazi strašna vijest za“ mokru braću“. Zabranjuje se pijenje alkohola radnicima koji rade na vojnoj proizvodnji jer se utvrdilo da u takovom stanju slabo proizvode ubilačke naprave/ eto što vam je ljudski rod/. A da rat nije besplatan/ naravno osim vojnika čiji su životi u bescjenje/ pokazuje i izvješće britanske vlade koja tvrdi da Britaniju svaki dan ratovanja košta „samo“3 milijuna funti. Kako je to ispraznilo državnu kesu/Ovo nemojte uzeti doslovno, mislim ovu riječ/, to se ponudila Amerika da im uskoči s kreditom od 500 milijuna dolara. I da to podjele sa prijateljicom Francuskom. Napravljen prvi motor skuter, u americi se pojavili prvi motorizirani taksisti. Izoliran uzročnik Dysenterie, jadna mu majka . Jedan od najpopularnijih sastava te godine bio je Peerless Quartet a njihova skladba „My Bird Of Paradise“ našla se na prvoj poziciji američke popularne ljestvice u trajanju od četiri tjedna. Te godine samo je jedna ploča prodana u zlatnoj nakladi, ali o tome sam vam ranije pisao, treba se sjetiti samo koja. Rođeni su mnogi budući popularni ljudi iz različitih sfera života, ali ja ću se danas zadržati/ nemojte me krivi shvatiti/ na jednoj osebujnoj glazbenoj osobi koja se rodila upravo na današnji datum 7 travnja 1925 godine i koja je krštena kao ELEANOR GOUGH, koja će jednog dana postati pravi dragulj na glazbenom polju i na kraju ponijeti titulu „kraljice“ blues glazbe. No kako ćete vidjeti u njenom životu svega je bilo samo ne kraljevskog. Ta sjajna crna pjevačica bluesa poznata, popularna , slavljena ali od zakona i „davljena“ postati će popularna pod imenom BILLIE HOLIDAY/ ovo prezime je uzela od gitariste Clarencea Holidaya, njenog nezakonitog oca. Djetinjstvo joj je bilo takvo da je bolje da ga i ne opisujem, jer malo tko od onih koji ovo čitaju, ako u sebi imaju i malo sućuti , a da ne bi i nehotice prolili po neku suzu sažaljenja Da je to uistinu tako govori i jedna njena izjava koju je dala u intervalu između dva trijezna stanje i dva policijska pretresa. Billie ovako dakle opisuje svoje djetinjstvo, ukratko: tata i mama su bili prava djeca kada su se vjenčali, on je imao 18 , ona 16 godina, ja sam imala tri. Tada se tako rađalo, po dogovoru moglo je i sa više godine, skoro do male mature. Otac je bio propalica, kockar i pijanac/ uzbuđena nije se mogla sjetiti još nekih osobina svoga oca/ a majka je bila služavka i tko bi to rekao- prostitutka. Bio je to dobar izvor sa kojeg se mala Eleanor napila prve vode-moody water, u svome često tužnom a stalno nesretnom životu u kojem nikada nisu nedostajale tri stvari ; droga, alkohol i nevolje. Još kao djevojčicu, od jedva deset godina , silovao ju je neki pijani crni brat,star „svega“ četrdeset godina i tako je mala Eleanor upoznala život još prije nego je i počela živjeti. Da tragedija bude veća a životno iskustvo užasnije , policija koja je došla na poziv, uz silovatelja uhapsila je i to dijete. On je dobio pet godina zatvora ali molim vas , i ona, doduše dva dana, ali je uvedena u policijske dosje, do kojih nisam mogao doći, ali pretpostavljam u rubrici zanimanje da je pisalo-prostitutka. Strašno. Da ne kažem neku drugi riječ koje se ovoga trenutka ne mogu sjetiti a odražavala bi stvarnu situaciju. Od , tada kako je sama govorila nije se više nikada usudila zvati policiju. No , oni su i sami dolazili, pa su čak i u trenutku njezine smrti dežurali pred sobom u kojoj je Billie umirala, bojeći se da im ne pobjegne. A ona se nije mogla ni pomaći sa kreveta. Naravno i uz pretpostavku ako se izvuče da je mogu odmah uhapsiti i odvesti u zatvor. Loša sreća pratila je to krhko biće cijeloga života. Bilo je više očaja i beznađa u njenih 44 godine , daleko više nego što je mogla izdržati i jednoga dana je moralo sve to doći na napletu. Neuspjehe u privatnom i bračnom životu pratili su problemi sa drogom i alkoholom ,neki su čak tvrdili i sa povremenim trgovanjem vlastitim tijelom, Ali, to nije potpuno dokazano, a ljudi kada osjete da je netko nemoćan na njega natovare toliko grijeha da ih ni sveti otac papa ne bi mogao razriješiti. Čini se da je u toj skupini bila i „kraljica „ Billie ili kako su je nazivali „Dama“. Ovisnost o alkoholu liječila je drogom, a kad nije bilo droge dobro joj je pomagao i alkohol. To se sve odrazilo na njenom predivnom glasu koji je razrušen navedenim „zlotvorima“ postao hrapav i napukao što je bio i pravi odraz njenog stanja. No, bez obzira na sve , mora se reći i priznati da je Billie u tužnim baladama dosegla do danas nedostignutu umjetničku razinu, no, koliko god bile žalosne i tragične njezine pjesme još su uvije daleko zaostajale za stvarnim događajima iz njezinog života. Damu je pratila nevolja i loša kob cijeloga života. Kako je jednom i sama priznala ujutro se budila tužna a navečer lijegala nesretna. U međuvremenu je tražila zaborav u svemu onom od čega se puritanci zgražaju i krste s obe dvije ruke a kada bi mogli i nogama bi. / a mnogi od njih su upravo tražili usluge od Billie ili njenih kolegica, ne libeći se da im prodaju bijeli prah koji im dovodi crnu sudbinu/. Billie Holiday, „kraljica „ bluesa umrla je 17 srpnja 1959 godine u 03: 10 minuta po lokalnom vremenu u Meropolitan bolnici u New Yorku. Najprije je prestala funkcija jetre, a onda se i srce zaustavilo. Imala je 44 godine. Neposredno prije smrti bila je uhapšena pod optužbom da je u torbici umjesto šminke nosila heroin Po snazi prenošenja osjećaja kroz riječi i glazbu i iskrenosti interpretacije nitko se nije mogao mjeriti sa „Lady Day“. Postojala je priča njenih prijatelja, kojih usputno i nije imala mnogo , osim onih koji vas nikada ne napuštaju kada ih jednom upoznate, znate na koje mislim, da je Dama zračila takvom nevoljom oko sebe, da kada bi vam jednostavno poželjela dobar dan da bi joj vi bez okolišanja mogli izraziti sućut. Na sreću ostavila je iza sebe dosta snimljenog materijala iz svih perioda života, pa tako prateći njezine pjesme možemo ujedno oslikavati i njezinu sudbinu. O njenom životu snimljen je i film pod naslovom „Lady Sings The Blues“ u kojem ju je tumačila Diana Ross. No, ni najpesimičniji scenarist Hollywooda nije mogao napisati tako crn scenarij koji bi prikazao njen stvarni život. Na američkoj popularnoj ljestvici dama je imala ukupno 39 pjesama, od kojih jednu na prvoj poziciji a ona se zvala „Carelessly“ i snimljena je uz pratnju orkestra Teddy Wilsona, koja se popela prvi puta na američku popularnu ljestvicu 24 travnja 1937 godine, da bi se dokopala prve pozicije 15 svibnja i na toj poziciji ostala tri tjedna. Prvi puta se pojavila na popularnoj ljestvici 10 ožujka 1935 godine sa skladbom „What A Little Moonlight Can Do“ i na kraju završila na 12-oj poziciji. Posljednja pjesma koja joj se našla na popularnoj američkoj ljestvici zvala se „Lover man(Oh, Where Can You Be) koja se tamo našla 5 svibnja i nakraju dospjela na 16 mjesto. I tako je završila još jedna zvijezda tamnog sjaja, koja će bliještiti na glazbenom nebu dok ono postoji.

Godine 1908 na današnji datum rođen je kanadski vođa orkestra , pijanist i kompozitor Percy Faith. Glazbenu karijeru je počeo u dvadesetim godinama svirajući klavir kao pratnju mnogim nijemih filmova. U pedesetim godinama potpisao je ugovor da CBS kompanijom i kao izvršni producent imao je hit kojeg je popularizirao Guy Mitchell a zvao se „ My Heart Cries For You“ s kojim se ovaj prvi puta pojavio na američkoj popularnoj ljestvici 9 prosinca 1950 godine, da bi se 27 siječnja 1951 godine domogao druge pozicije na kojoj se nalazio sedam tjedana, a ploča je prodana u zlatnoj nakladi. Bio je to ujedno i prvi hit Guy Mitchella koji se našao na američkoj ljestvici što bi rekli dalmoši „prvo , pa muško“ Orkestar Percy Faitha pretio je mnoge poznate glazbenike od Tony Bennetta i Rosemary Clooney preko Sarah Vaughn i Doris Day do Johnny Mathisa. Jedan je od najuspješnijih vođa orkestra u eri prije pojave rock & rolla. Za kompaniju CBS snimio je preko 85 albuma a ima je i nekoliko hitova na prvim pozicijama američke popularne ljestvice kao što su bile pjesme !Delicado“, „Song from Moulin Rouge“ i „Thema From A Summer Place“. Ukupno na američkoj popularnoj ljestvici je imao 15 pjesama ,od kojih tri na prvoj poziciji , dok je dvije ploče prodao u zlatnoj nakladi. Pored navedenih pjesama vrlo jr zanimljiva obrada teme iz meksičkog filma „O, Cangaceiro“ pod naslovom„Bandit“ . Kod ovoga je vrlo interesantno da neko kao film spominju „The Bandit“ a pjesmu iz njega kao „O, Changaceiro“.

Na današnji datum 1956 godine diskografska tvrtka Columbia Records je obznanila da popularnu glazbu će ubuduće snimati samo na vinilnim singlicama koje se okreću brzinom od 45 okretaja u minuti, dok će one sa 78 okretaja biti u nekim posebnim trgovinama. Bila je to ustvari najava da su 78 svoje odvrtjele.

Godine 1962, na današnji datum na američkoj popularnoj ljestvici u trajanju od dva tjedna nalazila se skladba „Johnny Angel“ koju je izvodila Shelley Fabares. Pratila ju je grupa The Blossoms.

Na današnji datum 1979 godine na prvoj poziciji američke ljestvice po drugi puta se našla pjesma „I Will Survive“ u izvedbi majke disco glazbe Glorie Gayner i na toj prvoj poziciji se zadržala tjedan dana.

Godine 1303 , na današnji datum, osuđen na lomaču , ako bi se ikada vratio u rodni grad Firencu pisac znamenite „Božanstvene Komedije“ Dante Alighieri . Veći je dio života dante proveo kao izgnanik iz voljene rodne Firence, posvetivši se književnosti i borbi protiv tiranija . Štoviše, veliki je talijanski pjesnik umalo izgubio glavu zbog političkih obračuna U Danteovo doba Firenca je bila podijeljena u dvije struje Jedna je pristajala uz Gvelfe , zagovornike pape, a druga za Gibeline, oni koji su se oslanjali na njemačke careve. Pokušao je ostati neutralan , no nakon razdvajanja Gvelfa pristaje uz bijele koji gube u nadmetanju sa crvenim. Osuđen je na novčanu globu i konfiskaciju imovine a poslije i na smrt spaljivanjem na lomači. Kada je postao poznat vlasti mu dozvoljavaju da se vrati ali da jedno vrijeme bude u tamnici na što dante ne pristaje i posljednje dane života provodi u Ravenni.

SONET

Tolike draži i sklad se u moje

Gospoje vide, kad pozdravlja koga,

Da svaki jezik nijem protrne s toga,

A oči u nju gledati se boje.

Dok joj,kad ide,svatko hvalu poje,

Nju resi krotkost i dobrota mnoga,

Pa misliš: stvor je taj zemlji od Boga

Poslan da čudo, on pokaže svoje.

Tko god je gleda, tako mu se mili

Da kroz oči mu slast u srce lije,

Koju ne pojmi, tko j kušo nije.

I s njene usne regbi duh se krili

Ljubavi slatke pun, što dušu zove

Neprestano na uzdisaje nove.

Godine 1926, na današnji datum pokušan atentat na Benita Mussolinija, kada je Honourable Violet Gibson, kći jednoga irskoga plemića pucala u njega. Metak mu je ozlijedio hrbat nosa, bilo je i krvi ali nije ozbiljno ozlijeđen. Gospođica Gibson je uhapšena, no ostao je nerazjašnjen motiv zašto je htjela ubiti talijanskog diktatora. Mussolini je bio iznenađen činjenicom da ga je htjela ubiti žena. Ovo je bio treći pokušaj napada na njegov život. Nažalost svi neuspješni.

Na današnji datum 1924, radijski prijenos iz New Yorka, država New Jersey čuo se u Tokyju, udaljenom 9000 milja.

Iskreno se nadam da mi veliki dante neće zamjeriti što sam se za naslov svoje pjesme poslužio njegovim devetim krugom.

DEVETI KRUG

Ja kap sam otrova, glasnik samoće

Noći su mi dani, dani noći bez tišine,

Brat sam svih poroka, nevinost prvog grijeha

More bez valova, bez korita rijeka

Ja palim mokru travu, livadu cvjetnu bez mirisa

I jesam sve što nisam i nisam ono što jesam.

Oči su moje slijepe oštroga vida

I čujem drhtaj srca prije neg' zatitra.

Ja volim sve što smijem, što nije moje

Uvijek sam tamo prvi gdje biti ne smijem,

Riječi su mi varljive, svako slovo lažno

Kasni mi sati dragi i volim zore, rano.

Trpim uvredu svaku, riječi mi grube gode

Mutim svaku vodu i kad su mutne vode,

Oko sam tame, uho tišine

Moje je svjetlo vječno i usred pomrčine.

Poroka pun sam, vrline mi grijesi

Uvijek gorim vatrom i nije važno gdje sam,

I priznam to što jesam,nemam srama

Ja gorim i gorjeti ću na vratima mraka.

VERITAS TEMPORIS FILIA…….ISTINA JE KĆI VREMENA……Kratko, jasno i sažeto., što bi moj prijatelj reko.

I sada na kraju svima pozdrav šaljem, i danas sam pretjerao i zbog tog se kajem. Neki kada vide koliko ima teksta, čitat im se neće dati, zatvorit će ekran i otići spati…neki će se čudit, mislit , što je ovom, dok će opet neki biti, zadovoljni sa mnom. Ako vam se neda samo pogledajte pa kad vam se hoće a vi pročitajte. Laku noć vam želim, odmoru se noćnom vjerujte veselim. Za one što bdiju nek je dobro jutro, pravit ću im društvo makar san mi puko….

by Blue Shadow 07.04.10 19:24

by Blue Shadow 07.04.10 19:27

by Blue Shadow 07.04.10 19:28

by Blue Shadow 07.04.10 19:29

by Doc 07.04.10 23:28

08.04.2010. Na Današnji Dan

Dogodilo se to u četvrtak 24 listopada. Do tada termim „crni“ za dane u tjednu obično se koristio za petak. No, pokazalo se da i četvrtak zna biti jako nezgodan pogotovo kada je u pitanju novac. Tog dana ,vjerojatno se dogodila najveća katastrofa u sferi novčarstva kada su cijene na američkoj burzi iznenada pale. Bio je to znak početka velike depresije/ danas koristimo moderan termin recesija, što bi mogli prevesti siromašenje: kratko i jasno/. Mjesto događanja Wall Street. Godina je 1929. Tog dana je na brzinu prodano 13 milijuna dionica/ po nekima je tog dana zabilježeno više od 24 milijuna transakcija/. Tisuće amerikanaca se suočilo sa bolnom i teškom istinom da im je u samo nekoliko dana životna ušteda zbrisana kao da je preko nje prešao tornado. I dok se amerikanci guraju ispred burze u Njemačkoj se održavaju zborovi u kojima članovi nacističke stranke u stavu mirno pozdravljaju svog duhovnog vođu čiji se govori pretvaraju u pravu trakavicu a sljedbenici ga slušaju otvorenih usta. I Jugoslavija je dobila svoga diktatora, on se zove Aleksandar, koji je te godine najprije raspustio Parlament, potom ukinuo ustav, nakon toga zabranio sve političke stranke, što se mnogima neće svidjeti, recimo 35-godišnjem Hrvatu Petru Kalemanu koji je dočekao priliku u Marseillesu pet godina kasnije i od kralja napravio rešeto. Izbušio ga poput švicarskog sira. U Sovjetskom savezu sve ide po planu baćuške Staljina koji je svom nekadašnjem tovarišu lavu Trockom dao šup kartu u jednom smjeru i izgnao ga iz zemlje. Konunisti u Berlinu napali policiju a gangsteri koji su radili za Al Capones na Valentinovo vježbalo gađanje na sedmorici pripadnika bande O'Baniona, koji su navodno krali viski iz skladišta koje je bilo pod nadzorom Al Caponea. A to se naravno kažnjava smrću. I to onom najhladnije izvedenom sa vatrenim oružjem. I dok vlada totalni kaos na ulicama velikih američkih gradova dotle je Britanija uspostavila red u palestini, od kojih i dana vladaju kaotični odnosi stanovnika na tom području. Aktivni su i američki marinci koji su poslani na haite/ ne na ljetovanje/ već da uguše pobunu. A svi znam kako se pobune guše.

Turska dala pravo glasa ženama. I Egipat je dao pravo glasa ženama, doduše ograničeno ali i to bolje nego ništa, recimo“napredna“Švicarska.U Hollywoodu predani prvi Oscari. Margaret Bondfied prva žena u vladi Ujedinjenog Kraljevstva, u New Yorku prikazana prva TV slika u boji, a u boji će biti i novi sustav semafora kojeg pripremaju britanci. U New Yorku otvoren muzej moderne umjetnosti, a u siječnju te godine umire glasoviti američki šerif Wyatt Earp, koji i nije bio baš oličenje poštenja i pravde kako je prikazan u filmovima. Bio je „muljator“ i po tome bi moga biti u vladi jedne nama dobro poznate države, u kojoj korupcija, mito i dugi prsti su uobičajena praksa: Tko je jamio jamio. Bar je tako izjavio Yul Briner/ hoću reći-ćelavac/. U Britaniji umire ondašnja krasotica Lillie Langtry, a Graf Zeppelin okončao svoj prvi let cepelinom oko svijeta. Američki avijatičar Richard Byrd , kao što mu kaže i ime prvi puta avionom preletio južni pol. Čita se roman „Zbogom Oružje „ Ernesta Hemingwaya, popularan je i roman „Na Zapadu ništa nova“ Ericha Marie Remarqua, a traži se i štivo Williama Faulknera „ Krik i bijes“. Stavljena u uporabu „željezna pluća“, pronađena pjenasta guma i naprava za mjerenje električnih potencijala koje proizvodi mozak. Navodno mnogi se nisu htjeli podvrgnuti toj pretrazi i, bojeći s e nalaza/ da neće biti nikakvih otklona/.

Prošlo je tri godine od kada je film progovorio Te godine je ekraniziran , ranije spomenuti roman „Na zapadu Ništa nova“ koji je imao četiri nominacije i osvojio dva Oscara , među njima i onaj u kategoriji najboljeg filma. Film je postigao dobar prijem kod publike usprkos krize kino dvorane su bile rasprodane. Era nijemog filma je definitivno završena, a uvedena je nova kategorija- oscar za najbolji zvuk. Najveći gubitnik je bila „Ljubavna Afera“ koja je imala najviše nominacija –šest ali je ostala praznih šaka. Te godine ljudima je bilo i previše svakodnevnih briga da bi još vodili raćuna o nekim aferama , recimo ljubavnim. Da je bila u pitanju afera“Indeks“ ili recimo „kamioni“ ili na primjer „Hypo“ ili radi promjena „vegeta“ ili…, mogao bih nabrajati do svetog nigdarjeva, možda bi bilo i više Oscara za uspješne muljaže i prevare. Ali tog tada nije bilo/ moš misliti/. Te 1929 godine kino dvorane je punio film „Disraeli“ sa Joan Bennett i Georgeom Arlissom u naslovnoj ulozi, koji je napravio svoju prvu filmsku ulogu nu 52-ok godini života U Braiilu je snimljen prvi zvučni film „The patriot“ redatelja Ernst Lubitcha sa Emilom Janningson u glavnoj roli. U Moskvi je održana premijera filma „The general Line“ kojeg je režirao poznati ruski redatelj Eisenstein još 1926 godine pod originalnim naslovom „The Old and the new“. Filmska kompanija Universal ostvarila je svoj prvi zvučni film pod naslovom „Hell's Heroes“ koji je snimljen u Dolini Smrti a redatelj je bio William Wyler. Snimljen je i prvu mjuzikl „The Broadway Melody“ U filmu „The Wild party“ nastupali su Fredrich March i Clara Bow. Dodijeljeni su te godine i prvi Oscari. Gledatelji su se mogli do suza nasmijati ako su gledali film „Double Whooper“ u kojem su uz platinastu ljepoticu nastupali Lairel i Hardy, poznati kao mršavi i debeli, koji su svojim gegovima nasmijavali publiku do suza. Popularni su bili još filmovi te godine“Rio Rita“, a zanimljiv je bio i film „Blackmail“Alfreda Hitchocka , čija se premijera održala u Londonu 25 studenog. U filmu „Madame X“ mogli ste uživati u sjajnoj glumi Ruth Chatterton. I zu bih zaustavio film.

Sa filma prelazim na glazbena djela. Na američkoj popularnoj ljestvici te se godine pojavilo 11 pjesama na prvoj poziciji a najdulje na tom mjestu je ostala skladba „Tip ToeThru TheTulipsWith Me“ u izvedbi Nick Lucas. Drugi po dužini trajanja na prvoj poziciji bio je Rudy Valle sa skladbom „Honey“, osam tjedana na prvoj poziciji A sada vas vodim na prvu predstavu opere „The Gambler“ Sergeja Prokofijeva koja je temeljena na istoimenom djelu Dostojevskog koja je napisan u vrijeme Prvog svjetskog rata a sada se prvi puta prikazuje u Brusselsu. Nobelovu nagradu za Književnost dobio je Nijemac Thomas mann za svoj roman „Buddenbloks“.

Tako je to ukratko bilo te 1929 godine kada se po nekima rodio francuski pjevač i skladatelj JACQUES BREL, dok neki njegovo rođenje stavljaju u 1928 godinu. Gdje je istina, teško je reći ali to nije ni prvi a ni posljednji put da ćemo se sresti sa različitim podacima za isti događaj. Brel je rođen u Brusselsu , u Belgiji, da bi kao mladić 1953 godine stigao u Grad svjetla Pariz s namjerom da uspije kao umjetnik. Međutim već na prvim stepenicama se spotakao jer njegove tugaljive i pomalo boležljive pjesme koje pjevaju o običnim ljudima i socijalnim slučajevima pomalo su da ne kažem jako odudaralo od ondašnjeg veselog i neobuzdanog pariškog života. No , mladi se Brel nije dao demoralizirati već je odlazio na koje kakve audicije za pjevače i uskoro srušio sve rekorde jer je navodno neuspjeh doživio na ništa manje nego 82 audicije, bar ono što je zabilježeno. Gotovo da su ga smatrali izgubljenim slučajem a da ne govorim i pomalo čudakom, nakon tolikog broja prijava. No pjesnik tuge i samoće bio je i više nego nepopravljivog optimiste , bez namjere da odustane od svoga nauma. Podanu radi kojekakve poslove od pranja čaša i tanjura po restoranima kako bi preživio a po noći obilazi mjesta gdje bi mogao plasirati svoju poeziju. U kabaretima se uporno penje na pozornicu pun nade a silazi ili bude naprosto izguran pun razočaranja. No s vremenom dolazi do nekih promjena i ljudi traže oi takove pjesme u kojima se opisuje život onakav kakav jest ili kakav bi željeli imati. A tu Brel ne da je bio majstor već velemajstor. I polako kreće stazom koja će ga jednoga dana odvesti u sam vrh francuske šansone. Konačno dolazi i 1956 godina kada snima ploču pod naslovom „Quand On N'A Que L'Amour“ili što bi rekao moj vodoinstalater Slavinić „ Kad nemamo ništa osim ljubavi“, a ja ga odmah upitao „čovječe pašto više hoćeš od toga“ „meni treba trenutačno vodokotlić“ bez imalo sentimentalnosti odgovori mi rečenicom u prozi. Ta Brelova ploča se dobro prodaje, tako da se mogao kao čovjek najesti u restoranima u kojima je prao posuđe za hranu kao nadnicu. I novinari su se o njemu raspisali kao o arheološkom otkriću, neki čak tvrde da u sebi dotični kantautor nosu prigušeni revolt/ za što je navodno imao dozvolu/, da je novi živući heroj šervudske šume i zaštitnik slabih i nemoćnih/ čitaj gladnih/. I sve tako i u tome stilu. Neki čak tvrde da je njegova bol iskrena, što će on kasnije dokazati i u praksi kada na pozornici čuvene „“Olimpije“ plače kao kišna godina pjevajući svoju poznatu skladbu „Nemoj poći sad“ A u sam vrh glazbenog svijeta stigao je 1961 godine kada piše i skladbu „Le Moribond“, kada se pojavio i na čuvenoj pozornici“Olimpije“ hrama francuske šansone, gdje su mnogi mogli doći da slušaju a malo njih kao oni koje će drugi slušati. A sa dasaka Oimpije se pada ikli uzdiže u nebo. Novine su pune komplimenata, nazivaju ga „čarobnjakom“ a neki su išli toliko daleko da su ga smjestili u Sredni vijek i nazvali „Tužni vitez“. Godine 1962 piše svoju najpoznatiju skladbu „Ne Me Quittes Pas“ , koja doživljava međunarodni uspjeh i na engleskom govornom području je poznata pod imenom „If You Go Away“.Brel je uistinu oprostao popularan , putuje po svijetu i svugdje ga dočekuju srdačno. I obožavaju ga kao ikonu. I newyorškom Crnegie Hollu/ hramu američke popularne glazbe/ u prepunoj dvorani brel pjeva o ljubavi i prijateljstvu, a publika ga oduševljeno sluša, u dvorani se ne čuje ni muka,a on osamdesetak minuta na francuskom pjeva , što naravno mnogi nisu razumjeli ali su u načinu interpretacije osjećali da su njegove pjesme iskrene . kada je nastupao u prepunom Albert Hollu u Londonu morali su intervenirati policajci kako bi uspostavila red/ što su neki zločesto protumačili da gdje god dođe Brel pravi nered, uglavnom oni koji su čitali Sokrata/. Gdje god je nastupao svoje je emocije uspjevao prenijeti na slušatelje , pa se nije rijetko događalo da svi zajedni u zboru šmrcaju i jecaju prateći Brela na bini kako roni suze. U to vrijeme više je bio na pozornici nego u krevetu, gotovo da je održavao koncerata koliko je bilo i dana u godini. Iako na pozornici djeluje sigurno, kako je jednom i sam izjavio prije svakoga nastupa tresle su mu se gače od straha i treme. Naravno ne toliko da bi morao nositi uloške. Postavši slavan i poznat izvan granica francuske, Brel se odlučio za isti čin kao nekada boksač teške kategorije Ricki Marciano, da objesi rukavice to jest ostavi mikrofon i povuče se sa scene. Zapravo, mnogi misle da mu je to bio jedan od najpametnijih poteza a ne kao neki da pjevaju i onda kada teško i govore pa sve ono što su nekada izgradili odjednom bacaju pod noge. Stara latinska maksima kaže da je umjetnost ocijeniti kada sa nečim treba prestati. I tako 1966 godine pet godina nakn što je u Olimpiji stigao do uspjeha na istom mjestu odlučuje da završi svoju karijeru. Priređuje oproštajni koncert, o kojem se neki tvrde i danas priča. Na koncertu su bili Maurice Chevalier, Francoise Sagan, Josephine Baker, Charles Trenet i da sve ne nabrajam i svi su ga nagovarali da odustane od nauma povlačenja, no nikome to nije uspjelo. Svi se dobro sječaju da je Brel pjevajući svoju pjesmu, plakao kao malo djete a sa njime i veliki dio publike. Uskoro nakon povlačenja iz glazbenog života obolio je od raka i otišao je živjeti na Polineziju gdje je umro jednoga znakovitog datuma 9 listopada 1978 godine a sahranjen je u mjestu Atuanu jednog od otoka Markinškog arhipelaga. Jedan od velikih i komercijalno uspješnih pjesama je bila i ona pod naslovom „Le Moribond“, koja je postala veliki hit za Terry Jacksa i pod naslovom „Season in The sun“ kja se popela i na američku popularnu ljestvicu.

Na današnji dan 1963 godine rođen je britanski gitarista, pjevač i skladatelj Julian Lennon zakoniti sin iz prvoga braka John Lennona Godine 1984 prvi puta je nešto snimio a to se zvalo „Too Late For Goodbyes“ s kojom se pjesmom popeo na šestu poziciju britanske ljestvice u listopadu te godine i na petu poziciju u siječnju 1985 u Americi. Treba napomenuti da se malecki prvi puta pojavio na albumu svoga ova Johna, kada je imao 11 godine . Pjesma u kojoj je on lupetao po bubnjevima zvala se „Ya Ya“ a album“Walls And Bridges“.

Godine 1883 , na današnji dan, uspostavljena prva redovna prekooceanska brodska linija a prijevoz putnika nazvan „Great Western“, osnovana od Isambard Kingdom Brunela. Krenula je na svoj prvi put od Bristola do new Yorka. Putovanje je trajalo 15 dana, upola manje od najbržih jedrenjaka. Ovo su bili parobrodi na parni pogon.

Na današnji dan 1973 godine umro Pablo Picasso. Umjesto da mu naplati račun jedan gostioničar ga je zamolio da mu se potpiše na stolnjak. Picasso je to učinio a gostioničar je stolnjak kasnije za dobre novce prodao.

A sada evo jedne pjesme napisane u trenutku velike inspiracije…

ŽIVOT MOJ

Potakja se živoz sa sniviman svojin

I odija tako prima kraju,

Zasta digod i pita se

More li se suzon prima raju.

Sa njima je dura, sbe in je dava

Znajuč da će oni čuvat, ono ća je sanja.

U jednoj se noći pripa, dok je s tugon luta,

Duša došla blizu kraja,

A svitlost mu nasrid puta.

Skupija se u se, uvatija za straj

Pripadnut od svitla

Tija nazad u mrak…

Ali prva suza pogurala drugu

Prigradile pute, ne daju mu proć

Ostavile da u svitli, nađe

Ono šćin će u raj doć

TEMPUS BREVE EST………………..VRIJEME JE KRATKO…..

A zato su noći sve duže dok jednom ne prekriju i dane….Prilično je kasno, prije nisam stigo, u svakom slučaju čekanje je dugo….

by Blue Shadow 08.04.10 17:21

by Blue Shadow 08.04.10 17:22

by Blue Shadow 08.04.10 17:24

by Blue Shadow 08.04.10 17:25

by Blue Shadow 08.04.10 17:26

by Doc 08.04.10 22:23

09.04.2010. Na Današnji Dan

Kurt Weldheim , austrijski predsjednik ima problema, ispituju mu ratnu prošlost. Zbog koje mnogi nisu imali budućnost Trewor Howard svoje je probleme riješio. Neka se drugi brinu oko njegova pokopa. Na svoju posljednju vožnju otišao je i talijanski automobilistički as Enzo Ferrari. Ni avioni nisu sigurni. Makar se zvali i Herkules. U jednom od njih poginuo je predsjednik Pakistana, general Mahammad Zid-Ul Haq. Kažu Herkules nije kriv već sabotaža. Avioni nisu sigurni ni u Perzijskom zaljevu. Pogotovo ako su u njemu američki ratni brodovi. Jedan od njih „Vicents“ srušio je iranski putnički avion. Zašto to samo zna zapovjednik broda. On nije nikada čuo za Haag. U maloj Aziji, čini se da je ipak na vidiku veliki mir između Irana i Iraka. Dobar znak je što su pristali na perekid vatre. Jaser Arafat priznao je postojanje Izraela. A na postojanje i ozbiljnost pretnji ,koju brzo širenje SIDE znaći za čovječanstvo raspravljali su delegati iz cijeloga svijeta u Londonu i Stockholmu. Godina je 1988. Oko pet milijuna ljudi diljem svijeta zaraženo je virusom HIV-a, 150 tisuća već oboljelo od razvijenog oblika bolesti. O predviđanju stručnjaka strah me i pisati. Da te uhvati panika. Osim apela da se spasi čovječanstvo postoje i oni da se spase kitovi. I to s većim izgledom. Čuvari prirode pomogli su kitovima na Aljasci bušeći rupe u ledu, da bi kitovi mogli disati. Spasilačke ekipe radile su u teškim uvjetima kod željezničke postaje Clapham u jugo-zapadnom Londonu, kada je brzi vlak dario u stražnji dio putničkog vlaka. Poginulo je 36, a ranjeno više od 100 ljudi. Putnički vlak se zaustavio zbog pogrešnog signala. Stanica Clophan tog jutra kao da je bila začarana. Treći je vlak iskočio iz tračnica, a jedan čuvar je uspio zaustaviti četvrti vlak i osujetio novi sudar. Hvala Bogu: Godina je 1988. Benazir Bhutto, kći smaknutog bivšeg premijera Pakistana Zulfikara Bhutta postala je prvom ženom predsjednicom jedne muslimanske zemlje. Očekuju se smak svijeta. Otvoren najduži podmorski tunel na svijetu 58 kilometara i 85 metara između japanskog otoka Honšua i Hokaida. A da stvari mogu biti nevidljive dokazali su amerikanci konstruirajući bombarder B-2, nevidljiv za radare, uspješan u Zaljevskom ratu 1991 godine. Počela antibirokratska revolucija u Novom Sadu, koja će završiti ratom i raspadom Jugoslavije. U bolnici Rebro u Zagrebu izvedena prva transplantacija srce i otvorena vojna bolnica, poslije klinika Dubrava. „ivot sa stricem“redatelja Papića ima poteškoća. Knjiga o kojoj svi govore zove se „Sotonski Stihovi“ zbog koje njen autor Salman Rushidiaj ima glavu u torbi, i an smrt osuđen od iranskih ekstremista. Glumac koji je top hit zove se Dustn Hoffman, a film u kojem igra „Kišni Čovjek“. „Posljednji Kineski Car“, osvojio je sve Oscare za koje je nominiran, devet. To je nakon trideset godina prvi puta da se to ponovilo. Zadnji put je to uspjelo filmu „Gigi“ 1958 godine. Slavnom soul pjevaču i stanovniku Dvorane Slavnih James Brownu uspjelo je zaraditi šest godina zatvora. Smješten je u zavor Columbia u južnoj karolini, radi pokušaja ubojstva policajca. Najuspješniji glazbenik te 1988 godine zove se Bobby McFerrin, a njegova skladba“Don't Warry Be Happy“, osvojila je tri Grammy nagrade. Najbolja pjesma napisana za film zove se „Two Hearts“ iz filma „Buster“, koju su napisali Phil Collins i Lamont Dozier. Ovaj svijet su napustili Andy Gibb jedan od braće iz sastava The Bee Gees, imao je samo trideset godina. Sy Oliver se pak naživio i nasvirao korneta i trube. Kada ga je rak dokrajčio imao je 77 godina, Roy Orbison samo 52, kada ga je pogodio srčani infarkt. A među onima koji su napustili ovaj svijet bio je i BROOK BENTON , popularni američki pjevač i skladatelj rođen 19 rujna 1931 godine kao Benjamin Franklin Peay u jednoj siromašnoj obitelji u mjestu Camden u Južnoj Karolini u SAD. Taj pjevač s baršunastim glasom bio je za mnoge prvo grlo crne i bijele glazbe u 50-tim i 60-tim godinama. Bio je pravi nasljednik Nat King Cola, a karijeru je kao i mnogi crni pjevači započeo pjevajući duhovne pjesme , u gospel grupama. Od 1958 do 1970 godine imao je preko pedeset hitova a ono što je vano napomenuti to je da je većinu sam napisao . Već sa 12 godina krenuo je svojim putem. Prvo kao mljekar za lokalnu mljekaru u svom rodnom Camdenu raznoseći mlijeko po gradu. S a14 godina je unaprijeđen vukući kolica jedna robne kuće, prodavajući sve od donjeg , nevidljivog pa do odjeće kojom smo se dičili. Nakon toga seli u New York i tu postaje gospodi čovjek i viđena osoba zaposlivši se kao vozač kamiona. A onda tako drndajući se i kočeći počeo je pisati pjesme. Ispočetka za druge a onda i za samog sebe. Napisao ih je oko tristo do kraja pedesetih godina, točnije od 1959 godine, kada počinje njegova blistava karijere. Umro je u 57 –oj godini od meningitisa. Karijeru je počeo početkom četrdesetih godina s Camden Jubilee Singersima. Prvi je snimak kao solo pjevač imao 1953 godine. Među njegovim najvećim hitovima kao solo pjevača spadaju svakako skladba „ It's Just A Metter Of Time“ s kojom se je 26 siječnja 1959 godine prvi puta našao na popularnoj američkoj ljestvici i u konačnici se zaustavio na trećoj poziciji . Pjesma je prodana u zlatnoj nakladi po cijeni od 20 dolara. Treba napomenuti da se među njegovim popularnijim pjesmama nalazi i ona pod naslovom „Rainimg Night In Geogia“ s kojom se 10 siječnja 1970 godine ponovo našao na američkoj pop ljestvici da bi se na kraju zaustavio na 4-oj poziciji. Ploča je prodana u zlatnoj nakladi po cijeni od 8 dolara. Pjesma je bila i na prvoj poziciji R&B ljstvice u trajanju od tjedan dana. Popularni su i njegovi dueti sa Dajnim Washingtom. Iza njega je ostalo dosta zapisanog zvučnoga materija, a mi kada se zaželimo romantičnog, intimnog ugođaja sa starog gramofona ili bešćutnog Cd-a pustimo baršunasti glas Brooka Bentona

Na popularnoj američkoj ljestvici našao se sa 58 pjesama, od kojih je četiri prodano u zlatnoj nakladi. Najvišu poziciju postigla je skladba „The boll Weevil Song, 15 svibnja druga pozicija i ukupno tri tjedna na tom mjestu. Ploča je prodana u zlatnoj nakladi uz cijenu od 15 dolara. Na R&B ljestvici imao je 38 hitova , od kojih sedan na prvoj poziciji, od kojih su najduže na toj ljestvici, na prvoj poziciji ostale „It's Just A Matter Of Time“ i „Kiddio“ po devet tjedana. Na AC ljestvici slušatelja imao je 21 pjesmu, jednu na prvoj poziciji. Na britanskoj poulasrnoj ljestvici imao je pet hitova.

Godine n1898 , na današnji datum rođen je američki pjevač i glumac Paul Robeson. Godine 1925 igrao je na daskama koje život znače u djelu Eugenea O' Neilla „Emperor Jones a isto tako i filmovanoj verziji 1933 godine. Igrao je i ulogu „Otella“a 1932 u Plovečem kazalištu. Njegova najuspješnija pjesma zvala se Staeal Away“13 pozicija američke polarne ljestvice u prosincu 1925 godine, slijedi Deep Reever“ 19-to mjesto u listopadu 1927. No, svakako mu je najpoznatiji hit „Ol'Man River“ 1928 godine sedma ozicija na američkoj popularnoj ljestvici, na kojoj je imao samo tri hita, nabrojena.

Na današnji datum 1977 godine, na prvoj poziciji američke popularne ljestvice našla se je skladba“Dancing Queen“ grupe ABBA i na toj se poziciji zadržala tjedan dana.

Jedanaest godina kasnije, na današnji dan 1988 godine na britanskoj popularnoj ljestvici, tri tjedna bila je pjesma „Heart“ u izvedbi onda popularnog sastava Pet Shop Boys.

Godine 1336, na današnji datum rođen Timur Lenk Tamerlan, tatarski emir, koji je osvojio i podčinio Perziju, Indiju, Mezopotamiju i veliki dio Male Aije. Carstvo mu se prostiralo od Moskve do kineskog zida a prijestolnica mu je bila Samarkand gdje mu se nalazi i grob. Atovao je i sa turskim sultano Bajazidom i potukao ga u bitci kod Angore 20 srpnja 1402 godine. Umro je 14 veljače 1405 godine a nakon njegove smrti država mu se raspala.

Godine 1821 rodio se u Parizu francuski pjesnik i kritičar Charles Baudelaire. Osim kapitalne zbirke pjesama „Cvjetovi Zla“ koju mnogi smatraju najvećim lirski događajem devetnaestoga stoljeća. Pisao je sjajne likovne kritike a vidovit se pokazao pišući o književnosti i glazbi. Sudskom presudom kojom je njegova pjesnička zbirka osakaćena/ izbačeno šest“nemoralnih“ pjesama/. Žigosan kao bludnik i odbacivan kao simbol nemoralu, svojim pjesmama proširio je područje poetskog, otkrio suvremenicima čitave predjele novih ljepota i grizota. Umro je 31 kolovoza 1867 u parizu.

SMRT LJUBAVNIKA

Divani će naši bit mirisa puni,

Duboki ko rake, s ležajima mekim,

Na stolcima cvijeće što se tiho truni

Procvjetalo za nas pod nebom dalekim.

Rasipljući strasno posljednje topline

Naša srca sad će kao baklja sjati,

Dvostruki će traci od svjetlosti njine

Na zrcalu duša jedan odraz dati.

A u veče modro nadnaravna sjaja

Jedan ćemo bljesak izmijenit jedini .

Kao dugi jecaj u znak oproštaja,

Odškrinuvši vrata , tad Anđel će uči

Da radosnom kretnjom oživi u tmini

Ogledala mutna i žalosne luči.

Godine 1956 u mjestu Birmingham, Američka savezna država Alabama na današnji dan, grupa rasista napala je i pretukla sjajnog pjevača Nat King Cola. Samo zato jer je imao crnu boju kože.

A sada ću uz veliko divljenje i poštovanje koje gajim prema Charlesu Baudealieru, uz traženje njegovog oprosta što sam se „bezobrazno“ usudio ispod njegovih stihova i ja pojaviti ,s nadom da bi on ne bi zamjerio, a ako i bi sada je sve jedno kada sam se odlučio predstaviti s mojom pjesmu pod naslovom:

PRUŽAŠ RUKE

Skrivena od svijeta u mreži sudbine,

Brojiš svoje dane pune ožiljaka,

I pitaš se stalno strepnjom okovana

Da li si uz mene Ti i dalje sama.

Misli Ti se roje poput dima bježe

Pitaš se da li će niknut novo sjeme,

Ili ćeš ponovo kao bezbroj puta

Ostat' na raskršću ne znajući kuda.

Ruke svoje pružaš prema mome kraju

Da zadržiš sate što sve kraće traju,

U utjesi tražiš, što se naći neda

Što je mnogo dalje od dubine neba.

I ako Ti nada na trenutak sine

Blaženstvo pobjede začas opet gine,

Sliku dragu tražiš, očaj srce kida

Ti si nova rana, bol u Tebi klija.

U toj spilji tame pod kamenom sivim

Mramorna Ti ruka dira hladno čelo,

Brojiš moje sate ko' da svoje brojiš

Pod Raspelom klečiš, mraka se ne bojiš.

Naravno, ako nećete ne morate je čitati. Ali zato svakako pročitajte ovu mudrosnicu.

TANTUM SCIMUS , QUANTUM MEMORIA TENEMUS…..TOLIKO ZNAMO KOLIKO U PAMETI IMAMO……A u pameti imamo onoliko koliko znamo…zato je ponavljanje / ne mislim razreda/ najbolji način da se u memoriji stečeno znanje zadrži najduže….To je svima poznato, osim onima kojima nije. Naravno na one koji sve znaju ovo se ne odnosi. Stara kineska poslovica kaže: bježi što dalje od sveznadara. Nadam se da ćete i danas imati strpljenja do kraja ovo pročitati. Uskoro ću vam olakšati čitanje, ponuditi ću vam nabrajanje…laku noć svima čija je savjest čista, kojima kucanje u noćnim satima, na vratima, ne znači ništa…Oni što proviziju uzimaju neka se brecaju, umorne oči im bdiju, ko zmija noge kriju …nekima dobro jutro želim, raditi neka krenu sa osmijehom veselim….i tako , na kraju svima želim laku noć…tople vam pozdrave šalje Doc.

by Doc 09.04.10 23:31

10.04.2010. Na Današnji Dan

U godini smo 1930. A ona je počela u SSSR-u općom kolektivizacijom seoskih imanja ,koju je planirao sam tovariš Staljin. A to je onda bilo Sveto pismo, koje se onda moralo ozbiljno čitati i poštovati. Inače te čeka dug put prema Sibiru. Neizvjestan. I još duži boravak ako imaš sreće ili te noć ne proguta, što se često događalo u vrijeme velikog zloduha Staljina. Noći su bile pravi ljudožderi. I dok u Sovjetskom Savezu svi plešu kako Staljin svira i diktira, u Španjolskoj, njihov Staljin, diktator Prima de Rivera daje ostavku nakon šest godina. Tako je dokrajčio vojnu diktaturu a inicirao iskru budućeg krvavog španjolskog građanskog rata. Da se to ne dogodi u Peruu, vojska je izvršila vojni udar, preko leđa civila. I fašizam je te godine u ofanzivi . Njemački nacisti osvajaju Bremen na mjesnim izborima, a Mussolini želi reviziju Varšavskog ugovora. To sve loše miriši Francuzima koji osmišljavaju poznatu liniju Maginot na granici s Njemačkom. I u koju su uložili velike franke. A, to je bilo , kao da su ih zapalili, što će se pokazati početkom Drugog Svjetskog rata, jer od te strašne linije, Nijemci su napravili pravu smijuriju. Francuzima je bilo bolje da su gradili avione i tenkove. To se zove planiranje, koje su oni loše isplanirali. Glad i bijeda tištale su obe strane Atlantika. U SAD-a više od 4,5 milijuna ljudi bilo je bez posla, a mnogo je više bilo onih koji su oboružani plehnatim zdjelicama, čekali strpljivo u repovima pred javnim kuhinjama. I dok su se jedni borili za gladni želudac noseći vilice i žlice u rukama, drugi su to radili noseći parole u demonstracijama gladnih okupljenih u Hyde Parku. Po prvi puta su glad osjetile i žene. Pa su i one nosile parole tražeći više kruha a manje igara. Za razliku od starih Rimljana koji su tražili uz kruh i igre. Ali gladnim britancima nije bilo do igara. Za igru u dvoje i to bez prisutnih gledatelja, doveo je k sebi partnericu etiopski car Haile Selasije. Bila je to lijepa carica Menon. Sve utakmice su odigrane u carskim odajama, a rezultati su objavljeni devet mjeseci kasnije. I dok mladi car nije vadio svoj „torpedo“iz neizmjerive dubine, Ernest Cox i njegovi suradnici su u trećem pokušaju, te 1930 godine izvadili divovski njemački bojni brod „Hidenburg“, dugačak 200 metara, najveći brod u njemačkoj floti, koji je njegova posada 21 lipnja 1919 godine potopila u luci Scape Flow. Tako je to bilo u politici i društvu te 1930 godine. Ukratko. Iz svijeta sporta svakako trebamo spomenuti Svjetsko prvenstvo koje se održalo u Urugvaju u kojem je domaćin na kraju osvojio titulu, pobijedivši u finalu momčad Argentine sa rezultatom 4:2. Oko tog prvesntva ima vrlo zanimljivih priča, koje gotovo graniče sa fantastikom.

U svijetu filma bila je to godina značajnih događanja i ostvarenja. Te godine se na filmskom nebu pojavila nova zvijezda „Plavi Anđeo“, kojeg je iz Berlina lansirao poznati njemački redatelj Josef von Sternberg. „Plavog Anđela“, Lolu, kojeg je igrala Marlene Dietrich , redatelj je otkrio u jednoj berlinskoj reviji „Two Neckties“ . U oči su mu upale dugačke noge/ navodno je morao ići kod okuliste da mu ih izvadi- strano tijelo/, koje je bestidno iskoristio u filmu. I dok je publika pred berlinskim kino blagajnama čekala kartu Marlene i Jozef su sa kartom u džepu već bili na putu za Ameriku, koja je pak strepila za sudbinu „Božanske“ Grete, koja se pojavila u svom prvom zvučnom filmu. Na velikim plakatima bile su napisane samo dvije riječi „Greta Govori“ u filmu „Anna Christie“. U kino dvorani, kada je film počeo bila je tišina kao na sahrani. Svi su očekivali te prve riječi i kakvi glas ima obožavana Greta Garbo. Da li će se on svidjeti njenim obožavateljima ili će je pokopati duboko u arhivu filmske povijesti. Prošlo je već 34 minute od početka filma a od Grete ni glasa. A onda je gledateljima zastao dah. „Donesi mi viski, a pivo posebno. I ne budi škrt , mali“, bile su njene prve riječi. Njen duboki, pomalo promukli glas, ugodne boje, izazvao je duboki uzdah olakšanja u dvorani a potom erupciju oduševljenja, koju su čuli i oni nesretnici, koji nisu uspjeli kupiti kartu pred ulazom kino dvorane. Njeni obožavatelji su znali da je njihova Greta preživjela giljotinu, koja se zvala zvučni film, koji je odsjekao popularnost mnogim velikim zvijezdama nijemog filma. Pa i velikom ljubavniku i zavodniku, kojem je baš ona, velika Greta, dala u dva navrata praznu „korpu“ u kojoj je slavni John Gilbert slao ponudu da zajedno uplove u bračnu luku. Negativne odgovore „hladne“ šveđanke je preživio, ali ga je zvučni film dotukao. Zbog glasa. Lošeg. Još jedan film je te godine izazvao pažnju. Bio je to film „Na Zapadu Ništa Nova“ snimljen prema romanu Ericha Marie Remarquea, redatelja Lewis Milestonea, film koji će biti zabranjen za prikazivanje u Njemačkoj. A i jedan mladi glumac je te godine bio na putu svoje afirmacije. U „kaubojcu“ Veliki Put“ u ulozi trapera pojavio se mladi, visoki, snažni mladić, izvrstan jahač Marion Michael Morrison, među prijateljima zvan „Duke“ a među ljubiteljima kaubojaca poznat kao John Wayne. I dok je već Ivan bio poznat u svijetu kauboja u rodilištu u San Franciscu, tek se rodila jedna šutljiva beba, koja će jednoga dana zauzeti mjesto John Waynea, doduše u jednom malom drugačijem žanru kaubojaca, koje će afirmirati redatelj iz iz zemlje špageti. Italije, a novorođena beba biti će njihov prvi kauboj-Clint Eastwood. Te godine popularno štivo se zove „Malteški Sokol“ Dashiella Hammetta, koji će se jedanaest godina kasnije pojaviti i na filmskom ekranu sa Humphrijem Bogartom u glavnoj roli, a njegova premijera u new Yorku će se održati u vrijeme moga rođenja. Još jedan roman plijeni pažnju čitatelja, osobito domaćica. Bio je to naslov „Trula Jaja“ Evelyn Waugha. Strogo se pazilo na rok trajanja napisanoga štiva. Zanimljivu knjigu je napisao i amerikanac John Dos Passos/ kako vidite čisto američko ime, posebno prezime/ a ona se zvala „The 42 Parallel“. Bio je to ustvari prvi tom trilogije USA,koja je kompletirana 1936 godine. Zanimljiv je naslov i romana „Narziss und Goldmund“ Nijemca Hermanna Hessea. U Leipzigu održana premijera opere „Rise and fall oft eh city of Mahagonny“ nijemca Kurt Weilla. Čudo od dijeteta, mladi trinaestogodišnji violinist Yehudi Menuhin održao je koncert u Londonskom Albert Hallu pre 7.500 slušatelja. Nobelovu nagradu za književnost dobio je amerikanac Sinclair Lewis. U glazbi ta 1930 godina bila je u znaku velikih orkestara. Na popularnoj američkoj ljestvici na njenoj prvoj poziciji našlo se te 1930 godine 14 pjesama. Najduže na prvoj poziciji provela je skladba „Stein Song(University Of Maine) u izvedbi Rudy valleea, ukupno deset tjedana. Visoko drugo mjesto po tjednima trajanja na najvišoj poziciji zabilježila je i skladba „Dancing with tears in my eyes“ u izvedbi orkestra Nat Shilkreta i u izvedbi njegovog pjevača Frank Munnija. Jedna od pjesama koja je bila popularna i koja se nalazila tri tjedna na američkoj popularnoj ljestvici te godine je i naslov „Three Little Words“ u izvedbi sjajnog Duke Ellingtona , pjesma koja se i danas može povremeno čuti na mnogim radio postajama . što samo govori i potvrđuje pravilo da su dobre stvari dugovječne.

A sada se ponovo na tren vratimo filmu. Tih tridesetih godina i kod nas su bili popularni filmovi, koji su najčešće dolazili s njemačkog govornog područja Tako je to bilo i te 1930 godine. Početkom travnja te godine, u ovo vrijeme, u Zagrebu je održana premijera jednog od prvih njemačkih zvučnih filmova kod nad preveden pod naslovom „Ove noći možda“, U filmu su igrali Jeni Jugo, zanosna ljepotica i jedna od najpopularnijih njemačkih glumica u ono vrijeme. Partner joj je bio Zigfrid Arno, popularni komičar, koji se mnogi kojih danas gotovo i nema među živima, pamte po mnogim komičnim ulogama ali i po natprirodnom dugačkom nosu, ala Pinocchio. Jedan od njegovih najpopularnijih filmova zvao se „Za Dužinu Nosa“, u kojem her Arno igra biciklistu koji u odlučujućoj utrci stiže na cilj i pobjeđuje protivnike, naravno, za dužinu nosa. Bilo je to još u razdoblju nijemog filma. Kada su u Hollywoodu izmislili i tonski film, onda je obavezno u svakome od tih zvučnjaka, bila i neka pjesma po kojoj bi se film pamtio. Tako je i u ovom ranije spomenutom filmu“Ove Noći Možda“koji se na današnji datum davao u zagrebu bila i pjesma istoimenog naslova. A kako je onda bio običaj, da neki strani šlager, odmah snimi i neki domaći pjevač, tako je ubrzo izišla ploča na kojoj je naslovnu pjesmu iz filma pjevao , onda poznati operetni ljubimac i jedan od najpopularnijih pjevača Milan Šepec. Pjesma se je pojavila i u emisiji „siječanja“ radio vala, u kojoj njen autor pokušava povremeno iz zaborava otrgnuti kako popularne pjevače i ine osobe tako i pjesme koje su slušale naše bake i prabake. Možda i šukundbake. Zašto ne spominjem djedove. Oni su pak imali druge zanimacije.

Na današnji dan 1970 godine jedan od članova čopora The Beatles je objavio glazbenom i inom svijetu da će isti napustiti, jer je došlo do sukoba s predvodnikom istog, navodno zbog japanske vučice Yoko Ono. Već sljedećeg tjedna Paul McCarteney, a o njemu je riječ, je izdao solo album, koji se pojavio na gladnom glazbeno tržištu. Bio je to definitivni raspad jedne od najpopularniji grupa prošlog milenija.

Iste te , 1970 godine, na današnji dan, vodeći pjevač grupe The Doors, po nekima malo, po drugima osrednje a po trećima totalno „čaknuti „ Jim Morrison je za vrijeme koncerta grupe u jednom trenutku uspostavio konverzaciju sa publikom, bolje rečeno upitao ih „Želite li vidjeti ono što imam u gaćama?, otkopčao šlic i pokazao „siromaha“koji se od stida uvukao u sebe da ga je bilo vrlo žalosno vidjeti. I dok je Jim pokušao ponosno dignuti glavu svom „veseljaku“/ koji je u tom trenutku bio u depresiji/ priskočio je član banda Ray Manzarek i nekako uspio odvući razjarenog Jima sa pozornice. Mnogi koji su bili prisutni tom koncertu kada ih priupitate kako je bilo , ne sjećaju se ni jedne pjesme, ali će vam svi ispričati epizodu sa „zbunjenim Cock-om.

Godine 1954 , na današnji datum, ovako nešto se nije moglo ni u snu dogoditi kao u prethodnom slučaju. Bilo je to malo drugačije, uglađenije vrijeme. A baš na današnji datum na prvoj poziciji američke popularne ljestvice punih osam tjedana našla se je pjesma „Wanted“u izvedbi Perry Come.

Godine 1827 rođen Lew Wallace, američki pisac poznat po svojoj noveli „Ben.Hur“, prema kojoj je snimljen 1959 godine film, koji je do filma „Titanic“, a poslije i „Gospodara Prstenova“ držao rekord po broju osvojenih Oscara. Od 12 nominacija „Ben-Hur“je osvojio njih jedanaest. Čitavu nogometnu momčad. Sam pisac novele bio je i uvaženi general u američkom građanskom ratu , na pravoj pobjedničkoj strani Sjevera. Lew je umro 1905 godine.

Na današnji datum 1903 godine rođen hrvatski pjesnik i prozaik Đuro Sudeta, u Staroj Plošćici kod Bjelovara. Nakon gimnazijskog i učiteljskog školovanja u Zagrebu, od 1922 godine učitelj je na građanskoj školi u Virju. Rano je obolio od tuberkuloze. Za prekratkog života izišle su mu dvije zbirke pjesama „Osamljenim Stazama“ i „Kučica u Dolu“. Napisao je i nekoliko novela, feljtona, kozerija. Sudeta je pjesnik sutonskih ugođaja, kiše, tegobe, bolesti i umiranja. Željan sunca, vedrine, proljeća i harmonije a suočen s realnošču bolesničke postelje traga za utjehom samotnika. Dijete sela, vjesnik rastanka i dugih jeseni. Umro je 30 travnja 1927 godine uKoprivnici.

RUKE

Umorne ruke moje,

Kako ste suhe i žute-

Umorne!

Stavljam vas tiho kraj sebe

Na tople jastuke svoje,

Da se odmorite.

A tko će vas da odmori'

Vi ste umorne vječno.

Ko vodeno cvijeće hlapite,

Kad ga iz vode iščupaju

Mlada

Uz tihu obalu riječnu.

Zalud vas jastuci mole,

Zalud vas tako vole,

Vaša je ljubav mrtva,

Nju su pokopali davno.

Pa ipak, uboge moje,

Nikoga do vas nemam-

Do boli!

Topim vas dahom svojim

Na mlado sunce vas nosim,

Al vi ste jednake uvijek-

Uvijek ste tužnije, tanje

Malena, male moje!

I jesen kad već dođe,

I proljeće kad požuti

Rano,

Ja sveđ vas ludo molim

I suzama vas pitam:

Za kim ste žalosne tako?

Za kim venete tako,

Uboge ruke moje?

Ali vi nećete reći!...

Šutite, uvijek šutite

Nujne;

Pa i ja onda zašutim

I stisnem se bliže k vama,

A za kućom netko prođe

I lišće padati stane-

Isvuda, svuda je tama…

A sada uz veliko divljenje pjesniku tuge i sjete , slobodan sam / O Bože, oprosti mi na smjelosti i nerazumnosti, možda i neskromnosti/, da vam i ja podastrem nekoliko stihova svoje pjesme pod naslovom…

NEĆU DOĆI

Ne, ja neću opet doći

Iz toga jada što me prekri,

I neću više da se molim

Za život bijedan, grješan, goli.

Ja više neću isti biti

Brojiti dane kroz duge noći,

Ispijat žalost, hraniti tugu

Nit' liti suzu uzaludnu.

Kad vrijeme dođe ja ću pasti

Paliti tamu, svjetlo gasit,

U sebi bit' ću sam sa sobom

Tišini svetoj ko' nad grobom

Daleko sad sam na tom putu

Što ledi krv mi vrelu,

Moju će radost opiti tuga

Pod mačem oštrim Božjeg suda.

Ne, ja se neću više dići

Nit' doći tješit Tvoje dane,

Samoću tešku Ti ćeš kriti

Pod krilom jedne crne vrane.

tako je to kad imate“vedru“ inspiraciju, a one nas najvjernije čekaju ma svetim poljima vječnih počivališta.

MEDICINA VINCI FATA NON POSSUNT……………….LIJEKOM SE NE MOŽE SVLADATI SUDBINA. Može i ovako….PROTIV SMRTI NEMA LIJEKA…..ne treba bježati od istine, a ona je onakva kakva će biti….

A sada oni koji čitaju, grko će vino piti, u stihovima ovog dana, puno je tuge i otvorenih rana.

Bilježim trenutačno vrijeme, sada je 01 i 19 a moje svjetlo je u mraku, čekat ću njegovo svanuće. Vi što vas san umara, sklopite oči, za čitanje ima dana, a vi što noću misli skupljate, čitajte i uživajte…laku Vam noć želim, snu se i ja veselim…A dobro jutro onima želim, što noć su danju zamijenili, čija je java puna snova…kad ovo pročitaju početi će isponova…

by Blue Shadow 10.04.10 10:39

by Blue Shadow 10.04.10 10:42

by Blue Shadow 10.04.10 10:44

by Doc 10.04.10 22:47

11.04.2010. Na Današnji Dan

Protesti protiv rata u Vijetnamu završili su tragično po četiri studenta sa Državnog Sveučilišta Kent u SAD-a. Na grupi demonstranata protiv rata pucala je Američka nacionalna garda i trenirala pucanje u žive mete., a najbolje se demonstranti umire ako se na njih puca iz vatrenoga oružja. Onda se ne samo načisto umire nego i potpuno ohlade. Četiri studenta koji su ubijeni zapravo nisu ni sudjelovali u demonstracijama , stajalo su sa strane i pasivno promatrali što se to događa. Bili su još mladi i nisu još naučili da je od mjesta gdje se puca upotrijebiti najveću brzinu da se skloniš. I tako je još jednom američka demokracija dokazala svoju demokratičnost. I dok je ozbiljnost situacije u Americi došla do točke- ubojstva, na drugoj strani preko Atlantika u Njemačkoj dolazi do popuštanja napetosti. To znači da su i Istočna i zapadna diplomacija postali mlitavi i popustljivi. Najveći „mlitonja“ bio je Zapadnonjemački kancelar Willy Brant. A u Maloj Aziji uvijek se događaju ozbiljne stvari. Eto te godine osnovana je još jedna organizacija za promicanje terorizma koja je sebe nazvala Crni rujan, vjerojatno prema Crnom četvrtku koji je u crno zavio novčani sistem Wall Streeta, o čemu sam u jednom od uradaka i nešto malo napisao. A da od broja 13 neki zaziru cijeli život , u većini slučajeva neopravdano i puni predrasuda, optužujući tu simpatičnu brojku za sve nedaće svijete, donekle su dobili potvrdu, i uvjerenje da su u pravu, kada se doznalo da je Američka svemirska letjelica Apollo 13 imao ozbiljnih problema na putu do Mjeseca. Ma što ozbiljnih, sudbonosnih. Nakon eksplozije činilo se da je trojici astronauta suđeno da ostanu na Mjesecu. No zahvaljujući kontroli sa Zemlje uspjeli su okrenuti letjelici oko Mjeseca i „spasilačkom čamcu“ modulu Aquarius sretno stići kući. I sve to uz direktni TV prijenos koji je tekao širom svijet. Netko će reći i Mjeseca. I dok je Apollon bio neuspješan / po nekima zato jer je nosio broj 13- koji je baš lijep, pogledajte kako je lijepo oblikovan/,bogme Sovjetska svemirska sonda Luna 17 uspješno se spušta na Mjesec. Jest da je bez posade ali u SSSR-u se uvijek vodilo računa o pojedincu i njegovoj sigurnosti, osobito je to bilo jako izraženo u vrijeme vladavine Staljina. Tovariš „žuti“/ nije imao veze sa Kinezima/, naprosto nije mogao gledati ljude da pate, pa im je skraćivao muke. Na razne načine. I vrlo uspješno. No vratimo se mi u vrijeme kad je bačuška Staljin , dobio novi opis karakternih osobina iz koje su psihoanalitičari i ostali „ari“ i „…tri“ blago zaključili da je drug Josef bio ne čudovište,/zaista to nije primjeren epitet i ne treba pokojnika vrijeđati/ već pravi- monstrum. Dakle nakon što su spustili Lunu 17 na Mjesec, netko iz naučnog tima je predložio da malo opipaju i Veneru. A za Venerine brežuljke su odabrali svemirsku sonde , nepoznate duljine i debljine, koja će se zavući pod njezinu kožu i ispipati što se u njoj krije. Sonda se zvala Venera 7 koja čim je dotakla taj planet ženskoga imena odmah ju je počela pipati i slati podatke na zemlju. Ipak 23 minute kasnije razorena je strašnom vrućinom., iz čega su vrli znanstvenici zaključili najmanje dvije stvari. Prvo da ni broj 7 nije baš najsigurniji i da ga treba staviti u istu vreću sa trinaesticom, i drugi zaključak je bio da je sada sasvim jasno /zbog topline i vrućine/ zašto se jedan anatomski detalj kod nježnih stvorenja zove Venerin brežuljak, čije penjanje na njega dovodi do požara ali nitko ne izgori, osim recimo onih koji imaju slabi srce pa im pumpa zataji onda kada bi trebala mlaznica najviše izbacivati. U vezi ovoga pitanje se javila i australska književnica čak i Akademik/ molit ću fino/ a notorna feministinja Germaine Greer, koja tvrdi da to što muškarci ocjenjuju ženu kao , nježno, suptilno i u svakom pogledu predivno biće, samo njihove fore i da je to „konstatacija“ zapravo uvreda za ženski rod , jer prema gospođi(ci) Greer najveća osobina ženskog bića je tajanstvenost koju posjeduje. Što bi se djelomično , u potpunosti s njome složio / bili i ona sa mnom to je drugi par postoli/ Ova knjiga pod naslovom“Ženski Eunuh“ postaje ključni feministički tekst, gotovo njihov molitvenik. Dižu se i Kinezi i japanci. Da me krivo ne shvati gospođa Greer radi se o prvim prvim satelitima tih zemalja. I dok neki Sovjeti buše po Veneri drugi su se odlučili deflorirati Zemlju. Spremaju se na poluotoku Kola, da prodru u njezinu dubinu , čak 19 kilometara. Neki smatraju da će to strašno uzbuditi Zemlju, moglo bi čak doći i do onog uzbuđenja kada iz njezinog malog trbuha izlazi crvena žitka masa, slične boje krvi- lava. U mnogo manje bušotine biti će pokopani egipatski predsjednik Naser, otpraćen je i francuski predsjednik Charles Andre Joseph Marie De Gaulle u jednom sasvim običnom sprovodu, bez velike pompe i show programa, u krugu obitelji i najbližih prijatelja. Svijet hipi revolucionara skratio je kosu na pola stijega, za svojim kraljevskim parom . Te godine u malim vremenskim razmacima napustili su svoj tron kraljica Janis Joplin i kralj Jimi Hendrix. Gotovo bi se rekli od istog neprijatelja. Janis je „slučajno“ uzela preveliku dozu heroina/ mnogi tvrde da je to bio očekivani kraj , bijele kraljice bluesa, dok je Jimi nakon što se dobro natankirao, uzeo i nešto sedativa, pa je u snu povraćao i udahnuo povraćeni sadržaj. Na vrijeme je poznana medicinska ekipa, koja je daka sve od sebe da mu svaku šansu za spas umanji, jer su ga nepravilno transportirali i time stanje pogoršali. Bar tako kažu službeni izvori. Naravno ako su točni. Jer i među njima zna biti lažljivaca. Kao i kod nas, kada na primjer gospodin/ovo stavite sami u navodnike/„Gripocijep Narcis“ tvrdi da izvjesnu nepoćudnu osobu nije nikada u životu vidio, a na slici se lijepo vidi da su se tako stisnuli da čovjek onako na brzinu može pomisliti da se možda redi o „toploj braći“. Neki tvrde za to stiskanje da je bilo hladno pa su se ovako grijali uzajamno. Kolika je bila temperatura nije se moglo izmjeriti jer je ona gospođa Para(celzijus), kojom se mjeri temperatura tijela, navodno otišla na derbi u madrid, gdje će pokušati na centru obogatiti travu „punoglavcima“. Ili će joj omogućiti neku prikladnu prostoriju dobro izoliranu da se ne čuje stenjanje / neki tvrde da stalno sa sobom nosi taj CD/, kako se gledatelji ne bi koncentrirali na te zvučne efekte i zanemarili malog Mjes(i ja), koji neki tvrde bi dobro izdriblao i spomenutu temperaturnu mjeru, koja , Bože mi oprosti ima dvije lopte broj pet,sa kojim bi Mjesi dobro baratao. Eto vidite, kako to izgleda kada se čovjek zanese/ iako sam sasvim trijezan/. No, vratimo se mi u 1970 godinu.

Čitaju se pjesme „Vranaa“, kojih usputno rečeno, Hvala Bogu, nema u našem gradskom parku i upravo je predivno slušati skladan pjev pjevica . Ima i onih koji se bune i kažu da su navikli na graktanje i ne mogu bez tog“milozvuka“ zaspati još gore da ove male pjevice cvrkuću po cijeli noć , remeteći im san. Navodno je povećana i potrošnja čepova za uha, a navodno se otvaraju i novi pogoni za proizvodnju istih. Nova radna mjesta će obradovati one iz grupacija“otpisani“, kojima je Zavod za zapošljavanje i otac i majka. Tu imaju puno razumijevanje za svoje nerazumljivo stanje. Opet ja. Dakle o jatu tih crnih ptičica, bez kojih bi pjesnici bili siromašni u svojim izražavanjima,“Vranu“ je napisao Ted Hughes. Ima i onih koji tvrde da bi Ted tu pjesmu napisao daleko sugestibilnije i snažnije da je došao u naš grad prošle godine bar na jedan sat. Ali nije. Pa zato i ima primjedbi na njegov uradak. Za razliku od njegove knjige, čitatelji su naprosto pošandrcali za knjigom „Leptir“Henrija Charrierea , posebno su bili zainteresirani zaljubljenici tih nadnaravnih boja, od kojih nekada nastradaju kupušnjače. Amerikanac Saul Bellow napisao je lijepu novelu „Mr. Summler's Planet“. Iz Italije nam dolazi Dario Fo sa naslovom „The Accidental DeathOf an Anarchist“/ vjerujem da ne treba prijevod/, koji se temelji na istinitom događaju. Nobelovu nagradu za Književnost dobio je Aleksander Solženjicin. U glazbi se događaju čudne stvari. Recimo grupa The WHO prezentira svoju rock operu „Tommy“ u New York's Metropolitan Operi, Paul McCartney rekao je „Byu..Byu“ svome čoporu The Beatles, a sjajni Laurence Olivier dobio zasluženo životnu nagradu za sve što je napravio na kazališnim daskama, pa čak i za ono što neće napraviti u tjesnacu vremena. Zato je imala dovoljno vremena popularna protivnica rata u Vijetnamu jane Fonda, kći sjajnog Henrya, koja je 36 sati protestirala protiv rata u Vijetnamu ali i protiv John Waynejevog filma „The Green Berets“ Sve se događalo u Denveru 16 travnja te 1970 godine. Najboljim filmom je proglašen „Patton-general od Čelika“ koji je imao deset nominacija a osvojio sedam Oscara, dok je film „Ryanova Kći“imala četiri nominacije i dva osvojena Oscara. Te godine nisu bili popularni avioni niti aerodromi, jer film „Aerodrom“ koji je imao čak deset nominacija uspio je prizemljiti samo jednog Oscara. Ni film“Pet lakih Komada“ nije imao sreće. Od četiri nominacije nije dobio ništa. Te 43 Oscarove godine zadovoljan je bio i sjajni skladatelj filmske glazbe Francis lai čija je originalna glazba pratila filmsku radnju u do suza bolnoj melodrami „Ljubavna Priča“, koja je imala sedam nominacija no na ceremoniji dodjele oscara osvojila je samo jednog već spomenutog. Najbolji pak filmski song dolazi iz filma „Lovers And Other Strangers“ i zvala se „For All Me Know“ za koju je glazbu napisao Fred Karlin a stihove Robb Royer i James Griffin. Najviše novaca od prodanih kino ulaznica je zaradila „Ljubavna priča“ usputno i prodavači maramica.“Aerodrom“ za kojeg sam ustvrdio da je bio pravi gubitnik na glasačkim lističima Akademijinih glasača, na kino blagajnama se pokazao više nego profitabilnim i nalazio se na drugoj poziciji po dolarima zarađenim od prodanih kino ulaznica. U filmu „Borsalino“ filmska radnja nas vodi u Maeseilles iz tridesetih godina u kojem nastupaju Alain Delon i Jean –Paul Belmondo. Popularan je bio i naslov „The Confession“ redatelja Costa- Gavrasa u kojem Yves <Montand tumači ulogu komuniste u Staljinovo doba. Gledatelji sa zanimanjem prate „Privatni Život Sherlock Holmes“, a američki ratni veterani koji su preživjeli napad japanaca na Pearl Harbor sa zanimanjem prate film „Tora! Tora! Tora!“.I tu bih završio projekcije filmova i posjetio koncertne dvorane. Godine 1970 na prvoj poziciji američke ljestvice našlo se je 21 pjesma , od kojih je 11 prodano u zlatnoj nakladi, četiri u platinastoj od kojih jedna u dvostruko platinastoj tiraži, znači u preko četiri milijuna primjeraka. I o njoj će danas biti riječi, samo da napomenem da je nadviše tjedana na prvoj poziciji te godine bila skladba „Bridge Over Troubled Water“ u izvedbi Simona & Garfunkela. A sada o onome što se dogodilo na današnji dan. Godine 1970 pojavilo se na glazbenom nebu nekoliko izuzetnih pjesama koje su u sebi sadržavale religiozne teme. Bile su to pjesme „Spirit In The Sky2Normana Grinbournea. Tu je i „Let It Be“ od skupine The Beatles.; My Sweet Lord“ Georga Harrisona i mjuzikl „Jesus Christ Superstar“. Te godine počelo se i šaputati da su grupa The Beatles odbrojeni sati zajedničkog nastupanja. Sastav su izgleda ozbiljno uzdrmale nesuglasice između tijela i duše grupe, John Lennona i Paul McCartneay, koji je već bio jednom nogom zakoračio u solo karijeru, jer je već nekoliko dana nakon što je obznanio daje grupa mrtva u ovom sastavu izdao svoj prvi solo album i sa njime već postigao hit.. A u srijedu 20 svibnja održavala se premijera zadnjeg filma Beatlesa u Londonskom Palladiumu. Te godine je dvojac Simon i garfunkel pokupio čak tri Grammy nagrade: za pjesmu, ploču i album godine. I to sve sa istim naslovom „Mostom preko uzburkanih voda“.

Dakle na današnji datum , te 1970 godine na američkoj popularnoj ljestvici je osvanula pjesma grupe The Beatles i zvala se „Let It e“, pjesma koja je napravila spektakularni debi na američkoj ljestvici HOT 100, pojavivši se odmah, što bi se ono reklo od prve na šestoj poziciji i to je bio najviše mjesto, koje je jedna pjesma od prve pojave zauzela do tada. Unatoč tome pjesma nije odmah došla do prve pozicije, tamo je dospjela nakon tri tjedna, jer prije toga nije mogla preći preko Mosta uzburkanih voda ili rijeka, kako želite. Producent za singlicu „Let It Be“ bio je George Martin. Pjesma je bila snimljena u siječnju 1969 godine, prije seišena, koji je rezultirao albumom „Abbey Road“. Pjesmu je napisao Paul McCartney i posvetio ju je svojoj pokojnoj majci, iako je „Majka Marija“ u pjesmi bila više interpretirana u religioznom svjetlu. Paul je pjevao sam i svirao glasovir , John, George i Ringo Starr su svirali svoje uobičajene instrumente. Akustičku gitaru, bas gitaru i bubnjeve, dok je kao gost Billy Preston svirao orgulje. Različite verzije pjesme pojavile su se na albumu „Let It Be“. Tu su bili Phill Spectorc-remix za puhačkim instrumentima i zborom te različiti aranžmani za Johnnovu i Georgijevz giraru. Album je izvorno trebao biti nazvan „Get Back“ i bio je na rasporedu za snimanje u prosincu 1969 no odugovlačilo se sa izlaskom albuma radi unutarnjih problema u Beatlesovoj Apple diskografskoj kompaniji. Britanski New Music Express je objavio da je moguća promjena naziva albuma u „Let It Be“ nakon Beatlesovog , pjesma na 45 okretaja puštena je u prodaju 11 ožujka. S druge strane singlice bila je nepoznata izmišljotina, koja se zvala „You Know My Naw“. Različiti izvori označavaju kao datum prvog snimanja 1967 ili 1968 godinu, ali izvjesno je da je pjesma bila čuvana za „A“ stranu. Singlica je bila povučena natrag, a John Lennon umjesto nje svirao je svoju pjesmu „Instant Karma“, koja je došla na Vrućih sto, 28 veljače 1970 godine, tri tjednaprije nego skladba „Let It Be“. Dvije pjesme su se izravno takmičile. Sa „Instant Karma“ postigao je treću pozicijama na top listama, dok se pjesma „Le It Be“ probila na prvu poziciju u trajanu od dva tjedna. Bila je to pjesma broj Jedan u Americi, a njen naslov nudio je nenamjernu poruku obožavateljima Beatlasa.

A sada ćemo se vratiti u 1943 godinu, kada se je na prvoj poziciji američke popularne ljestvice, na današnji dan pojavio Tony Victor, američki pjevač sa Classics Biggesi Imao je jedan hit na američkoj popularnoj pod naslovom „Till Then“ koji se u lipnju 1963 godine došao do 20.te pozicije američke popularne ljestvice.

Dvadeset godina nakon rađanja Victora, 1963 godine na današnji datum , na prvoj poziciji britanske popularne ljestvice u trajanje od tri tjedna nalazila se pjesma „How Do You Do IT“ grujpe Gerry & The Pacemakers.

Na današnji datum 1847 godine rođen je u Madžarskoj Joseph Pulitzer , amerikanac madžarskog podrijetla , istaknuto ime američkog novinarstva, vlasnik mnogih izdavačkih kuća, koji je osnovao nagradu i nazvao prema svome imenu Pulitzerova nagrada“, za književnost, dramu, glazbu, karikaturu i novinarstvo,koja se samo odnosila na američke građane. Iselio se u Ameriku kao vrlo mlad, sudjelovao u američko građanskom ratu Biran je i u Kongres SAD-a.

Na današnni dan 1912 godine nesretni parobrod m bijela zvijezda „Titanic“ krenuo je na svoje prvo putovanje iz luke Southhapton. Bilo je to ujedno i njegovo posljednje putovanje.

Godine 1919 na današnji datum, ubijen legendarni meksički pobunjenik Emiliano Zapata. Bio je četvrtak kada su ga ubili vladini vojnici.

Godine 1952 , na današnji datum Elia kazan je komitetu za ispitivanje antiameričke djelatnosti prokazao 15 svojih nekadašnjih kolega. Ranije iste godine kazan je ozloglašenoj komisiji priznao da je u razdoblju od 1934 do 1936 godine bio član Komunističke partije, ali je odbio imenovati kolege. Čin prokazivanja objasnio je novostečenim spoznajama o štetnosti komunističke diktature za Ameriku.

A što govori jedna od „optimističkih“ pjesama koje sam napisao nadahnut jednim događajem možete saznati ako je pročitate i naravno malo o njoj porazgovarate sa samim sobom.

NIJE TEŠKO

S rukom prema nebu, duhovima noći

Obavita tamom ko' crnom haljinom,

Pogled je spustila niz jesenje grane

Da uhvati jecaj što joj srce gane.

U vrtlogu mraka ispod plavog polja

Gdje se srebro svija pod udarom bola,

Oblake je digla, sklapa ruke , moli

Da se prošlost vrati, duh mrtve mladosti.

Ko' niska bisera sati se zapliću

Smijeh se opet čuje, sudbina se smije,

Baklja sa istoka u sumraku gasi

Ko' i njeno sutra što će danas pasti.

Iznad njene glave srebro teško sipi

Slabom rukom lomi sasušene grane,

Na krvavi spomen prepun teških rana

Stavlja pečat vječni, svu ljubav bez plana.

Od vesela smijeha osta bolna maska

Sve strasti i vatre davno izgorjele,

U trenutku jednom vječnost zasja kratko

Zbogom nije teško kad je umrijet lako.

SCRIBERE SCRIBENDO, DICENDO DICERE DISCES…….PIŠUĆI NAUČIT ĆEŠ PISATI, GOVOREĆI GOVORITI…… Znači čitajući naučiti ćeš čitati, crtanjem crtati i da ne nabrajam…znači moramo biti strpljivi u svojoj dugotrajnosti i razvijanju vještina i talenata…

Sada se uhvatite čitanje, ili drijemajte, ako vam se kapci spuštaju posjetite krevet Mislio sam baciti pogled na portalovu golotinju i bi mi žao gledati tu duhovnu sirotinju, što danas pokazuju ono, što će sutra kriti, možda se i stidjeti…takve bi teme, cijenjena stranica trebala , bez dilema, pokazivati na nekoj stranici trača, gdje naše „dame“ mogu paradirati gole , bez gaća, depilirane i vlažne, pa ako nekome i srce gane naka uguši s toplomjerom plamen. A trava zelena gdje dođe gospođa“ medena“ biti će uvijek izvor sjemena. Laka vam noć svima pa i onim razgolićenima.

by Blue Shadow 11.04.10 9:56

by Blue Shadow 11.04.10 9:57

by Sponsored content