Projekcija misli i osjecaja u vidu glazbe .

Sudim po sebi i vjerujem da nisam bas jedini alien na ovome svijetu .
Kada slusam glazbu , ja ju vizualiziram i koristim je kao banku podataka za pothranjivanje sjecanja i uspomena ..naravno ne sasvim svjesno..heh .
Ne mora se raditi o vasim intimnim stvarima , moze to biti nesto sasvim banalno , pa opet od presudnog znacaja ..
evo ja idem prvi kao pokretac ove teme .

glazba iz ovog filma me je ponukala da napisem puno stvari koje sam poslje toga napisao..Krv ...nas prvi obrok u majcinoj utrobi , nas kod kojem svojoj djeci prosljedujemo dobro ili zlo, nasa zivotna supstanca i nase mjerilo izdrzljivosti..uvijek ta Krv ..i u dobru i u zlu .


moja stvar za prvi post..a vasa ??

pogledavsi ovaj topic, ponovno se sjetim koncerta moga sina od prije 3 tjedna.. njegovog prvog velikog koncerta.. i ponovno se sjetim njegovog izraza lica na pozornici.. bio je tako mali a tako veliki....
Bili su to trenutci kad se cinilo da mu je sve ostalo nevazno, kad je postojao on sam... Svirao je pred 130 ljudi kao da svira kod kuce u dnevnom boravku.. A, ono sto mi je najzanimljivije - kad sam s njim razgovarala rekao mi je da on uopce nije cuo ooogroman pljesak koji je dobio... Jadno dijete.. izgleda da je bio u soku.. kako to drugacije objasniti

na ovu sam slučajno nabasala.... al eto svidjela mi se i nema neke veze sa mojim ljubavnim životom, možda samo sa ovom vrućinom...

Čim sam ugledala ovu temu, znala sam što ona znači.
Znala sam da imam mnogo toga za reći, ali nisam imala što reći.
Jednostavno, nije bilo glazbe i trenutka, koji bi se poklopili, i iz mene izvukli moje misli.
Ne prisiljavam se da napišem nešto, igdje, ukoliko ne osjećam da navire iz mene.
Razmišljala sam, i pokušala se sjetiti neke pjesme, trenutka, osjećaja, ali nije išlo.
No, sve me, nekako, danas otvorilo, i sjetih se pjesme koju sam poželjela da mi svira dok pišem ovo.

Koliko me poznajete, barem ovako, virtualno, preko mojih priča i fotografija, nije vam teško pogoditi zašto mi je ta pjesma posebna.
Dok ju slušam, zatvorim oči, osjećam more, ali ne ono more, kao more, kada se kupamo u njemu..osjećam jedan duh, koji me obavija, nešto mistično..ono iskonsko..kao kada zaronim u dubinu, i stapam se sa bezdanom..samo sam ja, prava ja , zaronjena u tu čarobnu slanu vodu, koja meni život znači,
i sve ono što jesam, dala mi je duša mora.
Toliko sam stopljena s tim duhom mora, kao da mi je ono život dalo.
Kao da živim, i dišem, u ritmu, i skladno sa njegovim valovima...njegova juga, bure, i bonace...to su i moja raspoloženja.
Tim ih nazivima mogu opisati. Slikom mora dočarati...To je ono što ta pjesma izvlači iz mene..kada ponešto od toga zaboravim.



U toj pjesmi su pohranjena tolika sjećanja, i osjećaji, mirisi, jutra, podneblja, osobe...
Jedno sam vrijeme svako jutro započinjala uz kavu, i tu pjesmu.
Prepuna je informacija o jednom dijelu života, koji je zapakiran u tu pjesmu.
I, slušajući nju, mogu priču raspakiravati do najsitnijih detalja,
osjetiti mirise, sjetiti se okusa, udahnuti zrak jutra...i puna
energije započeti svoj dan.
Pjesme se redom nižu, i poput domino efekta slažu priče, jednu za drugom, a zaboravljene.
Tek, oživljene glazbom.
Vjerojatno je cijeli moj život, od najranije dobi pohranjen u pjesmama, i nekim mirisima...samo je zaboravljen.
I svaki prepoznati zvuk sa radija, ili bilo gdje, otvara te čarobne škrinjice mojih sjećanja.
Možda sada zvuči malo bedasto, ali sam i sama nekoliko puta pomišljala otvoriti sličnu temu..ali na drugi način.
Nešto kao: pjesme koje vam pričaju priče..sada kada vidim, to je upravo billy činio.
A ja nisam, jer mi se učinilo da nema ničeg posebnog u tome.
Na tu sam zamisao došla , kada me jedna pjesma podsjetila ne
prijateljicu i sve njezine priče, a zatim na pjesmu koju je ona
satalno slušala, misleći na nekoga, tko je pak neprestano slušao
drugu...i tako se nanizale pjesme, a ja sam prošla, ni svjesna toga, mnoga mjesta i događaje, koji su bili zaboravljeni.

čitajući ovo što je Čarolija napisala, počela su navirati sjećanja i jedna pjesma od koje se sve krenulo,zakotrljalo kao kamen, ali nakon par godina i otišlo u prašinu, kamen se razbio i od njega ostalo samo sjećanje na jednu djetinju ljubav i možda žaljenje što nismo ostali prijatelji..

i čudno kad god čujem neku dininu pjesmu sjetim se te osobe, pitam se dali je još onako bezbrižan i smiješan, jer ako jeste drago mi je zbog njega, jer jako mi je žao ako sam ga povrijedila, nije mi bila namjera....

drago mi je što sam pokazala kako se kreće na taj put, i kamo on sve vodi.
jedino mi se čini da je to kod billyja malo drugačije.
On, dok sluša glazbu, stvara svoje fantazije....
a ja, slušajući glazbu, sjećam se proživljenog..
tako nekako..

https://www.youtube.com/watch?v=jiLaPsxAQYQ

U skladu sa jučerašnjim danom počela mi se provlačiti ova pjesma korz misli. Što onda znači ili bolje rečeno što je onda značila.
I dok neki uživaju u blagodatina tog dana (kupaju se, roštiljaju, planinare) ja sam prikovan za knjigu i nemogu nikuda.
Što sam zapravo htio reći? Čovjeku je dobro onoliko koliko si sam napravi, sve drugo je traženje alibija i prebacivanje krivice na druge!

Čarolija je napisao/la:drago mi je što sam pokazala kako se kreće na taj put, i kamo on sve vodi.
jedino mi se čini da je to kod billyja malo drugačije.
On, dok sluša glazbu, stvara svoje fantazije....
a ja, slušajući glazbu, sjećam se proživljenog..
tako nekako..

ne bas sasvim tocno, kod mene je to jedan kompleksni spoj jednog i drugoga ..sto je bilo i sto bi moglo biti ..ista tema sa alternativnim zavrsecima

Kada mi se rodio Sven , poslje noci provedene u bolnici i prisustvovanju poroda osao sam doma i popio bocu jacka za 10 minuta , a u glavi mi je przila ova stvar ..nje cu se sjecati dok sam ziv ..emocije drze alkohol u sahu , bas kao da si popio bocu obicne vode .
Zora se kriomice zavlaci noci za leda , osjecas joj miris i dah na svome vratu i svjestan si trenutka koji je ustvari smisao onoga sto ti jesi i zasto jesi .
Ovo je takoder prvi put da o tome pisem i pricam.

pa dobro, glede onoga gore, napisanoga..i u meni se javlja kreativnost, i planiranje..
a, vezano uz ovaj tvoj, najnoviji post:
ne, nije ti prvi puta.
upravo me pjesma sjetila gdje si to isto napisao...
preko plota, mislim da je u caffeu.
ako ne vjeruješ, potraži...

Čarolija je napisao/la:pa dobro, glede onoga gore, napisanoga..i u meni se javlja kreativnost, i planiranje..
a, vezano uz ovaj tvoj, najnoviji post:
ne, nije ti prvi puta.
upravo me pjesma sjetila gdje si to isto napisao...
preko plota, mislim da je u caffeu.
ako ne vjeruješ, potraži...

da, moguce ....vrlo moguce , ali ne ovako opsirno.

kada sam otvarao ovaj topic predvidio sam mu 0 postova ..drago mi je da sam bio u krivu .

billy je napisao/la:kada sam otvarao ovaj topic predvidio sam mu 0 postova ..drago mi je da sam bio u krivu .

a meni je drago da ga je netko otvorio, da mogu uletati kao gost, i ostavljati piskaranje...
danas sam se sjetila pjesama, i pjevača, koji me odveo na putovanje Krkom i Cresom, kojega sam uzduž i popreko prošla sa svojim starim, jer me uvijek vodio sa saobom, kada je odlazio tamo...

Kako smo sinoć, u caffeu, pričom stigli i do Velebita, njegovih zvukova...
sjetih se ...
dok sam bila malena, mama mi je kupila knjigu Izgubljeni na Velebitu...


no, i to više zbog sebe, nego tada mene...jer je očarana njegovom mistikom, šumama...
Sjećam se fotografija, u toj knjizi..i sjećam se, koliko je, tada, ta planina u meni izazivala straha, strahopoštovanja...onako veelika, siva, okovana snijegom,tmurnim oblacima...
Doista, sjećam se sebe, kako sam bezbroj puta otvarala stranice sa fotografijama, i širom otvorenih očiju zurila u te prizore...
A danas, kad gledam tu veličanstvenu planinu..sjetim se pjesme, koja me odavna, čim sam ju, prvi puta, čula,
podsjetila na Velebit.



nestao je strah..ostala je samo opčinjenost, i divljenje.

Ovo vizualiziranje se tice prvog poljubca..ne onih experimentalnih pokusaja , vec prvog pravog i istinskog poljubca zbog kojeg nestaje sve oko nas , zbog cega se sve druge zene ugase i ostane samo jedna, barem na trenutak.
Mocna stvar koju ne mozemo imati kada hocemo nego nam se mora dogoditi , ako imamo srece i vise puta.

Bas me zapljusnu jedna misao i jedna stvar koja me uvijek veze za stvari koje se ja sjecam a drugi ih ne pamte iako su u tom tenutku bili na tom mjestu , nismo vi od istoga kova i zato neka vam billy posluzi kao riznica sjecanja .

ovo je post iz drugog pokušaja..gotovo će pisati isto, a opet potpuno drugačije..
moje raspoloženje bitno se razlikuje od poslijepodnevnog, kada upropastih prvi.
nepromjenjena je jedino odlučnost u meni da to učinim.

Želja da ostavim pisani trag o mome glazbenom putovanju.. vremeplovu kroz djelić moga života,
prepunom notnih zapisa, pjesama, i ljudi od kojih je sve to satkano.

Svi oni pohranjeni su uglavnom u jednoj pjesmi


iz koje nastaje i u kojoj skončava sve...

Moja T, ona je među prvima..pa se sjetim

pjesme koja je nju uvijek podsjetila na jednoga M, koga je ta pjesma podsjećala na njegovu ljubav, te ga T često spominje i nadugačko prepričava sve vezano uz njega, a u pogledu joj prepoznah čežnju..duboku, zatajenu ljubav prema njemu..i uvijek tu priču iznova rado slušam, jer shvatih koliko joj to znači...
kao i pjesma u kojoj su pohranjena njezina sjećanja na M, i život u njoj na tren bude probuđen..

te ja, kada god sam u prilici, "slučajno" na CDu pogodim na nju...i moja T oživi..

A u toj priči je neizostavna naša B, koja nastoji pokazati drugačiji svijet T, i doista živi kako živi..svoj život, pomalo vuka samotnjaka, iako okružena uvijek ljudima..i nimalo ne štedi na sebi, pa joj sitnica dođe poć u Split tražiti cipele, ili u Pariz u posjetu..
ne, nije bogata, nije bahata..ona samo želi živjeti,,
to potvrđuje što je svojom proglasila

i nema trenutka, da ne pomislim na nju, kada čujem ovu pjesmu..

rijetko se čujemo, ali se jako poštivamo i volimo, i nema tog razgovora u kome ona ne napomene
da ju uvijek na mene podsjeti

iako sam samo jednom rekla da mi je lijepa..ostala je mojom pjesmom, u kojoj me B prepoznaje..zauvijek.

a smijeh me spopada zbog moga S, Ukrainca-Rusa, kad god čujem


i moram naglasiti da je on jedan od naj šarmantnijih, naj ljepših, i naj duhovitijih ljudi na daleko, i smijeh je uz njega prirodna pojava, koja poprima razmjere katastrofe, kad se on nađe u elementu..
da,,u tom elementu se najčešće nalazio na mjestu gdje je jedan D prečesto puštao


toliko prečesto,
da sam već i tu pojavu povezala sa svojim pojavljivanjem..
eto..mali djelić samo, a opet neprocjenjivo vrijedan dio moga života..sažet je u par pjesama.

billy je napisao/la:Bas me zapljusnu jedna misao i jedna stvar koja me uvijek veze za stvari koje se ja sjecam a drugi ih ne pamte iako su u tom tenutku bili na tom mjestu , nismo vi od istoga kova i zato neka vam billy posluzi kao riznica sjecanja .

..i uz pomalo nemušt naziv topica "prisiljen" sam postati...sjećanja i misli koja kod mene evocira ova stvar su vrlo raznolika:
-jedan od prvih kafića u NG...ushit i adolescentsko treperenje dok sjedimo za šankom...spot omiljenog benda na MTV..slatki grom iz vedrog, osunčanog neba.Gdje je kraj užicima?
-sloboda nesputanog novovalnog plesa u Domu omladine dok se još nije napunio...ikad slobodniji nego tada?
-koncert Headsa u Zg, srpanj 1982. Dom sportova (sve neki domovi, a?). Jel' se ovo stvarno događa?
-NG diskofil koji je bio pomalo škrt posuditi ploče...isti imao Remain in light prije drugih...neki meni bitni ljudi, po slušanju rekli kako je to disko ploča!?

-Kavana. Uglavnom disko glazba. Ipak - par zgoditaka (Get ready by Rare Earth, Superstition by Stevie Wonder...). Jedan od njih:Once in lifetime....

Stvar koja me pratila u svim kisnim, maglovitim, teskim i bolnim razdobljima, ali nikad nije dobila jedan negativni naboj, cak sto vise ona je postala stvar otpora i stvar prkosa .
moja stvar .

Vjerujem da nisam bas najmladi na ovome forumu, i vjerujem da smo svi prolazili kroz bit svega u ovom nasem univerzumu...bit rijeci i bit poruke