Kako je premijerka ušla u Novu godinu lažući

Piše: Boris Beck


Istina je, međutim, da vlada ne samo da ne pomaže, nego i odmaže roditeljima

Naša je razdragana predsjednica Vlade otišla pogledati malu čupavu bebu koja je prva rođena 2010. i, umjesto da šuti, trtljala nešto o svojoj uspješnoj populacijskoj politici kojoj valja zahvaliti mali porast broja rođenih prošle godine, i da će ona tako i nastaviti.

Mali porast broja rođenih valja pripisati samo jednom: to su unuci baby boom generacije nakon Drugog svjetskog rata. Račun je lagan: u godinama poslije 1945. rodilo se mnogo djece koja su 70-ih i 80-ih imala vlastitu djecu, a ta djeca sada imaju svoju djecu. Prošlost, međutim, ne izaziva samo plime djece, nego i oseke - ratni gubici iz Drugog svjetskog rata, pa čak i iz Prvog, prenose se iz generacije u generaciju pa će tako uskoro doći do još većeg pada prirodnog priraštaja, bez ikakve veze s HDZ-ovom vladom, kao što ni današnje bebe s njom nemaju veze.

Vlada odmaže, a ne pomaže

Istina je, međutim, da vlada ne samo da ne pomaže, nego i odmaže roditeljima - samo im je prošle godine smanjila prihode i naplatila udžbenike, banke su im ograničile kredite, a uz sve veću nezaposlenost majke imaju još manje šanse za posao i karijeru. Imati dijete ništa ne znači u društvenoj teoriji i praksi.

Trudna majka lako će utvrditi da joj nitko neće ustupiti mjesto u tramvaju, crkvi ili redu pred bankomatom. U mojoj banci natpis doduše upućuje klijente da daju prednost trudnicama ili majkama s malom djecom, ali ne precizira što će se dogoditi ako klijenti tu prednost jednostavno ne daju (i zadrže je za sebe) ili što da čine očevi s jednako tako malom djecom.

I dok je razumljiva ravnodušnost prodavačica i blagajnica prema trudnicama (nitko njih rita s unutarnje strane trbuha), posve mi je misteriozno to što roditelje puštaju u redu i dok njihovi anđelčići razvaljuju dućane i državne institucije.

Samozaštitni instinkt prodavača i službenika ravan je nuli: jednom sam čekao pola sata u banci i eksperimentalno pustio sina da slobodno lupa po onim kompjutorima za stranke, pali ih i gasi kao žarulje i izvlači miševe kao što miševi izvlače repu (a što da rade djeca u dobi koja se na engleskom tako lijepo naziva impossible two) - na moje čuđenje, flegmatično osoblje nije reagiralo.

Djeca su luksuz koji si uvijek priušte siromasi, pa su si tako božanski siromasi Marija i Josip priuštili božansko dijete. Opraštajući se o blagdanu Tri kralja s njima i s božićnim vremenom, oprostimo se i s laži o hrvatskoj populacijskoj politici.


http://www.nacional.hr/clanak/74889/kako-je-premijerka-usla-u-novu-godinu-lazuci