Unutarnja zemlja...

Dakle, je li Zemlja šuplja? Neki istraživači smatraju da u Zemljinoj
unutrašnjosti postoje golema područja u kojima žive visokorazvijene
civilitacije. I to čak u dvije razine unutar kore i unutar same Zemlje, dakle
unutar šupljeg središta. Jules Verne, prema nekim istraživačima - visoki
inicijat raznih tajnih društava poput Teozofskog društva, Reda zlatne zore i
Reda vitezova Orijenta je znao više nego što je bilo dopušteno znati javnosti.
Zato je roman o putu u središte Zemlje, prema njima, jednako blizak isitini kao
i mnoge druge njegove ideje koje su se već pokazale „proročanskima. (Recimo,
Verne je pisaoda su Marsova ima dva mjeseca prije nego što su 1877. službeno
otkriveni). Stoga ni Put u središte Zemlje ne bi bio u potpunosti
izmišljen.

Razmišljanje koje ide u prilog tome da je Zemlja
šuplja:

Sama vrtnja planeta proizvodi centrifugalnu silu koja materiju
izbacuje prema van, poput perilice za rublje, u kojoj se rublje vrti oko
šupljine u središtu. Kada je planet bio u svom rastaljenom stanju i vrtio se
hladeći se, kako je moguće da je postao čvrst sve do svoje jezgre? To se, kako
se čini, protivi zakonima centrifugalne sile, zar ne?

Tvrdnje o otvorima
u polovima u tom slučaju također imaju smisla jer bi jaka centrifugalna sila u
razdoblju formiranja planeta na tim područjima bila puno manja. Zagovornici
teorije sugeriraju da se na oko 70 do 75 stupnjeva sjeverne i južne geografske
širine Zemljina kora počinje svijati u polarne otvore. Prelazak je toliko
postupan da oni koji su ulaziili unutra nisu imali pojma da ulaze u unutrašnjost
Zemlje. Procjenjivalo se da su otvori promjera 2250 km te da se oko njih nalazi
magnetski prsten. Ulazi su većinom vremena pokriveni oblacima, a pristup zračnom
prostoru iznad njih je, kažu, zakonom zabranjen.

Zagovornici šuplje
Zemlje sugerirali su da vanjska kora seže do dubine od otprilike 1300 kilometara
te da je iza toga planet šupalj. Ljudi unutar planeta žive na istom tom komadu
kore, ali su im glave okrenute prema unutra. Oni neće otpasti, na sličan način
kao što ne otpadnu niti stanovnici Austalije, iako se nalaze na suprotnoj strani
površine. Stanovnike unutrašnjosti uz kopno drži gravitacija. Ona privlači prema
materiji, pa će obje strane kopnene kore Zemlje, i vanjska i unutarnja,
privlačiti prema sebi. I mi vani i oni unutra bili bismo privučeni kopnenom
masom, jer u tom slučaju središte gravitacije ne bi bilo unutar planeta nego na
oko 650 kilometara u unutrašnjosti, u središtu vanjske kopnene mase.

Evo
još nekoliko pitanja koja se postavljaju pobornicima prevladavajuće ideje „pune
Zemlje:
Zašto su ledene kape sačinjene od slatke vode kad je, prema
općeprihvaćenom gledištu, jedina voda koja je tamo na raspolaganju ona
morska?
Odakle potječe vegetacija koja se pronalazi unutar
ledenjaka?
Zašto su istraživači koji su prelazili preko magnetskih polova
nalazili da vrijeme postaje sve toplije, a kora slobodna od leda?
Zašto neke
životinje i ptice na sjevernom polarnom području, kao mošusni bivoli, zimi
migriraju na sjever?

Legende o ljudima uz unutrašnje Zemlje nalaze se u
puno mitova i legendi, od Kine i Tibeta do Egipta, Indije, Europe, obje Amerike
i Skandinavje. Eskimi imaju legende o rajskom otoku na sjeveru, prekrasnoj
zemlji neprestanog svjetla gdje nema tame ni viška sunčeve svjetlosti. (Prema
Marshalu Gardneru, usred Zemlje neki vrag sja). Toga ima i u irskim mitovima, a
Platon je pisao o tajanstvenim prolazima u i oko atlantidskog kontinenta , o
„tunelima širokim i uskim što vode u unutrašnjost Zemlje, prema Alelu Maclelu
Ianu u knjizi „The Lost World of Agharti.

Brooks Agnew bio je pripadnik
američkog zrakoplovstva od 1973. godine. U kasnijoj civilnoj karijeri radio je
na sustavima radarskog ispitivanja zemljine površine koji se koriste za
istraživanja nafte. Diplomirao je kemiju na Sveučilištu Tennessee. Magistrirao
je statistiku, a doktorat ima iz fizike. Autor je mnoštva knjiga, tehničkih
dokumenata i seminara koji se bave preciznim mjerenjima i istraživanjima Zemlje
te detaljno prati nove spoznaje iz seizmologije i proučava promjene vremenskih
prilika. Taj Agnew već koju godinu najavljuje veliku brodsku ekspediciju koju
planira provesti na području Arktičkog kruga. U projekt se trenutno uključio
hollywoodski producent, a okupili su se i razni sponzori.
Planira se snimiti
film tijekom putovanja, a sve bi se prenosilo uživo putem
satelita.

On smatra kako novi znanstveni podaci dodatno podižu
kredibilitet teorije o prirodnim šupljinama na zemljinim polovima. Naglasio je
kako planira otići duboko unutar Arktičkog kruga, a jedinstveni nuklearni
ledolomac treba
osigurati brodska tvrtka iz Murmanska u Rusiji odakle
putovanje i počinje.