Kad HDZ spomene ljubav prema domovini, bježimo u skloništa

Kad HDZ spomene ljubav prema domovini, bježimo u skloništa

LJUBAV prema domovini manifestira se na razne načine. Vidjeli smo kako se za domovinu rukama zabijaju i brane golovi. Slušali smo kako se za domovinu laže i prešućuje. Gledali kako se za domovinu veže lancima i "beru kesteni". Kako se čine zločini i štite zločinci. Za domovinu se plaća harač, s ljubavi ili bez nje. Stoga je sasvim normalno da se iz ljubavi prema domovini pristane i na smanjenje plaće. Nije li to zapravo najmanje što možemo učiniti?

Vapaj primordijalnog HDZ-a
Darko Milinović sročio je to upravo onako kako se to očekuje od primordijalnog hadezeovca. "To je ljubav prema domovini, to je osjećaj prema domovini, ali i realno sagledavanje stvarnosti", izjavio je u Gospiću, pozivajući narod da pristane na smanjenje plaće. Kad se malo bolje pogleda, njegova logika je zapravo neoboriva: iz ljubavi prema domovini ljudi su glasali za HDZ, pa neka sada iz ljubavi prema domovini snose posljedice. Lakše će im pasti ono što ih čeka.

Dugo već nismo slušali HDZ-ove parole o ljubavi prema domovini. Obično su njima baratali kad je zagustilo: kad je trebalo prikriti kriminal, opravdati zločine, kamuflirati propast, oderati po džepu, pobijediti na izborima... Hrvati su iz ljubavi prema domovini glasali za HDZ, a samim time i za svoju - pa i opću - propast, dok je u isto vrijeme HDZ svoju ljubav prema toj istoj domovini manifestirao tako da ju je oglodao do kosti. Sažvakao i ispljunuo.

Što bi tek bilo da Sanader nije volio Hrvatsku?
Sjetimo se samo kako je Ivo Sanader prije par godina, otprilike na početku njegova kraja, pravednički uskliknuo kako "nitko ne voli Hrvatsku više od njega". Iz ove perspektive i s ovim spoznajama, valja se upitati što bi tek bilo da je nije volio? Što bi joj tek tada učinio?
Njegova nasljednica Jadranka Kosor nedavno je poručila Hrvatima da prestanu pitati što mogu očekivati od Hrvatske, već da razmisle čega su se spremni odreći za Hrvatsku. Sva sreća da je pitala: krizni harač je valjda bio izvan kategorije.

Ljubav je bol
I nakon svega toga, nakon laži, prevara i pljačke kamuflirane u patološku inačicu domoljublja, nije jasno zbog čega se ta famozna "ljubav prema domovini" uvijek slomi na onima koji od te ljubavi imaju najmanje koristi? I zašto i ta ljubav, pored svih ostalih ljubavi, mora tako boljeti? Ovo se već pretvorilo u uvjetovani refleks: čim HDZ spomene "ljubav prema domovini", svi trčimo u sklonište.

Pozivao se na tu ljubav u eri privatizacijske pljačke, u vrijeme međunarodne izolacije, u doba Tuđmanova gušenja slobode i demokracije, u približavanju Europskoj uniji i udaljavanju od nje, u godinama bojkota suradnje s Haagom i skrivanja ratnih zločinaca, u periodima napetosti sa Slovenijom kao i u periodima njihova smirivanja. Ljubav prema domovini služila je kao dozvola za sve i isprika za svašta. Pred tom parolom rušili su se svi otpori, padali svi protivnici, s njom je svaka borba bila uzaludna, svaki argument izlišan.

Što je domovina kriva?
Zato Darko Milinović točno zna kako se treba obratiti hrvatskim građanima. Situacija je teška, vlast je spiskala novac, HDZ je dokrajčio državu, ali sada to više nije važno. Samo nas ljubav može spasiti. Ljubav prema domovini. A ona nema cijene. Bolje rečeno, teško ju je izračunati, ustanoviti gdje su nestale sve one silne milijarde koje je HDZ proteklih godina iskamčio, isisao i zametnuo u ime famozne ljubavi prema domovini. I kad smo već kod toga, upitajmo se što je jadna domovina skrivila da služi kao pokriće za ovakvu vladavinu?

Ali eto, što je, tu je. Došlo je vrijeme odricanja i rezanja, krvi, znoja i suza. Čeka nas dug i mukotrpan put prema izlasku iz krize. Pridružimo se stoga vladajućima u bacanju srcedrapateljnih parola i parafrazirajmo izjavu Winstona Churchilla kako "nikada do sada tako malo ljudi nije dugovalo toliko mnogo tako velikom broju".

Ljubav prema domovini očito nema granica. Baš kao ni HDZ-ov bezobrazluk.

http://www.index.hr/vijesti/clanak/kad-hdz-spomene-ljubav-prema-domovini-bjezimo-u-sklonista/500306.aspx