Sređujem penzije po garažama

Sređujem penzije po garažama
Ante Tomić, Klasa optimist

Nisam vam nikad pričao o tome, ali i ja zainteresiranima sređujem invalidnost. Ako biste u penziju, a nemate ni staž ni godine, ja vam to u garaži mogu napraviti za nekoliko minuta.


Ratni vojni invalidi cijenjeni su članovi našeg društva. Ako je tko dao ruku ili nogu za domovinu, sa zahvalnošću mu se uklanjaju s puta, puštaju ga preko reda u banci i općini, u gostionici će se uvijek za stolom naći mjesto za njega, a u političkim raspravama njegovo se mišljenje osobito uvažava. Tjelesno ili duševno oštećenje koje je taj otrpio u borbi za sretnije sutra nas i naše djece ni za koga od nas nije mala stvar.
Ipak, u ovoj kategoriji građana nisu svi jednaki. Od svih ratnih vojnih invalida najviše se ustvari poštuju oni kojima nije ništa. Lukavstvo kojim je savršeno zdrav muškarac uspio nagovoriti državni aparat da mu do kraja njegova života svakog prvog u mjesecu uplati pet ili sedam tisuća kuna izaziva nepodijeljeno oduševljenje našeg svijeta. Kada netko okrade državu, mi smo uistinu prije zavidni nego ogorčeni, lupeška se snalažljivost, naposljetku, uzvisuje u brojnim našim pučkim pripovijestima. Ero s onoga svijeta, da je živ, danas bi vjerojatno bio ili brand manager ili lažni ratni vojni invalid.

Pročitajte cijeli tekst na:
http://www.jutarnji.hr/komentari_i_misljenja/kolumne/clanak/art-2008,2,16,tomic_kolumna,108899.jl