Priče i legende naših krajeva

Ideju za temu dao Unitas. Na vama je da ju popunite...

Pa evo ja da otvorim.
Naime neznam dali znate zasto se jedan dio grada kod starijih stanovnika naziva Prkos mada sad u novije vrijeme postoji i ulica Prkos.
E to sve pocinje u doba vojne krajine kad su turci provalili na ova podrucja, kako je tadasnja varosica bila prije svega vojno uporiste pa tek onda civilno naselje, tako su i Židovi naselili se i radili u Novoj Gradiški.
Prilikom dolaska Turaka u NG oni su sve Židove protjerali iz mjesta i zabranili im rad i trgovanje.
Ti isti trgovci su se preselili u obliznje mjesto Cernik i tamo nastavili da se bave svojim poslom.
No kako nisu smjeli da trguju u Novoj Gradiški oni su se dosjetili i na samoj granici između Cernika i Nove Gradiške sagradili za ono doba velik objekat u kojem su i dalje trgovali sa stanovnicima Nove Gradiške.
U narodu je ta zgrada dobila naziv Prkos a poslije toga i cijeli dio oko vec spomenute zgrade u narodu se naziva Prkos

samo pitanje: odnosi li se naslov na price i legende iz okolice Nove Gradiske, ili za cijelu Hrvatsku?

Helena je napisao/la:samo pitanje: odnosi li se naslov na price i legende iz okolice Nove Gradiske, ili za cijelu Hrvatsku?

Pa vjerovatno na cijelu nam drzavu eto ja sam poceo sa ovom tu nama blizom sto neznaci da se moramo ogranniciti samo na lokal, dapace bilo bi lijepse i zanimljivije da se napisu i legende i price vezane i za druge krajeve lijepe nase

Evo onda najpoznatije hrvatske legende - legende o Kralju Zvonimiru.. istina ili ne.. prosudite sami

Kletva kralja Zvonimira

SMRT KRALJA ZVONIMIRA


Kralj Zvonimir bio je jedan od najboljih kraljeva.
Postene
je pomagao, a neposhtene progonio. Nije mogao podnositi nepravdu. Dobri
su ga voljeli, a zli mrzili. Zemlja je bila sretna, bogata, a gradovi
puni zlata i nakita. Nisu se bojali ubogi da ce im oteti bogati. Nisu
se bojali slabi da ce im uzeti jaki, ni sluga da ce mu gospodar uciniti
nepravdu. Kralj Zvonimir ih je sve shtitio. Kako sam nije nepravedno
stjecao, nije to ni drugima dopushtao.

Veliko blagostanje bilo
je kako u Zagorju, tako i u Primorju za vrijeme pravednog kralja
Zvonimira. Zemlja je bila tako bogata i puna svakojakog blaga, da je
bilo vishe vrijedna nakita na djevojkama, mladicima i konjima nego
drugdje na cijelom imanju. Obilovala je Zvonimirova kraljevina rakoshi.
Nikoga se nije bojala, niti joj je tko mogao nauditi, osim gnjeva
Gospodina, jer zapisano je: "OCI ZOBASHE KISELO GROZDJE, A SINOVIMA
ZUBI UTRNUSHE..."

Cesar rimski uz odobrenje sv. oca pape
poshalje u to vrijeme glasnika s porukom kralju Zvonimiru: "Brata
nasheg, dostojnog kralja Zvonimira, molimo da okupi gospodu i sav narod
svoje poshtovane kraljevine pa da im svima procitate ovu poruku i da
nam date na znanje volju svoju i odluku vitezova i barona s voljom
gospodstva vasheg."

Sveti kralj Zvonimir, nakon sto je primio poruku Svetog oca i cesara rimskog, sazove kod Pet crkvi na Kosovu polju zbor.
Okupljenim
dostojanstvenicima i narodu slavni i dobri kralj Zvonimir procita
poruku s voljom Sv. oca pape i rimskoga cesara: "Brata nasheg,
dostojnog kralja Zvonimira, molimo da s gospodom i narodom zemlje i
kraljevstva njegova odlucite, da li uz pomoc ostale gospode krscanske
pristajete k nashoj volji, koja je s dopushtenjem Bozjim i Sina
Njegova, koji je porodjen od Djevice Marije, trpio, krv prolio i ubijen
na krizu, cija je smrt bila za otkupljenje svijeta. Dopushtenjem
njegovim, pomocu u Njega vjerujucih, odlucili smo osloboditi mjesta
koja je za nashu ljubav okrvavio."

Kad su to culi "nevjerni
Hrvati", koji su - ne mnogo prije, s nemilostivim sinom i oruzjem u
ruci prognali iz zemlje dragog svoga gospodina kralja Radoslava, ne
dopuste mu poruku do kraja procitati. Skoce i ne samo da ne pristanu na
dostojnu molbu Sv. oca pape i cesara rimskog da sveta mjesta iz
poganskih ruku oslobode, vec poceshe vikati na dobroga kralja, tuzeci
se i vapijuci da vishe nece nikad vidjeti djecu, zene i domovinu svoju.
"Bolje da jedan umre, nego toliki narod!", vapili su kao psi.
"Bolje da on sam pogine, nego da nas iz djedovine nashe odvede radi Boga daleke krajeve osvajati!"
I
kao psi kad idu na vuka lajuci, tako oni krenushe na kralja Zvonimira.
Nisu mu dali da dodje do rijeci, nego galameci izvade oruzje i poceshe
ga sjeci.

Ispushtajuci dushu, lezeci sav u krvi, prokle poshteni
kralj Zvonimir nevjerne Hrvate, da nikada ne bi imali gospodara svoga
jezika.

Prema najstarijim predajama, stari Hrvati su sebe nazivali Sunčevim narodom, odnosno Sunčevim ratnicima.
U početku nije bilo ničega, postojao je Pramrak, more i tamno nebo. Jedina postojeća stvar je bila Prajaje u kojem je počivao Svarog, bozanski tvorac.





Pod utjecajem životnih sila, jaje se raspuklo i stvorilo svijetlost.
Pokrenula se sila koja je stvorila svijet, od Svarogove sjene rodio se Crnobog, bog zla i patnje.
Oni su oboje bili sile bez oblika, pa su stvorili svoje dvojnike.
Svarogov dvojnik bio je Volos, a Crnoboga Ert.
Svarog je pomoću zlatnog praha sa dna mora stvarao sav život i svijet, stvorio je sunce i mjesec.
U moru je nastao Vodan, bog mora.
S nebeskih je visina pala donja ljuska Prajajeta i razbila se u tisuće komada.
Od tih komada nastali su razni divovi i patuljci, sva magična bića.





Od gornje ljuske Prajajeta nastalo je Drvo svijeta, jasen
koji je odvojio nebo od zemlje, u njegovoj krošnji nalazi se Nav, stan
bogova. Nav se sastoji od Svitogorske gore i Doma junaka.





Svitogor je grad bogova.
Svarogov dvor se uzdiže do sedmog neba, najviših nebesa u Navu.
Iz
Svitogora vode dvoja vrata, jutarnja vrata čuvana od Ogara i večernja
vrata koja otvaraju mrak, čuva ih Zagar. Obojica su božanski divovi s
psećom glavom.

Dom junaka je najveća i najsjajnija dvorana u Svitogoru.
U sredini je prijestolje Svarogovo, sa strane su Perun-bog groma i Svantevid-bog sunca, te ostala božanstva.
Gosti su ratni junaci koji su za vrijeme života pridonijeli svom narodu, njihove djeve, te vile bojovnice.





Na suprotnom kraju Drveta svijeta nalazilo se carstvo Crnoboga.
Trtar
koji je stalno u mraku. U čeličnim dvorima žive mu pomoćnici Morana i
Bijes,te njihov opaki sin Bjesomor- božanstvo smrti i mahnitog bijesa.
Morana je boginja smrti i zime, a ponekad iz prelijepe djevojke mijenja
oblik u ružnu staricu Baba Jagu.




Pomoćnici
Crnoboga, oblici koje uz uzima Ert su Ognjeni zmaj i Demonski jahač,
crna spodoba koja jaše konjsku sjenu praćena lovačkim psom i odlazi u
lov na duše prokletih i zlih ljudi.

U davno vrijeme zemljom su
vladali divovi Ognjan, Svitogor i Leđan. Svitogorovi divovi bili su u
dobrom odnosu s bogovima, dok su im ostali bili zavidni. Kad je Leđan
na prijevaru ubio Svitogora, od njegovog tjela je nastala planina koju
je Svarog odnio u nebo, te je nazvao Svitogorska gora.
Leđan je
postao vladar i ponašao se vrlo okrutno pa su ga mnogi divovi napustili
i ušli u savez sa bogovima i porazili Leđana te ga otjerali na sjever.
Svarog
je imao ženu, divku Koledu iz čije ljubavi su nastali Perun-bog groma i
oluje, Svantevid-bog sunca i lukavi Tatomir koji je bio bog mjeseca.
Četvrti Svarogov sin nastao je kada je Svarog zadovoljan uzdahnuo
gledajući zemlju, nastao je Stribor-bog vjetra.


Svarog je stvorio prvog muškarca tako što je udahnuo ljudski duh starom stasitom hrastu, a ženu iz krošnjate lipe.
Ratno savezništvo divova i bogova nije dugo trajalo, divovi su se uzoholili i pobunili protiv bogova.
Borba s divovima trajala je dugo. Perunu su se u borbi pridruzili Svantevid, Gerovit, Tatomir i ostali.
Bojana
je bila boginja pobjede, a Gerovit bog rata i razaranja, utjelovljenje
smrti i sile, jurio je na crnom pastuhu, bio je opasan sa sedam mačeva,
i okružen jatom zlokobnih vrana. Pošto je mnogo ljudi koji su se borili
na strani bogova pogibalo, Svarog je poslao lukavog Tatomira, koji je
nagovorio vođu vojske divova Kornata da vode bitku u moru.

Kornat
je pristao na to, ali nije uvidio varku; u moru nije bilo lako doći do
kamenja, njihovog oružja, pa su bogovi dotukli divove koji su padali i
od njihovih tjela nastala su brda. Na taj način nastali su otoci
Kornati, od tijela Kornatove divovske vojske.
Također su divovi
Snježnik, Klek, Orjen i Troglav imena danasnjih hrvatskih planina;
Orjen je planina koja se nalazi sa današnje crnogorske strane naše
granice, iznad Boke kotorske u kojoj su kroz povijest uvijek živjeli
mnogobrojni Hrvati.

Legenda o Morčićima

Legenda koja objasnjava sto su to i kako su nastali Morcici, likovi
s turbanima koji su danas ne samo tradicionalna rijecka maska, vec
i motiv originalnog rijeckog zlatnog nakita, kaze da pojam Morcica
datira iz vremena rata protiv Turaka.

Turci su se u to davno dobautaborili na Grobnickom polju, iznad Rijeke, i Rijecanima je
prijetila opasnost od njihova napada.
No, knez Petar Zrinski odapeo je strijelu s Gradine i pogodio turskog
pasu ravno u sljepoocnicu. Turci su se na to dali u bijeg.
Tijekom opsade su Rijecani upirali oci k nebu i molili Boga da kamenje s
neba pobije Turke. I zaista, pri bijegu Turke je s neba zasula kisa
kamenja i zatrpala mnoge od njih, tako da su za njima ostali samo
turbani.
U znak sjecanja na taj dogadjaj, uslisane molitve i pobjedu
nad Turcima, Rijecani su svojim zenama darivali nausnice s motivom
crne glave pokrivene turbanom.
Tako je nastao najprije rijecki
nakit s motivom "Morcica" (moro = crno, crnac; od toga "morcic"
u cakavskom dijalektu = crncic), a potom je to postao i motiv
karnevalske maske i zastitni znak grada Rijeke.

Legenda o picokima

Legenda govori o hrabrosti i domišljatosti Đurđevčana ponosnih na svoju
povijest, na svoj nadimak i svojeg pijetla koji je danas
najzastupljenije heraldičko obilježje ovog kraja.

U vrijeme napada turske vojske na đurđevačku utvrdu, Ulama-beg
je naišao na neočekivani otpor i vojnički nije uspio poraziti đurđevačke
branitelje, te se odlučio na dugotrajnu opsadu, s ciljem izgladnjivanja
vojske i skonjenog pučanstva. Možda bi u tome i uspio da nije bilo
mudrosti i lukavosti Đurđevčana.
Legenda kaže da je u okruženoj utvrdi hrane doista nestalo. Ostao je
samo jedan mali pijetao (u đurđevačkom govoru pevčec, picek, picok).
Ovaj preostali "zalogaj" nije dakako mogao nahraniti ljude. U takvoj
gotovo bezizlaznoj situaciji, jedna starica predlaže kapetanu grada da
se pjetlić stavi u top i ispali u turski tabor, što je i učinjeno.
Misleći da u utvrdi ima još toliko hrane da se njome oni iz grada
mogu i razbacivati i na taj način izrugivati, Ulama-beg odustaje od
opsade i napušta bojište. Kao neku vrstu kletve, Ulama-beg Đurđevčane
naziva "Picokima".

staroslavenske legende


Velikom seobom Starih Slavena,
naših dalekih predaka, i njihovim doseljavanjem na naše prostore,
donesena je jedna posebna kultura i religija. Vremenom se ona stapala
sa starosjedilaèkim narodima, a nakon primanja krscanstva stara vjera
je sve više protjerivana i polako tonula u zaborav. Veliki dio raskošne
slavenske mitologije je zauvijek zaboravljen. Ipak u svijesti naroda
kroz nazive odreðenih mjesta i gradova, kroz stare legende, prièe i
pjesme, kroz neke spomenike i rijetke kronike stranih putnika saèuvani
su neki tragovi. Ono što danas znamo sakupljeno je pomnim prouèavanjem
struènjaka i veæim dijelom svodi se na maglovite pretpostavke.
Sva
vjera Starih Slavena i njen kult proizašli su iz prirode, što znaèi da
su kao i veæina paganskih naroda obožavali Sunce, Mjesec, zvijezde,
munje, oblake, vatru... Zna se da su veoma èesto prinosili žrtve svojim
božanstvima, kronièar Prokop Cezarec o tome kaže: "Ne znaju za sudbinu
i ne dopuštaju da ona igra ikakvu ulogu u ljudskim stvarima. Kada im
usljed bolesti ili rata priprijeti opasnost od smrti, oni se zavjetuju,
ako se spase da æe odmah prineti bogu žrtvu. I èim se spase, oni to
doista i èine i vjeruju da su tom ponudom bogu sebi život otkupili.
Osim toga oni obožavaju rijeke, nimfe i druga božanstva i za vrijeme
žrtvovanja oni gataju." Božanstva se nekada javljaju u ljudskom obliku
da bi zadovoljili svoje erotske potrebe sa ženama i djevojkama (kao
demon Trojan) što je èesta pojava u svim mnogobožaèkim religijama. Žene
im se rado predaju jer se zna da najbolji junaci potièu od bogova,
demona, zmajeva i vila.
Od životinja su poštovani vol, pijetao,
zmija i vuk, jer se u njih vrlo èesto pretvaraju ova božanska biæa.
Geneologija slavenskih božanstava je vrlo neodreðena i vrlo je teško
obuhvatiti i dokazati. Nebo je bilo povrh svega i bogovi su obitavali
na njemu, vjerovatno zato što se ono nije moglo uhvatiti ni dostiæi.
Nebo je sve obuhvatalo i okruživalo, bilo je sveprisutno. Prema svim
pronaðenim izvorima nije sporno da su imali jedno panslovensko vrhovno
božanstvo, meðutim, razlièiti kronièari izdvajaju razlièite bogove tako
da nije baš jasno da li je vladar slavenskog Olimpa bio Svarog, Perun
ili Svetovid.Ovdje su neka božanstva za koja je sigurno da su
obožavana, kao i njihova osnovna svojstva i moæi.

SVAROG
- On je praotac svjetlosti i toplote, prastvoritelj neba pod èijim
svodom se sve raða i dogaða. Pored toga što je praotac zemlje i
svjetlosti, on gospodari svim rodom i plodom na zemlji. On je vrhovni
bestjelesni bog i prema tome nema utjecaja na materijalni svijet, ali
vrši ogroman uticaj na volju drugih bogova. Njegov sin je Dažbog, kralj
Sunca, a pored toga njegova djeca su još i vatra, odnosno, oganj koji
predstavlja Svarožiæa, zatim Mjesec i zvijezda Danica. Ostaje mutno da
li je bog sunca bio Dažbog ili Svarožiæ.

PERUN - To je
opštepoznati slavenski bog koji je poznat kao gospodar munje i groma,
on je najviše spominjan bog i najviše se održao u folkloru. Predstavlja
burno olujno nebo i grmljavinu (kao Zeus kod Grka ili Tor kod Germana).
On je bog koji udara i krši, takoðe oznaèava i kišu. Ljetopisac
Gvanjini opisuje kakva mu je pažnja bila pridavana: "U poèast ovog
idola goraše i noæu i danju vatra naložena od hrastovih drva. Ako se
nepažnjom slugu, koji je moraju èuvati, ova vatra ugasi, svi bi bez
ikakve milosti bili osuðeni na smrt."

SVETOVID -
Njegova proricanja su najizvjesnija, njegov hram je prvenstveno bio
proroèište kojem su svi godišnje prinosili otkupe u žrtvama. Ovaj bog
je najsjajniji po pobjedama, sve slavenske pokrajine su ga poštovale i
slale danak njegovom proroèištu. Èak ni u ratu ništa nije smjelo
uprljati ulaz u hram. Svetovid je onaj koji zna i vidi sve na svijetu.
Njegov kip je opisivan kao idol sa èetiri glave, dvije sprijeda a dvije
s leða; u desnoj ruci je držao rog, a u lijevoj luk. On vidi na èetiri
strane svijeta i njegov um nadmašuje sva vremena jer poznaje prošlost,
sadašnjost i buduænost. Njegov raskošni hram pravljen je od rezbarenog
drveta. Protivno obièaju, svecenik koji je jedini imao pravo uæi u
svetilište nosio je jako dugu bradu i kosu, i nije smio disati dok je
unutra da ne bi èovjeèijim dahom okužio božanstvo. Sveštenici Svetovida
su tumaèili proricanja i èitali sudbinu. Ovaj bog je svojim
sljedbenicima davao svega u izobilju a za druge je bio bog rata i
poraza (naroèito prema krscanima). "Naroèito poštovanje prema Svetovidu
pokazivali su Slaveni na taj naèin što su godišnje po jednog krscanina,
koga su kockom odreðivali, njemu žrtvovali," zapaža Spasoje Vasiljev.
Vjerovalo se da Svetovid noæu uzjaše bijelog konja i progoni
neprijatelje Slavena.

TRIGLAV- On je oblaèio polja
travom i šume lišæem, takoðe je vladao plodovima zemlje. Postoji oèita
sliènost izmeðu Triglava i Svetovida. On ima tri glave na kojima su
povezane oèi i usta povezom. Pretpostavlja se da bi to moglo da
simbolizira tri carstva (nebo, zamlju i pakao), a poveze je nosio da ne
bi saznao ljudske grijehe. Triglav je takoðe dobar prorok i prorokuje
preko njemu posveæenog crnog konja. Tog konja niko nije smio dotaknuti
Smatralo se da je Triglav izuzetno sklon ljudima.

VOLOS (Veles) - To je bog plodnosti, podzemnog svijeta i zaštitnik životinja odnosno stada i stoke. I on je bog ratnik.
STRIBOG
- To je bog rijeènih tokova i potoka nabujalih od kiše, bog vodenih i
zracnih strujanja. On donosi hladne vjetrove, bure i nevrijeme, on je
bog leda i mraza.

MOKOŠA - Zlo žensko božanstvo koje se
èesto spominje uz ostale bogove. Vjerovalo se da ona obilazi kuæe i
nadgleda prelje. Njen kip je izgledao kao strašna nakaza sastavljena od
razlièitih dijelova životinjskih. Ona oznaèava muke i nevolje, ružna je
i gadna i simbolizuje sve èovjekove strasti.

TROJAN -
Vjerovalo se da u svakom starom i napuštenom gradu živi slavenski bog
ili demon Trojan. Po narodnim prièama to je demonsko biæe koje živi u
zamku u šumi, a noæu obilazi i obljubljuje djevojke i žene. Bojao se
Sunèevih zraka jer su ga mogli spržiti.

RUDJEVID, JAREVID, PEROVID -
Ova božanstava se uzgredno spominju kao bogovi sekundarnog znaèaja, to
su lokalni bogovi. Ruðevid je imao sedam glava i osam maèeva (sedam je
nosio oko pasa, a osmi u ruci) iz èega se jasno vidi da je u pitanju
bog rata. Jarevid je bio bog srdžbe, jarosti i rata. Njegov štit koji
je visio u hramu (prekriven zlatnim ploèicama), niko nije smio dotaæi,
kad su išli u rat nosili su ga pred sobom uvjereni u pobjedu. Jedan
zarobljeni njemaèki svecenik im je pobjegao tako što je u hramu zgrabio
štit i dok je bježao niko ga nije smio dotaæi. Perevid je imao pet
glava i svoj hram. Moguæe je da su ovi bogovi varijante Svetovida zbog
nastavka -vid, koji sadrže u imenima.

PRIPEGOLA (Podaga)
- To je bog zlih djela, onaj koji sasvim uništava i razara, dakle bog
razaranja i smrti (vjerovatno samo za svoje neprijatelje). On je
zaštitnik poljskih radova i usjeva, bog lovaca i vremena. U jednoj
poslanici arhiepiskopa Adelgota navodi se da Slaveni krscanima sijeku
glave i prinose ih bogu Pripegali kao žrtvu. Pred hramovima drže pune
pehare krvi jer se bogovima dopada krscanska krv.

CRNOBOG -
To je Djavo ili bog zla. Slaveni su imali obièaj da se na gozbama
obreðuju jednim peharom u ime bogova dobra i zla. Smatrali su da sve
dobro dolazi od dobrog boga a sve loše od zlog. Crnobog je jedini koji
stoji nasuprot drugim moænim bogovima koji su skloni ljudima, jedini on
im èini zlo.

MORANA - Boginja zime i smrti. Ona
predstavlja mrtvu prirodu, hladni vjetar i snijeg. Sjeæanje na Moranu
ili Moru se oèuvalo do danas u narodnim vjerovanjima.

VUKODLAK, BESOMAR
- Vjerovalo se da zla duša koja uðe u vuka postaje Vukodlak. Ovo je
bilo povezano sa vjerovanjem da se duše zlih ljudi poslije smrti
pretvaraju u pojedine životinje - povampire se. Vjerovanje u Vukodlaka
je rasprostranjeno kod svih Slavena. Prema nekim hronikama, slovenski
susjedi su bili ubijeðeni da se svi Slaveni u ponekad pretvaraju u
vukove. Vukodlak izlazi iz groba, davi ljude po kuæama i pije im krv.
Može se provuæi kroz najmanju rupicu. Otkriva se tako što se prevodi
vrani konj bez biljega preko groba jer on ne smije preæi preko
Vukodlaka. Kada ga pronaðu izbodu ga glogovim kolcem i bace u vatru da
sagori. Besomar je demon grozote i odvratnosti.

VESNA, DEVANA -
Vesna je boginja koja se sa sigurnošæu stavlja u slovenski Panteon. Ona
predstavlja dolazak vedrog godišnjeg doba, proljeæa. Ona svojom
ljepotom oznaèava svjetlost i jasnoæu. I za Devanu se povezuju slièna
svojstva, i ona bi mogla biti boginja proljeæa ili plodnosti.

VILE
- Spomenici koji potièu još iz VI vijeka govore o tome da su Slaveni
obožavali vile. One su niža mitska biæa, prelijepe žene prekrasnog lica
i stasa sa divnom do zemlje dugom crnom ili zlatnom kosom u kojoj leži
sva njihova moæ. One su vjeèito mlade i nose tanke prozraène haljine
koje obièno kriju kozje noge. Neke vile imaju i krila i sve veoma
lijepo pjevaju. Vjeruje se da duše nesretno umrlih djevojaka postaju
vile. Znaju odlièno da lijeèe i vidaju travama, ali ako ih neko
uvrijedi spremne su da èine zlo ljudima.

Interesantno je da su
svi slavenski bogovi ujedno i bogovi rata. Oni su, u stvari, ratoborni
zaštitnici kraja u kojem su najviše poštovani. Dobri su prema svojim
poklonicima, ali su razjareni ratnici prema svim protivnicima svog
naroda. Još jedna neobiènost vezana za slavenska božanstva je da su se
po vjerovanju èesto pojavljivali meðu ljudima, uzimali su oblik
prosjaka, putnika ili, životinja. Mnogo slavenskih predanja i rituala
prisilno je pretopljeno u krscanske obrede kojih se i danas
pridržavamo. Zahvaljujuæi tome, ipak smo naslijedili nešto od onog
iskonskog predanja naših predaka.

Starohrvatska bozanstva:

Bjesomor - knez Trtara, tamne strane, sin Morane i Erta

Bojana - boginja pobjede, opasana maèem i lovorovim vijencem

Crnobog - vladar podzemlja, vrhovni bog zla nastao od Svarogove sjene pri stvaranju svijeta

Ert - materijalizirani oblik Crnoboga, može mijenjati oblik

Demonski jahaè - oblik kojeg uzima Ert kada odlazi u lov na duše mrtvih koje lutaju svijetom

Dom junaka - najveæa i najsveèanija dvorana u Svitogoru u koji su dolazili poginuli ratni junaci i ostali zaslužni Hrvati

Drvo snage - sveta lipa od koje je nastala prva žena

Drvo svijeta - njime je prikazano ustrojstvo svijeta, korijeni sežu do carstva Crnoboga, a u krošnji se nalazi Nav,

svijet bogova, predstavlja ga jasen.

Drvo istine - sveti hrast od kojeg je nastao prvi muškarac

Gerovit - bog rata i ratnih razaranja, okrutan je dok u miru postaje kovaè oruzja, opasan je sa sedam maèeva i u
pratnji vrana, u danasnjem Gorskom kotaru mjesto Gerovo je dobilo ime po njemu

Hajdi - krilati vilinski glasnici sudbine, u današnjem Gorskom kotaru nalazi se peæina Hajdova hiža, iznad sela Grbajel

Krilas - konj pratilac Svantevida

Lada - božica ljepote i ljubavi

Leðan - vladar zlih divova koji donose zimu i led

Morana - boginja smrti, zime i ljubavne nesreæe, može mjenjati oblik

Nav - stan bogova u krošnji Drveta svijeta

Ogar - božanski div sa psolikom glavom, èuvar jutarnjih vrata

Ognjeni zmaj - oblik koji uzima Ert

Perun - bog groma i oluje

Pratama - postojanje prije nastanka svijeta, more i tamno nebo

Radogost - bog gostoprimstva

Rujimir - bog vina i sveèanosti

Stari - prastanovnici podruèja koje su naselili Hrvati, najvjerojatnije se misli na Kelte

Stribor - bog vjetra, nastao od Svarogovog daha

Sunèevi ratnici - naziv za Hrvate, koji su najviše obožavali boga Svantevida kao najmoænijeg i njihovog spasitelja

Svantevid - bog sunca, najmoæniji od svih ratnika, oružje mu je magièni ognjeni maè

Svarog - vrhovni bog, tvorac neba i zemlje

Svitogor - najveæi div, saveznik Svaroga, od njegova tijela nastala Svitogorska gora

Tatomir - bog mjeseca, istièe se lukavstvom, u pratnji vukova i lisica

Temnava - otok smrti na kojem se nalaze èelièni dvori Erta

Trtar - podzemni svijet u kojem vlada Crnobog

Vesna - boginja proljeæa

Vile bojovnice - stanovnice gorskih potoka, predvodile su ratnike u bitkama

Vodan - bog voda, nastao od Svarogova odraza u Pramoru, oružje mu je trozub

Volos - Svarogov dvojnik, bog prirode i rogatih životinja, u današnjem Hrvatskom primorju nalazi se mjesto Volosko
koje je po njemu dobilo naziv

Zagar - psoglavi božanski div, èuvar veèernjih vrata

Zora - božica donositeljica jutarnjeg svijetla