cijene na moru ili morske cijene

Kao i svake godine, ljetovali smo u Pakostanima... na nasem plaaavom
Jadranu... Ono dole je doslovno deranje koze.... Kilogram bijele ribe
(orada, zubatac, kovac...) u restoranu smo placali 350kn/kg, al te
svaki put shebu na tezini ribe koja na racunu uvijek nekim cudom
naraste.. popijes tri pica, a ono na racunu - pet stavki. U Pakostanima
takodjer nude "ekskluzivni" obilazak Kornata brodom - cijena "prava
sitnica" - 200 kn po osobi, a u taj aranzman su "ukljuceni" fish
picnik, vino, voce... i zamalo smo nasjeli na to, medjutim, vec
godinama ljetujemo u Pakostanima pa poznajemo dosta domacih.. kad smo
jednom barbi rekli da razmisljamo sutradan otici na Kornate poceo se
smijati... veli mom muzu "nemoj sjor, odvest ce te do Telascice, neces
Kornate ni vidit, a za rucak ces dobit malo girica i casu bevande" ....

Svu
tu car nase obale i mora unistavaju besramno visoke cijene... Ja znam
da im sezona kratko traje, al ne moze se za tri mjeseca zaraditi za
cijelu godinu...



Trešnje po 100 kuna za kilogram,
dvije breskve za 60 kuna, baklava (ne kužim kud baš baklava u
Dubrovniku, a ne rožata, ali dobro, opet!) za 75 kuna… Čak i namirnice
u "običnim trgovinama" na obali, za ljetnih mjeseci, naglo poskupe za
30-tak posto!



Pa, onda restorani!!! I oni su priče bez
kraja… Cijene porcija (sumnjivih) riba polete do neba, butelje
(prosječnih) vina stoje kao one najizvrsnijih, a usluga… O
"ljubaznosti, brzini" i "kvaliteti" osoblja - o tome ne treba govoriti,
ono je već postalo legendom, zar ne?!



Da se sve ne događa pred našim očima, i očima izbezumljenih (da, izbezumljenih!) turista čovjek ne bi povjerovao!



No,
kada je trebalo ismijavati i vrijeđati Čehe i njihove gepeke prepune
pašteta, kobasica, mesnih narezaka… tu smo bili prvi. Stotine tisuće
hrvatskih skijaša kao da zaboravljaju svoje gepeke pune sarmi, pašteta,
kobasica i ostalih konzervi kada u siječnju hitaju na austrijska i
talijanska skijališta. O.K. , Česi su pronašli nove, jeftinije,
destinacije u Španjolskoj i Italiji, hrana se, ionako više ne smije
prenositi preko granica, a mi smo ostali bez milijuna eura, stotina
tisuća gostiju i milijuna noćenja (valjda su brojke točne, naći će se
već tu za potrebne ispravke pedantni predsjednik HTZ-a koji napada
novinare kada rade svoj posao i kritiziraju ono loše u turizmu - šteta
što svojedobno nije tako promptno reagirao pri svom "obiteljskom
stihoklepstvu" turističkog slogana Hrvatske)…

Ma htio sam komentirati ali neću odustajem svaša će mi pobjeći a to ne želim....

Helena je napisao/la:Kao i svake godine, ljetovali smo u Pakostanima... na nasem plaaavom
Jadranu... Ono dole je doslovno deranje koze.... Kilogram bijele ribe
(orada, zubatac, kovac...) u restoranu smo placali 350kn/kg, al te
svaki put shebu na tezini ribe koja na racunu uvijek nekim cudom
naraste.. popijes tri pica, a ono na racunu - pet stavki. U Pakostanima
takodjer nude "ekskluzivni" obilazak Kornata brodom - cijena "prava
sitnica" - 200 kn po osobi, a u taj aranzman su "ukljuceni" fish
picnik, vino, voce... i zamalo smo nasjeli na to, medjutim, vec
godinama ljetujemo u Pakostanima pa poznajemo dosta domacih.. kad smo
jednom barbi rekli da razmisljamo sutradan otici na Kornate poceo se
smijati... veli mom muzu "nemoj sjor, odvest ce te do Telascice, neces
Kornate ni vidit, a za rucak ces dobit malo girica i casu bevande" ....

Pakoštane.
Malo, prekrasno mjesto u Dalmaciji, prekrasnih, toplih i gostoljubivih ljudi.
Uglavnom.
No, postoji nešto, što ne otkriju baš svi, koji dođu na odmor u to malo, idilično mjestašce.
To je i normalno, jer su došli na odmor, a ne proučavati mjesni kolorit.
Ispod te lijepe fasade, nalazi se, ništa drugo, nego li ogromna količina zavisti među mještanima, koju u
tolikom obimu nisam imala priliku još nigdje otkriti.
Interesantno mi je, koliko su samo svi pobožni, koliko drže do odlaska nedjeljom na misu, koliko svetkuju mjesne svece, "Križi", oni zovu svoj najveći mjesni blagdan.
Cijelo selo, danima se priprema za to. Uređuje se crkva, žene pričaju samo o tome koliko su, ili će ispeći kolača, koliko odojaka, janjaca..koga su sve pozvali, koliko će im gostiju doći...
Nadmeću se u svemu, a koliko sam shvatila, broj gostiju, koji im dođe, govori mnogo o njima, kao ljudima, kao domaćinima, i tih dana se po tome vrednuju. Sami sebe i jedni druge.
Nemalo puta doživjeh, da je brojka od 17, ubrzo narasla, već u drugoj priči, na tridesetak..
Preuveličavanje. Pojam, koji definitivno definira to mjesto. Kvadratura stana, okućnice, cijena novoga auta..ako dobro pazite, idući dan, slušajući isti razgovor, samo pričan nekome drugome...sve je veće, nego prethodnoga dana.
I tako u nedogled...
Baka šeta unuku, koju joj je neudana kćer, rodila, studirajući u Zagrebu. Ljubavnika ima ,oženjenog.
Svi tepaju malenoj, obožavaju je, srdačno pročavrljaju sa bakom...
Ne daj vam bože, doživjeti komentare, izrečene iza leđa, kada ta žena malo odmakne sa svojom unukom...
Najsočniji tračevi, inventure nečijih života, najbolje legnu, u prolazu, po mogućnosti, nedjeljom, nakon mise.
Ugura se između mise, i kuhanja ručka.
Mogla bih napraviti kartu cijelog sela, i poput one dječje igre, spoji
sliku i riječ, strelicama umrežiti sve kuće u mjestu. I pojasniti, ko
je na koga i zbog čega toliko zavistan.
A sada o brodovima.
"Oslić", kao i još nekoliko manjih, za prevoz ronilaca, pripada dvojici braće.
Posjeduju oni još toga u mjestu, kao i u Zadru.
"Boško", brod, kao i ime, vlasnik mu Ante, naslijeđeno od oca, Boška, već pogrbljenog starca, koji ponekad, za svoju dušu, i sam još zaplovi na tom brodu. Taj otac, i sin, jedini su ljudi, za koje sam, od svih mještana, čula samo lijepe riječi, i doživjela iskazivanje poštovanja. S pravom.
Obitelj je već naraštajima u tome, brodarskom poslu. Otac je izgradio reputaciju, za njega izleti sa ljudima nisu bili samo puko gledanje zarade. On je iz ljubavi, i s ljubavlju vozio ljude na Kornate. A sin nastavlja točno gdje je otac stao.
Njegovi izleti nisu suhoparno vozanje amo- tamo, plati, bjež.
Na brodu svira glazba, za raspoloženje. Ima raznih pića, i mala zakuska, na putu za Kornate.
Na Kornatima ima jedna uvala, u kojoj je sve spremno za zavrtiti janje, i grill, za ribu i meso, za one koji ne vole janjetinu.
To sve njegova posada pripremi i ukrca na brod, prije dolaska putnika.
Nerijetko i Ante, po ocu i sam prozvan, Boško, zaplovi sa njima.
A ukoliko ne isplovi, tada obavezno dočeka taj brod, i ljude na njemu.
Nerijetko isplovi u noćnu vožnju, do Biograda i natrag, i na brodu napravi party,
a kada je jako jugo, nakrca na brod odvažnije i samo ga malo odmakne od rive, da pruži ljudima doživljaj
moćnoga juga, i svih nuspojava, koje se javljaju po vožnji brodom za takva vremena...
Kad je neki svetac, zaboravih mu ime, u Tisnom, on besplatno prevozi mještane i sve koji to žele, na to hodočašće. Godinama već. Čula sam, da mu je to kao neki zavjet.
Na kraju sezone, za sve ugostitelje u mjestu, organizira besplatan izlet na Kornate, sa svim sadržajima, kao što su imali turisti u sezoni.
To je moja priča o "Bošku", Bošku, i Anti.
No, i oni imaju jednu manu. Nisu mještani. Već su Boduli, sa Pašmana.
Pa se, usprkos, svemu gore napisanome, događaju pizdarije.
Velike, ponekad. Čak je i policija u par navrata morala intervenirati, jer su ova dvojica braće, (vlasnici Oslića),
zamislili da je cijelo selo, i sve u njemu njihovo. Pa tako i mjesto, gdje se privezje " Boško", riva...
Skloni su provokacijama, njihova posada se, nemalo puta, pokefala sa posadom " Boška", oni u selu imaju svoje momke, praznoglavce, stvorene da rade pizdarije. Naravno, nisu ni svi mještani objektivni. I oni imaju svoja mišljenja, stavove, izgrađene pogledom, kroz tko zna kakve prizme.
Da si naišla na nekoga, tko se izdignuo nad svom tom malograđanštinom, ispričao bi ti ovo, i dao ti preporuku, sa kime da isploviš na exkurziju.
Ovako si, olako povjerovala, i ostala zakinuta za jedno lijepo sjećanje.
No, kako god bilo.."Boško" isplovljava, prepun gostiju, ponekad čak zaplovi u pomoć mu i Sv Andrija, privezan na Vrgadi, dok na rivi, često je to bilo otužno za vidjeti, ostaje privezan i prazan Oslić.
( trebam li nacrtati za koji brod ti je rečeno da dobiješ bevandu i girice? )
Da, Tri Ferala ti je najskuplji restoran u mjestu no, to si i sama već znala.

Bravo, za post....

Osim "Oslica" i "Boska" pojavilo se jos nekoliko njih koji nude takvu "uslugu", a da se kod nas na moru besramno "dere" turiste o tome vec i ptice pjevaju... Iskreno, za novce koje smo potrosili na nasem plaaavom Jadranu mogla sam ljetovati i u Egiptu ili na Malti uz all inclusive.... a osim toga dodjem u Biograd u "Dalmatino" na rucak... najprije smo cekali konobara dobrih pola sata, zatim jos pola sata za jednu pizzu, lasagne i przene lignje (na terasi 40 ljudi, od kojih je vecina posluzena, znaci nije puno)... Kad se konobar konacnu odostojio donijeti jelo, donese djetetu - hladne lignje, a kad sam mu to tiho i diskretno priopcila otisao je na pola terase i pred svima se poceo derati na mene... a nekoliko minuta prije toga jedno njemacko dijete je otpilo gutljaj iz bocice "Sprite-a", roditelji su zvali konobara (nemam pojma sta je bilo sa sokom), i ovaj uz duuboki naklon i ispricavanje malom svabicu nosi drugi sok.. a moje dijete je bilo osudjeno na hladne lignje...
Osim toga, pred mijenjacnicama velike table - provizija 0%, a kurs spustili na 7,08... a kao slucajno - bankomati ne rade... ma koga oni lazu...

brzina konobara..jooj, znam.
Ima ih što ih možeš slobodno po smrt poslati.
Ljubaznost..mislim da im najčešće ovisi o uvjetima rada, plaći, gazdi..
ne možeš ti nikoga ni silom natjerati da bude ono što treba, ako se on ne osjeća dobro.
No, ima ih i lijenih, i smotanih, bez obzira na sve.
A neljubaznost; meni se ne da doživjeti to, pa u startu, svojim nastupom izvlačim iz njih ono što želim dobiti od njih.
Ne trebaju se smješkati, i klanjati, ali ih barem malo uljudim.
Znam da sam blesava, što se zamaram sa time, al.jednostavno..lakše mi je i tako,nego da mi presjedne i jelo, i piće, i da postanem gnjevna, i opaka.

I sama sam radila posao konobara i mene apsolutno ne zanima kako se on osjeca.. ako nije za taj posao neka ga ostavi.. ali zasto drugaciji pristup prema stranom i prema domacem gostu?

Helena je napisao/la:I sama sam radila posao konobara i mene apsolutno ne zanima kako se on osjeca.. ako nije za taj posao neka ga ostavi.. ali zasto drugaciji pristup prema stranom i prema domacem gostu?

nemam pojma, ne bi trebalo tako biti.
no,ipak mislim da je to stoga, što se pretpostavlja da stranci, kao po običaju, u svojim zemljama,
ostavljaju veću napojnicu, oko 10% od računa. A domaći ostave onoliko, koliko mogu, ili samo zaokruže na prvu okruglu svotu, tek toliko, da im limene ne vraćaju.
Pa, tad, pametnjakovići zaključe, da im se ne isplati trošiti vrijeme, i energiju na te domaće.
A plitki su, pa još ne razmišljaju da i među tim "domaćim" ima lovatora, i onih koji daju napojnice veće od svakoga stranca. A do najzad, i da su, bez obzira, odakle su, svi gosti, jednako vrijedni, kako usluge, tako i smješka, ljubaznosti..
Teško se riješiti predrasuda.

Šta mislite je li moguće da osoblje u jednom poznatom mjestu na sjevernom Jadranu nije već tri mjeseca dobilo plaću i možeš mislit kako s poletom rade...

Čarolija je napisao/la:

Helena je napisao/la:I sama sam radila posao konobara i mene apsolutno ne zanima kako se on osjeca.. ako nije za taj posao neka ga ostavi.. ali zasto drugaciji pristup prema stranom i prema domacem gostu?

nemam pojma, ne bi trebalo tako biti.
no,ipak mislim da je to stoga, što se pretpostavlja da stranci, kao po običaju, u svojim zemljama,
ostavljaju veću napojnicu, oko 10% od računa. A domaći ostave onoliko, koliko mogu, ili samo zaokruže na prvu okruglu svotu, tek toliko, da im limene ne vraćaju.
Pa, tad, pametnjakovići zaključe, da im se ne isplati trošiti vrijeme, i energiju na te domaće.
A plitki su, pa još ne razmišljaju da i među tim "domaćim" ima lovatora, i onih koji daju napojnice veće od svakoga stranca. A do najzad, i da su, bez obzira, odakle su, svi gosti, jednako vrijedni, kako usluge, tako i smješka, ljubaznosti..
Teško se riješiti predrasuda.

Iako su Tri Ferala najskuplji restoran u mjestu tamo smo i rucali i vecerali i kladim se s bilo kime da su konobari tamo dobivali od nas vecu napojnicu nego sto im je neki svabo ili sta ja znam tko dao, a sto se tice "bile ribe" ... 350kn/kg je pretjerana cijena, ali ako mi se jede npr. orada, ja cu je jesti, al nemoj mi na stol donijeti ribu od 600-650 gr i racunati mi je pod kilu.. kuzis.... ribe rastu na racunu, o tome se radi

pa jesi li reagirala na to?
ako vidiš da je ta ribica imala 600 gr, dok je bila sirova, a na računu ti piše da si dobila od kilograma, i tako par puta..
zašto nisi pozvala gazdaricu na razgovor.

sto se tice jednodnevnog izleta na kornate , moram priznati da sam oba puta (jednom iz biograda, jednom iz primostena) bio prezadovoljan aranzmanom .
Riba na brodu je bila odlicna i prvoklasna a vino je zadovoljavalo sve uvijete .
Stimung na produ je bio prvoklasni, pogotovo pri povratku ..hehe, a cijena je bila sasvim ok.
Isto mogu reci i za izleta brodom na slapove krke..sve 5.
Najbolje organizirani izlet na kojem sam bio u hr je naime onaj na brione..ondje je sve bilo stvarno prvoklasno.

ovo za konobare , je pitanje srece, gdje kako i na koji objekt naletis.

jao jao...kuknjava i očaj nakon odmora...
čarolija,svaka čast na postovima

oracle je napisao/la:jao jao...kuknjava i očaj nakon odmora...
čarolija,svaka čast na postovima

nije to kuknjava i ocaj nego realno gledanje stvari kakve jesu, a to je - besramnost... Ocajna nisam bila niti nakon jednog odmora (nemam razloga ni za kuknjavu ni za ocaj)....

al ovi prasci, što im ribice narastu, od grilla, do računa..
bezobrazno i za svaku osudu. fuj, bljak!

Čarolija je napisao/la:al ovi prasci, što im ribice narastu, od grilla, do računa..
bezobrazno i za svaku osudu. fuj, bljak!

upravo o tome ja i pricam...

Helena je napisao/la:

oracle je napisao/la:jao jao...kuknjava i očaj nakon odmora...
čarolija,svaka čast na postovima

nije to kuknjava i ocaj nego realno gledanje stvari kakve jesu, a to je - besramnost... Ocajna nisam bila niti nakon jednog odmora (nemam razloga ni za kuknjavu ni za ocaj)....

baš mi je drago onda

Dajmo joj šansu dok sabere sve dojmove i pozitivne i negativne a onda će naša Helči da zabljista starim sjajem...

dreamer je napisao/la:Dajmo joj šansu dok sabere sve dojmove i pozitivne i negativne a onda će naša Helči da zabljista starim sjajem...

ovog ljeta je, na zalost, bilo vise toga negativnog nego pozitivnog dreameru... na zalost... i, na zalost, nikada nisam mislila da ce od lijepe nase nastati to sto je nastalo, al to je tema za neki drugi topic......