dnevnik slusanja

Wanda Jackson: The Party Ain't Over

Jack White pomaze starijim gospodama preko ceste i onda jos sa njima snimi jednu klasicno dobru Rock plocu ..sto reci .



Whitov
glazbeni ukus ima naravno jednu vrlo izrazenu i istancanu notu prema
zlatnom dobu rocka, koju je i sam ispoljavao u White Stripes i nizu
svojih drugih projekata koji bijahu vrhunski odredeni.
Talent i
performanca Wande Jackson bi vjerovatno postali zrtvom vremena i
prokletstvom dobrih glazbenika u sjeni nekih vecih zvijezda .
Neznam
zeli li Jack White tu nepravdu ispraviti ili jednostavno zeli zivjeti u
svom svijetu divnih kreacija..meni je album iznenadujuce dobar .

Wanda danas izgleda ovako, a Jack jos uvijek izgleda kao stari blueser koji je dusu davolu prodao..za dobar saund .





Aaah da, wanda je nekad bila ...Hard Headed Woman



i danas

Slucajno preporukom poznanika se dokotrjalo do mojih usiju i zadobilo
moju punu paznju cak i uz cinjenicu da se odmah i nisam nesto zagrijao
za materijal.
Vama ostavljam da sami procjenite, osobno smatram da vrijedi poslusati.

Chuck Mangione - Children of Sanchez

Beady Eye: Different Gear, Still Speeding

Oasis,
ili bolje receno ono sto je od njih ostalo poslje konacnog sukoba brace
Gallagher nam prezentiraju svoj "novi" album koji vise vuce na The Verve, Paul Weller ili cak Robbie Williamsa..no dobro , valjda ce svako doci na svoj ukus ovo slusajuci.
Iz
respekta prema Oasis preslusao sam i ovaj album i sto reci..niti smrdi,
niti mirise..mozda ga jos malo duze treba ostaviti odcepljenog kao
vino..tko zna ..