Na rubu znanosti

“U znanosti se već češće događalo da je utvrđivanje novih činjenica, koje se nisu dale objasniti onim što je dotad bilo poznato, dovelo do otkrića nepredvidivih stranica života...”

L. L. Vasiljev


Tajna i moć simbola
Utjecati na sudbinu
Zapisi, hamajlije, talismani, tajni magijski rituali... Alkemičari, shamani, vračevi, čudotvorci... Teško je i sagledati riznicu tajnih, okultnih vještina i učenja.


Proricanje, astrologija, radiestezija, jasnovidost, alkemija, magija, šta je sve to? Gdje ih svrstati i kako objasniti sve njihove fascinantne moci i utjecaje?
Budući da su egzaktne znanosti ograničene na mjerljivu stvarnost, one nisu mjerodavne za prosudivanje okultnih pojava – kaze Illo Brand u svom djelu “Vještice, vračevi i alkemicari”.
Tako psihoanaliticar C. G. Jung tvrdi da je svaka osoba povezana s kolektivnim nesvjesnim svoga kulturnog okruzja i da je ta veza osnova njene psihe. Kolektivno nesvjesno jest priroda, a svijest je samo selektivno izvršen odabir iz nje. Osvještavanje tog kolektivnog nesvjesnog trebalo bi biti jednako vazno kao i shvacanje cjelovitosti prirode.


Privlacna sila relativnog
Gnostici, kabalisti, hermetici, alkemicarii, slobodni zidari te rozenkrojceri znali su da covjekovo nesvjesno, osposobi li se odredenim vjezbama, moze putem simbola uticati na prirodu. Za prostor u kojem se nalaze kvalitativni, dakle duhovni parnjaci materijalnih pojava postoje nazivi kao “anima mundi” (prema srednjovjekovnoj hermetici), “astralno” “prana” ili “akasha” (Indija), dok je u budizmu ta »velika praznina« poznata pod nazivom “sunyata”.

Opisano podrucje znacenja nalazi se s one strane prostora - vremena. Samo je tamo moguc bezuzrocni ustroj, jer u dimenzijama prostora i vremena, kako nas uci cisti um (Kant), ne mogu postojati slucaj niti slobodna volja. Sve što se pak zbiva u ovostranome nuzno je povezano uzrocno-posljedicnim vezama.
Bit stvarnog slucaja shvatit cemo onda kad ga pojmimo ne kao normiranu statisticku vjerovatnost vec kao nešto dogodivo.
Dva inace medusobno tek pokatkad preklapajuca uzrocna niza susrecu se u nekoj tacki sustava odredena koordinatama zbivanja, prostora i vremena, kao da medu njima postoji neka magicna privlacnost koju je Wilhelm von Scholz 1924. godine nazvao “privlacnom silom relativnoga”. C. G. Jung govori o vremenskom podudaranju dogadaja.
Tek sada mozemo jasno razumjeti odakle okultnim pojavama zajednicko izvorište. Rijec je o magiji, mantici, alkemiji, vješticarenju i rašljarstvu. Tako danas postoje dvije razlicite slike svijeta - prirodoznanstvena i magijska - isto kao što u fizici usporedo opstoje kvantna teorija te teorija relativnosti.
Za oboje vrijedi isto pravilo - svaka od predodzbenih razina je ispravna. Poteškoca je u tome što ih još niko nije uspio objediniti.

Vjerovanje u providnost

August Strindberg bio je u velikoj mjeri vican komuniciranja sa svojim nesvjesnim. U biografskoj pripovijeci “Inferno” (1897) opisuje kako je uspio redovito komunicirati na taj nacin, unaprijed odredivši koje ce simbolicke dogadaje smatrati potvrdnim odgovorima, a koje nijecnima.
Potom bi hodao pariškim ulicama sve dok ne bi ugledao npr. jato ptica u vec unaprijed “dogovorenoj" formaciji ili pak u novinama naišao na odredeno ime. Tako se odvijaju i sve druge manticke radnje.
To zapravo znaci kako nesvjesno, znajuci koji se simboli mogu smatrati odgovorima na odredena pitanja, moze usmjeriti tok slucajnih dogadaja kao npr. kod umijeca tarota itd. tako da nastaju smisleni simboli.
Svako se dakle magijsko djelovanje temelji na pretpostavci da covjek moze uticati na slucaj.
Lanac dogadaja koji je u pocetku neorganiziran moze se tako urediti da se cilj ostvaren na simbolickoj razini moze postici i u buducnosti na stvarnoj razini.
Savremeni magicar primjenjuje djelotvornost simbola koristeci se zakonitostima podudarnosti i prividnog bezuzrocja.
Zamjenske radnje na razini logike simbola a u okviru duhovnog svijeta jednako su djelotvorne kao i one fizicke u materijalnom svijetu. Simbol dakle nema samo zadacu predstavljanja, vec opstoji kao samostalni entitet.
Stoga logika simbola ukljucuje podudarnosti i suodnose medu brojevima, slovima, rijecima, bojama, planetima, zvijezdama...
Oni tvore magijski instrumentarij te spoznajni red pri obavljanju magijskih obreda.
Propaganda i reklama mogu takoder imati magijsko djelovanje. Tako je u nacistickoj Njemackoj kult vode bio svjesno prozet ekstatickim nabojem i pojacavan runskim znamenjem ne bi li se pri skupinskim obredima povecala ovisnost masa o vodi. Cak ni Hitler nije svoje postupke pripisivao vlastitoj volji, kaze Illo Brand, vec je drzao kako ga vodi - providnost. Povod tome bila je ekstaticka vizija koju je Hitler kao 17-godišnjak dozivio nakon izvedbe neke Renzijeve opere. Tom prilikom ukazale su mu se njegova sudbina i sudbina ”njegova naroda”.

U dogovoru sa nesvjesnim

Astrologija se ne temelji na fizickom utjecaju zvijezda, vec se sluzi odredenom znakovitošcu medusobnih polozaja planeta, što ce reci, uvrijezenim planetarnim suodnosima primjenjljivim na covjekov zivot, dušu i njegovo djelanje. Stoga se astrologija i ne moze smatrati znanošcu, vec umijecem tumacenja.

Za razliku od magije, gdje dio predstavlja cjelinu, u astrologiji je cijeli svemir simbolom zemaljskog dogadanja kao i sudbine pojedina covjeka.
Magijskim mišljenjem moze se u odredenim predmetima (npr. ikonama) pobuditi znacenjski naboj. No, i za prirodne se pojave smije ustvrditi da su znakonosne i redotvorne.
Spomenimo samo smještaj i tok podzemnih voda koji mogu uticati na covjekovo nesvjesno, posebno kad je rijec o osjetljivim osobama. Cini se da je voda kao jak dielektrik izrazito pogodna za akumulaciju kvalitativnih sklopova. (Dovoljno je spomenuti kako se posvecenom vodom potstice odredeno djelovanje.)
Tako rude, magnetska polja i podzemni vodeni tokovi na razini simbola dobivaju raznorazna svojstva.
Rašljar ce npr. “u dogovoru s nesvjesnim” poput kakvog prijemnika sebe podesiti na tacno odredeni objekt. Micanje rašlji tada je tek signalom (rijec je zapravo o nesvjesnom trzanju mišica) pomocu kojeg nesvjesno razgovara sa sviješcu.
Shvati li se opstojnost simbolicke stvarnosti i njezine djelotvornosti, covjek ce lako razumjeti i temeljna nacela alkemijskih procesa. Alkemija spada medu najuzvišenije podvige covjecanstva, ali gotovo više niko ne zna imena velikih alkemista, koji su, kako je dokazano, izvodili ili pak nadzirali alkemijske pretvorbe.
Mnogi mladi ljudi kojima je stalo do cista okoliša doprinijet ce preporodu alkemije, jer je i njezina zadaca da pripomogne prirodi na putu ka sve savršenijem razvoju.
Ukratko - alkemijski je proces apsolutna cistoca.
Alkemijska pretvorba zapravo je najviši oblik ostvarenja simbolickog znacenja u dogadajnom prostoru
i nadajmo se da ce i druge televizije, kao što je to 1972. godine ucinila francuska, prikazati pretvorbu elemenata pomocu Kamena mudraca – zakljucuje Illo Brand.



Eto, noć je, Mjesec mi je u povoljnom položaju, ja sam umjesto u čaj, tri ljekovite trave smotala u smotuljak, i popušila..ne biste vjerovali kako blagotvorno djeluju, opuštajuće, umirujuće..i pomalo spirituoso..
što mi je dalo dovoljno hrabrosti, da zakoračim preko ruba znanosti, i povedem vas na jedno putovanje...
Pođite samnom..idemo to zajedno istražiti...
Granice ne postoje..nemojte si ih niti sami nametati.
Otvorimo se prema ovome, i naučimo nešto nova...

suuuper topic carobna

Helena je napisao/la:suuuper topic carobna

thnx. slobodno uskoči kad nešto poželiš prokomentirati, raspraviti,
staviti neku zanimljivost...potužiti se na susjdu, da je vjerojatno vjestica

E da tema je zanimljiva rado ću je pratiti i želim joj dug vijek trajanja...

Parapsihologija

"Parapsihologija nije ni spiritizam ni praznovjerje.
Ona je pokušaj istraživanja funkcija ličnosti s one strane praga svijesti"
G.N.M.Tyrrell

Mnogi tajni izvori tvrde da ni u jednoj naučnoj oblasti nisu istraživanja tako dinamična kao na području parapsihologije (psihotronika).
To i nije čudo, jer oni koji otkriju sve moći ljudskog uma (duha), zasigurno će biti dominantni na ovoj planeti.
Jer, to danas znaju i mala djeca, ljudske moći gotovo da se ne mogu ni sagledati.
Prosječan ljudski mozak funkcionira sa nekih 5-6 posto kapaciteta. Šta je sa ostalim?
Ne skrivaju li se u tim neiskorištenim dijelovima našeg mozga mogućnosti koje bi mogle preobraziti svijet?
Na učenjacima je da to otkriju.

Parapsihološki fenomeni
Druga strana stvarnosti
Nema broja onima kojima se desilo da prožive "neobično” iskustvo,
iskustvo koje ostavlja čovjeka iznenadjenog ili ustrašenog.

Kada bi pomislili na nekog prijatelja koji bi u isto vrijeme telefonirao, pogodili ime nepoznate osobe, sanjali san koji upozorava na opasnost, osjetili glasove kada ste sami, vidjeli "nekog” u sobi u trenutku budenja.
Slučajnosti? Halucinacije?
Ili dokaz da postoje nadnaravne pojave?
Mnogi smatraju da se parapsihologija ne može izdvojiti kao zasebna oblast (para)nauke.
Ona bi se, prema nekim svojim karakteristikama, prije mogla smjestiti u tajne vještine i tajna učenja, kao što su spiritizam (prizivanje duhova) ili magija. Jer, kako je poznato, čovjek je još od prahistorije vjerovao u postojanje duhova i mogućnost da ih prizove, kao što je vjerovao da se budućnost moze predvidjeti, a sudbina promijeniti.

Možda je prvi parapsiholog bio lidijski kralj Krez koji je 550. pr.n.e. iskušao sedam proročišta tražeći od njih da predvide šta ce učiniti na dati dan. Kažu da je samo proročište u Delfima (Grčka) položilo "ispit”.
Ipak, pravo zanimanje za paranormalne pojave nastaje sa pojavom spiritizma polovicom 19. stoljeca:
31. marta/travnja 1848. u Hydesvillu (New York) porodicu Fox probudili su čudni udarci koji kao da su izlazili iz zidova sobe u kojoj su spavale njihove djevojčice Kate i Margaret.
Roditelji su došli do zaključka da u kući boravi duh. Dvije sestre, koje je pod svoje uzeo jedan sposoban medij, krenule su na turneju po SAD-u prizivajući duhove po narudžbi, gomilajući bogate darove.
Bavile su se tim sve do 1888. kada je Margaret priznala da je prizivanje duhova bila dobro smišljena prevara.

Ali spiritizam je vec uveliko zapalio maštu ljudi. Uveliko se povećao broj seansi a s njima i fenomena: materijalizacija duhova, levitacija, telekineza, glasovi u tami...
Krajem 19. stoljeća i znanost se počela zanimati za parapsihologiju, i to sa kontradiktornim rezultatima: s jedne strane u Londonu nastaje Društvo za psihičko istraživanje (Society for Psychical Research) koje će demaskirati mnoge obmane, a s druge strane sir William Crookes, cijenjeni engleski fizičar, koji ubjedljivo tvrdi da su sposobnosti nekih medija istinite.

Tridesetih godina pažnja se usmjerava na laboratorijske eksperimente sa ljudima obdarenim telepatijom, vidovitošću i predvidjanjem.
Riječ je, dakle, o posobnostima za koju je Joseph Rhine odredio termin ekstračulne percepcije ili Esp.
Ali, priznaju znanstvenici, njegova je veća zasluga što je statistiku uveo kao metodu za objektivno ocjenjivanje rezultata testa.
Danas su se proučavanja paranormalnih fenomena proširila na slijepe i gluhe koji svoje nedostatke mogu nadoknaditi telepatijom. Za to je zaslužan parapsiholog Charles Honorton koji je 1974. predložio tehniku ganzfeld, što je njemačka rijec za "jednoobrazno polje”. Prvi eksperimenti su dali sjajne rezultate, ali nakon pažljivijeg proučavanja otkrivene su, navodno, metodološke greške. Godine 1990. Honortonova grupa je, pak, ponovila uspjehe, i pored strogih kontrola. Statistika je predvidala 25 % točnih odgovora, postotak je,
medjutim, iznosio 35% . Vjerovatnost da je riječ o slučajnosti bila je 1:20 000.

Godine 1997. Robert Morris, profesor parapsihologije na univerzitetu Edimburg, iskušao je osobe koje su se smatrale kreativnima. Točni odgovori umjetnika bili su 47 % a kod muzičara čak - 56 %.
Anthony Lawrence, parapsiholog sa univerziteta Coventry se nada da će se za deset ili dvadeset godina naći efikasni instrumenti za poboljšanje telepatskih sposobnosti svakog čovjeka.
Na polju psihokineze (sposobnost premještanja ili utjecaja na predmete pomoću misli) koristi se "generator slučajnih dogadjaja”, elektronski aparat koji emitira signale (svjetlost, brojevi ili zvuci) prema slučajnom slijedu. Osoba treba nastojati da utječe na mašinu tako da rezultatima više ne dominira slučaj. Jedna analiza rezultata 800 eksperimenata iz 1989. godine uvjerljivo je potvrdila prisustvo stvarnog fenomena.
U stvari, eksperimenti su dostigli nivo tolike točnosti da su isključene metodološke greške ili obmane. Ali ni formalna besprijekornost nije zadovoljila skeptike. Pokušali su otkriti manjkavosti koje, kada se jednom korigiraju, drastično smanjuju postotak uspjeha.
Jedan od najspektakularnijih psihokinetičkih efekata je, na primjer, prožimanje materije.
Godine 1988. Švicarac Silvio Meyer je rekao da je "snagom misli” spojio dva kvadrata, jedan od papira a drugi od aluminija. Federalni laboratirij za probu materijala u St. Galenu, koji je dobio zadatak da to provjeri, nije otkrio nikakav znak lemljenja, lijepljenja ili nečeg slicnog, ali je, navodno, nekoliko godina kasnije, Amerikanac Martin Gardner ukazao je na jednostavan sistem za realizaciju istog eksperimenta, ali izvan parapsihologije, odnosno poštujuci prirodne zakone.

Mnogim "nevjernim Tomama" u znanosti krajnje su sumnjivi i pranoterapeuti, odnosno bioenergičari,
dakle, oni koji tvrde da svaku bolest mogu liječiti rukama, odnosno bioenergijom vlastitog organizma u što su se, konačno, uistinu uvjerili i mnogi pacijenti. Iako su mnogi dobronamjerni, za većinu znanstvenika nema nikakvog dokaza da iz njihovih dlanova izlazi nekakva blagotvorna energija koja ozdravljuje bolesne. A kako ne znaju naći racionalno objašnjenje za uspješna ozdravljenja, njihovi se komentari obično završavaju na primjedbama da je, moguće, riječ o placebo efektu, odnosno o snažnoj (blagotvornoj) - sugestiji!
Da bi odbacile teze o "iscjeljiteljskom dodiru” skeptici su napravili eksperiment sa devetogodišnjom djevojčicom Emily Rosa iz Lovelanda (Colorado).
Pranoterapeut je trebao uvući ruke u dvije rupe izbušene u ekranu i, bez mogućnosti da vidi, reći da li se ruka Emily nalazila bliže desnoj ili lijevoj. Nijedan od 21 terapeuta nije uspio prevazici postotak uspjeha kao da je od oka pogadao. Rad Emily je tako zaslužio da bude objavljen u jednoj uglednoj medicinskoj reviji.
Najteže je provjeriti takozvana "putovanja izvan tijela” (astralna putovanja), iskustva u kojima subjekt, znajući da ne sanja, "vidi” ambijent iz položaja koji je drugačiji od položaja njegovog tijela. Ovoj kategoriji pripadaju i "iskustva pred smrt”: osobe probudjene iz kome koje su ispričale da su bile odvojene od tijela ili da su tamo negdje, "na drugom svijetu", susrele mrtve rodake.

Jedan od najvećih eksperata iz ove oblasti, parapsihologinja Susan Blackmore, smatra da je za ovaj fenomen odgovoran perceptivni ili čulni poremećaj mozga.
Ona smatra da se na jednoj dvomislenosti zasniva i rašireno mišljenje da čovjek ne koristi više od deset posto svoga mozga, što bi značilo da je preostali dio rezerviran za paranormalne sposobnosti.
- Iako je dosta stvari nepoznato i teško razumjeti, principi funkcioniranja i mogućnosti ljudskog mozga su jasni i ne postoje misteriozni "rezervni" dijelovi! - tvrdi Susan Blackmore

Jedna od slabijih točki parapsihologije jeste nepredvidljivost i dvosmislenost fenomena.
Početkom sedamdesetih, CIA je pokrenula tajni program za ocjenu i angažiranje medija u špijunazi.
Godine 1995. angažirani su parapsiholog Jessica Utts i psiholog Ray Hyman da ocijene rezultate. Ako je vjerovati zvaničnim izvještajima, zaključeno je da su informacije bile nejasne i dvosmislene. Dakle, gotovo bez imalo praktične korisnosti. No, mnogi misle da pravi rezultati nikada nisu ugledali svjetlost dana i da se još i dan-danas čuvaju u strogo kontroliranim sefovima.
Utisak je, smatraju skeptici medu znanstvenicima, da se čak i u slučajevima kada je potvrdjeno postojanje parapsiholoških fenomena, radilo o tako slabim i nesigurnim manifestacijama da nikako ne mogu utjecati na naš život. Barem dok se ne nadje način za proširenje i pojačavanje efekata.
Godine je 1990. japanski elektronski kolos Sony započeo s projektom za provjeru da li psihički fenomeni mogu imati neku upotrebnu vrijednost. Program je, navodno, poslije dvije godine obustavljen, jer se nije odmaklo ni korak od početka.
No, pouzdano se zna, da znanstvenici, medju njima i oni najugledniji, već godinama eksperimentiraju istrazujući parapsihološke fenomene, a rezultati njihovih saznanja drže se, kažu, u strogoj tajnosti.

Kada smo vec jednim djelom kod alkemije (koja inace po meni predstavlja spoj znanosti i duhovnosti) uvijek se sjetim knjige koja ju ustvari najjednostavnije opisuje a da je se uopce direktno ne dodiruje.
za one koji nisu citali toplo preporucam

Alkemicar od Paulo Coelho

Davno sam ju pročitala, i jedna je od mojih najdražih knjiga.
Tako je jednostavna, a tako genijalana.
I sama sam nebrojeno puta sebe doživjela kao Santiaga.

A što se alkemije tiče,

Tajna alkemijskog umijeća sadržana je u krilatici ‘solve et coagula’, razriješi i spoji, što je zapravo opis fizikalnih procesa pri alkemijskim postupcima; na svakom novom stupnju tvar gubi svoja prijašnja svojstva, tako da nastaje nova, plemenitija tvar. U spiritualnome smislu riječ je o ‘smrti’, nakon koje slijedi ‘novo rođenje’, dakle, bolji i čistiji život, što je pak misao koja se pojavljuje u mnogim religijama.

apsolutno, takoder napominjem da je alkemija trazenje i samospoznaja te razumjevanje mehanizama svijeta koji nas okruzuje.
preporucio bi jos jednu knjigu i znam da ce se mnogi zapitati kakve ona veze ima sa ovom temom, ali procitajte je ako vec niste i razmislite ..

siegel jonathan livingston od Richard Bach.

jedan mali izvod

We are not limited by the pounds of flesh and bones and guts that we live our entire lives in. We are not bound by these Earthly limits of our bodies. Rather than creatures of this Earth I believe us to be spirits of thought and feeling, limited only by our minds, hearts, and our courage to believe in what they tell us.

Have you dared, will you dare to spread your wings and fly?

tebi se galeb jednostavno nadovezuje na alkemičara, ili obrnuto.. obje su prožete mudrošću..poukom..itd..
i zasad svi ovi razgovori odgovaraju mojoj temi.
glavno da ne bude rata.

billy je napisao/la:Kada smo vec jednim djelom kod alkemije (koja inace po meni predstavlja spoj znanosti i duhovnosti) uvijek se sjetim knjige koja ju ustvari najjednostavnije opisuje a da je se uopce direktno ne dodiruje.
za one koji nisu citali toplo preporucam

Alkemicar od Paulo Coelho

Pa da se nadovežem na ovo, šteta bi bilo propustiti, što sam pronašla o Coelhu, te njegovom Alkemičaru, odnosno nastanku knjige, pa ću to sastaviti u jedan kraći tekst.

»Planine su već osvojene, astronauti su već bili u Svemiru, nema više ni jednog otoka na Zemlji - ma kako malen bio - koji bi mogao biti otkriven. Ali, ostaju nam velike avanture duha - a jedna od takvih mi je sada ponuđena.« (P. Coelho)

Izvan svake je sumnje da su sva Coelhova djela komplementarna. Zbog toga ih je potrebno gledati kao jednu cjelinu. U tom kontekstu, očito je da se likovi svih Coelhovih romana bore protiv predrasuda i tabua svih vrsta i u trajnoj su polemici s Bogom.



U predgovoru spomenutome djelu »Alkemičar« Paulo Coelho piše: »Tijekom jedanaest godina svog života proučavao sam Alkemiju.
Jednostavna zamisao o pretvaranju metala u zlato, ili o pronalaženju Eliksira Života, već je bila i više nego primamljiva, a da ju svaki početnik u Magiji ne bi zamijetio.
Priznajem da me je Eliksir Života najviše privlačio: prije razumijevanja i osjećanja Božje prisutnosti, pomisao da će sve dokončati jednog dana, bila je obeshrabrujuća. Tako sam se, saznavši za mogućnost da produžim svoje postojanje za mnoge godine, odlučio tijelom i dušom posvetiti se njegovoj izradi.

« Pisac je u tu svrhu proučavao brojna alkemičarska djela i pohodio razne alkemičare u potrazi za »Velikim Djelom«. Na tom putu - sam priznaje - upadao je i u »močvarno područje Magije«.
Okultne ideje prepoznatljive su i u drugim njegovim djelima. U pravilniku za ratnike svjetlosti, Coelho piše: »Ratnik svjetlosti pridržava se glavne pouke iz Yi Yinga…«, a poznato je da spomenuta knjiga sadrži kineska umijeća gatanja.
Piramide, kristali, intuicija, iscjeliteljstva, razgovori s anđelima… omiljeni su Coelhovi elementi, rasuti po svim njegovim romanima.
Ne mali prostor pridaje šamanskoj tehnici »astralne projekcije«, odnosno susretima »u zrakopraznom prostoru, sa svim onim bićima što lebde u drugim dimenzijama«.
Također, u »Alkemičaru« pastir (bivši sjemeništarac) Santiago u ime slobode napušta sjemenište, a kasnije se baš nje lišava tražeći nečije vodstvo.
Ako taj »Netko« nije Bog (koga se Santiago lišio), onda su to bogovi. Tako se i Santiago, kao i mnoštvo izgubljenih ljudi današnjice, obraća vračari, koju imenuje kao ženu »koja zna tumačiti snove«. Njezina molitva bila je »nalik ciganskoj molitvi«.
Zatim, vještica imenom Brida igra značajnu ulogu i u Coelhovom djelu »Na obalu rijeke Piedre…«, a njoj je posvetio i cijelo jedno istoimeno djelo.