Potraga za velikom lignjom u restoranu Maksimilijan

Nepresušna maštovitost Stvaraoca Svemogućega manifestira se i u raznolikosti bića koja su okupirala našu planetu. Tako smo i svjedoci da Divovske Lignje ipak postoje ali na velikim dubinama. Kako su u srednjem vijeku lađe nestajale pri otkrivanju Novoga Svijeta, najlakše je bilo za to okriviti krakata čudovišta naših najstrašnijih noćnih mora. Jedna takova mora, ali u 21 stoljeću, se desila i meni, i to u NG, u restoranu "Maximilijan" ali ne u makro, već u mikro svemiru. Porcija punjenih lignji (šunkom i sirom) košta "48" kuna (!!!), a u porciji dobijete 10 komadića lignjića koje ne možete nataknuti ni do druga zgloba malog prsta. Sad zamislite koliko je šunke i sira stalo u ta mala bićA veličine od 2,5-3 cm. Moja gošća na večeri je, skoro za iste novce, dobila šnicli večine papuče i salatu. U meniju ne stoji nikakav normativ, tako da čovjek koji naručuje nema pojma koliko je čega, i kako jelo uopće izgleda. Ove sramotne lignje koštaju kao da su donešene trčećim korakom još žive iz Jadrana, a ne kupljenje smrznute te ovako bezkurpulozno naplaćene. Sve što mogu reći, Lale sramota. Nećeš me više vidjeti u svom restoranu, niti moje frendove, pa da je lignja Divovska punjena janjcima koji su opet punjeni punjenim prepelicama. Nisi Bajo jedini. Turi si ih u dupe, al' niš nećeš osjetit - toliko su minijaturne!

Ha, ha, ha... doooobar!
Moram ovome dodati da nisi jedini koji je izgovorio ovu rečenicu:
"... Nećeš me više vidjeti u svom restoranu, niti moje frendove.. "
Puno je njih već reklo zbogom baji...

Ako želite dobro i obilno jesti pravac u "Slavonski biser" ili u hotel "Kralj Tomislav"...