Na današnji dan

Kako vidite događaje koji su se zbili na današnji dan napisao sam sinoć u 21:54 sati iz čisto praktičnih razloga. Ostavio sam vremena za razmišljanje i rad na drugim hobijima, pripremajući vam nove događaje koji će sutra imati svoje godišnjice ili obljetnice. Želio sam malo odmoriti tijelo i obogatiti dušu. Nadam se da s interesom čitate napisano, u čemu su neka moja viđenja i komentari, možda, uneseni dio moje nevidljivosti, onaj dio koji čovjek otkriva u istom trenu kada olovkom opisuje osobu ili događaj ne znajući u tom momentu kako će isto doživjeti. Ne bih želio da vam sve bude suhoparno i šablonizirano, to uostalom možete i sami naći. I da vam postane dosadno. A dosadno postaje kada čovjek nije obogačen novom spoznajom ili napisano nerazumljivo da se klica ne može vidjeti i nakon odgrtanja snježnog nanosa. Ujedno zahvaljujem gospodinu koji se nalazi ispod neprozirne koprene zvane Billy na komentaru. Čitati druge je isto tako poučno i vrijedno kao i vlastite misli. Sve komentare, prijedloge, sugestije i kritike , ako idu ka višoj razini ove stranice su dobro došle .Jer kako kaže jedna latinska maksima :Čovjek nje rođen za samoga sebe". Laka vam noć i radujte se svemu onome što je ponovo , poput svjetla prodrlo kroz otvorenu pukotinu zaborava. Doc.

Kad ponoć prođe misli se sjate poput jastrebova na društveno vlasništvo. Noć se sakrije pred samom sebe, da se jasnije vidi ono nevidljivo, u što poput sljepaca gledamo a ne možemo prepoznati. I pitamo se kuda i gdje nas bacaju vjetrovi sudbine i zašto se ne možemo ukameniti tim naletima što nam deru kožu, truju dušu i kidaju srce. I zašto se prepuštamo onim strujama koje se okreću samo oko sebe. A gdje smo mi? Jutros mi se pogled zadržao na dva poznata lika. Jedan voli točnost i ovisan je o satovima ,a drugi, osim viceva ,voli popiti i kavicu sa pukom. Djeluje smireno i nedužno, pravi narodni čovjek. Ali, što bi rekla moja pokojna baba Ana , je belaja. Svi mi u sebi nešto nosimo, Doduše mnogi i ispred sebe. I tako čovjek dođe u tešku nedoumicu a misli mu postanu kao raspad elektro sustava. I ponovo se i iznova čudim, iako čuđenju nema mjesta, i počinjem od početka graditi već porušeno. I kome vjerovati. Po onome što tisak kaže, nikome. Kada glava kuće kaže možda budućem glavonji da laže, uistinu se pitamo , kakva smo mi to konglomeracija. U svakoj pori naše sadašnjosti kriju se gljivice truleži što poput trule jabuke /koja je upropastila navodno Adama/, svakog dana kvari još preostale tekovine kršćanstva: vjeru, pravdu, istinu, poštenje i da ne nabrajan. Mogao bih citirati cijelo sveto pismo. Kojeg se, čini se, najiskrenije drže nepismeni. Pred vratima je eto Nova godina u kojoj će prštati želje poput petardi, padati će najljepše riječi, čak i od onih koji ružno misle , mali čovjek će se ponadati u velike promjene, a "veliki" ljudi padati na sve niže grane savijesti. I tako razočaran ovim novostima iz "Timesa"/kojemu je vrijeme isteklo/, vračam se mojoj jedinoj i najdražoj rubrici. Dakako , nije mi ona baš najdraža, ali daleko bi me to odvelo / možda i uvelo / ako bih počeo pisati o tim stvarima/ mogli bi čitati i mlađi od trideset godina/ . I tu bih se zaustavio iako je još dosta toga ispred mene. Od napetosti hoće glava da pukne...zato brzo moram isprazniti sve nakupljeno i utopiti misli u tekst što se ispred mene ispružio poput onog nedovršenog mosta, koji navodno služi , ako čovjeka uhvati velika nužda/ mislim ako pada kiša ili se počne dizati vjetar/.
Godina je 1967. Bogu na razgovor otišao Jack Ruby, koji je sasuo pola unce olova u trbuh opakom Leeju Harveju Oswaldu, koji je navodno ubio Johna Kennedya. Kažem navodno, dok CIA ne otkrije stvarnog ubojicu. Grčki kralj Konstantin dao petama vjetra, a Moše Dajan postao ministar odbrane u Izraelu. Dali će i on kupovati kakve kamione još se ne zna/ kod nas je to transparentno-tko da više, misli se na proviziju/. Ta će godina biti zapamčena po jednom doktoru, kirurgu. Dr. Christian Bernard uspješno izvršio prvo presađivanje srce . Nakon 18 dana na konziliju je pročitano izvješće u kojem se lijepim i biranim riječima pohvaljuje uspjeh tima a riječima suosjećanja i tuge izražava duboka žalost porodici nesretnog Louisa Washanskya. Još se jednom potvrdilo staro , nepisano pravilo : operacija uspjela , pacijent u prosekturi" . neki nagađaju da je mogao živjeti još koju godinicu sa vlastitim srcem. Ali nauka napereduje na žrtvama. A o još nerođenim žrtvama britanski zakon je jasno rekao što misli o pobačaju. Muhamed Ali, svjetski bokserski as je jasno rekao što misli o ratu u Vijetnamu odbivši obući vojnu uniformu. Vrli amerikanci su ga proglasili kukavicom/ iako on svoja jaja nije nikome podmještao, šaku tu se nije dvoumio/, i zatvorili u kavez, dok je u more porinuta "Kraljica Elizabetha" vrijedna 25, 5 milijuna funti/ Bože , što bi sve napravili odličnici iz vegete s tim novcima/. U Hollywoodu je vruće kao u paklu, osobito je vručina nesnosna noći pa je u tom okružju film "U Vrelini Noći" dobio i Oskara i postao prvi detektivski film koji je osvojo tog malog bezobraznika što svoj mač drži rukom i zabada u otvorenu - filmsku traku. Eto što si sve dopuštaju ti pozlačeni nudisti, koje pojedine glumice glade os glave do glave. Čak i ljube. Što je sasvim prirodno. Film je od sedam nominacija dobio pet tih razuzdanih mladića koji se ne stide pokazati svoju golotinju pred čednom , publikom grada snova i iluzija. Te godine i Evropa je bila u znaku golotinje. Doduše U Beću na pozornici izvjesna Sandie Shaw nije obnažila prsa kao ona gospođa koja je na zelenom tepihu , na samom centru, velebnog stadiona u metropoli trasirala put u središte odakle kreće lopta. U njenom slučaju su bile dvije loptice. Sendi je skinula cipelice kao Pepeljuga i bosa poput "Lutke na koncu" otpjevala svoje i odnjela pobjedu. Doduše tu je bilo svakakovih govorkanja, zli jezici, kažem vam. U slučaju Ernesta Che Gevare nije bilo govorkanja, tu je sve bilo jasno i hladno, za razliku od latinskog ljubavnika Ramona Novarra, za kojim su žalile mnoge žene, a mnogi tvrde i muškarci. Prema nebu je krenuo i poznati Brian Epstein, menađer Liverpoolskih čupavaca, nakon što se prebrojio u tabletama za spavanje. A u nedjelju 10 prosinca u avionskoj nesreći je stradao Otis Redding. Imao je samo 26 godina.
A na današnji dan 30 prosinca 1967 godine u 77 godini života zauvijek nas je ostavio američki violinista i vođa jednog od najpopularnijih orkestara PAUL WHITEMAN, poznat i po nadimku "kralj jazza". Svoju najveću popularnost taj "kralj" je doživio u 20-tim godinasm Dvadesetog stoljeća kada se naše bake i prabake bile djevojke. Paul je prodavao ploče u milijnskim nakladama, imao je preko dvjesto hitova na američkoj popularnoj ljestvici, veliki broj na prvim pozicijama a nekoliko ploča je prodao u zlatnoj nakladi. Paul je imao veliku zaslugu za razvoj popularne glazbe i on je prvi združio simfonijski orkestar s jazz glazbom i stvorio novu vrstu glazbe poznate kao popularna glazba. Paul Whiteman je rođen 28 ožujka 1890 godine u Denveru, u Pennsylvaniji u obitelji glazbenika i umjetnika, pa je njegov budući poziv bio ucrten u smjeru glazbe od samoga rođenja. otaj je svirao, majka pjevala. Glazbenu karijeru je počeo sa violinom, kada je malo poodrastao prebacio se na violu da bi konačno , prema tvrdnji nekih završio na Violeti. U prvom svjetskom ratu vodio je mornarički orkestar, a nakon rata počeo svirati simfonijski jazz. Bio je popularan u onda rasprostranjenim plesnim dvoranama / I konje ubijaju zar ne/ a glas o njemu je prešao i Atlantik , pa se Paul sa svojim orkestrom 1923 otisnuo od obale novog kontinenta i došao u posjetu Staroj dobroj Evropi. Tako popularan glazbenik nije mogao promaknuti pronicljivim hollywoodskim producentima ni redateljima pa su početkom tridesetih godina o njemu snimili film u kojemu je Paul svirao, a producent brao dolare. Treba reći da je u tom orkestru svoj glazbeni put ka slavi počeo i, po mnogima najpopularniji i najuspješniji pjevač Dvadesetog stolječa Bing Crosby Već sam govorio da je snimio mnogobrojne ploče , točnije u vremenu između 1920 i 1954 godine Paul je nanizao čak 220 hitova na popularnoj američkoj ljestvici od kojih 26 na prvoj poziciji, a četiri ploče su prodane u nakladi od preko milijun kopija, što je u ono vrijeme bio ogroman uspijeh. Jedna od njegovih najpopularnijih pjesama zvala se "Whispering" s kojom se u listopadu 1920 godine pojavio na prvoj poziciji uz prodaju od preko milijun kopija. Orkestar Paula Whitemana je nažalost danas zaboravljen, o njemu nešto znaju entuzijasti koji u dubokoj noći prevrću/ ne shvatite krivo/ po staim novinama ili knjigama tražeći podatke koje ćete vi ujutro nakon što se dobro naspavate u miru pročitati i pomisliti da je auror malo "Zavrnut" kada gubi vrijeme sa već odavno otpisanim glazbenikom. No, sjetite se , kako bi bilo lijepo da se netko jednoga dana kada nas više ne bude sjeti i nas. zato ne dopuštam zaboravu da se okameni na imenima koja su nekada izazivala divljenje i poštovanje. Koliko je bio dobar i popularan taj orkestar govori podatak da mu je slavni George Gershwin povjerio izvedbu svoje Rapsodije u Plavom , čija je izvedba bila u New Yorškom Aeolian Hallu, 12 veljače 1924 godine. Nastupao je sa mnogim poznatim imenima jazza i velikim brojem kasnije zvjezdano popularnih pjevača.
Kratko navodim da je na današnji dan 1928 godine rođen Bo Diddley, američki gitarist, pjevač i skladatelj , koji nas je napustio, prošle godine, u ponedjeljak 2 lipnja 2008. Jedna od njegovih najpoznatijih kompozicija bila je ona pod naslovom "I'm A man" s kojom se našao a svibnju 1955 godine na prvoj poziciji R&B ljestvice.
Na današnji dan 1979 godine umro Richard Rodgers, američki kompozitor koji je napisao hitove poput "My Funny Valentine" 1937 godine. Dugo surađšuje sa Oscarom Hammersteinom kada su napisali "Oklahomu",-1943, "South Pacific" 1949 godine i "The Sound of Music".1959. pisao je i filmsku glazbu.
i na kraju prisjetiti ćemo se jedne velike tragedije. Na današnji dan 1903 godine u požaru koji je zahvatio jedno kazalište u Chichagu poginulo je oko 600 ljudi, večinom žena i djece.
Znam da ova zadnja vijest i nije baš uspavanka za laku noć, a kako večina da ne kažem svi pošteni ljudi već odavno , nakon što su izbrojili ovce/ to vrijedi za one koji teže zaspu/ , snivju slatki san, to im ova vijest neće teško pasti na emocije i poremetiti naum da zaspu poput, što se ono voli reći klade/ iako nema nikakve veze sa klađenjem/. Trenutačno je kazaljka na kazaljki ili švera na šveri, što je znak da netko misli na vas. A, molim vas , kakve mogu biti u ovo doba noći, netko će reći ranih jutarnjih sati. Pospane...pospane ...pospane....

Kada se tri kazaljke stope u jednu onda je sve jasno, čak i onima koju love u mutnom. Njima možda i najjasnije. Posljednja ponoć je krenula prema konačnosti. Došao je i taj dan kada će se u jednom trenutku sve promijeniti, osim onoga što je trajno , vječno i postojano. Ali o tome ne bih u onoj noći punog mjeseca, kada mi se sve čini mogućim u ovom svijetu punom nemogućnosti. A kada dođe posljednji tren bilo čega sve ono unaprijed se poput celuloidne vrpce počne okretati unatrag. Vidimo sebe tamo gdje nismo bili, zbrajamo sve gubitke , tražimo neizgubljeno i gledamo prema nevidljivim godinama koje su ispred nas zaostale. Pitamo se ,ne očekujući odgovore, vjerujemo u bolje sutra što ga obećavaju oni od juče. Ova godina je bila zaista u stilu Laki Lučijana. Otvorila se Pandorina kutija iz koje su se razasule sve moguće prljavštine onih za koje smo vjerovali da su čvrsti poput granita. Ali, vidjelo se da nitko ne može odoljeti -Njegovoj Visosti Novcu. Svijet nas je proglasio zemljom kriminala, kriminalci nam solili pamet, a slijepi vodili u ponor. Došli smo do ruba provalije u kojoj se moral onih sa vrha nalazi na samome dnu. I pitam se zašto ja to pišem/ valjda znam sva slova/ i što će promijeniti dalekovidnost kratkovidnim gospodarima naše budućnosti. Zakon se vjenčao za bezakonje, bezakonje proširilo poput naftne mrlje, a mrlje na savijesti čiste oprostom grijeha. Ili konvertibilnom valutom. Što očekujemo od nove godine. Stare probleme i dileme, koje trpamo u ladice da zriju poput mladog vina, zaboravljajući na njih. Kada bi čovjek pokušao nabrojiti sve mutikaše/ koji će se iskoprcati, čim se kaša ohladi/, trebao bi imati podeblju bilježnicu. Očekuje se teška borba za prevlast u jednom uredu i ne biraju sredstva da se postigne cilj. Valjda tako rade svi bogom dani. ovakovom vremenu često na površinu ispliva kukolj, puna zrna padaju na dno, Dojučerašnji prijatelji se gledaju preko nišana, vešarne imaju pune mašine prljavog rublja, kojeg nose kravatari /nema veze sa papkarima/, izmišlja se vrela voda da se ispeće protivnik, radi sve da se popne na mjesto na kojima će svi moći vidjeti "bezgrešnog". Tako van je to u zemlji dembeliji, koja se hrani neimeštinom. Hvala Bogu da kod nas toga nema. Imamo skupe kamione, dionice u bogatim firmama, ručamo za švedskim stolom , ljutujemo na skupim jahtama/ zbog sigurnosti/, kupujemo ono čega nema, vodimo brigu o novcu u stranim bankama, imamo rudnike dijamanata i zlatne rezerve u švicarskim bankama/ naravno na svoje ime./ Kažem vas kod nas teče med i mlijeko , čak i po ulicama/ to najbolje znaju mljekari/. Skoro sam zaboravio da smo bogati u uvozu, izvozimo maglu, a narodu nudimo sve osim istine. I tako bi mogao nabrajati, zbrajati i oduzimati /naravno sve osim imovine/, ona je i tako društveno vlasništvo u privatnim rukama. Ali , ova godina i nije tako loše. Bilo je i puno lošijih godina. Recimo one koje tek dolaze. Doduše biti će tu i dosta viškova. Recimo na zavodima za zaposlenje , porasti će broj praznih želudaca, cijene energije će napraviit krupan skok. Jedino će se smanjiti broj savijesnih. I tu bih stavio točku . To je i tako samo "lupetanje", neki govore o "pucnju u prazno". Doduše djelomično tu imaju pravo, jer obično se puca u glavu.
No, ostavimo mi svakodnevne brige onima koji ih neće riješiti i vratimo sa današnjem datumu, da vidim što bi vam onako bilo zanimljivo, a da se nitko ne bi našao povrjeđen, još gore i ozljeđen. Prelistavajući datume u glavi/ netko će pomisliti da imam kalendar u toj još nedovoljno ispitanoj tvorevini/, zadržao sam se na nekoliko imena koja mi se nude a ja brate navalio na jedno koje me neće ni da pogleda a kamoli dozvoli da je nešto priupitam. A čovjek bi je s gušton zapita. na njoj je da Da ili prešuti pitanje. Što mu dođe na isto. Premda nije baš najukusnije/ mislim pitati/ za godine jednu damu/ a ja sam pitao/ i tu već napravio prvu ličnu grešku. Prijeti mi žuti, a bogme nisam daleko ni od crvenog kartona. Godina je 1948. Počeo "hladni rat". nad Evropom se spustila "željezna zavijesa", a u Indiji na lomaču podigli Mahatma Gandhija/ nakon što ga je jedna ništarija upucala/. Juan Peron zabo vilicu u Argentinu, a Čamg Kai Šeh postao predsjednik Kine. Truman postao pedsjednik SAD i svoja jaja rasuo po cijelom msvijetu. Bilo je to vrijeme "Trumanovih jaja u prahu". Uvijek se uhvatim na vječnom pitanju kako bi se to zvalo da je predsjenikom postala -žena. Olimpijada u Londonu, Čehoslovak Emil zatopek povečao zlatnu rezervu svoje zemlej sa četiri zlatne kolajne. Počala izgradnja Asuanske brane. Pulitzerovu nagradu dobio Tennessee Williams za roman "Tranvaj zvan čežnja" a Norman Miller napisao roman "Živi i mrtvi". Nobelovu nagradu za književnost dobio T.S.Eliot. Odzvonilo je insektima, švicarac Miller otkrio djelovanje DDT na komarce. Za čovjek se nije brinulo. Najbolji film zvao se "Hamlet" i postao prvi neamerički film koji je osvojio Oskara za najbolji film. Najbolji filmski song dolazi iz filma "Bljedolki" i zove se "Buttons and Bows". "Pismo nepoznate Žene " stiglo je na adresu Louisa Jourdana. "Na otoku Largo" našli su se Hemphri Bogart i Lauren Bacall i uhvatili u klinč.
I dok je 31 prosinac dan tućnog sijećanja stare rock generacije iz pedesetih godina za njihovim idolom Ricky Nelsonom,, taj dan s veseljem dočekuju obožavatelji "Disco kraljice" DONNE SUMMER, američke pjevačice i skladateljice, rođene kao LADONA ADRAIN GINES/ da jezik polomiš/ na ndanašnji datum 1948 godine u vrijeme najžećeg Informbiroa. U Bostonu. Pjevačku karijeru počela je u Evropi, kadaje sa devetnaest godina spakovala odjeću i prešla veliku baru. Spustila se u Njemačku i nastupa u njemačkoj verziji "Kose", ali i drugim komadima /iako se svi za nju govorili da je komad "/ Lijepa, atraktivna, idealnih tjelesnih proporcije , dobrog glasa iz kojeg je izbijala erotika, brzo je zapažena i odvedena pred oltar sa Helmuthom Summerom, čije prezime nije pomijenila nakon što je napustila bračnu luku, Njezim prvi solo hit zvao se "Loveto love you baby" u kojem je Dona pola pjesme uzdisala a pola stenjala. Čista poezija sla su imali i cenzori Koji su najprije kupili singlicu abanili istu za javno izvođenje. Kod kuće si mogao zajedno sa njome uzdisati. Ta zabrana je samo postala mamac da je zaposlena po noći i danu. Jer pjesma se nesastoji samo od jecanja i stenjanja.Povremeno je znla i onako slatko zajecati, da bi čovjek najrađe posjeo na koljena to milostivo tijelo. Pjesma se našla na američkoj popularnoj ljestvici u prosincu 1975 godine na drugoj poziciji a u britaniji na četvrtom mjestu. Slijedi njezin veliki hit "I feel Love" , u srpnju 1977 godine prva pozicija u Britaniji i šesto mjesto u SAD. Njenu popularnost su odmah iskoristile i filmeđije pa joj najprije angažiraju glas u filmu "The deep" i sa filmskim songom "Down DeepInside" postiže veliki uspjeh. Godine 1978 gledatelji su uz glas mogli i vidjeti i stas i sve ostalo što je krasilo našu Donnu, i na čemu dragi Bog nije škrtario. Donna Summer ima svoj prvi nastup u filmu"Hvala Bogu, što je petak" u kojem pjeva i svoj višemilijunski hit "Last dance". I danas disco kraljica još uvijek dobro izgleda, maje uzdiše a više jauče/problemi sa kostima/ ali još ne misli svoju krunu nekome drugom prepustiti. Na američkoj popularnoj ljestvici imala je 34 pjesme , od kojih četiri na prvoj poziciji , a devet je ploča prodala u zlatnoj a tri u platinastoj nakladi. Najveći uspjeh i popularnost postigla je sa skladbom "Bad Girls" s kojom se 26 svibnja 1979 godine dokopala prve pozicije i na njoj se zadržala pet tjedana. Pjesma se nalazila i tjedan dana na R&B ljestvici a prodana je u platinskoj, višemilijunskoj nakladi.
kratka napomena da je na današnji dan 1985 godine, u avionu poginuo američki pjevač, TV i filmska zvijezda Ricky Nelson.
Na današnji dan 1903 , u četvrtak, gradonačelnik Chichaga zabranio jenovogodišnje slavlje radi žalosti zbog tragedije, koja se dogodila prošle noći , kada je u kazalištu Iruquois izbio požar u kojem je smrtno stradalo 578 osoba. U trenutku požara u kazalištu je bilo 2000 posjetitelja, koji su pažljivo slušali jedan oktet koji je pjevao pjesmu "Peary Moonlight" Kada je izbio požar nastala je velika panika. Mnogi su pregaženi, mnogi nastradali skakući sa balkona a neki i od vatre.
A od nesanice može nastradati samo san. Vidim da su se kazaljke već podobro nagnule na silazni dio sata, oči mi se zaklapaju/ šalim se/ Sada ću iziči malo na balkon da udahnem svježeg zraka i zagledam se u mjesec. Pošto on na mene ima djelujuće djelovanje, nisam siguran da neću malo i zavijuknuti, čisto da dam do znanja da sam jedan od onih ponaosob voli mjesečinu.Želim vam laku noć, Večeras i noćas pazite na sebe, da vas tko ne ogrebe/ mislim vozilo/, pazite na jiće, ograničite piće. Ne mojte pucati, budite oprezni, veseli i nježni.

02.01.2010. Na današnji dan



Sretnem jučer jednog uvaženog“gospodina“, kojeg poznam iz neviđenja, a on mene iz etera/kao da je bio u narkozi/, priđe mi, ispravi ramena kako bi izgledao viši i umjesto Sretno vam novo ljeto, on odmah IN MEDIAS RES. Moram priznati da me je malo zaboljelo jer se baš na toj mojoj sredini nešto uzburkalo poput valova. Valjda sam se prejeo emocija. To je tako kada volim slatko. „Gospon drug“ me odmjeri poput krojača, uspravi se i eksplodira kao Etna. Ja sam vam iz referada Gradska čistoća i zadatak mi je da na Forumu tekstovi budu čisti i transparentni. Vaši su dosta izneređeni da čovjek ne zna bili ih prekrižio ili izrezao/ o to bi jako boljelo/. Dobro kažem to misli čovjek, a što kažete Vi/Veliko V sam namjerno stavio da mu podignem gledište/. Tu sam ga malo zatekao/osjetio sam da to nisu njegove riječi/, počeše se iza uha/ valjda mu je tu centar za razmišljanje/, i pomalo zbunjeno upita tko me je naučio tako pisati. U školi, moja učiteljica, Bog joj dao pokoj vječni/ odlučivši da se odmah ispovjedim zbog laži, jer mi je tu „falingu“ poklonio dragi Bog, ali Svevišnjeg nisam htio miješati u ovozemaljske razmirice. Ima on važnijeg posla/. A kako mene nije naučila moja. Samo sam ga pogledao i odmah mi je bilo jasno. Obećavam da ću od sada pa do malo prije pripaziti u čiju dubinu uči , a vašem resoru omogućiti nesmetani nerad. A osjećao sam ja da će se netko prepoznati u mojim „škrabotinama“ iz velegrada. Kasno sam se sjetio narodne mudrosnice , da se dobar glas daleko čuje a loš još i dalje. A bogme moj se koliko znam čuje nadaleko. Znači da sam na lošem glasu. Svečano obećavam da ću se iskreno popraviti i strogo držati pravila piši kako misliš. Naravno i paziti da mi se ne iskrivi /mislim mišljenje/

Ne znam po čijem su satu /jer ima više urarskih hobista/jutros objavili početak Nove godine, ali sam siguran da je to bio jedan od onih satova, koji su zarađeni na mukotrpnoj proviziji, jer oni najpreciznije broje eure, što se cijede u vlastite džepove. Čemu opterećivati Transparentnu/ ovo doslovno shvatite/državnu blagajnu sa prljavim novcem. Za opće dobro siromašnih ,trebaju i „ONI“ uzetu dio odgovornosti za sebe. Najbolje u kunama. O Bože što je sa mnom, ja kao da sam slavio u Sheratonu. A stvarno osim vode nisam ništa konzumirao. Pogotovo ne jezik bez dlake. Moram se malo uozbiljiti, i ovu moju djetinjastu naivnost staviti na čekanje/ recimo u zavod za zapošljavanje/. A onda se opet pitam što će biti ako počnem ozbiljno pisati. Već se vidim u dresu/ crno-bijelom/ jedne poznate talijanske momčadi/ koja je bila izbačena u drugu ligu, jer se prema dresu i ponašala/. I tu bih se zaustavio, da ne nabasam na, sada, već poznanika, sa početka ove „izmišljotine“. Nego da vidim, čime ću danas nekima zasladiti, drugima zasoliti, trećima zapapriti, četvrtima otvoriti oči a petima zatvoriti usta i da ne nabrajam dalje; to bi me daleko odvelo, jer sam tek počeo „obrađivati“ glavu. A do nogu je dug, neravan i klizav put. Može se dogoditi svašta i ne želim/ baš tu i nisam siguran/ za rep potezati vraga. O glavi neću ni govoriti.

Imajući pred sobom „blesimetar“/ malo sam se modernizirao, i ne trebam više razmišljati što ću reći ili napisati. To sada drugi rade za mene a ja pustim mozak na pašu / netko će pomisliti da sam Ovan, a ja sam vam čista Vaga/ zato mi je kazaljka uvijek na sredini, osim kada je u sredini/ mislim problema, i ne smješkajte se/. Da li da vam nešto napišem o pjevačima, sviračima ili pjesmama. Kako je dobre pjevače odavno pojela inflacija, svirači devalvirali, jedino se pjesme još donekle drže / mislim rukohvata/, to sam odlučio da izvadim/ naravno ispod prašine/ jednu a možda i dvije pjesme koje su bile popularne na današnji dana u doba dinosaura, a ja ih kao fosile pronalazim na pločama koje su već odavno postale muzejski eksponati. Skoro kao i moja „nepismenost“.

Na trenutak ćemo se vratiti u 1954 godinu. A najvažnije vijesti su uvijek one iz svijeta“zastrašivanja“. Najprije ćemo se podsjetiti Julesa Vernea i sa podmornicom „Nautilus“, prvom na atomski pogon podroniti pod morsku površinu Dogodilo se to 21 siječnja. Već smo doplovili do Marsallovih otoka/ ruku bi stavio u vatru da to nisu bili otoci Maršala Josipa, za razliku od Djevičanskih otoka, koji imaju neke veze sa Našom Lijepom/. E, na tim otocima , točnije atolu Bikini su Amerikanci testirali H- bombu/ sada sam prvi put doznao da i bombe mogu imati testise; što sve čovjek neće doznati/. Nakon eksplozije kažu, atol Bikini postao je pravi nudist, ništa na njemu. Još smo na moru dolazeći iz zraka. Naime mlazni avion Comet/ vi znate što biva sa kometima/ aterirao u more. Nažalost i svi putnici u njemu. A kada smo već kod kometa napomena da se je jedan sat koji zvoni non-stop „Rock Around Tje Clock“sa svojim urarom Bill Haleyem i grupom Cometsi postao najpopularniji i u trenu prodan u nekoliko milijuna kopija, postajući himnom mladih „roktavaca“. Kod Dien Bien Pjuua u Vijetnamu, galski pijetlovi operušani do kože. Vrhovni sud SAD-a presuđuje da je rasna segregacija u školama protuzakonita/ što kažete na to/ Godina je 1954. Članovi Klu-Klux Klana tu presudu pod hitno vezali mačku za rep. Boeing 707 kreće na prvi let, a u SSSR-u otvorena prva nuklearna elektrana u svijetu.

Filmski hit se zove „La Strada“ redatelja Federica Fellinija u kojem je igrala njegova supruga Guilietta Masina i Anthohy Queen, a glazbu je skladao Nino Rota, dok „Na Dokovima New Yorka Marlon Brando ukrcava svog Oscara u kategoriji najboljeg glumca. Čita se roman „Kralj Muha“ engleza Williama Goldinga, koji opisuje što se događa kada zrakoplov padne na pusti otok. Nitko nije opisao što se dogodilo kada je Comet pao u more sjeverno od Messine na Siciliji. Što se dogodilo u finalu Svjetskog prvenstva u Švicarskoj na utakmici Madžarska- Njemačka svi znamo. Bila je to najveća sportska nepravda do današnjeg dana/ po meni/. Student medicine Roger Bannister pretrčao milju ispod četiri minute i ušao u povijest kao prvi kome je to uspjelo. Osim što je testirana H- bomba , testirana je i pilula protiv začeća/ neki se pitaju kako testis i ne začeće mogu ići zajedno/. To je sve smućkao američki fiziolog Pincus /od njega dolazi riječ-pinka/ testirana je u Puerto Ricu. Zlobnici kažu da je broj novih beba nakon testa porastao/, ipak većina tvrde uspješno. Uspješno je presađen prvi bubreg u SAD, a uspješno je i nepobijeđeni prvak svijeta Rocky Marciano završio svoju boksersku karijeru poslavši u carstvo snova Eza Charlesa. Tako je to, ukratko, bilo u svijetu i okolici te 1954. Godine

A na današnji dana te godine na prvoj poziciji se našla i jedna pjesma, zamislite o očevima. O majkama su poznate mnoge pjesme koje su postigla veliku slavu i popularnost. O očevima ni riječi/ čovjek se s pravom pita čemu očevi služe/. Tako je to išlo dok Nijemac Paul Berkhard nije odlučio ispraviti tu nepravdu. I napisao je pjesmu pod naslovom „Oh Mein Papa“,koju su naručili švicarski producenti za svoj glazbeni film“Fireworks“. Pjesma se svidjela trojici britanskih tekstopisaca i odmah su tati stavili riječi u usta. Kome će pjesmu staviti u grlo malo su se dvoumili i na kraju odlučili da to bude mladić simpatičnog izgleda, bijelih zuba, uredno odjeven, i počešljan koji se zvao Eddy Fisher/jednog dana postati poznat kao muž Elizabeth Taylor/. Eddy je imao iza sebe bogatu pjevačku karijeru, počeo je kao dvanaestogodišnjak početkom četrdesetih godina, stekavši nadimak „Sonny Boy“ prema velikom hitu Al Jolsona koji je bio Eddyu idol. U prosincu 1953 Fischer je pjesmu snimio a glazbeni potrošači već za Božićne blagdane istu, kao poklon, umatali u celofanske papire . Pjesma je postala strahovito popularna te se ista na današnji dan 2. Siječnja 1954 godine pojavila na prvoj poziciji američke popularne ljestvice ostavši tamo punih osam tjedana. I dok je Eddy pjevao o svome ocu, jedan drugi glazbenik je trubio o njemu. Bio je to još jedan Eddie koji se prezivao Calvert i nosio je nadimak „ čovjek sa zlatnom trubom“. Na američkoj popularnoj ljestvici on je dogurao do šeste pozicije. No Britanci su mislili da je njihov Eddie uskraćen pa su njegove ploče kupovali/kao u kineskim šopovima bofl roba/ Uskoro je prodaja bila toliko uznapredovala da su se još vruće tiskane ploče grabile ne obazirući se na moguće opekotine. Konačno 8 siječnja 1954 godine „katekizam“ za britansku popularnu glazbu „New Musical Magazin“ je objavio da se na prvoj poziciji britanske popularne ljestvice nalazi Eddie Calvert i njegova verzija pjesme sada pod naslovom „Oh, My Pa-Pa. Na toj istoj ljestvici u leđa mu je sa devete pozicije gledao pajdaš Eddy Fischer. Pjesma u izvedbi Eddiea Calverta je bila na prvoj poziciji britanske top ljestvice punih devet tjedana. Tako je te 1954 godine u siječnju na glazbenom polju bila zanimljiva situacija: Njemačka pjesma, za švicarski film, s engleskim tekstom, bila je istodobno na prvom, šestom i devetom mjestu, Sve u istom danu i samo u dvije zemlje. Tako je to kada se utrkuju glazbene velesile. Kako sam već prešao sve gabarite u pisanju to o drugoj pjesmi koju sam htio predstaviti neću ništa napisati, osim da se zvala „La Vie En Rose“. A o njom mnogi dosta znaju. Napisala ju je Madame Edith“

Spomenuti ću samo još da je na današnji dan 1936 godine rođen američki pjevač, gitarist i skladatelj Roger Miller, čija se pjesma „King Of The Road“ 1965 godine, u siječnju našla na četvrtoj poziciji američke pop ljestvice a u ožujku na prvoj poziciji u Britaniji.

Na današnji dan 1974 godine umro je Tex Ritter američki country pjevač čija se izvedba popularne skladbe „High Noon“ u rujnu 1952 godine našla na 12-oj poziciji.

A na današnji dan 1839 godine pionir franc uske fotografije Louis Daguerre napravio je prvu fotografiju Mjeseca u parizu.

Izvještaji svjetskih agencija su na današnji datum 1919 godine iznjeli podatak da su Turci masakrirali oko 1.5 milijun Armenaca.

A 1970 godine , na današnji dan, sarajevski sastav „Čićak“, postavio u 18 sati za ono vrijeme svjetski rekord u neprekidnom sviranju. Tokom prethodnih 26 sati odsvirali su 500 kompozicija, a potom se našli na rukama nekoliko tisuća mladih, koji su došli u Dom mladih da ih bodre.

Završavajući današnji uradak, čini mi se da smo u ovoj godini nastavili ramo gdje smo stali u staroj. Eto , ponovo se povijest ponavlja. Recimo , jedan dugoprstić, umjesto da čisti krumpire on se skija. I veseli. Možda je trebao ići na skijanje na Jahorina planinu, preko Save i tako bježe oni koji imaju putra preko glave. Tamo bi bio siguran da ga neće izručiti i od tjeralice bi pravio avione i slao našem pravosuđu zbog razonode.

Konačno se nakon dugo godina rodio Mozart. I to zamislite usred metropole. Doduše umjesto da sklada on sarmu spravlja, trči ko maratonac, da mu ne zagori lonac, obilazi rodilišta, sirotišta, javne kuhinje , od jutra do mraka radi poput mrava. Naciju zabavlja. Ko i ona dama bez stida i srama, što svakoga tjedna jednog konja mijenja.

A ona vijest iz Beča,da Dunav ne teče kroz Lijepu našu, toliko me uzrujala, da ću uputiti prosvjed Franji Josipu. Ali neznalicama sve je dozvoljeno. Neznanje najviše. I sada ću prestati da pišem , i tako je toga nadrobljeno suviše. Osim toga imate vi pametnija posla nego čitati. Dobro vam jutro.

03.01.2010.Na današnji dan



Gledam ja našega Mozarta. I veselim se što smo i mi otkrili jedno takovo čudo od djeteta. Doduše naš i nije baš dijete/ odaju ga one prosjede dlačice na neobrijanom licu; čini se da svaka vodi svoju samostalnu politiku, što odgovara njegovom svjetonazoru; one sa brade hoće ostati na okupu, one ispred uha bi se udružile s onima ispod nosa, on sam najrađe ne bi ni s kime, stalno ponavlja da je sam sebi dovoljan, što se može protumačiti da se samozadovoljava. Što i nije neki grijeh/. Ipak je za svaki slučaj posjetio crkvenog poglavara, radi ispovijesti ili iz obijesti, još nije priopćeno/. No, vratimo se mi „našem „ Mozartu, iako su mu izjave po tom pitanju djetinjaste, da ne kažem infantilne, ne smije ga se uzeti neozbiljno. Da li mu je poznato kako je Mozart završio nije mi poznato. Možda bi se predomislio i odlučio da postane novi Goli Kuhar Naravno ako ima što pokazati/ I tako umjesto kajdanke New Mozart se prihvatio duboke rajngle/jer se u njima najbolje kuhaju sarme/ ili teče/ jer mogu stati u nju sarme veće/ i umjesto notnog papira on lista kiseli kupus u koji umata mesne note/. Naravno, usputno, hvaleći se sa sve općom nadarenošću. Doduše, kako skromno priznaje od jezika poznaje svinjski i goveđi, a oni se koriste u svijetu mnogo više od engleskog. Što je sa janjećim nije spomenuo. I moram priznati da se divim tom brzojezikovcu/vidite natjerao me na novu riječ/, koji je nekada, sjećam se, sporo govorio dok nije progovorio. Sve u svemu naciji će biti dobro. Neće biti gladna/ bit će uvijek sarma/ a oni koji ne jedu sarme biti će siti „praznih „ obećanja. No, ostavimo mi čovjeka na miru , neka vježba uvertiru. Pred ogledalom. Bogme , neće ići sve glatko , jer kako čujem i onaj drugi, nije čisto slatko. Djeluje mirno/ a iz mire dva vraga vire/, vidim bacio se u bračni trokut i prevrće po donjem i gornjem vešu, spominje pokretnu imovinu/ bivšu/, ženu i nepokretnu /stanove/. I to sve slatko se smješkajući. Tko će se zadnji smješkati i oblizivati vidjet će se nakon pojedene sarme. I tu bih se odlijepio od ovih misli, što me stalno tište/ kao porez ili harač; kakve li riječi, znači imamo i sultana/. One iz „Bankomata“ to ne brine, novce su stavili u banke/ naravno strane/, ovu sezonu su odskijali, da li su i dolijali, to će se vidjeti. Čuti nećemo, to je tajna, koju pravda sanja. A snovi su nekad daleko od jave kada savjest padne na najniže grane. I tu bih stisnuo kočnicu da ne dođem u bolnicu. Ili na još gore mjesto .

Ostavimo mi „djetinjarije“ koje doduše koštaju dosta novaca, ali da ih nemaju ne bi se sa njima razbacivali/ doduše u recesijskim količinama“. Za one , što prpaju po kontejnerima nude nesigurnu budućnost zaslađenu sa nemogućim obećanjima. Možda se i varam. Daj Bože da se bar jednom prevarim / ne da budem prevarant/. Zamislite legnete i sanjate proradila tvornica alata, drvna industrija radi u tri smjene, tekstilna u četiri, svi traže naš ječam, na zavodu nema nezaposlenih, svi rade , po danu za plaču, po noći za vlastiti gušt/ ili zadovoljstvo/. Nismo nervozni, svi smo odmorni, veseli i dobri, nema kriminala, sudstvo mirno spava…i tako bi mogao do sutra brojiti/ o baš dobro da sam spomenuo brojilo, moram plinsko očitati, prije neg mi se zamrači; naime u hodniku nema svjetla – kriva je elektra./. Vidim opet sam krenuo krivim putem što vodi ravno u utopiju/ eto zašto mnogi piju./. Budući da sam trezvenjak i sam se sebi čudim kako to da sam opijen ovim mislima i bez pića. Vrijeme je da se otrijeznim i počnem raditi ono, što se od mene očekuje . Ako neočekivano ne odustanem. Sve je moguće.

Kako je moj uži interes , široko područje raznih sfera života i zbivanja, često mi je teško odlučiti u koji dio „života“ da začnem. Nekada su to pjevači, drugi puta svirači, onda autori, pa tekstopisci, kroneri i stari lisci, aranžeri i pe…./spomenut ću samo John Eltona/. Danas ću vas upoznati sa glazbenikom za kojeg ste vjerujem svi čuli, osim onih ,koji nisu. Čak i oni bez sluha znaju tko je SIR/ ovo nemojte doslovno shvatiti, jer nema veze sa mliječnim proizvodom/GEORGE (HENRY) MARTIN, rođen upravo na današnji datum 3. Siječnja 1926 godine i ako se nije nešto hudo u međuvremenu dogodilo dana će se on sladiti sa rođendanskom tortom i obaveznim Martinijem. U to ime ja mu/ što kaže jedna poznata gospođa bijele kose kao Snježna kraljica/ u svoje ime i u ime svih vas koji ste čuli za njega, i koji njegovo ime nikada nisu izgovorili čestitam 84 rođendan, godine, kada je većina jednom nogom na grobnoj jami a drugom na kori od banane/ na mislim na banana državu, u kojoj nema banana ali ima onih koji dobro zarađuju na bananama- mislim na uvozu tog simpatičnog , dugačkog,okruglog i slatkog voća/. Primijetili ste da nema samo kod nas ljudi koji imaju ime sa dva prezimena / kao onaj poznati zubar, što je izvadio zube Dubrovačkoj banci/, ili da se potpisuje sa dva imena kao Đorđe Martin ili Dino Martin, ili…Dakle, naš današnji slavljenik, nije bilo tko. Već time što je postao Sir, znači da spada u kvalitetne namirnice, mislim reći glazbenike, koji se dobro hrane. Odmah da kažem/ da me misli ne odvedu na stranputicu/ da se radi o slavnom britanskom glazbenom producentu, aranžeru i skladatelju, a neki ga ponekada/ kada se malo zanesu, mislim od viskija/ proglašavaju za petog člana poznate Liverpoolske čupavo- dlakave skupine The Beatles. E, tu se već mišljenja razilaze/ kao recimo naš Mozart od svoje matične stranke ili onaj bijednik iz Osijeka što je na pravdi Boga ,preko Save pobjega'/ jer neki misle da bi se strašno naljutio pokojni Brian Epstein, za kojeg tvrde da je bio ne samo peti član grupe The Beatles/ što je jednom prilikom i njegov slavni pokojni pajdaš John Lennon i javno priznao/ nego i duša i tijelo te grupe. No, ne ulazeći dublje u ta plitka ljudska prepucavanja, treba reći da je Sir Martin imao veliki utjecaj na popularnost slavne grupe. On je bio ili producent ili koproducent/ovo se mora zajedno čitati inače drugačije „ispada“, a ova mi se riječ baš i ne sviđa/ čitavog izvornog opusa Beatlesa a na nekim snimkama je i sam svirao glasovir. George Martin se rodio gdje i svi pravi Londončani –u Londonu. Već zarana pokazivao je interes za glazbu/ zlobnici tvrde da mu je čak i plač bio pun harmonije/, a svoju glazbenu karijeru je počeo kao pilot Britanskog Kraljevskog zrakoplovstva. Kako je bio premlad avione je samo glancao na uzletištima i rat dočekao na zemlji. Kao ratni veteran sa 21 godinom upisuje studij glazbe iz predmeta oboa i glasovir i 1950 godine uspješno je završava, i odmah se zaposlio u BBC-u, na odjelu za klasičnu glazbu. Kako klasična glazba donosi slavu ali manje novaca od popularne, Martin prelazi u kompaniju EMI i punih 15 godina ostaje vjeran toj velikoj diskografskoj kući. Radi u odjelu za proizvodnju vinilnih ploča, a nakon što je direktor otišao u mirovinu preuzima vođenje odjela. Počinje produkciju klasične glazbe, prelazi na ploče komičnog sadržaja od /Peter Sellersa, The Goons, Peter Ustinova i Bernarda Cribbinsa, petlja povremeno sa dramskim tekstovima a snima i popularnu glazbu / Matt Monroa, Shirley Bassey, no široku svjetsku popularnost je postigao kada je na nagovor Briana Epsteina, menadžera grupe The Beatles, potpisao ugovor o radu sa tom grupom, producirajući za nju sve do 1969 godine. Zanimljivo je da je George svoj potpis stavio, a da grupu nije niti vidio ni čuo u živo. Iako tada nije imao nekog većeg iskustva sa električarskim grupama, demo snimke s pjesmama John Lennona i Paula McCartneya su mu se svidjele kao i njihovi glasovi

Prva skladba koju je Martin snimio sa Beatlesima u EMI studiju / Abbey Road 4, u Londonu/ u rujnu 1962 godine zvala se „How Do You Do IT“. Prvi snimak se nije svidio članovima grupe iako je Martin tvrdio da će pjesma postati hit, pa su ponovili snimanje tjedan dana kasnije 11. Rujna za buduću ploču druge skladbe „Love Me Do“. Naime na prvoj snimci bradati Ringo Starr je loše odbubnjao svoju dionicu pa ga je na drugoj snimci zamijenio studijski bubnjar Andy White . Skladba „Love Me Do“ uskoro se popela na 17 mjesto britanske popularne ljestvice, da budem sasvim precizan 11 listopada, dan prije 12 listopada/ što sam bistar/ i dan poslije 10 listopada /sada sam još bistriji/, ali ima razloga za ovu mutnu, netransparentnu rečenicu. Oni koji znaju neka šute a oni koji ne znaju neka ništa ne govore. Zanimljivo je napomenuti da se ova pjesma na američkoj popularnoj ljestvici našla tek dvije godine kasnije, točnije 11 travnja 1964 godine, kada je dospjela i do prve pozicije na kojoj se zadržala tjedan dana a ploča se prodavala po cijeni/ molim vas da sjednete/ od 50 dolara. Ploča je prodana u nakladi od preko milijun kopija. Bila je to njihova petnaesta ploča na američkoj popularnoj ljestvici. Dva mjeseca kasnije, točnije 26 prosinca 1962 godine Martin je snimio njihovu pjesmu „Please Please Me“, nakon upornog nagovaranja od Lennona i McCartneya da uzme neku drugu pjesmu iz njihovog repertoara. Nakon snimanja Martin je, kako legenda kaže izjavio „ Čestitam gospodo, upravo ste snimili svoj prvi hit“. Pjesma se 17 siječnja 1963 godine pojavila na drugoj poziciji britanske top ljestvice, da bi se 1. Veljače 1964 našla i na trećoj poziciji američke popularne ljestvice u trajanju od dva tjedna i prodavala po cijeni/ nadam se da još uvije sjedite ,opet po 50 dolara. Ova se pjesma našla ponovo na britanskoj popularnoj ljestvici 22 siječnja 1983 godine na 29-om mjestu. Pjesma je dospjela i na ljestvicu čuvenog časopisa Rolling Stones-RS500 i nalazi se trenutno na 184-oj poziciji. A u vezi ove singl ploče evo i male zanimljivosti. Naime na drugoj B strani singlice nalazila se je pjesma „From Me To You“ koja se popela na 116 poziciju američke popularne ljestvice 3 kolovoza 1963 godine ,producirana u kompaniji Vee-Jay i prodavala po cijeni/ sada molim vas legnite ako se slučajno onesvijestite/, po cijeni od 900 dolara i izvađena je sa albuma „Jolly What! The Beatles & Frank Ifield“ koji se je promotivno prodavao/ sada zaista uzmite neki brzo djelujući sedativ i ostanite u ležećem položaju- Tako!/, dakle po cijeni od 2000 dolara. Napominjem da se ova pjesma našla ponovo na američkoj popularnoj ljestvici 7 ožujka 1964 godine na 41-om mjestu, uz cijenu od ništavnih 50 dolara. Sada ponovo možete sjesti.

No, vratimo se mi ponovo Martinu. Njegovo glazbeno znanje dobro je došlo da „uljudi“ pomalo sirovi talent Beatlesa i postigne glazbeni učinak koji je na kraju opčinio veliki dio svijeta glazbom ovih čupavaca. Osobito je pazio na važnost aranžmana uključujući u neke dionice orkestar, violine i glasovir, koji je u najvećem broju pjesama i sam svirao .U međuvremenu je 1965 godine osnovao vlastitu producentsku kuću „AIR“. Kako sam naveo radio je i sa drugim glazbenicima. Uz prije spomenute tu su među inim bili Cilla Black, Kenny Rogers, grupa Gerry & The Pacemakers. America, Ultravox i da ne nabrajam. Godine 1995 prihvatio se i produkcije albuma The Beatles Anthology , koji se originalno trebao zvati „The Long and Winding Road“, a sa sinom Gilesom je remiksirao 80 minuta glazbe Beatlesa za mjuzikl „Love“ u Las Vegasu.

George Martin je producirao i filmsku glazbu, među inim i dvije najpoznatije skladbe iz serije filmova o James Bondu Bile su to pjesme „Goldfinger“ u izvedbi Shirley Bassey 1964 godine, te glazbu za fim „Live and let die“. Usputno je napisao vlastite memoare, naravno, ne pišući, kao uostalom i drugi, ono , što nije bilo lijepo znati o njemu. Onaj dio koji se odnosio na priču i radu sa zvijezdama s kojima je radio je mnogo vjerodostojniji. Na kraju treba napomenuti da je dobio hrpu raznih priznanja: od Nagrade američke filmske akademije ,preko nekoliko Grannya do nagrade BRIT/ za najboljeg britanskog producenta / i to sve zasladio sa popularnom mišjom hranom SIR, koju je usirio 1996 godine.

Kada sam počeo ovo pisati, namjera mi je bila da ukratko napišem nekoliko riječi o Martinu i nekoliko pari slova o jednoj pjesmi. Gledajući sada tekst, i misli koje su me potpuni zanijele, osjećam da sam prekardašio i upravo razmišljam da li da nešto napišem o pjesmi koju sam bio stavio u prvi plan odmah iza Martina. I što da radim. Evo odlučio sam da neću napisati nekoliko pari slova nego samo par slova o toj pjesmi. Neke ću detalje izostaviti, neke neću spomenuti, neke ću preskočiti ,neke…

Dogodilo se to 3. Siječnja 1970 godine. Upravo na današnji dan. Bila je subota. Jedna pjesma koja je bila nominirana za Oscara u kategoriji za najbolji filmski song u 1969 godini, čija će se ceremonija dojele održati 7 travnja 1970 godine u Dorothy Chandler Pavillionu u Los Angelesu, i koja će se okititi malim, pozlaćenim golišavcem, ovog trećeg dana, prvog mjeseca nove osme dekade dvadesetog stoljeća, našla se je na prvoj poziciji američke popularne ljestvice i na toj poziciji ostala mjesec dana, ukupno 22 tjedna na top ljestvici Vrućih 100. Pjesma je prodana u zlatnoj nakladi po cijeni od 6 dolara a našla se je i na prvoj poziciji AC ljestvice slušatelja u trajanju od sedam tjedana. Pjesmu se napisali –stihove Hal David , a glazbu Burt Bacharach, jedan od najpoznatijih dvojaca iz svijeta popularne glazbe. Pjesma je bila namijenjena filmu „Butch Cassidy i Sundance Kid“ u kojem su nastupali Robert Redford i Paul Newman uz zanosnu i ponosnu Katharinu Ross. Bila je to priča o dvojici legendarnih odmetnika iz stvarnog života na prijelazu stoljeća. Naravno 19 u 20 ti. Film je bio nominiran za sedam Oscara osvojio je četiri, među tim, kako sam ranije napomenuo, i u kategoriji za najbolji filmski song koji se zvao „RAINDROPS KEEP FALLING ON MY HEAD“, običnim jezikom rečeno „Kišne kapi padaju na moju glavu“ ili uprošćeno / ne prosto, sačuvaj me Bože/ „Kišne Kapi“. Pjevač koji je snimio tu pjesmu za film i došao na prvu poziciju američke popularne ljestvice još i prije nego je ova osvojila Oscara zvao se je BILLY JOE THOMAS, poznat i kao B.J. Thomas. Teško je i pretpostaviti da je samo dan prije snimanje pjesme Thomas imao ozbiljnih problema sa glasnicama. Naime , upravo se bio vratio sa jedne turneje na kojoj je uz lijepi honorar zaradio i upalu glasnica, tako da je bilo neizvjesno kako će njegov hrapavi i rašpavi glas vjerno uobličiti ugođaj padanja kišnih kapi. Pravi šok je doživio kada mu je liječnik zabranio svaku glasovnu aktivnost kroz 15 dana. No Thomas se nije dao. Priliku da snima pjesmu za jedan film ne dobije svatko i ne dobiva se svaki dan. Na kraju je rekao liječniku da snima za film u kojem nastupa Paul Newman, veliki doktorov ljubimac. Thomas je dobio lijekove i uputstvo / znate već-kuhano vino, svježa jaja, inhalacije lozovaće i kamilice , i tako to- nadam se da ovo nitko ne čita iz liječničke branže,/. Sljedećeg dana pjevač je tek u petom pokušaju/ Nekima možda ponekada treba i duže/ zadovoljio ukus autora. Kasnije je pjevač priznao , da je još jednom morao ponoviti ne bi uspio/ kao da je pet puta malo/. Kompanija 20th Century Fox bila je zadovoljna/ glas je uvelike sličio glasu Paul Newmana. Nekoliko tjedana kasnije kada je potpuno ozdravio B.J. je odletio u New York da snimi singlicu s „Kišnim Kapima“. Glas je bio kristalno jasan a skladatelj Burt je pjesmi dodao nekoliko vrlo značajnih riječi kao „da-da-da-da-da….i tako tridesetak puta; doduše nisam još uspio prebrojiti/. Prava poezija.

Inače se na pjesmu bio nameraćio i čuveni Bob Dylan, no Burt je procijenio da će to bolje odraditi B.J. I pogodio. Bila je to Burtova druga pjesma na prvoj poziciji američke popularne ljestvice. Inače pjesma se pojavila na pop ljestvici 1 studenog 1969 godine, a ista je osim Oscara došla i na popularnu RIAA ljestvicu na 171 poziciju. Pjesma je, može se slobodno reći nadživjela film u kojem se pojavila/ premda je isti bio vrlo dobar i pozitivno ocijenjen od kritike./, pa tako da „Kišne Kapi“ i danas padaju na mnogim radio postajama diljem svijeta. Pjesmu su snimili mnogi pjevači i instrumentalisti, ali dvije verzije/ po mome skromnom mišljenju/ odskaču od ostalih. To je ona koju izvodi zbor i orkestar Ray Conniffa i majstor hamond orgulja Klaus Wunderlich, u čijoj se izvedbi zvuk sintesajzera gotovo u potpunosti približio zvukovima prirode- vjetru i kiši.

Ne znam da li ćete svi prepoznati tko se krije iza ovog citata poznatog rimskog državnika, političara, govornika i filozofa koji je rođen na današnji dan 106godine prije Krista, a koji je zbog svoje političke djelatnosti protiv cezarovaca ubijen od vojnika Marka Antonija, 43 godine prije rođenja Isusa. Dakle“ CAVENDUM EST ETIAM, NE MAIOR POENA QUAM CULPA SIT ET NE IISDEM DE CAUSIS ALII PLECTANTUR, ALII NE APPELLENTUR QUIDEM“. Dobro prevesti ću „ Paziti treba i na to da kazna ne bude veća nego grijeh, i da se zbog istog uzroka jedni kažnjavaju a drugi i ne zovu na odgovornost“. Da li ste prepoznali u ovoj mudroj izreci i našu sadašnjost. „Tko je jamio jamio“. I nikom ništa. Jedne štiti imunitet, drugima se gleda kroz prste, treći pobjegnu preko Save, četvrti računaju na zastare, peti dobro plate…Kada bi se iz groba digao/ možda je bolji izraz ustao/ moj poznanik MARKO TULIJE CICERON , rođen na današnji dan, i vidio da se ama baš nije ništa promijenilo a da njegovu umnu uzrečicu nitko i ne šljivi, ponovo bi se pokrio mramornom pločom ili nečim drugim / s obzirom da mu je grobni mjesto nesigurne lokacije, kao recimo i Mozartu., naravno to se ne odnosi na našeg kuhara sa kamenjara.

Na današnji dan 1919 objavljeno da se uspostavlja nova željeznička veza od Pariza do Atene-„Acropolis Express“

I tako završavajući ovaj kratki tekst vračam se na početak. Onaj što prijeti, galami prema onom što potajno napada, da može doći bilo koja revizija i da je kod njega sve čisto /kao recimo more u splitskoj luci/ i transparentno /poput londonske magle/. No, mnogi su sa Kamenitih vrata tako govorili dok ih nisu ulovili. Pazi što govoriš / mogla bi stvarno revizija doći/. A prijeti se da će neke i tužiti/ prava tužibaba/. Stvarno ću prestati već me boli glava. Iako nisam bio mamuran. Za svaki slučaj sam kupio rasol. Uz laku noć pozdrave vam šalje Doc.

05.01.2010. Na Današnji dan



Nisam bio nikada sklon kritici. Jer ona vam često /poput američke pravde/ osudi nekoga, a onda se nakon 30 godina robije, ili boravka na nebeskim livadama, dokaže da taj jadnik nije ni luk jeo/ vjerojatno zbog specifičnih uvjeta u kavezu/ a bogme niti mirisao/ valjda zbog alergije na zatvorske pljesni/ Na kraju se ispostavi da su dokazi bili nesigurni, porota „sigurna“ a osuđenik otpisan. Neki su skloni konstruktivnoj kritici / neki to zovu podmetanje/ ovo pod metanje, može svašta značiti/. Ili, recimo izgrade kritiku na dva nivoa. Jedan za dobronamjernu i dobiješ blagu ćušku, a drugi, onaj više, odvali ti šamarčinu da se dotični osvijesti tek u odjelu/ a možda i gol/ za reanimaciju ili u zgradi za sanaciju iza debelih zaključanih vrata. Više sam sklon , zapravo sam pobornik kategorije- samokritika. Zar ima veče moralne poruke od-Istine., iskrenog priznanja greške/ namjerne kada uzmu novac ili nenamjerne , kada ponuđenu“lovu“ ne vrate./. U tom priznanju široke narodna mase/ koje se iluzijama hrane/, osjete da baš savjest i nije potpuno istrunula pred zdravim mirisom prljavog novca.

Eto , gledam, ponovo, „onog“ visokog, sijedog mudraca/ doduše ima ih i bez kose a bogme i onih kojima još nije otpala „puleća“ dlaka. i ne mogu se načuditi / a ja se rijetko čudim/, čovjek digao galamu poput sidra , kada je otplovio na krstarenje a članove posade ostavio da se guše u njegovim grijesima. I, molim vas, kakva je to bezobraština ne dočekati ga sa fanfarama/ već đonom, ne mislim Lennonom/, no ima i onih koji kažu da ga je trebalo prihvatiti sa „lisicama“/ neka mi oproste te“plemenite zvijeri“što povremeno operušaju neki kokošinjac, dok je ovaj perušao cijeli državu. Čak joj i kožu ogulio., do krvi. Pravi gulikoža/ da ne upotrijebim onu riječ što počinje sa slovom L…./

I baš sam se u njemu/ nisam napisao veliko N, radi niskog morala/ razočarao. Mislio sam da je ozbiljan čovjek, razuman / zna što radi i što ga čeka ako ga pravda dohvati/, a on vam se, molim vas lijepo/ sjećate se čija je to uzrečica, Bog joj duši grijehe oprostio/, pojavi iz mraka / kao da smo u Srednjem vijeku“/ i dere iz sveg glasa kao da ga živog deru/ sjećate se onog jarca/ ispred mikrofona kao dijete, pravi infant, gestikulira rukama/ mogao bi biti izvrstan pantomimičar/, glumi uvrijeđenu primadonu/ možda ga angažiraju u Lepo- galavo dramsko kazalište/. Dotični povraća svoj karakter po svima i svačemu. Samo ne po Luki. Po Mateju tu i tamo a po „First Lady“sve se cijedi. Zlobnici kažu da mu je Sir Luka dobro legao/ e tu se ne bi miješao, to već spada u intimne odnose/. U jednom trenutku je stisnuo šake / i to obe/ , zauzeo gard/ vidi se da je iskusan borac/ i bacio , molim vas rukavicu od svinjske kože prema Nježnoj princezi/ to ručno pokrivalo još je na virusološkom ispitivanju/,jer se ista usudila pogledati u tamnu stranu Mjeseca i tamo jasno vidjela prikrivenog „dosmrtnog“ vođu, kako navraća mutnu vodu na svoj mlin i melje eure u vlastite džepove. Doduše, malo se preračunao , pa sada neki računaju, da ga na sigurno iskipaju. Dobio je vidim „crveni karton“, a o crno- bijelom prugastom dresu teško je govoriti. Ovisno o Vagi. Sve ima svoju cijenu, osim poštenja. Ono je u bescjenje/kao da se prodaje na buvljoj pijaci/. Uostalom , dobro je primijetio jedan gospodin/ koji je nedavno cijepio svoju babicu kontra“svinjeće pošlice“/, da je „preuzvišeni“, sam sebe faulirao i sada se dere kao „balavac“/ ne mislim na puža balača, on se penje/, koji je poklonio igračku / valjda fotelju/ a sada se raskričao i želi je natrag / a na njoj već druga buža sjedi, čak više, molim lijepo dvije/.I još je taj zdravi element parafrazirao jednu latinsku mudrosnicu, doduše na našem pučkom dijalektu, što poštujem / kao i gospodin „sarma“/, jer mi nismo ni Englezi ni stari Latini/ iako pišemo latinicom/, koji su pomrli , vjerojatno od starosti, ali im jezik još živi, što bi rekao moj susjed Martin/ i mrtvi govoru/, a bogme bilo je i slučajeva da su se morali dizati iz grobova i ići na glasanje, ili glasovanje, kako želite/. Dakle ozbiljnog lica, namrštenog čela/ između nabora kao da se smjestila Marjanska brazda/ i skupljenih obrva, taj zdravi element, gospodin Narcis , je izjavio, da je dotični „besmrtnjak“ sam sebi zadao udarac /znači samoozljeđivanje/ ili sportskim rječnikom rečeno, sam sebi zabio/ e tu se sada već može raspravljati, je li to moguće/ autogol / iako se pred novinarima pojavio pješačeći a dotjerao kao da ide na vjenčanje. Ili razvod/čini se da je to ispustio na izlazu/. Moj poznanik Lucilije Gaj bi to rekao na svom materinjem jeziku COMPOS SUI. I točka. Zapravo možemo staviti tri točkice…očekuje se nova serija o Glembajevima…Mr. John je ostao bez glasa, i sve ukazuje da mu nema spasa. Ali, poznata je uzrečica „ne vjeruj Grcima i kada darove nose“. A on bi bogme imao što darovati, bolje rečeno vratiti državi. Tako je to u jednom Gornjem gradu sa kojeg su „odličnici“ skliznuli u kaljužu/ oprostite nisam spomenuo roktanje. Preventivno/. I od ratobornog ćemo se rastati u miru. Naravno Božjem.

A često od „bezveznih stvari“ nastaju „ozbiljni problemi“ Sretne me , Eto/ ne mislim onaj što zabija/ moj poznanik Mirko /kojeg osim mene ne poznaje nitko/, žuri, sav znojan na minus 9. Znači neka je frka. Kaže da ima ozbiljnu primjedbu na moj posljednji / ne daj Bože da je posljednji, odmah sam se i prekrižio/ uradak. Što sam ja to loše uradio / kada već duže vremena ne radim“/, naprosto sam protrnuo, kao da mi je društvena kontrola došao u posjetu. Kaže, jučer mi žena slučajno pročitala Tvoje/ ovdje je upotrijebio jedan sočni izraz, koji još vlaži po tekstu/, inače ne čita, što joj bi nemam pojma. I pročitala o onom donjem vešu one naše poznate preponašice, boja joj se svidjela i natjerala me da joj idem kupiti takove. Što te spopalo, kažem /ne ja nego on/, pa ti to nisi nikada nosila. „Nisam, ali bome od sada hoću, da i ja imam što pokazati“. I odmah i smjesta sam odlučio da na takve odjevne predmete zatvorim oči, kao da ih dotična i nema. Bogme , daleko sam ja odlutao, sva sreća da iza sebe prosipam slova pa se mogu vratiti na početak . A početak nas vodi u 1956 godine. Pa da vidimo što se tada događalo.

Sudan postaje nezavisna republika, Pakistan islamska, Naser egipatski predsjednik. Egipat zauzeo Sueski kanal. Sueska kriza. Sovjetski tenkovi u Mađarskoj. Maroko neovisan, a američka glumica Grace Keelyi gubi slobodu, udaje se i postaje princeza od Monaca. Arthur Miller američki pisac i Merilyn Monroe, pišu bračnu melodramu. Amerika dobila prvog i jedinog kralja. Kruna se sjaji na glavi kamiondžije iz Memphisa Elvisa Presleya. Izvedena drama Johna Osborna „Okreni se gnjevno“.Ljudi hrle u kazalište da vide izvedbu drame „Dugo Putovanje u Noć“ Eugena O'Neilla, a na Broadway se prikazuje mjuzikl „My Fair Lady“ rađeno prema djelu Georga Bernarda Shawa. Filmsku godinu zapečatio „Sedmi pečat“ Ingmara Bergmana. Na“Put kok svijeta za 80 dana“ kreće film,sa sedam nominacija za Oscara. Do cilja stigao sa pet pozlaćenih nudista. Među inim i onaj za najbolji film. Najviše nominacija imao film „Div“ čak deset a osvojio samo jednog golišavog patuljka visokog 33 cm. Po drugi put posthumno nominirana James Dean u kategoriji najbolji glumac, ali o mrtvima nisu tada dovoljno brinuli živi. Najveći gubitnik bio je film „Prijateljsko uvjeravanje“ šest nominacia bez Oscara. Najbolji filmski song te godine dolazi iz filma „Čovjek koji je previše znao“/ zar ima i takovih/ a pjesma se zvala „Que sera, Sera“, pjevala je Doris Day, glazbu skladao Jay Livingston, stihove Ray Evans. Kod članova Akademije slabo je prošao i Biblijski spektakl „ Deset zapovijedi“, koji je od sedam nominacija osvojio samo jednog Oscara, no kod publike je bio pravi hit. Našao se na prvoj poziciji filmova sa najvećom zaradom od prodanih kino ulaznica. Za svoju kompaniju Paramount taj film je te godine zaradio 43 milijuna dolara, drugi po zaradi bio je „Put oko svijeta za 80 dana“ a na treću se poziciju popeo „Div“. Elvis Presly snima svoj prvi veliki hit „Heartbreak Hotel“ ili što bi rekao naš čovjek „Hotel Slomljenih Srdaca“. Pjesma se pojavila na američkoj popularnoj ljestvici 3 ožujka 1956 godine, da bi se 21 travnja domogla prve pozicije na kojoj je bila osam tjedana. Najprodavanija pjesma je bila osam tjedana, najsviranija na Juke Box aparatima. 8 tjedana, na top 100 ljestvici držala se 7 tjedana a na radio postajama najviše se svirala tri tjedna. Ploča je prodana u dvostrukoj platinastoj nakladi , znači više od 4 milijuna kopija po cijeni od 50 dolara. Napominjem da se ista skladba našla i na C&W ljestvici gdje je boravila punih 17 tjedana. Pjesma se nalazi na HRH -42 pozicija, uvedena je u Dvoranu Slavnih Graamya, u Dvoranu Slavnih R&R, na ljestvici RS500 sada je na 45-om mjestu i na RIAA na 87 poziciji. Otkriveni neutroni,u prodaji prve video kamere, u opću upotrebu ulazi stroj za dijalizu bubrega. A da jedan najvrućji dio tijela divnih ženskih stvorenja nosi naslov Venerin brežuljak , nije s vraga. Naime te 1956 godine otkriveno je da je Venera zaista vrela, ma što vrela naprosto ključa a temperatura koju su izmjerili 1962 godine iznosila je 500 * C. Zimske Olimpijske igre iz italija prenosila televizija, a u Melbourneu održana ljetna Olimpijada. Umro američki dramatičar i kazališni redatelj njemačkog porijekla Bertolt Eugen Friedrich Brecht, jedan od tvoraca „Opere za tri groša“ iz koje je iznikla popularna pjesma „Džek Nož“. Ranije sam spomenuo film „Deset Zapovijedi Božjih“, koji se nije odnosio na nekada popularnu francusku pjevačicu i glumicu JEAN MARIE BURGOA,poznata pod mističnim imenom MISTINGUET. Pogotovo onaj o vjernosti, a za onaj Ljubi Bližnjega Svoga vjerojatno je dobila mjesto usred raja. Jer ona je sve ljubila: i bližnje i daljnje , poznate i nepoznate. Naprosto su joj usnice morale biti stalno zalijepljene za nečije. Kao da je predviđala onu poznatu pjesmu „Uzmi sve što ti život pruža, danas si cvijet sutra uvela ruža“ I tako to. A sjajna Mistinguet nije nikada bila napuštena, od pupoljka preko mirišljive ruže pa do one kada joj letice se počnu runiti uvijek je bila uz nekoga , ili netko uz nju. Sve do onog četvrtka 5 siječnja te 1956 godine. Dakle dogodilo se to upravo na današnji dana kada je ta zavodnica ,i osvajačica/ da ne kažem ženski Đingils Kahn/ zaklopila svoje sanjalačke oči i utonula u vječni san u svojoj ružičastoj sobi u kojoj su skalpove ostavili mnogi poznati i manje poznati da ne govorim o nepoznatim muški „tupavcima“,koji su u tom dragulju vidjeli samo ono izvana, ne otkrivši najveće bogatstvo koje je Madame krila u sebi i čekala da netko dođe po njega. Ali, to je već dobro poznata priča /o zločinu i strasti/ kada zbog primarnog instinkta ne vidimo najuzvišenija bogatstva duše. Da li je ta profesorica ljubavi ikada osjetila ono pravo Blaženstvo teško je reći/ gotovo i da nije , jer kroz njen ružičasti apartman sigurno ne bi prošetalo pola stanovnika Pariza. Možda u brojevima malo i pretjeruju ali da se bile impozantne to stoji. Dakle Gospođa je držala školu za one mlađe , neiskusne, a diploma koju je ona dodjeljivala nakon položenog praktičnog dijela ispita bila je najbolja preporuka za svaki krevet. Ona je podučavala generacije neobuzdanih muškaraca iz čak dva stoljeća, 19 i 20-tog.

Mistinguet je rođena 1873 godine, točan datum je neprecizan , no zna se da je počela nastupati 1895 godine, bar prema službenim podacima. Neslužbeno , ona je sticala iskustva i daleko prije, učeći i usavršavajući tehniku ljubavi.. najprije je radila na ulici, potom se sklonila u bistroe i kavane, nakon toga s više iskustva nastupala u verietima i kabareima da bi na kraju dobila krunu najveće zvijezde, ljubimice cijelog Pariza. I šire misleći na ono predgrađe sirotinje u kojem je rođen Maurice Chevalier. Svi su , na vrhuncu njene slave ludovali za njom i ne samo parižani, U to vrijeme Pariz je bio centar svijeta a njegov pupak je bila krasotica Jean Marie Burgoa. I svi su hrlili da vide taj pupak, pokušavajući istražiti i dio ispod pupka. U Parizu kako je poznato na prijelazu između dva stoljeća održana je velika svjetska izložba , bilo je mnogo stranih gostiju i svi su htjeli zaviriti ili podviriti pod izlog mlade i slasne Mistinguet koja je pokazivala svoje čari , /kao jedan moj poznanik partijsku knjižicu/. Pariz je bio centar svega i svačega. Parižani se predaju zabavi i razonodi od Pigalea do Montmartra. Tu prodavačicu ljubičica, i inih ljepota zvali su raznim imenima i tepali joj kao bebici u kolicima. Bila je „grofica „Folies Bergera,“Princeza Moulin Rougea, „Kraljica „Casino de Parea“, „carica“Eldorada nadimci boginje“ „Božanstvene“ bili su svakodnevni i svi su se utrkivali da izmisle neki novi pridjevak i tako dobiju šansu da uđu na listu čekanja pred vratima „sobe“uzdisaja

Sve oko nje bilo je raskošno. Dijamanti su zasljepljivali udvarače, nojevo perje škakljalo “borce“…imala je dugačke , lijepe noge/ već što su dugačke su i lijepe/, crnu kosu, pune usne /i onda kada su bile prazne/, prčast nos i sanjalačke oči / ala Betty Davies ili Merlene Dietrich ili …/. Oni, trezveniji koji su mislili glavom a ne nogama tvrdili su da i nije bila savršena ljepotica,, pa čak ni najbolja pjevačica, osrednja plesačica, ali da je imala šarm kokete , tu su svi jednodušni i nema razlaza/ kao recimo gos. Doživotnog sa svojim prijateljima/. I , obožavali su je svi: od grofova preko lordova do klošara i lopova. Mogli ste je naći svugdje. U filmovima, barovima, kazalištu, na stubištu i naravno u apartmanu ružičastom. Ludovala je za mladićima, voljela muškarce, obožavala starce, davala sve od sebe učeći od starijih i podučavajući mlađe. Njenu školu, kako sam vam prije nekoliko dana pisao pohađao je i mladi Maurice Chevalier. Kada su im se pogledi sreli , godine su se pomnožila sa dva. On je imao 20 , ona 40 godine. Sve što je naučio dogodilo se u apartmanu na bulevaru „D“Capusin“. A on je bio njen najbolji učenik. Kod nje je i maturirao i da nije morao ići u rat vjerojatno bi upisao i fakultet. Po zidovima su pjevale ptice a oko nje skakale pudlice i marmazeti/ vrsta malih majmuna“ naravno puzali su i veliki majmuni , dlakavi i čupavi koje je ona hranila tijelom i pojila šampanjcem „Mam“koji je često koristila kao afrodijazik kada bi nekom od „kauboja“ ponestalo snage. Po nekima je za tu „fatalnu ženu „fatalan bio upravo njen najbolji učenik Maurice, koji se odjednom poput pastuha otrgao sa uzice i skakutao po drugim ergelama. Od najboljeg učenika postao je najbolji učitelj koji je predavao mladim Parižankama i teoriju i praksu. Mistinget je za njega bila već prošlost. No,ona svome načinu života nije nikada rekla zbogom. Prepustila se je svojoj prirodi do zadnjeg dana svoga života. A to se kako rekoh dogodilo na današnji dan 1956 godine. Bio je četvrtak . Imala je 83 godine. Šteta , a još je mogla poučavati.

Kako sam se previše zadržao na Madame Mistinget to ću neke događaje samo nabacati, baš ne kao sa vilama već samo kratka napomena. Tako podsjećam da se na današnji dan 1923 godine rodio američki producent i skladatelj SAM PHILLIPS, kojeg optužuju da je otkrio Elvisa Presleya. Za njega i danas tvrde da je najveći gubitnik u povijesti diskografske industrije, nakon što je prodao svoje nepoznato grlo Elvisa kompanijI RCA Victor za „pišljivih „ 40 tisuća dolara. U nejgovoj maloj diskografskoj tvrtki“SUN“ u kojoj si mogao snimiti vlastitu ploču za samo 4 dolara, počele su mnoge kasnije vrlo popularne zvijezde. Od Elvis Presleya i Johnny Casha, preko Carl Perkinsa i Jerry Lee Lewisa do Roy Orbisona i Charliea Richa.

Na današnji dan je umro Charles Mingus ,američki jazz bass svirač, kompozitor i vođa orkestra.

Godine 1524 godine u Splitu je umro otac hrvatske književnosti Marko Marulić, čija se „Judita „ i danas spominje na satovima hrvatskog jezika a njegovo ime gotovo svakodnevno izgovara kada se ugovaraju rendesi“naćemo se ispod Marka Marulića.

Na današnji dan 1914 godine dvadesetpetogodišnjanzvijezda Music halla CHARLIE CHAPLIN poprvi puta profesionalno nastupa pred kamerom u kratkojkiomediji „Kruh Svagdašnji“. Dalje znate što slijedi.

I tako došli smo do kraja ovog dana iako bi mogao ponovo iz početka. Za laku noć i dobro jutro evo još jedne male vijesti koja govori o uspješnoj Snježnoj Kraljici, lijepoj Janici/ bar tako pjesma kaže. Ako ona laže lažem i ja“. Da u svakom čovjeku čuti po jedan zločko, koji kad-tad proviri iz njega pokazalo se prije dva dana kada je ta obljubljena /zaslužno/ snježna Stradivarka, kažu, izgubila živce i umjesto da ih potraži na ledu , potražila ih je na licu jedne novinarke. A samo je žena htjela uslikati njezinog „ novog“ dečka. Čak ni zvijezde ledenih staza neće „stare“ dečke. Onda se čovjek pita , što joj bi. Ako se stidi momka,što ga je odvela na javno mjesto. Trebali su iznajmiti ružičasti apartman Madame i gledati sliku bez tona. Lizati slatko ko bombona. I sklizati se bez skija uz čašu ruma ili Martinija, a može i Janičke.

06.01.2010. Na današnji dan



Stara poznata krilatica/ naravno usputno i mudra/ “S konja na magarca“ovih je dana dobila svoju potpunu potvrdu. Jer, molim vas , izići iz prestižnog BMW-a /i to sa zadnjeg sjedala, što upućuje da ste prvi u tom vozilu/ i ubaciti se u Renault iz 1968 godine/ to je kao da ste sišli sa kraljice Mary i popeli se na običnu Partizanku. Da poslovica kaže „ s kobile na magaricu“ možda bi dvoličnog/ oprostite dotičnog/ manje boljelo. Tu velike razlike ne bi bilo. No, svi se ne slažu s tom „poraznom“ činjenicom /recimo zaljubljenici Old Timersa/, što više upućuju da je dotični „otpisani“ zapravo profitirao, jer tvrde, lako je nabaviti BMW-a/ pogotovo kada ga kupuju obveznici poreza/ , ali, brajko moj ,nabavi ti sada automobil marke Renault iz 1968 godine. Čisto zlato. Već su nastali i neki sukobi među klubovima koji ga žele učlaniti u udrugu starih automobila. Trebaju sam provjeriti je li još u voznom stanju ili služi/ kao kod mog poznanika Lijića, za tovljenje pilića./. I nije brate u redu, da su se na čovjeka svi obrušili poput lavine, jedino ga ja branim. Čisto iz humanih razloga, imajući pred očima poznatu narodnu izreku :MORTUO LEONI ET LEPORES INSULTANT,koju je jedan moj poznanik specijaliziran za mrtve jezike/ radi u prosekturi/ preveo: „Mrtvu Lavu i zečevi se podruguju“. Osim Luke/ mislim na sjevernu luku u Splitu, tamo ima najviše hrđe, pravi deponij , spremnih za rezalište/. Zato sam odlučio da stanem u njegovu obranu , ako ne dobije branitelja po službenoj dužnosti. Jer , koliko bi ga obranio, moš misliti. A da je mislio ne bi izvisio. Čak je i miss Piggy pokupila sve suze koje je prije par mjeseci za njim prolijevala. Eto, što vam je ljubav na kratke pruge. Kako počne tako i svrši/bolju riječ nisam našao/ brzo, a to nije dobro. Tu je daleko sadržajnija „maratonska“, lagani, dugotrajni tempo i slast dolaska na cilj je ravna erupciji vulkana. I tako je donedavno glavni igrač jednog moćnog tima dobio crveni karton/ u nogometu znači dvije utakmice pauze, u slučaju Casiusa Cleya, možda doživotnu suspenziju. Jedino ako ne osnuje vlastiti klub u splitskoj Luki /tamo je more najtansparentnije /poput sredstava za predsjedničku kampanju/. Sve je napisano crno na bijelo osim „crnih“ fondova. I tu bih zabrenzao. Da me ne pokupi Renaul' 68.

Ja kao da sam se danas opio sa narodnim izrekama . Evo jedne koja vam mora stalno biti pred očima/ ili naočalama/ a govori o galamđiji koji vas vrijeđa na pasja kola/ najčešće iz prestižnog automobila“ i jedva čeka da nešto kažete da bi vas živog pokopao tamo gdje je na svom terenu- u blato. Dotični vas mameć/ može i mamić/ pokušava dovući na svoj nivo, / a to je na dnu ljudskog dostojanstva/ gdje se dobro snalazi i na vas saspe svu svoju „kulturu“ Zato se držite mudrosnice, da se ne upuštate u duele s idiotima/ dalmatinci bi rekli idijotima/, ljudi će reći da ste isti. Najviše će ih razbjesniti ako im mahnete rukom/ ako im ne možete trenutačno ponuditi- kost/. A svakim danom je sve više takovih mamića/sigurno se pitate zašto malo „m“/. Pogodite !.

Mnogo je teže pogoditi o čemu ću dana pisati. Ne da nema , dapače ima ih i previše. Lakše je kad ih je malo ili ako nema nikoga, ne trebam ni pisati. No, upravo gledam jedno lice , liči na krak hobotnice, prava faca iz tridesetih godina. Ali čist kao dimnjačar. Godina je 1938. Znači , te godine se nešto značajno dogodilo s tom osobom.

Na današnji dan 6 siječnja te godine, Sigmund Freud, otac psihoanalize, upakirao kofere i sa nekoliko studenata polazi iz Beča u London, ne želi u Beču gledati ni slušati Furerovu sliku niti ton. Njemačke postrojbe ušle u Austriju. Zatim pripaja Sudete/ dok se Francuska i Britanija igraju skrivača/- Židovima se loše piše, a preko 7000 njihovih dućana je otpisano 10 studenog u tako zvanoj Kristalnoj noći, kada ,još više ih je pretučeno, koliko ubijeno nije poznato. Ta „čista“ kristalna noć je jedna od velikih mrlja na povijest Njemačke. Njemački znanstvenici otkrili nuklearnu fisiju,koja će se raspršiti na Nagasakiju. Japan okupirao Kanton. Mađarski novinar Ladislav Biro patentirao kemijsku olovku, a Amerikanac Roy Plunkett otkriva Teflon/ nema više zagorenih tava/. Odzvonilo vožnji u pijanom stanju, u upotrebu stavljen „Drunkometar“, mjerač maligana u krvi. Počela proizvodnja nylon čarapa, a japanci koriste plinu u ratne svrhe u Kini. Italija postala ponovo prvak svijeta u nogometu nakon što su u Parizu Mađarima uzeli mjeru/ 4; 2 za Italiju/. Na travnatim terenima Wimbledona briljira Amerikanka Helen Willis Moody, po osmi put. I dok se Evropa sprema za rat, Japan već počeo , u New Yorku bijesni Rat Svjetova. Mladi glumac Orson Welles je bio tako uvjerljiv u radio drami da je u tom mravinjaku izazvao pravi kaos. Te je godine umrla slavna francuska teniska zvijezda Suzanne Lenglen a rođen je te godine , upravo na današnji dan 6 siječnja naš budući gost na ovom Forumu. U Milanu/Ma ne onom sa sarmom/ koji će jednoga dana postati ako ne najpopularniji onda sigurno prvo ime talijanskoga Rock & rolla. Što je za Britaniju bio Tommy Steel, za Njemačku Pater Kraus , za Balkan i okolicu Matt Collins, to je za Italiju svakako ADRIANO CHELENTANO Ovo je kratka priča o njemu. Svoju glazbenu karijeru po mnogima je počeo kao talijanski Elvis Presley/ iako se s time možda ne bi složio Bobby Solo, ali tko njega danas pita/, a završio kao talijanski Frank Sinatra/ svakako ne ispuštajući i dio u vezi mafije/. Za Adriana se može reći da je bio uspješan pjevač, plodonosan skladatelj, dopadljiv glumac, zadovoljavajući redatelj, odličan TV voditelj i vanserijski ljubavnik. Mogao je što do danas nije nikome uspjelo, a čisto sumnjam da i hoće/ iako nikada nemoj reći biti će, kakva inverzija/ da u jednoj minuti cmokne neku ženskicu čak 24 tisuće puta. Svaka čast. Svoju vruću rock karijeru je počeo u Ledenoj dvorani u Milanu 1957 godine, pjevajući američke rock standarde. U vrijeme kada se mladi . crnomanjasti Adriano probijao kroz oštru konkurenciju talijanskih deratora i urlatora, Ameriku je već uvelike tresla „roktajuća „ groznica, koju je izazvao jedan sat koji je zvonio non stop. Pjesma se zvala „Rock oko sata“ koju je pjevao izvjesni William John Clifton Haley, koji je i sam obolio od te pošasti pa je u trenutku duševnog rasula promijenio ime u Bill Haley. Na redu je bila Britanija, pa Njemačka. No toj „pandemiji“ od koje vas nije mogao spasiti ni gospodin Narcis sa svojim cjepivom, nije mogla odoljeti ni Italija. Uzalud su na uzbunu pozivali Claudio Villa, vapio za pomoć Domenico Modugno , pokušala se žrtvovati i sama Nilla Pizzi, nudeći čak i svoje prezime, za spas lijepe, sladunjave i nadasve romantične talijanske kancone. Sve je bilo uzaludno. Grupa mladunaca toliko je urlikala da su ih odmah nazvali urlatori i tako se derala, da su ljubitelji bel kanta kada bi ih čuli derali kožu sa sebe. Do krvi, bilo je slučajeva i do kosti. Među njima se isticao osrednji mladac, crne glatke kose, bijelih zuba i „Caponeovskog“ pogleda. Neki koji su ga se plašili slušati nisu ga mogli gledati u oči od straha I tako se naš Adriano, derući se iz petnih žila/tu je jedino Ahil bio ranjiv/ , preskakao pjevača po pjevača/ jedino se , navodno, malo duže zadržao na gospodični Pizzi/ da bi se na kraju popeo na sam tron Rock gospodara u zemlji digića i hobotnica. Prvo što je taj mladac snimio na talijanskom je američka pjesma „Tutti Frutti“ najpoznatijeg rock šašavca do danas Little Richarda/ kojeg su kod nas zbog visine nazivali Litra/. Mladi 21-godišnji Adriano je uz pjevanje na bini izvodio trostruki lutz/ što bi rekla gospođa Milka“ salto mortale , gimnastička salta, ponekada bi usporio kao u „Labuđem jezeru“ da bi nakon toga toliko izneredio svoje tijelo da su ga morali otpetljavati poput Gordijskog čvora/ sretan je bio što nema Aleksandra da rasiječe Adriana. Nekada je poslije neke živahnije pjesme više nalikovao na neku Picassovu sliku nego na samoga sebe. Pravi šok je izazvao na svom prvom nastupu na festivalu u San Remu, kada je pokazao prisutnima kako se može u samo jednoj minuti dragu 24 tisuće puta poljubiti/ i time je ušao u Guinessovu knjigu rekorda/. Nažalost nitko od prisutnih nije došao ni do broja pet, a bilo je i onih koji još nisu usnice uspjeli ni približiti/ poput slow motiona“. To je ukazivalo da je publika bila već u godinama, ozbiljna i nerazuzdana. Italija je zapala u veliku krizu/neću spominjati ni vladu niti jednu našu stranku/. Ljudi se naprosto podijelili/ ne mislim doslovno/. Jedni su ludovali drugi su tugovali, bilo je i težih slučajeva depresije zbog roktajuće invazije. Dernjava mladog Chelentana je prešla u naviku, tako da su mu i uspavanke prelazile preko 120 decibela/ primijetili ste da deci nisam posebno odvojio, iako je bilo povremeno maligana u tim nastupima/. Pravu senzaciju je izazvao nakon što je „zbroj kvadrata nad katetama izjednačio kvadratu nad hipotenuzom/,a u čast starog matematičara pjesmu je nazvao „Pitagora“. Ploča se prodavala još vruća. Mnogi učenici su otkazali repeticije iz matematike i po cijeli dan slušali –Pitagorin poučak.

No , sa godinama urlikanje prerasta u stenjanje , potom jecanje i šmrcanje. Iz te perioda/ ne mislim , znate već na što/ ostala je kao trajan spomen usamljenicima i „suzavcima“ pjesma „Sei Rimasta Sola“, -„Ostala si sama“, što se naravno neće nikada dogoditi, koja je 1962 godine povećala kupnju maramica veću od broja dionica „uvaženih zaposlenika“ u jednoj našoj vegeta(rijanskoj) tvornici. Sada ga ubrajaju u vrlo cijenjene kantautore. Promijenio je perje, obukao odijelo na štrafte a la Laki Luciano, na glavu navukao šeširi/tipa Humphrey Bogart“/, cipele-kombinacija crno- bijela/ kao čovjek sa ožiljkom/, glas spustio kroz nos/kao da pjeva sevdalinku/ i osnovao vlastiti klan, hoću reći kompaniju. Postati će na kraju sve ono što sam rekao o njemu na početku, Pravi poslovni glazbenik. Čovjek se na kraju oženio sa pjevačicom Claudiom Mori i nastavio miran život Dona. Zlatno pjevačko doba Adriana Chelentana bile su šezdesete godine, prva polovica kada je osim u Italiji bio popularan gotovo u cijeloj Evropi. I šire što bi rekao Stipe , spominjući Island. Vidim da bi trebao ponoviti Pitagorin poučak i vidjeti gdje se Island nalazi u tom trokutu. Danas Adriano živi od autorskih prava, za razliku od onih naših ,koji kada su propjevali, vidjelo se, da žive od provizije/ a mnogi su članovi naše mafije/. Adriano je ostavio duboki pečat i na Balkanu , pogotovo na gospođici Doli Bel, Sjećate se, tamo se pjesma 24 tisuće poljubaca pojavila kao ukras kojeg je na filmsko platno prenio Emir Kusturica.

Adriano Chelentano je snimio 40 albuma, od toga 29 studijskih, tri albuma u živo/koliko mi je poznato još nije umro/ i osam kompilacija/sličnost sa depilacija/. Mnogi smatraju da mu je najpopularnija pjesma „Azzurro“ iz 1968 godine, no ja još i danas vježban uporno 24 tisuće poljubaca. Dokle ću dospjeti to samo Bog zna iako čini se ida me još hoće potencija(l). Možda i uspijem. Adriano danas slavi rođendan. Koji? Sami izračunajte, ja nemam toliko prstiju . Želimo mu sreću, obitelj što veću, nek u vrtu sije što više špinata jer od prije pet godina zakleti je vegeta(rijanac). Sada se pitam što ima on sa našom Vegetom. Nema valjda i on dionice. Prodao je oko 150 milijuna ploča, o krizi ne misli, danas će se sladiti voćnom salatom i slušati „Ventiquattromila baci“, što će ga u sjetu bacit. To su bili dani.

Na današnji dan 1921 godine održana premijera „Mališana“ u New Yorku, prvog dugometražnog igranog filma Charliea Chaplina. Kritika je bila više nego dobra, oduševljenje je izazvao nastup šestogodišnjaka Jackyea Coogana u naslovnoj ulozi. Prije nego mu je povjeri ulogu u „Mališanu“ Chaplin ga je testirao u kratkometražnom filmu“Dan zadovoljstva“.

Na današnji dan rođen William Sherloock Scott Holmes, kratko Sherlook Holmes u Yorkshireu, Engleska.

Na današnji dan u Novigradu / danas Novi Vinodolski“ na Hrvatskom jeziku sastavljen Vinodolski Zakon., pisan glagoljicom u čakavškom dijalektu.

I sve u svemu došao je kraj. Baš me živo zanima da li ovo itko pročita do kraja. To bi bilo dobro da znam jer bih ubuduće mogao pisati ovu temu u haiku trendu. Znači Ime i pola prezimena a vi onda duboko razmišljajte o drugoj polovini imena . Vidjeti ćete da ćete izgubiti više vremena nego čitajući ovu kobasicu natiskanu slovima i brojkama. Ako vas pak ne zanima , kada pročitate odlučite da nećete početi ponovo iz početka. Jer ovaj tekst u sebi krije međunožje, hoću reći misli uvućene između redova, pa je potrebno dobro razbuditi vijuge da priča ne ispadne drugačije. Uživajte u lijepoj zimskoj noći što se iz neba ko iz kante / ovu riječ tumačite ispravno/. Toči Želim vam laku noć, sladak san, uspješan sutrašnji dan. I tako iz dana u dan.

Očito je da se čita, gleda i sluša jer je do sada tema otvarana preko 1500 puta...

07.01.2010. Na današnji dan



Nekada sam jako volio gledati filmove u kojima se radnja odvijala u cirkusu. Dolazili su cirkusi i u naše malo misto, ali nisam odlazio, da ne pokvarim dojam koji sam stekao na velikom filmskom platnu. Najviše sam se divio ekvilibristima i mađioničarima; ono ljudi naslažu brdo stolica, svaka se drži na „dlaci“ a onda se na njih popne jedan od brače „Karamazovih“ i recimo pleše „tango smrti“. Argentinski. Danas kada je filmskom platnu dobrano razderan ekran, ostajem kod kuće i na malom ekranu „uživam“u našim cirkusanerima, klaunovima i ekvilibristima. Zaista bi to mogli izvoziti kao vrlo isplativ proizvod. Naravno u zemlje trećeg svijeta, kojima je sve pa i ono najlošije dobro/ kao recimo nama banane, u kojima nema ni B od banane; kažem vam „žnj“ kategorija. Ali mi se gušimo u njima/ ili samo neki/. Imamo i mi naš općenarodni cirkus.. Na najvišem mjestu u jednom gradu/ tko zna kom/. Ako se želite nasmijati a pri tome vam lice dobije više nego plačljivi izgled, samo otvorite „mali ekran“ Gledajte i uživajte.

I tako jedan „uvaženi kapitalac“/ navodno ima ogroman kapital; o rogovlju ne bih raspravljao, neka on to riješi sa svojom košutom, osobna rika/ uhvaćen u zamku vlastite bahatosti, i izbačen iz „nacionalnog parka“kao dokazana štetočina. Oduzeli mu gumene papke prestižne marke, skinuli mu s leđa /dosta dugo je i izdržao -njega/ mister Arnolda, vratili ga u opanke iz 1968 godine, dali mu do znanja da to nije san već java. Dvadeset godina ga štitili državni službenici dok je on gulio svoj narod. Navodno. Svi tapšu Miss Piggy, što i u magli sve vidi, ona se smješka poput snješka, doduše malo je tajanstvena poput James Bonda. Ali…čim čovjek u sredinu stavi/ eh, baš ste mi neki/ veznik „ali“, to znači da mu se i nešto drugo mota po glavi. Dakle, kada netko od radnog naroda ne radi tri dana, zakon mu odmah ukine prehrambeni lanac. Nema plače, kaišem steže hlače, više ga ne voze i bole ga noge. Nitko na njega ne pazi, nit po glavi mazi. No, tu su svi „zaštičeni“istoglasni, kažu, čovjek ne smije da pati. Štite ga još šest mjeseci, a poslije toga do besvijesti. Faca se smije, boje mu je nego prije. Ništa ne radi, privilegija teče a drugi iz kontejnera vade njegovo smeće. To se recimo ne bi događalo u pravnoj državi; kao što je naša. Kod nas važi ona Ciceronova maksima od nekoliko dana prije, neću isto ponavljati jer uvijek želim da bude malo drugačije. Kod nas na vratima Gornjeg doma pišu velika Dubrovačka slova ; o osobnom interesu i općem dobru/ kod nas su je preveli tako, da mnogi iz općeg dobra ubiru u vlastiti džep/. I tako se sapunica nastavlja, dok se ne umori „raja“ i prestane graja. I počne sve po starom/ iako smo zagazili u novu godinu/. Još se jednom potvrdilo staro nepisano pravilo tko se zadnji smije, najslađe se smije, iza vedrog lica nešto mutno krije.

Javio se i jedan poznati , doduše bivši“ odličnik“, koji je čisti vegetarijanac /iako nema veze sa zbivanjima u Vegeti/ i najviše voli „buniku“, koja zna izazvat požar/ako se previše popuši. Čovjek izgleda kao pravi vrač iz plemena „Crnih noga“, jer bunika je po gos Narcisu, opasna droga. Ali, vidi se da je čovjek u rodu sa Nostradamusom, predvidi pad Bastilje, događaje u složnom jatu na gornjemu gradu i još neke fore što se ne govore. I takav je čovjek molim vas na vodi i travi , a „mudraci“ se češkaju po glavi / zna se/ i ne znaju kuda dalje a imali su proroka Luku u svom društvu.

Na kraju osjećam da će svi dobro svršit/kakve li slatke riječi/. Izvješće će biti javno, da je sve po zakonu, čisto, pravno. Kao što su recimo poslovi izvjesne gospođe Žutocvjetne)/ koja je još svježa kao jutarnja rosa i tvrdi da su njeni odnosi/ Bože, što se sve krije iza te riječi/ čisti kao u rajskom vrtu/ samo se ne zna prije ili poslije zagriza/ i da se gos. Pro-(tega) nije dotakao njenog dijela /tu je bila malo nejasna/, možda jer je trebala doći riječ „masna“, što u ove dane preobilne hrane, bilo bi previše i za mršavice. I tako, dragi moji uz fanfare i galamu novu smo počeli kao staru. Dišite duboko, krstite se smjerno , ne okreći gnjevno, govorite tiho, da ne čuje nitko. Sad ću i ja šutnjom krenut svojim putom. Sve ovo rečeno, ni spomena vrijedno; dok će narod plakat, „Njih“ će boli lakat. Ili samo do pola da puknu od hihota..

Ostavimo se mi „ćorava“ posla i pređimo na današnjeg gosta. Dugo sam razmišljao/ zapravo sam se pravio da razmišljam /, jer bio sam prazniji od svih dosadašnjih obećanja što nam daje Vlada/To vam je moj poznanik ustvari Vladi(mir) i nema veze sa nemirima u vladi/, i konačno sam odabrao pjevača kojeg bi bez daha sada slušala moja pokojna baka Ana / ona će mi oprostiti što je povremeno spominjem/, i kojeg su slušale sve domaćice, kućanice, nastavnice i doktorice,a kada je on pjevao tek što nisu ušle u radio aparate. A taj zanosni pjevač, koji bi u tešku romantiku bacio i najneosjetljivije nježno žensko biće, ima onih koji zločesto naglašavaju i poneke mladiće, rodio se upravo na današnji dan , posljednje godine devetnaestog stoljeća, točnije 7 siječnja 1899 godine u Mozambiku/ nema veze sa bikom, ali ima sa Strjelcem, a tako se i ponašao/. Bio je miks između jednog Grka i jedne Libanonke, i dobio je krasno ime ALBERT ALICK BOWLLY. Djetinjstvo je proveo u Johanesburgu, a to je u Južnoj Africi/ da ne tražite po atlasima/, doduše možete pitati našeg selektora nogometne reprezentacije on će vam to pokazati do u detalje/ mjesta gdje će nastupati naši nogometaši/. Kuda sam ja to otišao, kao da je Prvi travnja. U toj zemlji zlata, dijamanata i rasne segregacije upisao je studij glazbe iz instrumenata benđa i gitare i nakon diplome se zaposlio u sastavu Edgara Adelera i 1923 godine. otišao na turneju po crnom kontinentu Riječ je o Africi a ne Anerici/ i Indiji/neku kažu čokoladni potkontinent/valjda jer se nalazi ispod Himalaje/. Indija mu se toliko dopala da se zaboravio vratiti kući, te našao smještaj u Calcutti a potom u Singapuru. I tako lutajući od mila do nedraga/ ili obratno/ došao je i od Berlinskih vrata. U Berlinu je navodno sve rasturao nastupajući sa raznim sastavima u noćnim klubovima , kabareima i separeima, koji je u to vrijeme bio poznat po zabavi i razbibrige u kojeg su dolazili bjelosvjetski putnici željni zabave i slave-.nemiran duhom /poput spomenute gospođice što rado pokazuje gaćice/ ,1928 prelazi Golfsku struju i dolazi u london nalazeći posao u Savoy Hotelu. A onda prelazi u slobodne umjetnike, po danu radi po noći se sladi tako da je u tri godine /od 1930 do 1933 godine/ snimio oko 700 pjesama. Koliko je napravio grijeha nije objavljeno. Snima najčešće sa orkestrom Ray Noblea ,usputno nastupajući u poznatim restoranima. a onda 1934 diže sidro , prelazi Atlantik i silazi u New Yorku. Odmah je pokazao što zna i da mu put nije bio uzaludan. Pjeva za Victor kompaniju i uspavljuje publiku. U to vrijeme ima dva hita na američkoj popularnoj ljestvici . Pjesma „Blue Moon“ 2 veljače 1935 godine došla je do pete pozicije a skladbe“My Melamcholy Baby“iste godine, 25 svibnja popela se na 20-tu poziciju američke popularne ljestvice. Imao je vlastitu radio seriju a pojavio se i na filmu. Sklon mijenjanju/ kao moj poznanik Sarmoslav/ 1936 godine vača se u Britaniju/ ne znam kako sam zaboravio napisati veliku , malim slovima/ , osniva vlastiti sastav, ali i nastupa sa onda najpoznatijim orkestrima. I sve tako do četvrtka, 17 travnja 1941 godine, kada je smrtno stradao od jedne njemačke bombe koja je pala u njegovu blizinu. Al Bowlly bio je po mnogim ozbiljnim /neozbiljne i ne slušamo, neka samo galame/ kritičarima najbolji pjevač na starom kontinentu u tridesetim godinama; jedan od najboljih Croonera, prototip američkom pjevaču Bing Crosbyu. Njegovu publikusam već imenovao . Imao je poseban stil pjevanja i dok je stari mačak mijaukao, njegove mase, zanesenu u sam aparat, poluzatvorenih očiju i vlažnih dlanova su sretno i sjetno prele uz radio val. Pjevao je jednako dobro svu vrstu glazbe ali se ipak više bazirao na pjesmama tipa balada, od kojih bi slušateljicama pucala mašta. Al Bowlly , idol mladica iz tridesetih godina , dana se vrlo rijetko čuje na radio postajama, jedna je i ona na valu 98.1 mega herz. Mnogi glazbeni urednici nisu nikada ni čuli za njega, a mnogima se naprosto neda čeprkati po prašini prošlih vremena. Bilo, kako bilo, Ala smatraju jednim od prvih pjevača croonerskog stila koji je bio u modi sve do pojave „roktajuće groznice“ sredinom pedesetih godina/ kada od Ala nije bilo ni mesa ni kosti/. Stila koji se odlikovao nježnim, toplim pjevanjem, često mrmljajućim i predućim glasom kao kakav stari , iskusni mačor. Njego stil pjevanja preuzeli su mnogi kasniji pjevači od Bing Crosbyja preko Perry Coma do Dean martina i Engelberta Humperdincka. O Draganu Stojniću ne treba ni govoriti. Za života je dobio nadimak „Ambasador pjesme“/ iako nije imao imunitet/, a nakon smrti postao legenda/ to je još jedan dokaz u korist spoznaji. Ako želiš postati poznat najprije umri./. Njegovo pjevanje je bilo, što se ono kaže iz duše i slušatelji su imali osjećaj da to što Al pjeva on i doživljava. A publiku malo tko može zavarati. Narod , e to je već druga priča / s gornje gradskih smicalica/. U vrijeme kada je televizija bila samo misaona imenica, glazba Al Bowllya bila je ona uz koju se čovjek mogao opustiti, razmišljati i sanjariti, glazba koja vas je poput uspavanke / neki kažu Jadranke/ uvodila u sretan san. Možda u današnje vrijeme ne bi mogli zaspati od briga/ za našeg vrlog selektora to je Južna Afrika/. Al Bowlly je imao samo 43 godine, kad je prestao biti miljenik sudbine.

Napomenuo sam da su crooneri opstali dok nisu „roktavci „ napali. Naravno neki su se toj „pandemijskoj „ pošasti čiji je slogan bio „valjaj, tresi, mijesi“/ sve tri riječi su sumnjivog značenja/ uspjeli othrvati, ali je veliki broj zauvijek otplovio u zaborav. Jedna od pjesama koja je doprinijela nestajanju slatkastog zvuka Croonera , bila je i ona pod naslovom „Rock around The clock“u izvedbi Nill Haleya i Njegovih Kometa, koja se po jednom izvoru , upravo na današnji dan našla po prvi puta na američkoj popularnoj ljestvici. Moram , naglasiti da u više izvora to je bilo 14 svi nja 1955 godine, a jedan čak spominje i 10 svibanj 1954 godinu. Bilo kako bilo, pjesma je postala popularna nakon što se pojavila u filmu „Džungla na školskoj ploči“ u kojem je nastupao Glenn Ford. Pjesma , kod koje se spominje današnji datum popela se na 20-tu poziciju , dok ona u više izvora od 14 svibnja 1955 , na prvu poziciju se popela 9 srpnja te godine i na prvoj poziciji taj „Sat koji je zvonio non stop“ ostala je osam tjedana. Ploča sa ovom pjesmom je do danas prodana u preko 25 milijna kopija i svakako je najprodavanija ploča sa glazbom „Rock & Rolla“ svih vremena. Ploča se prodavala po cijeni od 25 dolara. Treba reći da je originalnu verziji prvi otpjevao 1954 godine izvjesni Sonny Dae za tvrtku Arcade 123 i da se ista prodavala o cijeni od/Stavite vlažni ručnik na čelo/ od 200 dolara. Pjesma se je našla u još nekoliko navrata na američkoj popularnoj ljestvici / o britanskoj i inim neću ni pisati/; recimo 16 lipnja 1968 godine na 118.om mjestu i 15 ožujka 1974 godine na 39-oj poziciji. Što je sve pjesma osvojila bolje je i ne počinjati nabrajati, Evo sam nešto malo: HRH-22 pozicija;uvedena je u Kuću Slavnih Graamya; kuću Slavnih R&B; nalazi se na ljestvici RS500 na 158 mjestu,na ljestvici RIAA je na 12-oj poziciji; Našla se i na NPR 100. I tu bih zakočio. Da ne probijem/ što si ja umišljam/ sve gabarite koje je pjesma dosegla.

Kanal La Manche , na današnji dan 1785 godine prijeđen zračnim putem u hidrobalonu Od Dovera do Calaisa. U balonu su bili Francuz Jean-Pierre Blackhard i Amerikanac Dr. John Jeffries

Umro Howard Trevor , britanski filmski, kazališni i TV glumac, 7 siječnja 1988 godine. Bio je sudionik Drugog svjetskog rata, odlikovan. Pojavio se u „Trećem Čovjeku“ Carola Reeda a najbolju kreaciju dao u filmu“Sinovi i Ljubavnici“ Iz 1960 godine. Nastupio je u oko 80 filmova. Mnogi su ga uspoređivali sa Humphrey Bogartom

Za danas bi se zaustavio , glavu sam uspravio, pogled mi pada na sat, vrijeme je za spat. Ali lezi vraže, moram, opet nešto da kažem. Nije neka tajna. Čujem da je jedan doktor posjetio drugog /mislim doktora prava/, jer ga zaboljela glava, pun je briga i ne spava. Boji se odjela što ga nosi zebra. Čovjek oko sebe gleda, kao da je pao s neba. Kažu, na zemlju što pada sve dolazi s Marsa. I čudom se čudim što se s njime zbiva ko da mu je kokoš sav mozak popila. I sjetim se one narodne mislilice „tko se mača lača , la cucaraca. Da je bar pročitao nešto o bumerangu prije neg je sazvo konferenciju za štampu. . Naravoučenje :ne igraj se vatrom ako nemaš dobar „Hidrant“/može i mlaz/. A onaj što stalno spominje Boga bio je kod Božjeg pastira da mu dlake s lica depilira. I stalno spominje ime Božje a ja sam učio na vjeronauku , da ime Gospoda ne treba spominjati uzaludno. I sada ću vam sve ovo poslati jer vidim da sam počeo ispočetka, a sutra je četvrtak a ne petak. Lijepo sanjajte, odmorni ustajte, na poslu drijemajte , ionako vas nitko neće pohvaliti za rintanje. Ovo vam je savjet iz moga iskustva dokazan u praksi nebrojeno puta

08.01.2010.Na današnji dan



Da Božje ime ne treba spominjati uzaludno dobro je poznata narodna uzrečica. Da se ne treba i ne smije sa njime nitko uspoređivati najbolje je na svojim leđima, bolje rečeno pločama osjetila, jedna od najpopularnijih grupa dvadesetog stoljeća čopor The Beatles, nakon što je njihov predvodnik John Lenon/ Bog mu duši dao mir i oprostio mu nesmotrenost/ izjavio da su Oni, to jest Beatlesi popularniji i od samoga Isusa Krista. Ubrzo nakon te izjave milijuni njihovih ploča završili je na smetlištima. Iskreni vjernici nisu mogli otrpjeti tu uvredu Svevišnjeg i naprosto su čistili sve što je u kući nosilo etiketu The beatles/ vidite i ja sam im namjerno napisao malim slovom ime/ . I ne samo to…Prodaja njihovih ploča je pala na razinu, kao kada je zabranjena plovidba Savom zbog niskog vodostaja. Gotovo da ih nitko nije htio kupovati. Na sreću John se brzo osvijestio, došao k sebi i skrušeno se izvinio svima rekavši, kao da su to novinari malo drugačije protumačili nego što je on mislio. Uostalom novinaru su samo prenijeli njegove riječi /to su čuli/ a što je mislio/tko može molim vas to znati/. Zašto ovo pišem?. Jedna bakica od devedeset godina iz/ po kamenju Hercegovskom/ izjavila/ vjerujem da je dragi Bog svjestan promjena u tim godinama i da joj nije zamjerio/, da je „neobrijani kuhar sarme“ prvi iza Boga. Što će na to reći apostoli i svi sveci, još nije nebeski glasnogovornik dao priopćenje. Ali, tu se nisu superlativi zaustavili. Čitam da je i on najveći sin kamenite domovine. A to mi nije baš jasno, kada znam da nije baš neki gorostas/ i vjerujem da bi se moj poznanik Joško iz Ljubuškog ,ljudina od dva metra, strašno našao pogođen/. Nadam se da ne čita sve što piše. E moj, brajko, jeli moguće da uz toliko učenih ljudi iz tog kamenjara izbor pao na „kuhara“. I sve me ovo podsjeća na Alku/ već se pripremaju odojci i janjci, ako u nedjelju ubode u sridu/ ne računam“one“ aktivnosti/; Danas je tek petak. Ako bude sve badava, suze lit' će stara baka I neće Slavkiti.

Tako vam je to u životu dok je lijepo čovjek trpi sijedu glavu. Sada kada su ga počeli strići, jedan/ naravno polu-obrijani mancho/ kao Lunjo skrići. Čovjek crven u licu / kao da je popio čuturicu „vatrene vode“ što bi rekli za wisky Indijanci iz plemena „Crne noge“/; crvenoga nosa/ poput one Božićne pjesme „Rudolpf, The Red –Nosed Reiner“, koja se usputno rečeno 1950 godine, na jučerašnji datum, našla na prvoj poziciji američke popularne ljestvice u trajanju od tjedan dana i u izvedbi Genea Autreya/, tvrdi kako ga je dotični dok je bio gazda tretirao ko slugana. Bio je žrtva/ bolje opet nego da je žrtvovan/. I pitam se dal ' je to istina jer vidim čovjek se naduo ko mišina, veselo se smije, a poslije ove izjave vjerujem i ispovjedio se. Čitam da se „dvoličnik“ želio ispričati miss Piggy,bio spreman kleknut, molit oprost, glava bi mu došla, baš do Y“, ali „ledena lady“ ga samo mjeri i kratko reče od…./ odlazi, da ne bude zabune/. Eto što se dogodi doktoru nauka kad prokuha. Sada je i diploma u pitanju, doktorat i moral. Što će sve još biti, možda zna onaj koji voli piti. Žrtva strahovlade/ gore nego kod Tahija Franje/. I tu ću se zaustaviti iako jako sporo vozim. Da ne pređem granicu. Koliko smo zaduženi bojim se da postanemo bezgranični. I pitam se koliki dio Lijepe naše može podmiriti 43 milijarde eura duga. Spopala me teška mora, bojim se , ostat ćemo bez Jadranskog mora.

Kuda ja svoj nos zabadam/uvijek prije nego zabodem dobro promislim/, pa je li meni sila da naše probleme stavljam ispred svoje teme. Eto sada ću zabremzat, stati, odahnut i nastaviti priču , što se dogodilo na današnji dana. Odmah da kažem da se rodio jedan kralj, jedna djevica i jedan svemirac. Odakle da počnem , od početka ili kraja. Svejedno, kada su u pitanju vrata Raja. Ovo sam spomenuo jer prvi u našem trolistu vjerujem da je u Čistilištu, a ono je kako znamo pred ulazom.

Dakle, na današnji dan, osmog dana, prvog mjeseca u Astrološkom znaku Strijelac rodio se dječak crne kose, bijelac. Čini se da svi koji su rođeni u tom znaku imaju neku glazbenu caku. Godine je 1935. Dječak je kršten kao ELVIS AARON PRESLEY, i jednoga dana kada poraste ponijeti će krunu prvog i jedinog kralja Amerike, naravno „kralja“ rock & rolla. Mnogi ga smatraju najuspješnijim pjevačem Dvadesetog stoljeća. Bar što se tiče popularnosti. I danas 33 godine nakon njegove smrti, gotovo svakodnevno čitamo o njemu po koju vijest, čak i to da su se prije desetak godina njegovi obožavatelji spremali otići u Vatikan kod svetog ova i predložiti mu da Elvisa proglasi svecem. Što je previše, previše je brate pa radilo se i o Elvisu/ usputno i nije imao baš svetački život/. Rođen je u mjestu Tupelu/ nema veze sa „tupavcima“/, Američka savezna država Mississippi. O njegovom životu napisane se brojne knjige i biografije, pa se neću na ovim stranicama previše upuštati u detalje koji su , više- manje svima poznati. Karijeru je počeo u SUN-ovoj kompaniji u Memphisu gdje ga je otkrio Sam Phillips ,vlasnik kompanije, boje rečeno njegova tajnica Marian Keisker. Sam Phillips je cijelog života sanjao o tome da pronađe bijelog pjevača koji će imati crnu boju glasa, govoreći da će na njemu zaraditi milijarde dolara. I upravo je bio našao takovo grlo. Što se dogodilo „“starom“ dobrom Samu/ Dalmoši bi rekli iša je malo na kvasinu, neki bi rekli da je rembabio, a oni najrealniji istakli da je čovik izgubija pamet/, kada ga je vrlo brzo prodao RCA-Victor kompaniji za 40 tisuća dolara i pri tome trljao ruke, da je dobio dosta za neprovjereno grlo/ od toga je 5 tisuća pripalo Elvisu/, još se i danas vode rasprave na svim nivoima/ kao da se radi o državnom proračunu/. Naravno prodaja nije išla , ispod banka, bio je raspisan javni natječaj na koji su se javile neke moćne kompanije. Kada je pukovnik Parker dao na bubanj da stari Sam prodaje, novo , mlado grlo iz svoje ergele staro 20 godina, bijele boje, malo“seksi“ spuštene donje usnice i zalizane grive, zdravih bijelih zuba i pokretnih bokova, javili su se kupci i prekupci, da provjere da li zaista ima zdrave zube i je li dobro potkovan u pjevačkom kopitu. Mladi „pastuh“ je uistinu izgledao sjajno i imao je sve predispozicije da jednoga dana postane prvo grlo diskografske ergele, ili kompanije.

Prvu ponudu dala je poznata diskografska kompanija DECCA u iznosu od 5000 dolara. Ponuda je skoro naljutila pukovnika Parketa, a mlado grlo , skoro je nogom ritnuo predstavnika kompanije. Ponuda je odbijena. Na red je došla velika DOT kuća čiji je predstavnik ponudio 7500 dolara. Parker je samo odmahnuo rukom. Zatim uskače Mercury diskografska tvrtka koja velikodušno nudi 10.000 dolara, ali vlasnici nisu nasjeli. Kada je Columbija kompanija ponudila 15.000 dolara to je već bila suma za pristanak na razgovor i cjenkanje. Konačno na sajmu se pojavljuje RCA Victor diskografski div nudeći 20.000 dolara. Skoro da su vlasnici i pristali na tu cijenu da se nije pojavila Atlantic kompanija, nudeći / doduše uz primjedbu da ide u veliki rizik 25.000 dolara. Tada pukovnik Parker na sto istresa svoje adute tražeći 50.000 dolara. Kupi ili ostavi, tvrdeći da ni to nije stvarna cijena za ovu pasminu i da stari Sam tu gubi. No, događaji su pokazali da je Sam postao gubitnikom onog trenutka kada je odlučio da ga stavi na transfer. U međuvremenu se RCA kompanija predomislila i ponudila 40.000 dolara, od čega je Sam dobio 35.000 „cigli“. Nakon potpisivanja ugovora kompanija je odmah uključila mladca u trku, odnosno odvode ga u studio u Nashvilleu, gdje on 10 na 11 siječnja snima svoju prvu ploču za novog gospodara. Bila je to nova pjesma „Heartbreak Hotel“autora Mae Boren Axton i Thomasa Durdena. Zanimljivo da se u potpisu autorstva navodi i ime Elvis Presley. Pjesma se 3 ožujka 1956 godine pojavila prvi puta na američkoj popularnoj ljestvici na 68 poziciji, da bi se 7 travnja pomakla na 23 poziciju Po nekima „Hotel Slomljenog Srca“ na prvu poziciju američke popularne ljestvice popeo se 21 travnja a po drugim navodima to se dogodilo 5. Svibnja i na toj se poziciji zadržao osam tjedana. Istodobno je pjesma dospjela na američku C&W ljestvicu na kojoj se zadržala 17 tjedana, te na petu poziciju R&B ljestvice. Ploča je postala najprodavanija u 1956 godini a do danas je prodana u dvostrukoj platinastoj nakladi, znači u preko četiri milijuna kopija po cijeni od 50 dolara. Ova je ploča osvojila mnoga priznanja; nalazi se na HRH ljestvici na 42 mjestu, uvedena je u kuću Slavnih Graamya, u kuću Slavnih R&R, na RS500 ljestvici nalazi se na 45-oj poziciji na RIAA na 87-om mjestu. Bio je to početak teške zaraze koja se nazvala Elvisomanija. Elvis Presley je snimio mnogobrojno ploča, igrao na velikom filmskom i malom TV ekranu, bio gost u brojnim Shaw programima, i na kraju u svijetu popularnih zvijezda svih vremena njegovo mjesto je na prvoj poziciji

Na američkoj popularnoj ljestvici imao je 165 hitova , od kojih 19 na prvoj poziciji, prodao je 27 ploča u zlatnoj nakladi /preko milijun kopija/ a 28 u platinastoj tiraži/ preko dva milijuna kopija/, od kojih 5 u dvostrukoj platinastoj nakladi, jedan u trostrukoj i jedan u četverostrukoj tiraži/ bila je to pjesma „Don't Be Cruel“- „Ne Budi Okrutna“/ o kojoj bi se mogla isplesti cijela priča/, imao je i jednu pjesmu prodanu u zlatnom CD. Na C&W ljestvici imao je 85 hitova , od kojih 11 na prvoj poziciji, prodao je osam zlatnih i 18 platinastih ploča/ od kojih 5 u dvostrukoj, jednu u trostrukoj i jednu u četverostrukoj nakladi. Na R&B ljestvici je imao 35 pjesama ,od kojih šest na prvoj poziciji, šest prodanih zlatnih i i 17 platinastih kopija.. Na AC –Top Adults Presly je naslagao 53 pjesme, od kojih 7 na prvoj poziciji, 13 ploča je prodao u zlatnoj nakladi , devet u platinastoj a jednu u tiraži zlatnog CD.

Na , kaju rastajući se od glazbene legende Dvadesetog stoljeća, treba napomenutu da ima još onih najvatrenijih pobornika koji i danas misle da je kralj živ i da se negdje krije bježeći od svijeta i starosti. Ali takovih priča je bio oduvijek.

Kako je Elvis zauzeo podosta prostora to ću se samo nakratko zadržati na sjajnoj britanskoj pjevačici SHIRLEY BASSEY rođenoj na današnji dan 1937 godine. Jedna je od najpoularnijih i najboljih britanskih pjevačica koja je na britanskoj popularnoj ljestvici ostvarila u vremenu od 1957 do 1973 godine 12 hitova na TOP 10. Na američkoj popularnoj ljestvici imala je četiri hita, jedan prodan u zlatnoj nakladi. Poznata je i po pjesmama koje je pjevala a teme su se pojavljivale u filmovima o popularnom tajnom agentu 007 –James Bondu. Među najveće hitove se ubraja pjesma „As I Love You“ s kojom se u veljači 1959 godine dokopala prve pozicije u Britaniji.

A na današnji dan 1947 godine , u Londonskoj četvrti Brixton je rođen i britanski pjevač, saksofonist i skladatelj DAVID ROBERT HAYWARD-JONES. Mnogo poznatiji slušateljskoj publici pod imenom DAVID BOWIE. Popularnost je stekao što po glasu što stasu. Pojavio se i na filmskom ekranu. Na britansko popularnoj ljestvici nanizao je preko šezdeset hitova a njegov prvi hit se zvao „Space Oddity“ s kojim se 6 rujna 1969 godine pojavio na 48 poziciji britanske top ljestvice, a dva tjedna kasnije s istom pjesmo na petom mjestu. No najveći uspjeh s tim brojem je postigao kada se 11 listopada /dan prije 12 i dan iza 10 listopada/ 1975 godine našao na samom vrhu u Britaniji. Na američkoj popularnoj ljestvici David je nanizao 31 pjesmu, od kojih dvije na prvoj poziciji, a dvije je ploče prodao u zlatnoj nakladi. Zanimljivo da njegov najveći hit „Space Oddity“ se u Americi pojavio tek na 15-toj poziciji ,27 siječnja 1973 godine. Svrstan je trenutačno na 140 –to mjesto po popularnosti do danas. Sutra ćemo vidjet što će biti. Jutro je kažu pametnije od noći, što je odavno potvrđeno/ noću mnogi gube pamet i tek se otrijezne kada dan osvane/-

A na današnji dan je u Dubrovniku 1589 godine rođen Ivan Gundulić, pjesnik, promatrač i tumač ljudske sudbine, naroda i svijeta. Otac djela „Suze sina razmetnoga“ i „Dubravke“. Umro 10 prosinca 1638 godine.

Umro na današnji dan 1642 godine u Arceti kod Firence , talijanski fizičar i astronom Galileo Galilei, izumitelj prvog refrakcijskoga teleskopa. Otkrio Jupiter i pojavu Sunčanih pjega. Došao u sukob s inkvizicijom. Nakon osude je navodno rekao „Ipak se okreće“

Na današnji dan 1973 godine , a bio je ponedjeljak, na svoj 38 rođendan Elvis Presley zatražio razvod braka od svoje žene Priscille. Tjedan dana kasnije TV to donosi kao događaj godine a Elvis leti za Hawaiije.

I nakon svega što reći. Sutra iz početka početi . Nikada čovjek ne zna što ga sutra čeka. Ili malo poslije iza prvog leta. Nadam se da ste već u dubokom snu, ako niste poželjeti ću vam laku noć ; jutro je već počelo . I mislim sve više, da pišem suviše, da ću sve to skratit il' u vjetar bacit. Želim vam sutra miran dan, radostan, pazite na sebe. Razmislite dobro od dva kandidata, koji ima više na savjesti blata. Razmislite stoga kog u bubanj bacit ,jer kad glas odbaciš više se ne vrati.

09.01.2010.Na današnji dan



Netko će primijetiti- ovaj čovjek se uhvatio starih mudrosnica kao da potječe iz kamenog doba/doduše spadam već pomalo u fosile/ i stalno ih citira. Ali, što tu mogu. One su proizvod dubokog ljudskog iskustva i potvrđene su u stoljetnim i milenijskim vremenima/ za razliju od cjepiva protiv“praseće gripe“, koja usputno, navodno dolazi u trećem valu./ premda svi govore o drugom krugu/. Važno je da je nema na 98.1 valu. Tu su svi zdravi i čili i neka ostane tako.

Dakle, mudra izreka koju ću danas citirati kaže, da onaj tko poštenje nema, sramotom se diči. I što to ima veze sa lanjskim snijegom/koji je usputno rečeno već okopnio/. Sa snijegom nema ali ima sa „dvanaest veličanstvenih“. Slušali smo tu“velemožnu i veleglavatu“ gospodu i divili se njihovim prostotama. „Učeni“ ljudi koristili riječi, kojih teško da se mogu naći i u Aniću i u Klaiću. Nakon što je većina torpedirana, njih dvoje nastavili su istim stilom. Doduše jedan „pizzu“servira u celofanu, a drugi je /onaj što voli sarmu/ nudi na jorganu/. I nije mi jasno da dvoje „velmoža“ koji pretendiraju ka vrhu mogu se služiti tako niskim udarcima. Onim ispod pojasa. I prije nego su sjeli u fotelju dali su nešto naslutiti i o karakteru. Čini se da je glavni cilj kampanje narodu pokazati najmanje dobrih a baciti sve adute na najgore atribute. Brate ljudi se vrijeđaju da čak i mene boli koji nemam rane, podbacuju kajle ,pa se narod zabrinuto pita kakvog ćemo imat „vrhovnika“.I kad je glava takva što je tek sa repom.

Još se uvijek nije slegla prašina oko bivšeg gospodina, njegovi suborci još su u milosti. Dokle to će biti, znat će kada se „lady“ odledi. Stara narodna izreka kaže/ opet se vračam u svoju budućnost/“ ne vjeruj starim ne(prijateljima)“. I tu spada barba Luka što se trenutno izvuka. Zbog „odanosti“. Gospodin „kolekcionar“, što je dobio ispisnicu na dar, pokušao je doći do „lady“/ malo sutra, da ne bi/. Ostao je kratkih rukava tako da su se mogli vidjeti na ruci svi satovi, čak i oni koji su mu pokazali pogrešno vrijeme Zbog čega sad vene, možda će i čamit, ako pravda ne zakasni. To će pokazati nadolazeći dani. A vrijeme je da skratim / to sam i obećao/ ove moje „cake“koje su bez dlake, nikog ne diraju, samo se „zezaju“. Za opće narodno dobro koje je u rukama pojedinaca. Što je bila krilatica: dovoljno je dvjesta bogatih ljudi da narodu sudi. I zato jesmo tamo gdje jesmo. Svima nam je tijesno. Osim onima koji su jamili i državu olakšali. Domoljubi pravi.

A danas ćete čuti nekoliko riječi o jednoj dami, spomenuti ću jednu pjesmu i jednog kantautora/ne znači da je vozio kantu od auta, malo sutra/.

Nalazimo se u Londonu. Godina je 1941. Ni malo blistava za taj veliki grad. Ali najprije posjetimo istočni front, gdje je odzvonio gong za početak prve runde. Počela operacija Barbarosa/na nju ne smijem ni pomisliti zbog nastalih strahota/. Sovjeti pružaju slab otpor, gotovo su u knock downu. Ošamućeni kao da su se probudili iz anestezije. Ali, što ne mogu Sovjeti može njihova zima. Temperatura u živi je na -40 * po Celziusu. Zahvaljujući tom godišnjem dobu Nijemci se nisu u proljeće šetali Moskvom. Nijemci su krenuli na „ljetovanje“prema Balkanu. Kasnije se ispostavilo da su skupo platili“turističke „ usluge/ od Neretve do Sutjeske/. Da i more može gorjeti pokazalo se te godine kada je Atlantik bio poput buktinje. Navodno je najsigurnije ostati pod zemljom. Židovi nisu ni tamo sigurni. Hitler je svakome „poklonio“Davidovu zvijezdu, nek se zna tko je za metak. Njemačka u zraku ima prvi borbeni mlažnjak sa dva motora a mjesec dana kasnije i Britanija se može pohvaliti sa mlažnjakom. Vračamo se u London na kojeg 550 njemačkih bombardera ispustilo 100 tisuća bombi. Poginulo 1400 ljudi. Nijemci nisu poštedjeli ni katedralu Sv Pavla. Bog će im to vratiti u Dresdenu, a Japancima u Hiroshimi i Nagasakiju. Počela klinička upotreba Penicillina. Iz Kerestinca pobjeglo oko 90 antifašista. Uhvaćeni i strijeljani, među njima i August Cesarec.

Na ceremoniji dodjele Oscara u Biltmore Hoelu 27 veljače 1941 godine za najbolja ostvarenje u prethodnoj godini najboljim filmom je proglašen film „Rebecca“, prvi američki film Alfreda Hitchcocka i jedini koji je osvojio Oscara. Film je inače imao 11 nominacija a osvojio samo dva Oscara. Najviše Oscara – tri, je „ukrao“ film „Bagdadski lopov“. Najveći gubitnik je bio film „Pisno“ –sedam nominacija , bez Oscara. Pjesma koja je osvojila Oscara u kategoriji najbolji filmski song zvala se „When You Wish Upon A Star“ i dolazila je iz filma „Pinochio“. Glazbu je skladao Leigh Harline a stihove Ned Washington. Inače najbolji film iz 1941 godine koji će osvojiti Oscara na ceremoniji 26 veljače 1942 godine zvao se „Kako je zelena moja dolina“, a najbolja pjesma iz filma u 1941 godini bila je ona koja je dolazila iz filma „Budi dobra gospo“ i Zvala se „The Last Time I Saw Paris“ skladatelja Jerome Kerna i tekstopisca Oscara Hammersteina II. Orson Walles snimio „Građanina Kanea“ , po mnogima jedan od najboljih filmova svih vremena, priču nadahnutom životom novinskog magnata Randolpha Williama Hearsta, koji je stvorio senzacionalističko novinarstvo, popularnu“žutu štampu“

U glazbi to je vrijeme još uvijek velikih orkestra Jimmia Dorseya, Glenn Millera i Guy Lombarda.. Na današnji dan na vrhu američke popularne ljestvice našao se, najveći glazbeni osvajač Artie Shaw s pjesmo „Frenesi“ koja je bila punih 13 tjedana na vrhu američke popularne ljestvice.

A na današnji dan, 9 siječnja 1941 godine rođena je američka folk pjevačica i skladateljica, dijete ljubavi meksičkog liječnika i irske učiteljice JOAN BAEZ, autorica mnogih pjesama koje će postati prave himne hipi generacije. Jednako angažirana u glazbi i politici biti će stalno meta vlasti koje će joj povremeno zagorčavati život , a povremeno osiguravati i besplatni smještaj iza rešetaka. Njezin poput kristala čisti glas, jasno se zapazio na New Port festivalu 1959 godine kada je ustvari i počela njezina karijera. Mislim ona u doslovnom smislu te riječi. Sa osamnaest godine , prateći promjene koje su se događale ne samo u glazbi već i društvu aktivno će se uključiti i biti među prvim borcima , ponekada i sama vođa u traženju boljeg puta u budućnost. Zbog svojih nepomirljivih stavova i sukoba sa državom dobiti će i „laskavi“ naziv „kraljica protesta“. U to vrijeme na površinu interesa američke slušateljske publike isplivala je folk glazba a tu je Joan bila, što se ono kaže „tata- mata“. U američkom društvu su nastale promijene i podjele. Na jednoj strani su bili političari i vlast a na drugoj narod i oni bez vlasti. Bilo je to vrijeme besmislenog rata u Vijetnamu, a zbog angažmana u demonstracijama Joan je 1967 godine došla i do željeznih rešetaka. Naravno to joj je samo podiglo cijenu slave među mladim generacijama. Među njima je bio i Biob Dylan. Njihov susret , nakon priče o glazbi i situaciji , te o hipi pokretu završio je u krevetu. Bili su to i ostali najpoznatiji folk ljubavnici. Joan Baez se pojavljivala na svim skupovima gdje je manjina protestirala protiv većine. Prošla je i kroz našu metropolu na putu za Bosnu, otpjevala par pjesama na Jelačićevu placu, iznenađenim prolaznicima . Na američkoj popularnoj ljestvici imala je devet pjesama, od kojih je svakako najpopularnija bila ona pod naslovom „The Night They Drove Old Dixie Down“ koja se prvi put pojavila na američkoj pop ljestvici 14 kolovoza 1971 godine da bi se 2 listopada zaustavila na trećoj poziciji i na njoj se zadržala tjedan dana. Ploča je prodana u preko milijun kopija po cijeni od 8 dolara a našla se i šest tjedana na AC ljestvici slušatelja. Pjesmu je napisao Robbie Robertson lider sastava The Band. Pjesma se nalazila i na šestoj poziciji britanske popularne ljestvice. Danas Joan slavi rođendan i još uvijek je na strani potlačenih i ugroženih. Svaka čast i sve čestitke.

Rekao sam da ću nešto nabaciti i o jednoj pjesmi, koja se na današnji dan 9. Siječnja 1961 godine popela na prvu poziciju američke popularne ljestvice. Skladba se zvala „Wonderland by night“ i prvi put se pojavila na popularnoj ljestvici u studenome 1960 godine, točnije 14 studenog da bi za manje od dva mjeseca dospjela na prvu poziciju. Pjesmu je izvodio mnogima dobro znan orkestar njemačkog multiinstrumentaliste Bert Kaempferta. Pjesma je prodana u zlatnoj nakladi po cijeni od 10 dolara. Inače kratka napomena da je Bert glazbenik čije je ime povezano sa karijerom grupe The beatles, Elvisa Presleya i Franka Sinatre. O našem Ivi Robiću da i ne govorim, jer bi me misli odnijele s onu stranu neba gdje još traje rasprava oko autorskih prava za skladbu „Ta Divna Splitska Noć“ što bi rekao pokojni Ivo Robić ili za „Strangers int he Night“, na čemu b inzistirao pokojni Bert. Ali o tome kada dođe jednom vrijeme, za koje čovjek nikada ne zna kada će i da li uopće doći, Sve je u rukama Božjim.

Obrćao sam da ću napisati par natuknica /nema veze sa tukam/ o jednom poznatom talijanskom kantautoru. Pokojnik se zvao DOMENICO MODUGNO i rodio se na današnji dan 1928 godine, na Siciliji. Pjevačku karijeru je počeo kao glumac , nastavio kao pjevač i završio kao kantautor. Prvi uspjeh je postigao u napulju 1957 godine s pjesmom „Lazarella“ a već godinu kasnije njegova pjesma „Nel Blu Dipinto di Blue“ ili kako se popularno zvala „Volare“ pobijedila je na festivalu u gradu cvijeća i drugih ljepota San Remu. Iste te 1958 godine pjesma se pojavila u konkurenciji za Grammy nagradu/ prvu/ i osvojila dvije Graamy nagrade; kao najbolja pjesma i kao najbolji snimak. I to još na talijanskom jeziku. Pjesma „Volare“se prodala u milijunskoj nakladi po cijeni od 12 dolara.. „Mister Volare“imao je mnogobrojne hitova na ljestvicama u mnogim zemljama , no na američkoj popularnoj ljestvici pojavio se samo još jednom sa pjesmom „Piove“(Cia Ciao Bambina), sa kojom se 9 travnja 1959 godine pojavio na 97-oj poziciji. „Mister Volare“ prestao je zauvijek letjeti u ljeto 1994 godine.

Tko od vas nije čuo za film „Treći Čovjek „ redatelja Carol Reeda. Ulogu trećeg čovjeka igrao je Orson Walles a vodeću glazbenu temu napisao svirač citre bečlija Anton Karas koji je umro upravo na današnji dan 1985 godine. Priča o ovom bečliji koji je od kavanskog svirača postao jedan od najpopularnijih glazbenika čija se tema nalazila na mnogim top ljestvicama i koja se i dan dana čuje nalikuje tugaljivoj melodrami u kojoj Anton završava na kraju tamo gdje je i počeo. Ali to je već jedna druga priča koju ću ostaviti možda za dan njegovog rođenja, 7 srpnja 1906 godine.

Još usputno da pripomenem da se na današnji dan na britansku popularnu ljestvici , na prvu poziciju popela skladba“Imagine“ John Lennona i na toj poziciji ostala 4 tjedna. Pjesma je inače u jednoj anketi eminentnih stručnjaka proglašena za pjesmu dvadesetog stoljeća u kategoriji pjesama sa najboljim tekstom.

I još samo da vas podsjetim da je na današnji dan 1254 godine rođen istraživač i putopisac Marko Polo, za kojeg mnogi da ne kažem većina a gotovo svi Korčulani tvrde da se taj nemirni duh rodio na njihovome otoku. Neki idu tako daleko da znaju i kuću gdje se rodio a ima onih koji uporno tvrde da su poznavali babicu koja ga je porodila/ a koju on nije nikada cijepio protiv „svinjske gripe“. Valjda u ono vrijeme nije bilo svinja/ krmaka je oduvijek bilo/.

Godine 1894, na današnji dan poznati američki pronalazač Thomas Alve Edison je Washingtonskoj Kongresnoj knjižnici predao filmić nazvan „Snimka Kihanja“ načinjena Edisonovim Kinetoskopom, kako bi zaštitio autorska prava. Snimak je napravljen dva dana ranije i prikazuje stanovitog mistera Freda Otta koji pred kamerom kihne/ onda nije bio običaj staviti ruku ispred usta/. Snimak je bio toliko uvjerljiv da su mnogi gledatelji nakon kihanja dotičnom Ottu rekli“nazdravlje“

Godine 1972 , na današnji dan u luci Hing-konga vatra je progutala parobrod „Queen Elizabeth“, koji je više od trideset godina nosio titulu najvećeg broda.

I na kraju , moram se vratiti na početak. Eto pišem vam ja tako ovo što će neki pročitati, drugi odustati na pola teksta, treći već na početku zatvoriti portal kao da su na svršetku; tako to, i čujem poznati glas „golog kuhara“. Onako neobrijan pari mi se kao Clint Eastwood u filmu „Za šaku Dolara“ koji je upravo malo prije završio svoje sto i prvo repriziranje na našem malom TV ekranu, koji nam stalno servira staru hranu, to jest filmove. Doduše i opet sam ga gleda/ zatvorenih očiju/ jer mi je radnja dobro poznata,a kada zatvorim oči onda mi glazbe sjedne slađe, nego što je sijela „ledena princeza“ u fotelju. Razgalamio se čovjek / kao da mu je sarma zagorjela/ i baca drvlje i kamenje na sve osim na samoga sebe. Psuje policiju, što mu je pogledala u „avliju“, i kmeči . bolje reći cmizdri, kaže on bi bio prvi al' su drugi krivi. Iz arhiva mu izvlače neke radnje oko cestogradnje, a gdje ima dima ima i Holdinga…i tako u nekoliko navrata…ali se „smrtni neprijatelj žileta ne da“. Zna on da je napad najbolja odbrana. Nije on veslo sisa, dva se puta nasuka , kažu stan mu važniji nego bračna luka/ ne mislim na Luku pokajnika/. I tako to po onoj narodnoj reci mu prije nego ti reče, u taboru“sarme“ sve po receptu teče. I stvarno mi je dosta klaunovskog posla. Svako dobro želim krevetu se veselim . Sutra nova tema, o čemu, pojma nemam.

]

10.o1.2010.Na Današnji Dan



Sreo me poznanik, srdačno pozdravio, pitam ga je li ozdravio / bolovao je od kritizerstva/, on me odmjeri od glave do repa i ispali kao grom iz vedra neba, pita: da li ću i noćas , u sitne ure, pisat onu rubriku iz kulture. Odmah sam uočio da je zaljubljenih glazbe i filma. Klimnem pozitivno glavom/nemojte shvatiti da sam klimavac, dapače, što više/, a on me presiječe kao munja i lane/ premda više liči na jelena/: Pazi? Izborna je šutnja. Mogao bi ostati bez glasa. Ja odmah pozovem „Sveca“, smjestim ga u ćošak maloga ekrana i pozovem upomoć nebesa. Tako se to radi, kad te netko davi. Danas su mi uha na odmoru , misli na moru, usrid svita, najlipjega Splita /molim vas nemojte me optužiti kao lokal patriotu“. Znam napamet cijelog Mihanovića/. A u tome gradu, skupila se svita, da u tamu bace gospodara svitla. Ljudi ozbiljni u odjelima, tek što ne rone suze za pokojnikom. Pitam se što se zbilo, kažu umro je naš Ivo/ a ja se odmah sjetio da su ga još ljetos proglasili mrtvacom i čudim se kako to da ga sada sahranjuju/ Valjda je bio u frižideru, na ledu. Znači ja sam stigao na karmine, kroz ovu moju nerazumnu glavu sine. Eto što vam je život, „ništa vengo fantažija“ reka bi jedan ća lipo piva. A ja se odmah sjetih onih stihova/ doduše pripadaju prošlosti a evo primjenjuju se u sadašnjosti /ko' bi gore sad je dole/. A meni to nije ništa čudno, niti neobično, čak više vrlo simpatično. Ostavimo mi pokojnika ima on i drugih briga. A bogme ni majstor „sarma“ mirno ne spava. Naprtili na njega toliko grijeha da će , možda i njega ispovijedat. Ovisi što će biti u nedjelju/na mislim na Anu/. Čovjek se preobratio , crvenu knjižicu zamijenio katekizmom s njim pred vjernicima maše za glasove naše. A stara narodna mudrosnica / opet ja kod latina/, kaže. Čuvaj se onog tko mijenja stranke/ kao čarape/. Doduše ima i onih koji stranke mijenjaju a čarape ne. I tu mi sve nešto smrdi. I od nejasnoća vrvi. I ovog trenutka obuzme me šutnja.

Što se dogodilo na današnji dan, napisati ću, čim doznam. O da, sjetio sam se . Malo prije sam spomenuo šutnju a onda se sjetih jednog pjevača koji je šutio u dubokom snu, polubudan je mrmljao a budan se na pozornici iz petnih žila toliko derao, da su oni na drugom kraju grada mislili da nekoga deru/ mislim kožu, ne društvenu imovinu- sačuvaj Bože/, kao ono živ deran neoderan./ Pogledam u njegov dosje / s oznakom X , strogo povjerljivo/, povirim, i vidim da su sve optužbe /u vezi gubitka sluha slušatelja/ već odavno zastarjele/ kao neki sudski procesi naših „dužnosnika“/ koji su trebali ići na odsluženje sviranja klavira u zatvoreni prostor./. Godina je 1927. Oni koji su zaljubljeni u veliki filmski ekran znaju da će ta godina ostati zapisana velikim slovima u analima filma. Naime te godine progovorio je filmski ekran. Dogodilo se to u četvrtak 6 listopada, točno u 20 sati i 45 minuta u kazalištu braće Warner. Sretnici koji su dobili karte za premijeru prvog zvučnog filma“The Jazz Singers“ uzbuđeni su slušali kako crnom pastom / ili patinom/ za cipele sa filmskog ekrana, onda popularni pjevač, glumac i zabavljač Al Jolson upućuje gledateljima riječi“Vi niste ništa čuli do sada“. Urnebes je bio takav da su nesretnici, koji nisu uspjeli nabaviti kartu, izvan dvorane pomislili da se nešto ozbiljno događa u dvorani. A ustvari i jeste. Nijemi film jer progovorio, a time će mnogi do tada veliki glumci zašutjeti. Jer sada je pored glume i stasa vrlo važan postao i Glas. A svi nisu imali onakav kakvog su gledatelji očekivali i neočekivano su otpisani. A bilo je dosta peripetija oko snimanja tog filma. No o tome drugom prilikom/ možda šestog listopada, ako to dozvoli Božja volja, vi me onda podsjetite./ Tek toliko da vas obavijestim da tom velikom događaju, zamislite, nije nitko od braće Warner prisustvovao. Zašto? Pitanje je sada. No kako ću pisati o pjevaču koji se rodio upravo na današnji dan te „zvučne „godine, ne bih želio da me kritizirate da prelazim sa teme na temu / što mi nije navika,ja sam u tom pogledu sasvim stabilan/. Netko će primijetiti kao kuna/ rađe bih se usporedio sa švicarskim frankom/o španjolsko Franku imam vrlo loše mišljenje, neka mu Bog oprosti zbog nedužnih u Baskijskom gradu Guernici/. Revolucija u Portugalu ugušena, građanski rat u Kini bijesni, u Beču nemiri, a u Sovjetskom Savezu Staljin preuzima kormilo, ledolomac za Sibir vozi prekovremeno. Charles Lindberg preletio Atlantik sam poput lista, pronađena nova, mekša britva za električni aparat, a „Meso i Vrag“je prvi Hollywoodski film „Božanske „ Grete Garbo. Najboljim filmom proglašena su“Krila“. Na ceremoniji dodjele koja se je održala 16 svibnja 1929 godine/Vjerujte mi, bilo bi predugo za objašnjavanje, a naš pjevač je postao već nervozan/ u Roosevelt hotelu u Hollywoodu bilo je prisutno 250 uzvanika, dodjela je trajala četiri minute i dvadeseti dvije sekunde. Najviše nominacija imalo je „Sedmo nebo“-pet uz tri osvojena Oscara, najbolji film imao je dvije nominacije i stopostotni učinak. U prvoj godini dodijele Oscara od njih 15 dodijeljenih samo je jedan pripao ženi, glumici Janet Gaynor za film „Sedmo nebo“. Zanimljivo je i to da slavni Charlie Chaplin čiji je film „Cirkus“/ nema veze sa našim političkim cirkusom/ imao dvije nominacije ali nije osvojio Oscara/ i nikada nije /za taj film u kojem glumi nezaposlenog klauna koji dijeli sendvič s jahačicom konja u koju je potajno zaljubljen nagrađen sa specijalnim Oscarom kao priznanje za autorski rad/. Još samo da otpratimo na vječno počivalište slavnu američku plesačicu i koreografkinju Isadoru Duncan, koja je poginula u tragičnoj prometnoj nesreći. Poznata je i po tome što je bila udata za poznatog Ruskog pjesnika Sergeja Jesenjina, koji se tri godine kasnije ubio /1925, pišući ljubavne stihove vlastitom krvlju/

Konačno sam došao i do današnje glazbene legende JOHNNIE RAYA, rođenog upravo na današnji dan te značajne 1927 godine i koji će kada poraste postati poznati američki pjevač i skladatelj, zvijezda koja će se rado slušati u mnogim zemljama svijeta, i čija će pojava na bini izazivati val oduševljenja i padavice/ hoću reći u nesvijest i histerije/ O čupanju kosa i dlaka ne ću ni govoriti. To se zna. Ray će tokom karijere prodati na milijune gramofonskih ploča. Njegov uspjeh je to i veći ako se zna da je kao dijete oglušio, kasnije se sluh malo popravio ali je na vrhuncu slave morao nositi slušni aparat. Mnogi su zločesto primjećivali da se na pozornici dere upravo zbog toga što ne čuje samoga sebe. No, uspjeh je postigao upravo zahvaljujući tom kričavom glasu ali mora se priznati i neobično emocionalnom nastupu na pozornici. Po pozornici je radio kojekakve vratolomije a njegov nastup bio je kombinacija seksualnosti i gimnasticiranja. Postao je prvi koji je u ujedinio u jednoj osobi pjevača i sportaša, što će to mnogi kasniji pjevači obilno koristiti/ sjetimo se našeg prošlog gosta Adriana Chelentana“ ili samog kralja Elvisa Pelvisa/ može i Presleya/. Johnnie se nije skrivao da prekrije svoje emocije pa ga nije bilo rijetko slušati kako na bini plače kao kišna godina, jeca iz punog glasa, ako je pjesma bila tužna. Zato je naslijedio i mnoge pridjevke kao „princ naricanja“ , „plačljivko“,“sultan uzdisaja“ i da ne nabrajan, previše bi trajalo/ što ustvari i nije loše,dapače/. Inače je počeo sa glasovirom, prvi nastup imao sa 12 godina. Najprije se sladio sa gospelom i bluesom, a zarađivao za život u Detroitu svirajući i pjevajući po kabareima i noćnim klubovima. Kada je postao slavan snimao je i brojio zaradu. Glumio je i u nekoliko filmova. Ali nečiji uspjeh neki ne mogu mirno otrpjeti i u drugoj polovini pedesetih godina počele su one priče bez pokrića/ kao recimo obećanja što ih neki daju koji se Pantovčaku nadaju/kao da je Ray homoseksualac/ uostalom zamijenio je samo teze/, pa da se drogira, da ne plača ono što se dobiva besplatno…i tako to, što mu je zbog toga popularnost u Americi počela opadati/ manje zlo nego padati/, ali u Britaniji je bio i dalje rado slušan gost. Uz prve dvije stvari koje život kvare došao je i vjerni prijatelj gospodin „Maligani“, a on mu je ispraznio džepove i donio financijske probleme. I vratio se tamo gdje je i počeo , u noćne klubove u kojima život počinje kada većina ide na spavanje. Što i ne mora biti točno, jer evo na primjer većina od vas spava dok ja radim, a nisam u noćnom baru i dočekati ću vjerojatno Zoru ranu. Na divanu. Pokušao se vratiti na glazbenu scenu sa starim poznatim hitovima ali na njoj su već bili novi pjevači koji nisu imali milosti prema uzdisajima srednje-vječnog Johnniea. Od povratka nije ništa bilo, što više došao je prerani odlazak. Johnnie Ray je umro u subotu 24 veljače 1990 godine u 63-oj godini života i pridružio se putnicima koji su te godine išli istim putem kao što su Del Shannon, Sarah Vaughanm Xavier Cugat Greta Garbo, Ava Gardner…. Nakon smrti jedan kolumnist je napisao da je Ray bio nešto između Elvisa Presleya i Franka Sinatre,

Na američkoj popularnoj ljestvici Johnnie Ray je imao trideset hitova , od kojih jedan na prvoj poziciji. Bila je to pjesma „Cry“, koja se pojavila prvi put na američkoj popularnoj ljestvici 24 studenoga 1951 godine, da bi se 29 prosinca našla na prvoj poziciji i na njoj zadržala ridajući iz svega glasa jedanaest tjedana. Pjesmu je pjevao uz pratnju kvarteta The Four Lads. Pjesmu je prodao u zlatnoj nakladi. Prodao je još tri ploče u zlatnoj tiraži od kojih je najpoznatija ona pod naslovom „Just Walking In The Rain“, koja se 27 listopada popela na drugu poziciju američke popularne ljestvice i tamo se zadržala tjedan dana, a ploča je prodana u milijunskoj nakladi po cijeni od 15 dolara- prisjećam vas da su originalnu snimku napravili robijaši, grupa The Prisonaires 1953 godine za SUN kompaniju a ista se u toj verziji prodavala za nevjerojatnih 500 dolara. Uostalom morao je netko hraniti te osuđenike na dugotrajne, doživotne robije ili smrtne kazne. Spomenuo sam da je Ray bio jako popularan u Velikoj Britaniji, gdje je na njihovoj popularnoj ljestvici naslagao 29 hitova, od kojih su tri bila na prvoj poziciji a još devet među prvih deset. Pjesma „Šetamo po kiši“/ divno je šetati kada kiša rominja /, koja se na prvoj poziciji pojavila 12 listopada 1956 godine. I tu bih se oprostio od Raya , iako bih se o njemu mogla napisati jedna vrlo zanimljiva priča. Ali, to jednom drugom(ne)prilikom.

Često kada se odlučim da ću pisati i o drugim događajima koji su se dogodili na današnji dan , toliko se zanesem/ a uvijek sam trijezan, pa se ne mogu pravdati da sam bio pod utjecajem alkohola/, da pišem dok mi ne nestane papira u laptopu. Zato sada stavljam točku. Još ću samo napomenuti da se na današnji dan 1945 godine rodio i ROD STEWART, britanski pjevač i skladatelj koji je počeo sa grupom The Faces, nastavio sa The Five Dimensions, pridružio se skupini The Hoochie Coochie, transferiran u Steampacket grupu, posuđen Shotgun Express sastavu i odmarao sa čoporom Jeff Back Group. Konačno se odlučio i na solo karijeru i ispalo je da je to Rodu bio najpametniji potez. O njegovim uspjesima ću vam govoriti slijedeće godine ako Svevišnji drugačije ne odredi.

Još samo da spomenem malo šašnutog Jerry Lee Lewisa i njegovu pjesmu „Great Balls Of Fire“ sa kojom se on na današnji dan našao na prvoj poziciji britanske top ljestvice u trajanju od dva tjedna

Godine 1917 , na današnji datum, a bila je srijeda u Denveru je umro pukovnik William Frederic Cody „Buffalo Bill, jedan od najcjenjenijih ljudi „Divljeg zapada“. Bio je izviđač, poštanski jahač „Ponny Expressa“ i lovac na bizone. Ekolozi i ljubitelji životinja bi ga „isikli na papar“ kada kažem da je u samo 18 mjeseci ubio 4820 bizina/ buffala/ po čemu je dobio i nadimak. Kasnije je putovao sa kazalištem po svijetu .

I na kraju bio bih jako tužan kada ne bih spomenuo sjajnog pjesnika rođenog na današnji dan u Požegi 1902 godine Dobrišu Cesarića, pjesnika sutona, večeri, jeseni, bola i žudnje. Njegove pjesme gutaju naprosto generacije čitatelja osobito onih čija je duša veće od tijela/ neću reći ljepša, ali mogu tvrditi bar jednako lijepa/…

Moj prijatelju, mene više nema,

Al nisam samo zemlja, samo trava,

Jer knjiga ta, što držiš je u ruci,

Samo je dio mene koji spava.

I ko je čita- u život me budi,

Probudi me, i bit ću Tvoja java.

…………………………………………………..

Sav život moj u Tvojoj sad je ruci

Probudi me! Proživjet ćemo oba

Sve moje stihove zadržane sate

Sve sačuvane sne iz davnog doba.

Pred vratima života ja sam prosjak,

Čuj moje kucanje!Moj glas iz groba!

11.01.2010. Na Današnji Dan



Šutnja je zlato, kaže jedna narodna poslovica ,i nastavlja, onaj koji zna šutjeti uistinu je bogat. I zašto se hvatam stalno narodnih izreka kao pijan plota,a ne /kao oni na jednom biralištu iznad Klisa, koji je, ako niste znali, poznat po dobroj pečenoj janjetini/, šake. Druga pak/ malo kosooka/ izreka dolazi i dalekog Kita(ja)/što nema veze sa pjesmom u prozi/ i vrlo je precizna i bez suvišnog objašnjena: „Da si šutio bio bi –mudrac“/ iako svi koji šute i nisu baš mudraci, kao recimo onaj „veličnik“, koji je zastupajući narod u „visokom“domu, odmarao jezik. Zlobnici su govorili da je mozak odavno stavio u hladovinu/ naravno uz veliku mirovinu/. Recimo, jučer su budući „vrhovnici“ trebali biti primjer šutnje. Moš misliti. Kada sam pročitao da „Božji pastiri“ svoje stado tjeraju samo u jednu štalicu, jedva sam uhvatio misli da se ne razlete i odmah, iz istih stopa, žurno ili hitro, može i hitno ne posjete Svetog oca u Vatikanu i ne požale se na njegove pastire. Kada budu birali svoga Poglavara, to je druga stvar, ako i tu ne postoji predizborni tajac. Gong koji označava početak runde doznao je iz prve ruke da i druga strana ima svog vikača. I čemu sada šutnja kad je i slijepi vide. Tko je bolje“šutio“ u zadnja 24 sata/ nema veze sa poznatim tiskom/, najbolje će se čuti u -Ponoć nijemu. Svi će zaboraviti na štednju/ povećat će se potrošnja energije, da bude što toplije/ svi će biti budni, sutra na poslu mamurni/ja bih predložio da sutra bude ne radni dan/, nestrpljenje će u središnjicama doći do Klimaksa, tko će ostati mokre a tko uzdignute glave predvodeći slavlje, teško je sad reći, dok se još kutije otvaraju i glasovi odvajaju. Samo da se ne pridodaju. O mrtvima sve najbolje ali glasati ne mogu/ na glasačkoj znaju listi čak i mrtvi uskrsnuti/ I sada bi se tu zaustavio da mi gong ne zazvoni. A to znači mogući tehnički knock out. Kada sve bude jasno na kraju ću reći glasno, tko će sarmu jesti a tko učit strani jezik.

I molim vas čemu sva ova borba oko fotelja. A možeš ih jeftino kupiti u svakoj propaloj tvrtki. Eto čujem i gazda Perenovca ima financijskih problema/ ustvari tko ih nema/, uz one intimne još ga gnjave s time. Morati će možda prodati flotu, vozni park staviti na transfer, radnike na minimalac, možda, i na socijalac. I uvijek će mu ostati za džeparac. Iako je lonac prazan.

Zato je događaja na današnji dan/ ko na žabi dlaka/ pa ne znam čega da se prihvatim. A kada čovjek ne zna što će, najbolje je otići u „Whisky –A-Go-Go“. Zato moram malo vozit u rikverc. Danas do 1963 godine. A dobro znate, da sam oduvijek volio povijest/ naravno i profesorice, doduše ja sam imao profesora/, jer mi je ta učiteljica života znala često reći po kojoj da krenem cesti. Iako i ona zna biti nepouzdana, pa se na kraju čovjek pita, da li bi riječ vjerovati iz rječnika trebalo izbrisati. Sve bi lakše bilo; obećanje ne moraš održati, zadanu riječ zaboraviti i da ne nabrajam /a mogao bih do sudnjega dana/.

No vratimo se mi u 1963 godinu. Na prvi pogled običnu, ali na drugi vrlo kaotičnu. Bio je petak. Na križanju ulice Elm i Houston. Pred milijunskim TV auditorijem. Tri hica sa šestog kata obližnje zgrade pogodila su Johna Fitzgeralda Kennedya u vrat i glavu. Precizno./ i tu nam nitko ne može muljati, jer smo vidjeli vlastitim očima/. Tko je ispalio hice. Da li je to bio Lee Harvey Oswald ili netko drugi, a Lee postao žrtveno janje o tome se i danas vode rasprave i još je nejasno/ CIA potpuno zanjemila/. No ,sasvim je jasno i sigurno da je vlasnik noćnog kluba Jack Ruby pred TV kamerama uz gomilu policajaca sasuo u Oswalda sve što je bilo u redeniku pištolja. Da li iz ljubavi prema Kennedyju ili po nečijoj narudžbi i o tome se raspravlja. CIA ponovo šuti, dok američki crnci galame iz svega glasa tražeći građanska prava za obojene / čak molim vas i crni seljaci žele bijela građanska prava/. Svašta im pada na pamet! Njihov Matije Gubec zove se Martin Luther King. I nije iz Zagorja već iz Alabame. Gdje je i danju i noću sve crno od crnih stanovnika, kojima bijela policija puni zatvore. Kao zavod za zapošljavanje – nezaposlene, a u zavod se prijavio i nezaposleni John Profumo, koji je dobio nogu iz britanskog Parlamenta/an ti bogca reko bi moj poznanik Štef iz Gubčeva kraja, pa to me podsjeća na nešto svježe,domaće/, zbog nogu izvjesne manekenke Christie Keller, koje je dijelio s ruskim mornaričkim kapetanom Ivanovom. U krevetu su je punili tajnama, koje su iz nje kasnije iscurile.

Oko jedne žene se vrti i svemir a ona oko zemlje. Poručnica Valentina Terješkova je u svemiru a američke žene na ulicama, tvrdeći da se u Sovjetskom savezu više drži do žena nego u Americi, u kojoj su im osigurani svi kućni poslovi. Prema nebu poletio je i „pariški vrapčić“ u 48 godini života, nakon što se od pariških pločnika,preko kabarea i Moulin Rougea popela na samo Olimpiju, Edith Piaf. Čini se da je ta 1963 godina bila u znaku žena. Jer još jedno žensko čeljade je bilo u žiži interesa. Amerikanci su naprosto poludjeli za osmijehom Mona Lise, koja je iz Pariškog Louvrea stigla u posjetu Washingtonu i New Yorku, gdje ju je posjetilo oko dva milijuna ljudi pokušavajući odgonetnuti njen zagonetni pogled. Ustvari mnogi su najprije pokušavali doznati da li je to žensko ili možda muško čeljade. Jer kod Mona Lise moguće su obje opcije. Bar tako kažu, ako ne lažu.

U filmskom svijetu sve je u dominaciji britanske kinematografije. Najboljim filmom proglašen je Ton Jones/ i nema nikakve rodbinske veze s pjevačem, po životnom stilu, to je druga stvar/, koji je imao 10 nominacija za Oscara, osvojio 4 koliko i zanosna „Kleopatra“, po mnogima u najgorem filmu, ali tko je mogao odoljeti ljubičastookoj Elizabethy Taylor. Da su u komisiji za dodjelu Oscara sjedili nevjernici bilo je očigledno jer filmu „Kardinal“ koji je imao čak šest nominacija nisu dodijelili niti jedan golišavi kipić. Mnogi vjeruju zbog –golotinje. Slabo je prošla i „Ljubav sa strancem“, pet nominacija ni jedan pozlaćeni poljubac. Najbolji filmski song dolazi iz filma „Tatino nježno zdravlje“ i zove se „Call Me Irresponsible“ za koju je glazbu napisao James Van Heusen a stihove Sammy Cahn. Najbolji film sa neengleskog govornog područje bio je „Osam i pol“ Federica Fellinija. I sada vidite ovo, da čovjek ne može razumjeti vlastitim ušima. Napomenuo sam da je film „Cleopatra“ ocijenjen visokom ocjenom- katastrofalan. Malo sutra. Tko „šljivi“ stručnjake Akademije. Sluša se glas naroda/ zar je i to moguće; jest u zemlji Utopiji/. Dakle taj film koji je imao devet nominacija i četiri osvojena Oscara na kino blagajnama našao se na prvoj poziciji prema ostvarenoj zaradi na kino blagajnama. Te godine je od prodanih kino ulaznica utržio 26 milijuna dolara svojoj kompaniji 20th Century Fox. Ono, što je bilo najbolje i najvjernije u filmu bile su ljubavne scene prelijepe Cleopatre i njenog dilbera Mark Antonija kojeg je glumio tko drug do Richard Burton. Očevidci tvrde, navodno, da ih je redatelj filma Joseph L.Mankiewicz morao silom razdvajati dok su se ljubili/tko bi to rekao za Elizabethu, za ne povjerovati/.

U glazbi je bilo malo drugačije. Tu se nisu ljubili već samo držali za ruke. Ruke su odvajali samo kada su brojali novac. Naravno radi se o grupi The Beatles, koja je nakon što je osvojila svijet konačno pokorila i Ameriku. Na brzinu su prodali više od milijun ploča pjesme „Želim Te držati za ruku“. Što ne bi bilo nikakvo čudo/ mnogi naši „dužnosnici“ su još brže prodavali državna poduzeća, i tek se sada tu i tamo netko spomene/, ali kada se zna da je ploča u toj nakladi prodana i prije nego što je snimljena/ na „neviđeno“ onda to već spada u onu čuvenu knjigu rekorda/ doduše govore da su neki naši „siromasi“ uzimali proviziju, ne gledajući u vreće s dobivenim novcem/. Sve se vrača sve se plača, osim ako imaš imunitet. Tad si brate zaštićen kao nacionalni park sa svim svojim stanovnicima koji vole –med. Uz Beatlese tu je i /još uvijek živuća grupa/ „Kotrljajuće Kamenje“ i počinje prava utakmica između te dvije skupine, od dužine kosa do veličine usta. I dok se u Britaniji vodi žestoka borba tko će biti prvi ,u Americi je sve jasno. Los Angeles je postao prvi grad u Americi koji je otvorio stvarni disco club. Dogodilo se to u petak/eto vidite kako petak nekome može biti mati a drugome maćeha; ako ste pažljivo čitali znate o kome se radi/,upravo na današnji dan, 11 siječnja te za Kennedya pogubne godine, na Sunset Boulevaru je otvoren „diskač“ pod naslovom „Whiskey –A-Go-Go“. Vlasnik tog novog izuma bio je izvjesni Elmar Valentine, ranije policajac na ulicama Chichaga, koji je već imao ogromno iskustvo sa pijanim gostima. I tu osim što se pilo, treslo i plesalo , bilo je snimljeno i nekoliko albuma u živo, a kroz taj hram zabave prošlo su i neka kasnije slavna imena. Na profitu su bili svi osim novčanika posjetitelja. I dok je svjetleća reklama kluba, pozivala sve da dođu u klub i zabave se , na američkoj top ljestvici nalazila se pjesma pod naslovom „Go away little girl“, koja se prvi put pojavila na istoj 10 studenog 1962 godine da bi se danas spremala da sutra zasjedne na prvu poziciju i tamo ostane dva tjedna . Pjesmu je izvodio Sidney Leibowitz iz Brooklyna, ali širokim narodnim, slušateljskim masama poznatiji kao Lawrence Steve. Ta se ploča prodala u nakladi od preko milijun primjeraka po cijeni od 10 dolara a ista se našla i na prvoj poziciji AC ljestvice slušatelja šest tjedana. Pjesma je bila popularna i u spomenutom disco klubu u koji su mogli doći i maloljetnici , koji su konzumirali samo guste voćne sokove/ da ne bi rekla bi moja pokojna baba Ana/

Spomenuti ću još SLIM HARPOS rođenog na današnji dan 1924 godine, američkog bluesmana, koji ustvari i nije bio Slim već James a nije bio ni Harpo već Moore. Zašto je čovjek mijenjao ime nije mi jasno , kada se meni osobno više sviđa njegovo krsno ime. Ali kod bluesmana sve je moguće. Ustvari prema njima blues je ustvari život Njegov najveći hit na američkoj popularnoj ljestvici zvao se“Rainin' in my heart“/ vrlo znakoviti naslov ovoga trena dok pišem/ a pjesma se našla u svibnju 1961 godine na 34-oj poziciji spomenute ljestvice.

Još bih moga spomenuti i pjesmu „Singing The blues“ o kojoj je već bilo nešto pisano a koja se našla na današnji dan na prvoj poziciji britanske popularne ljestvice u trajanju od tjedan dana i u izvedbi britanskog rokera Tommy Steelea.

A na današnji dan 1922 godine po prvi put je dan Insulin pacijentu koji boluje od šećerne bolesti . Bio je to četrnaestogodišnji dječak Leonard Thumpson koji je uz terapiju nastavio normalan život.

U Newyorškom „Radio City Music Hallu“, na današnji dan 1933 godine, u zgradi Rockenfellerova Centra, prikazan je film“Gorki čaj generala Yena“ i tako je golema dvorana pretvorena u kino sa 6.200 mjesta, oduzevši titulu najvećeg kina na svijetu dotadašnjem prvaku, pariškom „Gaumont Palaceu“, koji je mogao ugostiti 6000 gledatelja.

I evo jedne najnovije vijesti, karakteristične za ovo zimsko doba. Na današnji dan 1962 godine, snježna lavina obrušila se niz planine Anda u Peruu i izbrisala selo i sa njime oko tri tisuće ljudi.

I na kraju što reći. Čuli smo sve. Operimo zube i poći leći. Otresimo se od „šporkice“ rečene u „igri“ i pogledajmo u ono što netko ne vidi. Skupljam dojmove za slijedeće brojeve. O Alki sam govorio , to se i dogodilo, pripetavanje prošlo ,hrana se neće bacit ,samo će teško na želudac pasti. Ljudi se čude, posebno oni iz grude/ mislim rodne/,ne trebaju suze ako će biti bolje , kad čovjek ruku pruža ne treba riječ gruba. Sportski je znati poraz prihvatiti, igru završiti bez faula, ma kakva bila. Sarmu ću i dalje jesti , engleske riječi plesti, punom će parom radit, pravdu i zakon tražit. Ne treba se bojati onog što svima donosi spokoj, doduše nekima sne nemirne , što će pokazati buduće vrijeme.