Re: Na današnji dan

by Doc 19.02.10 23:01

20.02.2010. Na Današnji Dan

Da se dobro ne piše čovječanstvu i da su iz Pandorine kutije pušteni vjetrovi zla i rata, konačno se i potvrdilo, kada je početkom te 1937 godine, Austrija proglasila amnestiju za sve naciste. Zlo je bilo legalizirano, a konačno potvrđeno, kada su 26 travnja te godine, nacistički bombarderi uništili baskijski gradić Guernicu. Njih 43 iz njemačke legije „Kondor“ presudilo je za preko tisuću ljudi, uglavnom civila, a Picassa nadahnula da stvori jednu od najslavnijih slika. Nacisti ne miruju ni na moru. Njemačka flota bombardira španjolsku luku ALMERIU. Franco zauzima Bilbao. Vrijeme je to krvavog španjolskog rata. U Sovjetskom Savezu to je vrijeme strahovlade bačuške Staljina, a na svojim glavama je to osjetilo 12 ruskih generala. Ostali su bez glava. I na dalekom istoku je kao u kotlu, ispod kojeg vatru lože japanci, a kuhaju se kinezi, koje su prethodno kosooki susjedi isjeckali. Da ih lakše provare. Ono, što nisu učinili neljudi: nacisti i fašisti i samuraji, dokrajčila je vatra, koja je u jednoj teksaškoj školi progutala pet stotina ljudskih života. Iz zrakoplovstva dolazi vijest, da je čuvena američka avijatičarka Amelia Earhart , prva žena, koja je sama preletjela Atlantik 1932 godine, nestala negdje u zraku. Dali se negdje konačno skrasila na zemlji ili moru do danas nije otkriveno. Zato se zna vječno počivalište , jednog od najvećih američkih skladatelja Georga Gershwina. Još samo da napomenem, da je te 1937 godine Italija istupila iz Lige naroda, ali je zato Egipat ušao u nju. Nacisti otvorili koncentracijski logor Buchenwald, a Sudetski Nijemci bune se u čehoslovačkoj. Kažu ugroženi. Čita se fantastični roman J.R.R.Tolkinea „Hobit“, a ljubitelji proze listaju po romanu „Imati i Nemati“ Ernesta Hemingwaya. Najboljim filmom te godine proglašen je „Život Emila Zole“, filma koji je imao deset nominacija a ostvario tri. Najboljim filmskim songom proglašena je pjesma „Sweet Leilani“ iz filma „Waikiki Vjenčanje“ koju je skladao Harry Owens. Specijalnu nagradu dobio je Mack Sennett, za trajni doprinos tehnikama filmske komedije. Taj majstor zabave otkrio je gotovo sve zvijezde ere nijemog filma.

A te godine upravo na današnji dan 20 veljače u talijanskom gradu meda rođen je GEORGIO GUIDI, koji će se kada poraste proslaviti pod svojim američkim imenom JOHNNY DORELI. Sa takvim imenom lakše se mogao probijati na novom kontinentu kada je prešao preko Velike bare.. U Americi je počeo pjevačku karijeru imitirajući onda najpopularnijeg pjevača Frank Sinatru. No, kako amerikancima , nije bio potreban još jedan Sinatra, pored onog pravog, Johnny se 1956 godine vratio u Italiju i tamo nastavio pjevati. Najprije se pojavljivao na festivalu u Gradu cvijeće i pjesme San Remu, a tko je u pedesetim godinama pjevao u San Remu mogao je računati na uspjeh i bogatu karijeru. Tako je bilo i sa Dorelyjem. Brzo se penjao po ljestvici popularnosti da bi se ni kriv ni dužan našao i na samome vrhu među ondašnjom elitom iz svijeta talijanske kancone. U ono vrijeme , kada turizam i nije bio tako razvijen i popularan kao danas kada svi hrle na neka mjesta koja su lošija od onih iz kojih hrle, no važno je reći da je bio na skijanju u inozemstvu, iako mu pred nosom stoji neko naše skijalište ljepše a i jeftinije. Ali, to je u prirodi vrsta nazvane Homo Sapiens. I tako se talijani u tim godinama i svoju popularnu glazbu stavili u službu turizma , reklamirajući neka svoja poznata ljetovališta, pa su se čule pjesme o Capriju, Pa onda“Vrati se u Sorrento“, „Arrivederci Roma“, pa onda po festivalu i pjesmi poznatom San Remu. I da dalje ne postanem predavač zemljopisa. Godine 1958 , naš današnji slavljenik Johnny Dorelli imao je također jedan veliki hit koji je govorio o besmrtnoj „ljetnoj“ ljubavi u jednom malom gradiću i koja se zvala „Ljubav u Portofinu“. Za one koji se ne sjećaju tu su pjesmu mogli čuti u jednoj emisiji našeg malog mista u izvedbi sjajne Dalide.

Na današnji dan 1959 godine na britanskoj popularnoj ljestvici u trajanju od četiri tjedna na prvoj poziciji našla se je sjajna Shirley Bassey sa pjesmom „As I Love You“.

Pet godina kasnije , 1964 na britanskoj popularnoj ljestvici, na današnji dan , na prvoj poziciji bila je pjesma „Diane# u izvedbi sastava Bachelors. Pjesma je bila na prvoj poziciji tjedan dana. Treba reći da se ta pjesma prvi puta našla na američkoj popularnoj ljestvici 1928 godine i da je poznata i pod naslovom „Diane(I'm In Heaven When I See You Smile“ ili kako bi preveo moj susjed Jure „U nebu sam kada Ti vidim osmjeh“/pazite ispred koga se smijete/. Te 1928 pjesma je bila još u dva navrata na američkoj pop ljestvici, jednom u izvedbi Nathan Glantza-19-ta pozicija i dugi put u obradi Franklyn baura- 20 mjesto.

Na današnji dan 1838 godine Samuel Finley Breese Morse, američki fizičar i slikar , izumitelj telegrafa , demonstrirao je svoj aparat kojim se moglo uputiti šifrirane brzojave na veće udaljenosti . Izumio je i posebnu Morseovu abecedu, sustav kratkih i dugih signala, koji u obliku točkica i crtica predočuju pojedina slova Bio je profesor prirodnih znanosti na Yale koledžu u New Havenu.

Oduvijek su glazbene i filmske zvijezde voljele mijenjati bračne luke. Naravno od te „pošlice2 nije bio imun ni američki pjevač i glumac Eddie Fisher koji je na današnji dan 1959 godine podnio zahtjev za rastavu braka od supruge, glumice i pjevačice Debbie Reynolds, kako bi mogao postati novi muž i uploviti u bračnu luku s Elizabrth Taylor. Liz i Eddie su postali nerazdvojni, nakon, što je Elizabeth nekoliko mjeseci prije posjetila Fisherov koncert u „Tropicani“ u Las Vegasu. Oni, koji su dobro poznavali ljubičasto-oku ljepoticu Liz, odmah su se zapitali, tko će zamijeniti eddia u sljedećoj bračnoj etapi zavodljive Kleopatre. Naravno, nisu pogriješili.

Godine 1974 Cherm je nakon devet godina braka sa Sonny Bonom podnijela molbu za rastavu braka njihov veliki hit od 21 kolovoza 1965 godine mogli bismo prevesti i sa „Baš sam Te zeznula“, jer je to baš pjevala Cher te godine, kad je nedugo nakon molbe za rastavu, podnijela i zahtjev za alimentacijom. Bilo je to naravno prije nego je postala uspješna samostalna pjevačica i glumica.

OPROŠTAJ

Noć duboka. Zimska. Bijeli ljiljani na oknima. Bez mirisa. Svjetlost probija tamu. Srebro hladno na ležaju-čeka. Naši putovi neproračunati…nevidljivi…neuhvatljivi…unaprijed izgubljeni. Harmonija u zraku odiše čeznutljivom bojom Tvoga lica. Stazama otuđenosti, povratak pije pelin. Guši u vlastitoj krvi…gori u plamenu nabujale strasti…nestaje odakle je i došao. Uzvišene riječi su postale nerazumljive; teške poput kamena., gorče od svih prevara. Sjevarac nariče umjesto mene. Niz usnuli mir koraca večer. Crnu koprenu stavila preko lica da sakrije suze. Bol u krvi. Vrisak u pogledu. Kajanje zbog grijeha nenapravljenog.

Vrijeme sumorno. Razapeto između danas i sutra …utonulo u nevjericu. Sumnja se uzdigla iznad zvonika. Između Tebe i mene u Tebi. Nepomičnost grabi velikim zalogajom dva srca. Dvije svjetlosti u nama. Ugašene.

Oprost se pritajio iznad uzglavlja grijeha i vrline. Pokazuje prstom na mrtvo polje. Hladno i sumorno. Obasjano blijedim sjajem Prolaznosti. Mir se rasuo po hladnim laticama Oproštajnog sna.

Noć izmiče ispod trepavica. Traži Te tamo gdje sam te našao. Gubeći Te zauvijek u samome sebi. Oproštena od svih grijeha ležiš u vrlini Razbuđena.

Noć duboka. Zimska. Nijema. Naslonjena na Odar i Opijelo.

Neznani bol, isplakan,uvučen u mjesečeve pramenove, proljeva se tišinom ove noći nedodirnute usnama nit isplakane suzama, Treperi kao smrtna svijeća i gasi se uz sjetni i bolni uzdisaj. U buri jedne samotničke noći. Obavijene šutnjom…nedorečenom.“

VITAE SUMMA BREVIS SPEM NOS VETAT INCOHARE LONGUM…..Krata život brani nam gajiti dugu nadu…./ riječi su mog prijatelja Horatiusa Flaccusa. A to je život potvrdio bezbroj puta.

A ja ću vam danas potvrditi samo ono, što sam već nagovijestio. Polako ću skraćivati tekstove, što će vjerujem neki zdušno pozdraviti, drugima će biti sve jedno, jer i onako ne čitaju ili bar ne sve, neki čitaju ali nastoje ne zapamtiti. Doduše ima i onih koji vole pročitati. Vas , odnosno njih mi je najžalije. No imati ćete svakoga dana po nekoliko natuknica , toliko da ćete biti upućeni o nekim važnim i manje važnim događajima tog dana. Vjerujem da ćete razumjeti moju odluku. Uistinu sam sve podredio ovom forumu, a imam još toliko planova ispred sebe, i sjetim se svog prijatelja Horacija. Kada budem imao više vremena onda će i tekst biti bogatiji podacima i nekim nepoznatim detaljima , koje sakupljam kao što je sakupljala proso Pepeljuga. Dobro se odmoriti vi koji naporno radite, vi koji ništa ne radite ovaj vikend posvetite odmoru…ne znam , što da poželim onima koji se u vrijeme vikenda zapravo najviše i narade. Sa njima uistinu iskreno suosjećam . Pčele radilice

by Blue Shadow 20.02.10 12:48

by Doc 20.02.10 23:21

21.02.2010. Na Današnji Dan

Godina je 1933. Kaplar iz Prvog svjetskog rata Adolf Hitler unaprjeđen je u Njemačkog kancelara i odmah u svom nadahnutom govoru u Berlinu, napao demokraciju, koja kvari zdravu njemačku mladež, tako da misle svojom glavom , a ne njegovom Hitlerovskom, u kojoj već ima plan , kako da uništi demokraciju, a s njome i tisuće mladih Nijemaca.

Gori i zgrada Reichstaga. Optužen je mladi Nizozemac Marinus van der Lubbe. Herman Goering ide korak dalje, optužuje komunističku partiju i odmah prijeti. Sve komuniste ubiti. Ustvari,mnogi misle da su sami nacisti podmetnuli požar, koji je Hitleru pomogao da ozakoni ograničenje osobnih sloboda. Tog utorka,kada je izgorjela zgrada Reichstagea, ljevičarski dramatičar Bertolt Brechr , napustio je dobrovoljno Njemačku i otišao u izgnanstvo u znak protesta protiv nacizma i tako se pridružio piscu Heinrichu Mannu, koji je par dana ranije, iz istih razloga napustio Prusku Akademiju Umjetnosti. Nacisti su naprotiv bili ludo zaljubljeni u opisanu riječ, što se pokazalo i na berlinskom trgu Opera, kada su na velikoj lomači spalili na tisuće knjiga, navodno“protunjemačkih“. Kao pravi inkvizitori i „kulturni“ deratizatori. Počeo je i lov na vještice- komuniste, židove i druge političke protivnike. Konačno je i posljednji čavao zakucan u lijes slobode i demokracije.

Godina 1933 bila je Hitlerova godina, godina njegovog sjaja a sumraka budućnosti čovječanstva. I dok su u Njemačkoj nacisti zabranili sve političke stranke u SAD je dozvoljeno točenje alkohola, ukinuta je prohibicija. I na dalekom Istoku , rat je sve bliže stvarnosti. I opet glavnu ulogu u mirolomstvu ima zemlja , gdje sunce izlazi a ljudska savjest zalazi- Japanu. Sve , što se nalazi sjeverno od Kineskoga zida, više ne pripada vlasniku Kini već osvajaču Japanu. A da ljudi iz osvojenih zemalja ne bi lutali, otvaraju se za njih stacionari. Gdje im je sve besplatno. Čak i plinske komore. U ponedjeljak 20 ožujka , te 1933 godine , nacisti su otvorili prvi koncentracioni logor u Dachau.. U prvo vrijeme za nezbrinute Židove, o čijim su bankovnim računima, sada oni, Bogom dani „superljudi“ preuzeli brigu. Novac mora kolati, pa makar bio i vlasništvo „niže“ Židovske rase.

I dok mali kaplar ne voli ljude, veliki King Kong , gorila, naprosto je slijep od ljubavi za jednom ljepoticom iz ljudske vrste. Publika u kino dvoranama, ostajala je bez daha, od užasa, gledajući, kako ta grdosija nježno drži Fay Wray i pokazuje joj panoramu New Yorka. Za snimanje su korišteni specijalni efekti. I još jedna ljepotica je zadivila svoje obožavatelje. Bila je to „Božanska „ Greta Garbo u filmu „Kraljica Kristina“. Ipak najveći dio, muške, kino publike je uživao u filmu „Crvena Prašina“, u kojem je igrala 22-godišnja platinasta plavuša Jean Harlow, prva Hollywoodska „Božica sexa“ na ekranu. A da nije nikakva svetica, jasno je pokazala „vampiruša“ Mea West u filmu s adekvatnim naslovom „I'm No Angel“-„Nisam Anđeo“, a bogme nije to bio ni njezin partner Cary Grant. To , međutim francusku publiku nije smetalo, bili su naprosto opčinjeni s tim ženskim antikristom na ekranu i u kino dvorane hrlili poput pčela na med- i ateisti i vjernici. Najboljim filmom te godine proglašen je naslov „Kavalkada“, koji je imao četiri nominacije i tri osvojena Oscara.oscara u kategoriji najbolje glumice osvojila je Katharine Hepburn, ali ga te večeri nije uzela u ruke iz sasvim banalnog razloga, naime katica je naprosto zakasnila na ceremoniju dodjele. Oscara za najbolji zvuk dobio je film „Zbogom oružje“

Te , po ljudski rod nevesele godine čita se roman „Nitko i ništa u Parizu i Londonu“ Georgea Orwella, a svjetskim radio valovima plove hitovi „Smoke gets In Your Eyes“- „Dim u Tvojim Očima“, pjesma koja se popela na američku popularnu ljestvicu 9 prosinca 1933 godine, da bi se 20 siječnja 1934 godine našla na prvoj poziciji i na tom se mjestu zadržala šest tjedana. Pjesma je poznata i pod naslovom „When Your Heart's On Fire“, a izvodio ju je orkestar Paul Whitemana. A one, koji ne znaju treba reći da se ista pojavila u Broadwayskom mjuziklu „Roberta“, čija se premijera održala u The New Amsterdam Theatru u New Yorku 18. studenog 1933 godine, a mjuzikl je bio temeljen na knjizi Alice Duer Miller „Gowns By Roberta“. Djelo je bilo u dva navrata i filmovano, prvi out 1935 godine u kojem su glumili Irene Dunn, Fred Astaire i Ginger Rogers, i drugi put pod naslovom „Lovely To Look At“ sa Howardom Keelom, Kathryn Grayson i Ann Miller. Popularna je bila i pjesma „Stormy Weather“, pjesma koja se samo te 1933 godine našla na američkoj popularnoj ljestvici u pet navrata. Najuspješniji je bio orkestar Leo Reismana i njegov vokal Harold Arlen , koji su se 22 travnja te godine popeli na prvu poziciju i na tom se mjestu zadržali osam tjedana. Prvu poziciju s tom pjesmom postigla je te godine i Ethel Waters, koja se na prvom mjestu pojavila 17 lipnja te godine. Pjesma ima još i naslov „Keeps Rainin' All The Time“. Guy Lombardo je s pjesmom bio na drugoj, Duke Ellington na četvrtoj a Ted lewis na šestoj poziciji. Ali i to nije sve o toj pjesmi.

Eto, u takvim prilikama i neprilikama , u utorak, na današnji datum 21 veljače 1933 godine rođena je sjajna crna pjevačica EUNICE WAYMON, koja će slavu i popularnost postići pod imenom NINA SIMONE. Rođena je u malom gradiću Tyronu, u Sjevernoj Karolini. Bila je šesto od ukupno osmero djece svojih, naravno, siromašnih roditelja. Već kao djevojčica pokazivala izuzetnu nadarenost za glazbu, pa tako već sa četiri godine svira glasovir, u sedmoj je već naučila orgulje, a njezin nadprosječni glazbeni talent nije ostao nezamijećen njezinoj učiteljici glazbenoga odgoja, izvjesnoj gospođi Lorens Mazanovich te ju je počela besplatno podučavati klasičnoj glazbi. Kasnije se upisala na studij Glazbene škole. A onda je jednog dugog toplog ljeta/ nema veze sa Ben Quikom/, kada je dotična gospođa Mazanovich otputovala u Evropu,/vjerojatno u posijetu rođacima na Balkan/, njena crna učenica pojavila se na vratima jednog noćnog kluba. Uskoro i iza vrata. Da ta „strašna“ vijest ne bi stigla do ušiju gospođe Mazanovich, ali i njezinih roditelja, mal Eunice mijenja ime u Nina Simone. Godine 1959 postiže veliki uspjeh sa Gershwinovom skladbom „I Loves You Porggy“, s kojom se 3 kolovoza 1959 godine prvi puta pojavljuje na američkoj popularnoj ljestvici da bi 5 listopada dospjela do najviše, osamnaeste pozicije i na njoj ostala tjedan dana. Pjesma je ušla u dvoranu slavnih Grammya Ploča se prodavala po cijeni od 15 dolara, a dolazi, kako vam je poznato iz crne opere „Porggy and bess“ Georgea Gershwina, ali je u toj operi udjela imao i njegov brat Ira , te DuBose Heyward. Ubrzo Nina Simone potpisuje ugovor za diskografsku kompaniju RCA, a u toku šezdesetih godina snimila je još priličan broj ploča od kojih se šest našlo na američkoj popularnoj ljestvici. Na R&B ljestvici imala je sedam pjesama, a spomenuta pjesma „I oves You Porggy“ na ovoj se ljestvici domogla druge pozicije u trajanju od tjedan dana. Muđu popularnim pjesmama tu su još „Gin House Blues“, „Forbidden Fruit“, „ Don't Let Me Misunderstood“. Tokom godina Nina Simone je postala istinska svjetska zvijezda. Snimala je već poznate i popularne skladbe ali i neke koje je sama stvorila . Njezine pjesme teško je svrstati u bilo koju kategoriju. Nije to ni jazz,, ni pop , ni rock. Ni blues. To je naprosto bio stil i način njezinog shvaćanja glazbe i posebnost njezinih interpretacije. Nikada nije zvučala isto, a njeni nastupi nisu nikada slušatelje ostavljali hladnima. Jedni su je voljeli i tepali joj „Anđeo“ , drugi je nisu voljeli iz njima samo poznatih razlog i zvali su je podrugljivo „vještica“ Popularnost je stekla i učvrstila u šezdesetim godinama a onda je odjednom zaplivala u političke vode, uključujući se aktivno u borbu za crnačka građanska prava, ali i za prava svih obojenih. Postala je pravi borac i umjesto notama sada je gađala sa riječima. A dobro nam je poznato kako riječi mogu biti ubojitije od bilo kojeg oružja. Pucala je po nepravdi i nejednakosti među ljudima, ciljala na rasizam. Iz početka tiho, potom glasnije da bi se na kraku žestoko suprotstavljala onima koji su još uvijek bili u vremenu plantaža pamuka i crnim robljem. Njeni koncerti postali su nepredvidljivi, nikada se nije znalo što će na njima Nina raditi, da li će samo pjevati , da li pjevati i držati govore ili će se sve pretvoriti u žestoki politički skup u kojem nije štedjela riječi za dokaže ispravnost onog za što se zalagala. Bila je stalna opasnost da njeni slušatelji ne postanu i njeni sljedbenici i da se koncert umjesto sa aplauzima ne završi sa prosvjedima i demonstracijama gdje bi i sigurnosne snage imale pune ruke posla. Ili palice. Od njenih nastupa su se bojali ne samo vlast već i svi koji su imali bilo kakav kontakt sa njome. I kazna je stigla. Kompanije nisu htjele potpisivati ugovore sa njome, na radio i ispred TV kamera je nisu više zvali, da bi se sredinom sedamdesetih potpuno povukla sa blještavih pozornica show buisnessa. Gotovo da se je izgubila u tom mraku „demokracije“. I ponovo se pokazalo točnim nepisano pravilo da možeš o svemu govoriti samo ne o vladajućoj kasti. Gotovo da to pravilo važi za sav svijet, pa i onaj koji se lupa u prsa ističući demokraciju i pravo na slobodnu riječ kao sveto pismo. Možda je jedini izuzetak Hyde park u Londonu. No, i tu su mnogi skeptični, jer su i u taj park ponekada znali zalutati „Bobbyji“, a i oni koji su tu govorili mogli su biti sigurni samo dok se nalaze u tom parku. Kada iziđu iz njega završe u njemu- iza rešetaka. Nina Simone je na svojoj crnoj koži osjetila sav bijes bijelih gospodara. Kasnije se povremeno vračala na scenu ali vrijeme uspjeha je bilo daleko iza nje. Šteta jer bila je sjajna pjevačica. Od četrdesetak ploča koje je snimila, samo nekoliko se našlo na američkoj popularnoj ljestvici. Nina Simone je umrla 21 travnja 2003 godine u sedamdesetoj godini života. I ostala zapamćena i zabilježena u glazbenim enciklopedijama ali i na radio valovima. Ne baš prečesto, ali ipak povremeno, posebno u nekim specijaliziranim emisijama, recimo o jazzu. Na kraju svakako trebamo spomenuti njezinu pjesmu „Ma Baby Just Cares For Me“ s kojom se je u listopadu 1987 godine pojavila na petoj poziciji britanske popularne ljestvice.

Na današnji dan 1963 godine ,na prvoj poziciji britanske popularne ljestvice našla se pjesma „Wayward Wind“ u izvedbi Frank Ifielda i na tom mjestu se zadržala tri tjedna . Treba reći da se ova pjesma prvi puta našla na američkoj popularnoj ljestvici 28 travnja 1956 godine te da je na kraju dospjela do prve pozicije na kojoj se zadržala osam tjedana. Ploča je prodana u zlatnoj nakladi po cijeni od 25 dolara. Pjesmu je izvodila Gogi Grant.

Godine 1987 na današnji dan na prvoj poziciji britanske popularne ljestvice nalazila se je pjesma“ Stand by me“ u izvedbi Ben E.Kinga, i tamo se zadržala tri tjedna. Treba reći da se ova pjesma našla u čak devet različitih obrada na američkoj popularnoj ljestvici. prvi puta 1961 godine, na četvrtoj poziciji u izvedbi Ben E. Kinga. Isti pjevač se je s ovom pjesmom pojavio još jednom na popularnoj ljestvici 25 godina kasnije, 1986, tada na devetoj poziciji.

Godine 1893 ,na današnji dan, rođen Andres Segovia znameniti španjolski gitarist, pionir tehnike klasične gitare. Dugo je vladao svjetskom gitarističkom scenom. Odsvirao je čitav opus klasične literature za gitaru, te više novih djela. Mnogi su mu skladatelji posvećivali skladbe, poput Turine, Roussela……I sam je skladao manja djela za svoj instrument. Mro je 1987 godine.

Na današnji dan 1912 godine probijen je u Švicarskoj tunel u brdu Jungfran , na visini 3457 metara i u duljini od deset kilometara, tada pravo tehničko čudo.

Godine 1951. , klasik Davida Leana „Oliver Twist“ doživio američku premijeru nakon tri godine zabrane.

Na današnji dan 1916 godine započela je jedna od najstrašnijih bitaka Prvog svjetskog rata, bitka kod Verduna, na rijeci Meuse. Nijemci su opsadom Verduna htjeli iscrpsti Francusku i primorati je na predaju, uvjereni da je zemlja već na rubu izdržljivosti. Borbe su trajale sedam mjeseci. Gubici su za ono doba bili strašni. Računa se da je sa Njemačke i Francuske strane bilo po pola milijuna mrtvih i ranjenih. Bitka je počela jednim slučajnim bombardiranjem od strane njemačke artiljerije.

Godine 1970, na današnji dan na vrh britanske pop ljestvice ušao je jedan album koji je zaista ostavio traga u glazbi. Bio je to album „Bridge Over Troubled water“ Simona & Garafunkla. Na prvom mjestu albuma se zadržao 12 tjedana, a među najboljih deset ostao je još 41 tjedan. Zanimljivo je da su se na vrh vračali još sedam puta do kraja 1972 godine.. takav se uspjeh ogledao i u prodajnoj mreži. Naslovna je pjesma nagrađena već nakon pet dana od realizacije. Osvojila je i tri Grammy nagrade: za pjesmu, ploču i album godine. Pjesma se na američkoj popularnoj ljestvici pojavila prvi put 7 veljače te godine , da bi se 28 veljače našla i na samoj prvoj poziciji, na kojoj se zadržala šest tjedana. Prodana je u zlatnoj nakladi po cijeni od sedam dolara, a našla se je i na prvoj poziciji AC ljestvice slušatelja, u trajanju od šest tjedana. Pjesma je osvojila mnogobrojna priznanja. Na HRH ljestvici zauzela je 27 mjesto; Uvedena je u Dvoranu Slavnih Grammya; U Dvoranu Slavnih R&R; Na ljestvici magazina Rolling Stones RS500 zauzima 156 poziciju; na RIAA ljestvici je na 79-om mjestu i na BMI je na 18-toj poziciji. Ali, i to nije sve.

Na današnji dan 1984 godine umro ruski književnik -Nobelovac, Mihail Šolohov, pisac „Tihog Dona“ i „Uzorane Ledine“, naravno među inim.

A za one kojima riječ se spusti poput mjesečeve zrake na uspavanu sanjalačku dušu evo i pjesme iz jedne od mojih zbirki pod naslovom .

AKO TE…

Ako Te budem sreo u snovima

Noću i danju tražit ću te svuda

Dok titra zadnja iskra srca

Il' blijesak zjene ugasi mi tmina.

Ako me ikada san odvede k Tebi

Na krilima vjetra donijet ću Ti sreću,

Razigrano proljeće , cvjetove u ruci

Trenutak i vječnost, mirise u duši.

Ako li Te sretnem ikada u javi

Ljubav ću prosuti kao oblak kišu,

Uz Tebe drhtati, vrelu lavu liti

I bol i radosti sa usana piti.

Odeš li ikada od mene

Mislit' na Te do zadnjeg ću sata,

U meni će trajat' , bol, sjeta i rana

Voljet' ću Te vječno tugom i suzama.

I kada nas jednom gusti mrak zagrli

Moje hladne usne mrtvu će Te ljubit,

Dok samoća spava, a tišina šuti

Vječno, poput smrti, živjet ćeš u duši.

VITA HUMANA PROPE UTI FERRUM EST. SI EXERCEAS , CONTERITUR; SI NON EXERCEAS, TAMEN ROBIGO INTERFICIT….Ljudski je život kao mač. Ako ga upotrebljavaš istroši se, ako ga ne upotrebljavaš, ipak ga izjede rđa. Sada se treba odlučiti što napraviti. Korisnijega je upotrijebiti i ostaviti neki trag svjetlosti iza sebe.

A ispred sebe imate opet drugi dio „Rata i mira“. Stvarno vam se divim ako imate strpljenja ovo čitati. Kada je meni dugo pisati kako je tek vama čitati. Sva sreća da se ovaj tekst može početi čitati sa bilo kojeg mjesta. Ako želite znati vrijeme događanja onda to nalazite u „glavi“. One koje više zanimaju detalji neka otkriju trbuh i otuda počnu. One koje zanima konačnost počinju čitati od repa, ili ispod repa. One , koje ovo ne zanima i ne znaju da ova rubrika i postoji. S obzirom da je sutra nedjelja dan odmora možete malo duže ostati noćas i pročitati. Sutra se naspavajte. I tu bi završio, da me nije pomalo zatekla vijest da su našli neki „geg“ i kod novog gazde. Uvijek ima onih koji traže dlaku u jajetu, što je često nesigurno. Mnogo je sigurnije ako budu tražili jaja među dlakama, u ruci će tada imati čvrste dokaze, bez dilema. Čujem da se i plače smanjuju. Eto, gospon „Sarma“ osto bez tri Starca/ skraćenica od Starčević/. Dalo bi se mnogo pisat o prljavoj strani lica. Naše zvijezde sa estrade pune smećem prazne glave. Čovjek ne zna što da misli o toj infantilnoj psihi. Nives ima novu foru pokazuje guzu golu, čak i njena nova druga za ukus i nema sluha. I Seve je vječna faca u recima tog portala. Laku noć vam želim svima i sanjajte o snovima.

by Admin 21.02.10 10:04

youtube]https://www.youtube.com/watch?v=QCG3kJtQBKo[/youtube]

by Doc 21.02.10 23:05

22.02.2010. Na Današnji Dan

Da su mnoge filmske teme postale slavnije i poznatije od filmova u kojima su se pojavljivale, poznata je stvar, kao i to da su te filmske teme u vokalnoj obradi donijele popularnost, prva mjesta, zlatne ploče, mnogim poznatim pjevačkim grlima priznaju i sami njihovi izvođači. Naravno da se instrumentalnim temama nije bilo lako probijati do prvih mjesta kroz prašumu poznatih i manje poznatih grupa posebno u doba, kada je sve , osim Rock & Rolla zvučalo kao svetogrđe, dakle u deceniji rock ekspanzije i eksplozije, koja je počela sredinom pedesetih godina pa nadalje. No bez obzira na popularnost rokera i rolera, ipak neke iznimne filmske teme su kročile bez poteškoća put do prvih pozicija na top listama. Tako se dogodilo da je upravo na današnji dan 22 veljače 1960 godine, prvu poziciju na američkoj popularnoj ljestvici zauzela jedna filmska tema. Bila je to tema iz filma „A SUMMER PLACE“, redatelja Delmar Davesa snimljena 1959 godine. Skladbu je napisao Max Steiner , za film u kojem su igrali Dorothy McGuire, Richard Egon, Sandra Dee i Arthur Kennedy. Ono, što je zanimljivi je to , da je a tema ostala čak devet tjedana na prvoj poziciji u eri rock & rolla i najuspješnija je instrumentalna tema, što se tiče dužine trajanja na poziciji broj jedan. Temu je obradio poznati glazbenik Percy Faith, kojemu je to bio drugi veliki instrumentalni filmski hit. Treba reći da teme „A Summer Place“, morala malo pričekati na pop ljestvici VRUĆIH 100 i nije odmah dospjela na prvu poziciju. Na spomenutu top ljestvicu probila se tek 11 siječnja 1960 godine. Šest tjedana kasnije, dakle upravo na današnji dan, 22 veljače 1960 godine , počela je svoj deveto-tjedni put pobjednika , duže od bilo koje instrumentalne teme prije toga. Tu istu temu je Percy Faith, izuzetan glazbenik, kompozitor, aranžer i dirigent tu je temu obradio i u disco ritmu 1976 godine, neposredno pred smrt a ona je došla 9 veljače te godine.

Na današnji dan 1956 godine u Hollywoodu , Grace kelly, buduća princeza od monaca i Bing Crosby, po mnogima najuspješniji pjevač prošlog Dvadesetog stoljeća snimili su pjesmu „True Love“, koja dolazi iz filma HIGH SOCIETY u kojem se pored njih pojavljuje i Frank Sinatra i Louis Armstrong. Na američku popularnu ljestvicu prvi put se pjesma popela 8 rujna 1956 godine da bi 10 studenog pjesma došla do treće pozicije i na njoj se zadržala tjedan dana. Ploča s tom pjesmom je prodana u milijunskoj nakladi po cijeni od 20 dolara. Zanimljivo je i to da se istoga dana i iste godine Elvis Presley pojavio na američkoj popularnoj ljestvici sa svojim prvim snimkom za RCA kompaniju. Pjesma se zvala „Heartbreak Hotel“. Pjesma se pojavila na prvoj poziciji nakon dva mjeseca , točnije 21 travnja. Ploča je prodana u preko četiri milijuna kopija po cijeni od 50 dolara a treba posebno naglasiti da se nalazila punih sedamnaest tjedana na prvoj poziciji C&W ljestvice. Pjesma je „pokupila“ sve moguće nagrade. Na HRH je bila na 42-oj poziciji; Uvedena je u Dvoranu Slavnih Grammya i R&R;Na ljestvici magazina Rolling Stones RS500 bila je na 45-oj poziciji a na RIAA ljestvici na 87-om mjestu. Ploča sa tom pjesmo bila je punih osam tjedana najprodavanija ploča, osam tjedana najsviranija ploča na Juck Boxovima; na TOP 100 bila je sedam tjedana, DJ su je svirali tri tjedna najviše puta, a na C&W ljestvici, kako sam naveo bila je 17 tjedana. Ali i to nije sve. Više drugom prilikom.

A na današnji dan 1957 godine na britanskoj popularnoj ljestvici našla se pjesma „Young Love“ u izvedbi Tab Huntera, i na tom se mjestu zadržala ravno sedam tjedana.

Godine 1976 , upravo na današnji dan umrla je američka pjevačica, koja je bila originalna članica nekada najpopularnije ženske grupe The Supremes FLORENCE BALLARD. Kada je napustila grupu imali su na američkoj popularnoj ljestvici dvadeset hitova. Florence je bila motor zaslužan za osnivanje grupe. Nažalost životna priča najbolje od tri članice grupe je i suviše tužna da bih vam je u cijelosti ispričao. Dogodilo se ono što se obično događa kada se radnik posvadi sa šefom ili recimo kada policajac zaustavi jednog pijanog gradonačelnika, jedne metropola, a ovaj umjesto da nagradi svog podanika za revnost i pravednost u poslu, osigura mu otkaz. I dotični se mora krvavo boriti da se vrati a radno mjesto. Slično je doživjela i mlada Florence, kada se suprotstavila šefu kompanije Tamla Motown –Barryju Gordyju i izbačena iz trolista. Tada je napravila veliku pogrešku i upustila se u tužbu, proces je izgubila as njime i novac, oko 8.7 milijuna dolara. Umrla je upravo na današnji dan , potpuno zaboravljena,a prije svoje smrti ona i njezino troje djece živjeli su od socijalne pomoći. Sami izvedite naravoučenje.

Na današnji dan 1512 godine umro u Sevilli , talijanski istraživač Amerigo Vespucci, po kojem je Amerika, neopravdano dobila ime jer ju je otkrio kako nam je svima poznato Columbo, 12 listopada.

Godine 1797 umro na imanju u Bodenwerderu , najveći pustolov i lažac osamnaestoga stoljeća, njemački barun Karl Fridrich Hieronymus Munchhausen. Kao časnik u ruskoj službi ratuje protiv turaka, pa se zatim povlači na svoje imanje, gdje gostima pripovijeda uvijek nove i nove ratne dogodovštine i dojmove iz tada tajanstvene Rusije. Bujne mašte i hitra jezika, na kakvo bezazleno pitanje slušateljstva, smjesta bi smislio najneobičniju priču kao na primjer o letu na topovskoj kugli, o putovanju na Mjesec, o neviđenim junaštvima…Pripovijedao je naivno, vedro, dobroćudno, uz osmijeh i obilje jela i pića. Toliko se znao unijeti u svoje pripovijedanje , da je često u njih i sam vjerovao. No, njegove bi priče bile izgubljene za budućnost da se u barunovu društvu nije našao pisac Rudolf Erich Raspe, koji ih je objavljivao na engleskom. To izdanje preveo je na njemački i priredio pjesnik Gottfried August Borger. Zahvaljujući obrdi u narodnom duhu Munchhausenove su dogodovštine( laže kao Minhauzen) i do danas je ostalo popularno pučko štivo.

Na današnji dan 1804 godine na željezničkim tračnicama dugim petnaest kilometara pokrenula se prva parna lokomotiva u povijesti , nazvana „Lovi me tko može“. Mladi Richard Trevithck sagradio je za potrebe željezara u Pen-Y-Doranu , u Cornwallu. Lokomotiva čudnog oblika i sa još čudnijim izazovnim imenom prevozila jer deset tona rudaće i sedamdeset putnika u pet kola brzinom od osam kilometara na sat.

Dogodilo se to upravo na današnji dan 1907 godine u mjestu Colne, u Lanchashireu, sagrađeno je prvo kino u Velikoj Britaniji. Dvorana je nazvana „Central“ a gradnja je stajala 2000 funti. Kino je sagradio gospodin Joshua Duckworth, koji je posljednjih godina privređivao pokazujući okretne slike na Lanterni-Magici.

A sada evo nekoliko proznih stihova iz još neobjavljene zbirke pjesama u prozi koja će se zvati, to nisam još odlučio,jer nisam siguran u publikaciju. Pjesma se zove :

IZNAD SVIH VRLINA

„ I kada se dani izgube u noćima, kada se uzdignuti Val uvuče u širinu procjepa sivog kamena, na bijeloj stijeni zapjenjenoj od siline vjetra, gorjeti će crveni plamen na obrazima današnje večeri. Upaljene će biti sve svjetiljke mraka, sve sjene prošlosti će se skupiti na rascvjetanim obalama ponornice, što vuče u dubine tajanstvene i sakrivene u gustim šumama rasplamsanog ljeta. Godine će se skupiti u jedan dodir svanuća utonulog u duboki san, sanjarskih bijelih noćiju, u plavu baršun razigrane pučine , što pije srebrene kapi novog života. U sjeni borova, opijeni mirisom smole i zlatnog polena, držati ćemo navlažene prste zapletene u istoj ruci…vjetar će mrsiti svilene pramenove, raspletene po uzdrhtalim obrisima Tvoga tijela.

I kada Sunce klone tamo, gdje vječna tama vlada, kada se daljine približe srebru mjesečevih noćiju, tišina ove noći će Ti glasno šaptati, sve one riječi, što su dugo čamile u tamnici naše nedoumice, u kavezu naše neodlučnosti. I sada su se otvorila sva vrata bestidnosti u samo jednoj izgovorenoj riječi, što se uzdigla iznad svih vrlina i grijeha utopljenih u samo jednom grču dodira…Kroz ovu noć čuju se naši glasovi neizgovorenih uzdaha…u vodoskoku nektara…“

AMOR EST PARENS MULTARUM VOLUPTATUM…Ovo ne treba prevoditi….Svima je poznato…

Kako ste primijetili malo sam se obuzdao u pisanju. Vjerujem da ste sada zadovoljni. Ako niste ja ću još ogoljeti tekst, ali se bojim da me ne optuže za pornografiju…I tu bih se zaustavio. Oni koji će čitati ovo će im doći kao uspavanka. Za one koji su već u dubokom snu ovo će biti zajutrak, za one koji idu lijegati kada se ostali bude, ovo će biti „rasol“. Ugodna vam noć dobro se naspavajte, da ne morate kunjati na poslu. Doduše ne bi bili jedini…pogledajmo samo one u „Visokom“ domu kako se smiješe u snu dok im stranački kolega replicira- hrkanjem….

by Doc 22.02.10 23:03

23.02.2010. Na Današnji Dan

Godina 1968 bila je crno- bijela. Kako za crne , tako i za bijele političare. Najprije je vođu za građanska prava obojenih , baptističkog propovjednika Martina Luthera Kinga, na balkonu njegove motelske sobe u Memphisu ustrijelio, bijeli odbjegli robijaš james Earl Ray, izazvavši gotovo crno- bijeli građanski rat u SAD-a. Pogrebu u Atlanti, država Georgija, bilo je prisutno oko 150 tisuća ljudi, svih boja. Na drugom kraju Amerike , u hotelu Ambasador u Los Angelesu, bijelog senatora i demokratskog kandidata za američkog predsjednika Roberta Kennedya, ustrijelio je u glavu, tamno obojeni Arapin Sirhan Bishara Sirhan. I tako izjednačio rezultat na 1:1. Mnogo bolje su prošli pariški studenti na demonstracijama u latinskoj četvrti Pariza u sukobu sa policijom. Samo 600 ozlijeđenih i 422 uhićenih. Ali nema mrtvih. Zato su nadrljali Čehoslovaci. Pogotovo oni, koji su „Praško proljeće“ produžili čak do kolovoza. Kada bi već trebalo biti, dugo toplo ljeto. No, na sreću , tu zbrku oko godišnjih doba , na vrijeme su uočili sovjetski političari i poslali svoje tenkove u Prag, da stvari stave u red i vrate na svoje mjesto, prekinu proljeće i pripreme Čehe za dugu i hladnu zimu. Usred žarkog ljeta. I dok su sovjetske trupe kopnenim putem ušle u Čehoslovačku , američki svemirski brod Apollo 8, zračnim je putem ušao u orbitu oko Mjeseca. Naravno sa američkom posadom:pukovnikom Frank Bormanom, kapetanom James Lovellom i poručnikom William Andersonom. Nakon, što su deset puta obletjeli oko Mjeseca, prije nego su se vratili na zemlju, poslali su izvješće da na Mjesecu nisu nigdje vidjeli ni konja niti kovača Muju. Čista izmišljotina. Ili su se sklonili na Tamnu stranu Mjeseca. No, na putu ka zemlji sreli su američkog književnika Johna Steinbecka na letu prema nebu. A na svoj dugi put prema Arizoni krenuo je i satri Londonski most, kojeg je kupio naftni milijunaš za milijun funti. Te 1968 godine snimljen je i film „2001 Odiseja u Svemiru“, redatelja Stanley Kubricka , a slavni čupavci iz Liverpoola, The Beatles snimili su svoju „Žutu Podmornicu“, film , u kojem su pokazali da osim , što dobro pjevaju imaju i glumačkog talenta. A talent je posebno dokazala Barbra Streisand , igrajući glavnu ulogu u William Wylerovom filmu „Funny Girl“m dok je producent pokazao smisao za praktičnost i jednom muhom zujarom , to jest Barbrom , napravio dobar film, ostvarivši visoku dobit i kod filmskih gledatelja i kod glazbenih slušatelja. A da Beatlesi mogu biti i ozbiljni, pokazali su, kada su osnovali vlastitu kompaniju Apple Records, koja je uključivala trgovine, filmsku kompaniju, diskografsku kompaniju i butique, koje je u psihodeličnom dekoru aranžirala njemačka grupa Fool. Prva stvar koju su čupavci snimili u svojoj novoj kući bila je skladba „Hey Jude“, koja će postati najveći hit te godine, ali i jedna od njihovih najvećih hitova. I dok su beatlesi još zajedno i ne sluteći , da će im „Jabuka“ kako su nazvali kompaniju, biti voće razdora, koje će ih rastaviti John Sebastian član grupe „Loving' Spoonful“, odlučio je nastaviti solo karijeru, napustio grupu, koja prestaje i postojati. Na glazbenoj sceni se te godine javljaju Joe Cocker sa pjesmom „Uz Malu pomoč mojih prijatelja“, pa grupa Cream sa pjesmom „Sunshine Of Your“. Tu je i slijepi pjevač Jose Feliciano sa skladbom „Upali Moju Vatru“, te popularna Marry Hopkins, koja pjeva „To su bili dani“, koje je prekinula country pjevačica Tammy Wynette s pjesmom „Divorce“- „Razvod“, gotovo bi se moglo reći autobiografskom pjesmom, kada je bilo u pitanju mijenjanje bračnih luka, mijenjajući kapetane kao datume u kalendaru. Na popularne top ljestvice , te godine popele su se neke pjesme, koje čujemo povremeno i danas početkom Dvadeset i prvog stoljeća na radio valovima kao na primjer pojedinačna i rafalna pjesma „Balada o Bonnie i Clyde“, priča o dvojici mladih, koji su krenuli krivim putem, da bi ih u zasjedi na pravom putu zaustavili meci čuvara reda koji su dobili naređenje. „pucati u žive ili mrtve“. Svejedno, Pjesmu je pjevala izvjesna Georgie Fame. Od pjevačkih grla najuspješniji će postati Otis redding, koji je „Sjedeći na pristaništu“- „(Sitting' on the dasko of the Bay“, osvojio zlatnu ploču za prodaju više od milijun kopija, usputno dospio i na prvo mjesto američke popularne ljestvice. Za pjesmu godine, Grammy nagradu je dobio Bobby Russell za pjesmu „Little Green Aple“, dok je Grammy za najbolji album s filmskom glazbom dobio Paul Simon i Columbia kompanija, za glazbu iz filma „Diplomac-„The Graduate“.

A u petak 23 veljače , dakle upravo na današnji dan , te 1968 godine u jednoj maloj prodavaonicama ploča u Velikoj Britaniji, pojavila se snimka, tada, najpoznatijeg i najboljeg muškog grla THOMASA JONESA WOODWARDA, mnogo poznatijeg, osobito nježnijem djelu ljudske vrste pod imenom TOM JONES. Pjesma se zvala „Delilah“ i uskoro će postati veliki hit i zlatna ploča , za tog, nekada, Welškog rudara, koji je sredinom šezdesetih godina postao veliki ljubimac žena, prvo u Engleskoj, potom Ujedinjenom Kraljevstvu, da bi za njega saznao i ostatak svijeta. Bilo je opće poznato, da je nakon svakog njegovog koncerta u garderobu stizao paket ključeva, djelomično od automobila a dijelom od stanova, kojima su obožavateljice mamile to glazbeno grlo , da im u polutami sobe lagano pjevuši na uši , dok uzdahe guši. Pjesma o ženi zvanoj „Dilajla“ postala je svjetski popularna. Osvojila je mlade i stare francuskinje, nisu joj mogle odoljeti ni belgijanke, za nju se se trgale Izraelćanke, a gotovo bi se počupale Švicarkinje. Naravno da nije ostavljala ravnodušnima ni Njemice, a ludovale su za njom i Južno Afrikanke. Konačno jednako vatreno su je slušale temperamentne Španjolke kao i „hladne“ ljepotice zemlje sa „tisuću jezera. Finske. U samoj Britaniji pjesma je dogurala do druge pozicije 28 veljače , da bi se ta ženskica ponovo pojavila na britanskoj popularnoj ljestvici , ponovo u njegovoj izvedbi 4srpnje 1992, Amerikanke nisu baš previše ludovale za tom pjesmom, koja se 16 ožujka te godine dogurala do 15. pozicije . Pjesma je inače bila kao stvorena za Tom Jonesa , lako pamtljiva melodija, uzbudljivog, gotovo dramatičnog sadržaja, priča u kojoj se „velški rudar“, u jednom trenutku, umjesto za kramp, hvata noža. Bila je to prava drama strasti i patnje, koja je na kraju tragično i završila, jer je gotovo ljubomorno zaslijepljeni Tomica, ubio svoju voljenu Dilajlu. Ploča je naprosto razgrabljena iz glazbenih prodavaonica, gotovo da su je morali prepisivati psihoterapeuti na recept kao lijek za usamljena i napuštena , ta divna ženska bića. I sami liječnici, muzikolozi, su svojim depresivnim i usamljenim pacijenticama prepisivali Tom Jonesa , tri puta dnevno. Ujutro, u podne i na večer prije spavanja. Ako se slučajno zaboravi moglo je i u toku noći. Ako slučajno doza nije pomogla , mogla se ponoviti. Bez štetnih posljedica. I nije bilo važno kako će uzimati Tomici, na pun ili prazan želudac. I dok su još kuharice, sobarice, domaćice, doktorice, pravnice, umirovljenice i usidjelice čekale u dugim repovima ispred trgovina ploča da kupe spasonosni lijek, „Tigar iz Wallesa“, već je zavijao u Flamingo hotelu u Las Vegasu, potom preselio u Hollywood, da bi skoknuo i do zemlja klokana, jer i na tom najmanjem kontinentu bio je veliki broj „pacijentica“koje su trebale Tominu pomoć. Pjesma se te godine vrtjela gotovo na svim svjetskim radio postajama , pa tako sam je i sam slušao u Davoru dok sam šetao nasipom, i bila je na top ljestvicama gotovo u svim zemljama svijeta koje su imalo držale do svjetskog ugleda. Možda jedino u nekim zemljama Trećeg svijeta pjesma se nije mogla čuti, iz prostog razloga što nije bilo struje, a tranzistori i ine slušne makinje tada nisu bili u velikoj uporabi. Glazba je u to vrijeme još uvijek bial skupa. U to vrijeme nije bilo ni jedne emisije po željama slušača a da, a da se nije čuo moćni glas „komada2 kako su obožavateljice nazivale svoga Tomislava, koji je uporno pjevao poznati refren :“daj…daj…daj…Dilajla“. Da ne spominjem da su mnoge djevojčice rođene u to vrijeme nosile krasno ime Dilajla, a neke kje su već bile krštene su imena mijenjale u Dilajla. I odmah su zlobnici počeli govorkati da je to zbog refrena „ daj…daj…daj…Dilajla“. Ali pustimo ljudska usta, ona ponekada znaju reći i –istinu. I tu bih zavrnuo špinu, mislim nastavak teksta, jer nisam siguran da bih mogao prešutjeti i detalje koji nisu za maloljetnike, a kako ne znam tko sve ovo čita, ako čita, rađe će se suzdržati, iako mi je to ponekada teško. I nije zdravo. Ćao.

Gotovo sam siguran, iako je to teška riječ, u koju čovjek ne može biti nikada siguran, da većina ne zna a manjini nije poznato ime Howarda Jonesa, rođenog 1955 godine, britanskog meštra na sintesajzeru , pjevača i skladatelja. Pojedinci , vjerujem da su čuli za njega , zbog ovih ili onih razloga. Prvi puta se pojavio na popularnim ljestvicama 1983 godine. Najprije sa hitom „New Song“ sa kojom se u rujnu te godine našao na trećoj poziciji britanske popularne ljestvice i na 27-om mjestu u SAD-a. Slijede pjesme „What is Love“/ bogme na ovo pitanje ni moji prijatelji iz stare Grče i Rima, teško da bi dali precizan odgovor, pjesma koja se u studenom 1983 godine/ to se zove hladna ljubav/ pojavila na drugoj poziciji britanske popularne ljestvice a 1984 godine na 33-oj poziciji u Americi. Najuspješnija skladba je bila „Things Can Only Get Better“ s kojom se u veljači 1985 našao na šestom mjestu britanske pop ljestvice i na petom američke. Imao je i laskavi nadimak „Synth Wizard“ i bio je čisti vegetarijanac. Godine 1987 otvorio je restoran u New Yorku kojeg je morao zbog lošeg poslovanja zatvoriti. Ipak su gosti više voljeli meso. Što nije ni čudno. Posebno piletinu, navodno zbog čvrstoće mišićnih vlakana. Drugi su pak voljeli Ribe, zbog bogatstva fosfora, treći su se pak gušili u „Kokošjoj juhi“. I tako , malo je tko htio blitvu, kelj i zelje. Naš Howard je bio poznat i kao dobar i uporan socijalni radnik , vodeći borbu protiv narkotika i svih vrsta ovisnosti . od alkohola do heroina, a organizirao je bio 1987 godine i dobrotvorni koncert za nastradale od uragana Irena. Zašto su ovom muškom vjetru dali žensko ime to mi baš nije jasno. I tu su zlobnici ispružili svoj jezik, ali baš neću da promoviram njihove zdrave zaključke. I sda možete i sami zaključiti kakav je život. Rto uzmite našeg Tomicu koji se samo zabavljao i kvar činio ali svi za njega znaju i slave ga, za razliku našeg Jones koji je sav život posvetio posrnulima i bolesnima a o njemu malo tko zna. A tako će i ostati, jer će samo mali broj vas pročitati ovo. A ničim se bolje ne proširuju vidici i stječu nove spoznaje ne go čitanjem , pa čak i ovako malo „blentavih“ tekstova. Ali, što tu mogu, svatko prema svojim sposobnostima, pa čak i nesposobnostima.

Tko nije čuo za Arthura Stanleya Jeffersona, oprošteno mu je, no oni koji nisu čuli za Stan Laurela, gorjeti će u onom najdubljem krugu, u koje je moj prijatelj dante smjestio najveće grješnike/ mene je valjda poštedio, doduše ta me istina tek čeka, što dulje čekanje to bolje/. On je bio ona mršavija polovica od čuvenog komičarskog para Stanio i Olio/ Oliver Hardy“/, koji bi svojim gegovima natjerali i mrtve da se grohotom smiju. Eto, upravo na današnji dan 1965 godine prestalo je raditi , veselo srce , jednog od najvećih komičara prošlog Dvadesetog stoljeća.

Još samo da se na trenutak vratim u 1961 godinu, u kojoj nas čeka Petula Clark i pjesma „Sailor“ koja se na današnji dan pojavila na prvoj poziciji britanske popularne ljestvice i na tom mjestu ostala tjedan dana.

Na današnji dan 1855 godine u Gottingenu, umro njemački matematičar i astronom Karl Fridrich Gauss , jedan od najvećih matematičkih umova uopće. Dokazao je neke fundamentalne postavke u algebri, ustvrdivši osnove suvremenoj teoriji brojeva. Izraz Gausova krivulja se koristi u svakodnevnom govoru i u različite situacije. Recimo kao . moj život je na silaznom dijelu Gausove krivulje. A ima slučajeva kada kažem da je nešto i u uzlaznom djelu…ili na samome vrhu…kažem vam , koristi se u mnogim prilikama…

Godine 1915 u kirurškom odjelu bolnice u Bordeauxu , na današnji datum, a bio je upravo utorak kao i danas, velikoj francuskoj glumici Sarah Bernhardt koja je vladale kazalištem svoga vremena, amputirana je desna noga. U tom trenutku, mnogi su otpisali tu sjajnu glumica. No, čim joj je napravljena proteza Sarah se vratila daskama koje život znače, i bila jednako uspješna kao i prije amputacije.

Vjerujem da je mali broj čuo za Dorothy Dandridge. Možda oni koji više prate temu filma ili recimo znaju o dobitnicima Oscara. Eto , upravo na današnji datum, 1955 godine spomenuta Dorothy postala je prva crnkinja koja je nominirana za Oscara i to u kategoriji najbolje glumice, a tu je čast zaslužila glumom u glazbenoj melodrami „Carmen Jones“ redatelja Otta Premingera. Konkurirale su joj Jane Wyman za ulogu u filmu „Veličanstvena Opsesija“, Audrey Hepburn za film „Sabrina“, tu je bila još i Judy Garland za ulogu u filmu „Zvijezda je rođena“ i Grace Kelly za glavnu žensku rolu u filmu „Provincijalka“. Oscar je pripao „boginji ljepote“, budućoj princezi od Monaca Grace Kelly. Mnogi, kojima crna boja kože nije bila bitna su unaprijed predvidjeli da je nemoguće da Dorothy dobije zasluženog Oscara. Proći će cijelo to Dvadeseto stoljeće i cijeli drugi milenijum , da bi se tek početkom trećeg milenija , točnije 2002 godine, pozlaćeni golišavac – Oscar našao u rukama jedne crne glumice u kategoriji najbolje glumice. Tako vam je to -Bilo jednom u Americi. A dragi Bog sve pamti, zato im je i doveo Obmanu.

A sada , oni koji redovito prate ovaj Forum, znaju što slijedi na kraju. Neki se vesele lijepoj riječi, dok drugi ostaju bez riječi. Neki možda ne mogu da uhvate sve niti, a to ustvari jest u toj biti. Iz svake pjesme u prozi , izvire život što još gori. Danas će to biti naslov ZADNJI POGLED---„Nad Tvojom slikom plovila je svjetlost, nježna poput snježnih pahuljica, umotanih u meko tkanje raspletene noći. U sjeni samotne bezglasnosti, skrivali su se odazivi nečujnosti, prosipala pospana mjesečina , na drhtavi korak sjena; usnuli vidici utonuli u mračne beskraje, umorne od čežnje.

Ti, prikrivena tišinom, ispod isplakanih sati prošlosti, čekaš, u sjeni opustjele jave dolazak nedolazečeg, umorni glas opijena prolaznosti. I pružaš ruke, dodirujući početak sumorne glazbe vjetra, spokojna i mirna u beskrajnom moru razapete žudnje. Svu noć u nijemoj tišini, titrali su crni pramenovi samoće, tražeći obrise tajanstvene šutnje, na bezimenoj mramornoj ploči bespomoćnosti.

Teško je bilo gledati Tvoje lice nad usnulim poljem, mukom nadojenog tugom, nahranjeno

sjetom, žeđu napojenom. Teško je bilo slušati taj mračni zvuk slomljenog glasa, okrunjenog krvavom krunom sanjive žalosti. Zadnji pogled razbio se poput kristala na hladnim rukama očaja.

Sa zvonika plaču ponoćni sati, kidaju niti nadanja u molitvama, što se čuju, ali su glasnije od svih znamenja. Slušamo šumor lišća, riječi šutnje, jecaj u prstenu bola, izgubljeno svjetlo mrtvih vodoskoka u aleji nijemosti.

A jutarnji vjetar cvili u njedrima Konačnosti.

AMOR OMNIA VINCIT……Kratko, jasno i jezgrovito rečeno…i ne treba komentara.

Oni, koji čekaju ,i ne znaju što ih sve čeka, mislim dužina čitanja, oni koji vole kratke tekstove odmah će ugasiti računalo i pričekat će vrijeme kada budu željeli dulje/ mislim tekstove/. Onima , kojima je i ovo malo, mogu ponuditi više/ stranica/. Ustvari, pitam se zašto svaku riječ moram tumačiti, kada su tako jasno dvosmisleno napisane. Čak su neke i trosmislene, samo ih treba naći tamo gdje se ne vide a pokazuju se gole kao od pera napisane. I ugodna vam noć. Dobro se naspavajte. Ne kasnite na posao, to vam i onako nitko neće priznati. Radite savjesno i svakoga dana gledajte u Gausovu krivulju. Kada vidite da vam se spušta, odmah ubrzajte djelatnost da se podigne i krene ka uspješnoj visini. Dobro bi bilo tada vam biti u blizini. Radi praćenja učinka/ mislim radnog/ Laku van noć i Bog vam sve dobro dao.

by Blue Shadow 23.02.10 20:14

by Doc 23.02.10 23:05

24.02.2010. Na Današnji Dan

Godina je 1990. Tridesetog svibnja konstituiran Hrvatski Sabor, a neki građani naše domovine razmišljaju kao da u glavi umjesto mozga imaju daske. Još i gore- balvane, koje ubrzo iz svojih glava prenose na prometnice. Vjetrovi zla šire se od istoka prema zapadu. U maloj Aziji se sprema „Pustinjska oluja“. Koja će pomesti Sadama Huseina –zauvijek. Za vječnost se ispod kanala la Manches apojile su Francuska i Britanija/ namjerno neću reći velika,jer što bi onda rekli kinezi/. Putnici koji pate od morske bolesti moći će ubuduće putovati u te zemlje automobilom. Slobodno će ubuduće moći putovati i građani Njemačke. Puno političko ujedinjenje službeno je proglašeno 2 listopada u ponoć, nakon 45 godina podjele na Zapadnu i Istočnu Njemačku. A nakon 27 godina zatočenja 11 veljače , te 1990 godine, napokon je iz zatvora „Victor Verster“ izišao 71- godiišnji Nelson Mandela, osuđen još 1964 godine na doživotnu robiju, i ponovo se vratio na političku scenu sa koje te godine odlazi „Čelična Lady“/ koja je smekšala engleske navijače/- Margaret Thatcher, podnoseći ostavku. Sjekira u med upala John Majoru koji postaje britanski premijer. I tako dok neki odlaze i dolaze ali ostaju na zemlji drugi se spuštaju u zemlju i odlaze u nebo. Na taj put bez povrataka najprije je 8.veljače krenuo Del Shannon, svojom voljom i sa par olovnih kugli u svojoj glavi. U svibnju mu se pridružuje poznati član iz obitelji Dom Frank Sinatre- Sammy Davies- mlađi, prisiljen teškom bolešću, da bi im se 14 listopada priključio i poznati kompozitor i dirigent Leonard bernstein, osnovavši popularni nebeski trio.

Te godine su naš planet napustile i dvije interplanetarne filmske zvijezde. Jedna najljepša i druga najtajanstvenija. Ona , najljepša bila je „Bosonoga kontesa“ Ava Gardner , a ona najtajanstvenija zvala se „Božanska Greta“- Greta Garbo. Ali o njima danas neće biti riječi. našu pozornost danas će zaokupiti „princ naricanja“, „Sultan uzdisaja“, „Plačljivko“ ili već sve kako su ga nazivali oni koji su ga slušali, jednu obožavali drugi stavljali tampone u uši. Jedni su mu se divili, drugi rugali. Oni slušatelji, koji su imali rijetku sreću da u pedesetim godinama posjeduju radio prijemnik , sigurno pogađaju o kome je riječ, jer su njegove, zlatne pjevačke godine bile upravo pedesete. Ovo je priča o JOHNNY RAYU, priča koju ću početi od kraja. Bila je subota 24 veljače , dakle upravo na današnji dan, te 1990 godine, kada je na internom odjelu bolnice u Los Angelesu, posljednji put u svome životu pustio niz obraz suzu Johnny Ray, pjevač kojeg su mnogi trpali između Frank Sinatre i Elvisa Presleya. Iako on nije bio ni jedno niti drugo. On je bio čistokrvni Johnny Ray. Navodno Sinatri je bio sličan po učinku na slušatelje a Elvisu po senzualnosti. U trenutku smrti Johnny je imao 63 godine, i teško alkoholom razorenu jetru.

Johnny Ray je rođen 10 siječnja 1927 godine u Dallasu, i u njegovim žilama teklo je nešto indijanske krvi. Već kao dječak počeo je svirati klavir, a svoj prvi javni nastup je imao sa nepunih 12 godina. Istovremeno, počeo mu je naglo slabiti sluh, gotovo da na desno uho nije ništa čuo. U tom trenutku činilo se da je za malog Raya bilo sve gotovo i nitko nije ni pomišljao da će jednoga dana, taj poluindijanac, kada odraste postati svjetska pjevačka zvijezda i u pedesetim godinama prije Elvisa Presleya i ostalih rock buntovnika žariti i paliti popularnim glazbenim nebom. Još u četrdesetim godinama oduševili su ga gospel i blues, a Johnny je zarađivao kruh svagdašnji, nastupajući po kabareima i barovima Detroita, pjevajući i prateći se na glasoviru. Prva pjesma koju je snimio zvala se „Whiskey And Gin“, pjesma , gotovo proročanskog naslova, jer su upravo ta dva pića kasnije postali njegovi najbolji prijatelji ali i krvnici. Eto, nekada i najbolje prijateljstvo može biti opasno po život. Kada je 1951 godine snimio pjesmu pod naslovom „Cry“-„Plačem“, put ka glazbenom Olimpu bio mu je širom otvoren. Pjesma se pojavila na američkoj popularnoj ljestvici 24 studenog te godine, da bi se 29 prosinca našla na samoj prvoj poziciji na kojoj je ostala punih 11 tjedana, a ploča s tom pjesmom je prodana u nakladi od preko milijun kopija. Bio je ujedno i njegov prvi hit koji se našao na američkoj ljestvici HOT 100. Ta je pjesma postala , gotovo njegov zaštitni znak. Na sceni i izvan nje. Johnny Ray se nije nikada skrivao da prekrije svoje osjećaje i trenutačno raspoloženje, pa da i zaplače poput kišne godine , ako je pjesma koju je pjevao bila tužna i plačljiva. A takovih pjesama je Johnny u svome repertoaru imao podosta. Takvo iskazivanje emocija na sceni je kod slušatelja izazivalo različite reakcije. Kritičari / koji usputno znaju samo druge kritizirati, najčešće ne znajući ništa drugo napraviti/ su se tome izrugivali i nazivali ga već ranije kojekakvim, pa i pogrdnim imenima, na što se Johnny nije obazirao, dik ga je drugi dio publike naprosto obožavao, zajedno sa njime proljevao suze i natapao maramice ili rukave svakom suzom. Na njegove koncerte nisi smio poći a da ne uzmeš bar par maramica, a u nedostatku istih bar bugačice, tako zvane „suzavice/. No Johnny nije na sceni samo plakao. Njegovi scenski nastupi bili su ispunjeni seksualnošću i misterijom izazivajući prave napade histerije kod publike, do tada, bar u takovim razmjerima, nepoznatu. Oni, koji ga nisu mogli vidjeti na koncertima u živo, mogli su mu se diviti na filmskim ekranima , među inim i u filmu „Nema buisnessa do show buisnessa“, filmu, u kojem je nastupao i budući seks simbol čitavog Dvadesetog stoljeća i šire , Merilyn Monroe. Bez opasna za Johnnya. Jer Johnny osim što je bio obožavan i sam je obožavao. Uz žestoko piće, povremeno i drogu, procurila je vijest da je volio i mladiće. Najviše bez odjevnih predmeta. To je i za“čistu“ Ameriku u to vrijeme bilo uistinu previše. Danas bi Johnny uživao sve blagodati demokracije i osobnih sloboda ponaosob onih iz domene slobodnog izbora seksualnih partnera. No, u ono vrijeme je Johnnyju donijelo dodatne probleme. Popularnost u Americi naglo mu opada, pogotovo među djevojkama, no u Britaniji čak i raste. Hladni britanci nemaju predrasuda prema „toplom bratu“, Johnnyju, te 12 listopada 1956 godine počinju sa njima šetati po kiši. Naime tog datuma i te godine pjesma „Just Walkin' in the Rain“ našla se je na prvoj poziciji britanske popularne ljestvici na kojoj je ostala ukupno 19 tjedana kada su amerikanci vidjeli da seksualni interesi ne škode Englezima počeli su se više zanimati pa je ta pjesma dospjela 27 listopada na prvu poziciju i američke popularne ljestvice. Početkom šezdesetih godina dolaze nza Raya novi problemi, poznati od davnina. Financijski, koji se pridružuju onim uzrokovanim alkoholom i drogom i da ne nabrajam…I tako Johnny mora ponovo tamo gdje je i počeo, u barove , kabare i koje kakve prčvarnice. A tu mu je šank bio još i bliže. Najprije je pio iza šanka, nakon toga se često nalazio s čašom ispod istog. Još jednom se pokušao u osamdesetim godinama vratiti na scenu sa svojim staim materijalima, no sada je već stasala nova publika, a obožavateljima iz pedesetih godina više nije bilo do pjesme. Sada su imali poteškoće sa vidom , sluhom. Patili su od reume i psihičke traume, koristili štapove i štake, na glavi ostali bez dlake, neki su se preselili s onu stranu neba , drugi čekali u redu kartu nepovratnu. Mladi su našli nove idole, ne vole jecati ni plakati, u modi su bejzbol palice i šake, i kojekakve druge alatke. No, i danas, nostalgičari, ili bar oni koji još dišu ovozemaljski zrak dobro se sjećaju Johnny Raya i nisu ga zaboravili. Na američkoj popularnoj ljestvici7 u svu nepopularnost7 imao je 30 pjesama, od kojih jednu na prvoj poziciji , dok je četiri ploče prodao u zlatnoj, milijunskoj nakladi. Na britanskoj popularnoj ljestvici Johnny Ray se pojavio sa 29 pjesama, od kojih su se tri našle na prvoj poziciji a još devet među prvih deset. I tu bih se zaustavio iako imam goriva za još bar dvije kartice.

Na današnji dan 1940 godine na američkoj popularnoj ljestvici našla se pjesma „Indian Summer“ u izvedbi Tommy Dorseya i na tom se mjestu zadržala tjedan dana.

O sjajnoj Roberti Flack sam nedavno nešto malo napisao kao i o njezinoj pjesmi „Killing Me Softly“, a danas samo napominjem da se ta pjesma upravo na današnji datum 1973 godine našla na prvoj poziciji američke popularne ljestvice i na tom se mjestu zadržala mjesec dana.

A na današnji dan , ali 1932 godine, rođen je Michel Legrand, sjajni francuski pijanist ,kompozitor i vođa orkestra. Otac mu je bio Raymond Legrand, koji je pisao violinske aranžmane za Dizzy Gillepsia. Godine 1952, Michel je krenuo u SAD-e i snimao sa Frankie Lainom. Poslije je prešao na filmsku glazbu, napisavši više od pedeset tema za filmove. Za temu „The Windmills Of Your Mind“ iz filma „Afera Thomas Crowna“ i „Summer '42“ nagrađen je Oscarom u kategoriji najboljeg filmskoga Oscara. Uz popularnu i filmsku glazbu često je surađivao i sa jazz glazbenicima.

Godine 1976, na današnji dan, po prvi puta u povijest glazbe u SAD-a dodjeljena platinasta ploča, koja je pripala grupi The Eagles za album „Their Greatest Hits 1971- 1975“, dok je platinu za singl ploču dobio Johnnie Taylor za pjesmu „Disco Lady“. Američka udruga glazbene industrije uvela je tu nagradu za prodaju preko dva milijuna singlica i milijun dugosvirajućih-LP ploča. Platinaste ploče su izmišljene u sedamdesetim godinama Dvadesetog stoljeća jer su se u to vrijeme tako dobro prodavale , da su najpopularniji vinili vrlo brzo prelazili granicu kojom su dosizali zlatnu ploču, a to je bilo za singlicu prodanih milijun kopija a za album 500 tisuća. Inače spomenuti album se popeo 6 ožujka 1976 godine na prvu poziciju američke top ljestvice najboljih albuma i na tom mjestu ostao pet tjedana. Album je do 2000 godine prodan u 27 puta platinastoj nakladi.

Na današnji dan 1982 godine, posthumno je dodijeljena Grammy nagrada Johnny Lennonu za album godine „Double Fantasy“. „War is Over“, prva je pjesma s „A“ strane tog posmrtno nagrađenog albuma. Iste godine Lennon je dobio još jednu nagradu, ali u Engleskoj. Na prvoj mu je dodjeli Brit Awards odana počast kao čovjeku s izuzetnim doprinosom britanskoj glazbi.

Poslije ovog zna se, neke riječi slasne. Pjesma se zove ISPOVIJEST. „ Kiši. Nedjeljno prijepodne ispunjeno mirisom traženja. Pogled zaustavljen na priljubljenim kazaljkama pripadnosti, a plima sjećanja, poput, nabujalog potoka struji kroz mene. Osjećaj pritajene sreće plamti, dok pokušavam oteti vremenu, tom bešćutnom kradljivcu, jučerašnji dan, dan očekivanja i ispunjenja.

Uskovitlane misli prepune Tebe. Nedostaju mi, čudno, zar ne, riječi, kojima bi se zahvalio na darovanome vremenu usamljenih dana i na beskrajnoj ljubavi, koja me ispunjava i poput krvi teče mojim žilama, čineći me sretnim, snažnim i blagoslovljenim.

Vidim Te u nezamučenoj jasnoći pogleda ,opijen dobrotom Tvoje Duše, neograničenim bogatstvom i veličinom duha. I znam, da je ovo dugo skupljana i strpljivo čuvana ljubav, jedino što imam, poklonjena oduvijek i zauvijek samo tebi.

I sretan sam u tom jutru nevidljivih zvijezda, što u prstenu bezglasne tajne, kazuje više od svih neizgovorenih riječi i neuhvatljivih suza čujne šutnje. Na razbuđenim usnama, svjetlo jednog nadanja obasjalo riječ-Sutra.

I slušam korak neuhvatljive prošlosti.

POETA NASCITUR, ORATOR FIT………sasvim je jasno da ni jedna škola ne može dati ono što je priroda darovala čovjeku. Ovo je samo šire objašnjenje ove kratke mudrosnice.

I tu bih mogao reći da je krak, da vas ne bacim u očaj, sa dugim tekstom. Nastao je novi dan, ja vam šaljem stari dar, jer ono o čemu pišem dogodit se neće više. Vrijeme se vratiti neće, pa sa davnih događaja prašinu brišem. A sa našeg vrha, mnogi dno gledaju, džabe pravda, suci, oni se na daju. Ruka ruku mije, eur obe dvije, dok nam Onu lijepu damu proziran prsluk razbuđuje. U svijetu glamura svatko svakoga „fura“, gdje je lijepi ukus, a gdje je kultura. Sad je najvažnije tko kome zatura. U našemu tisku, kao u cirkusu. Na ozbiljnoj strani klaunovi pravi, cirkus od nas prave sve te mudre glave.

by Blue Shadow 24.02.10 11:17

by Doc 24.02.10 23:01

25.02.2010. Na Današnji Dan

Događa se to često. Imate popularnu grupu, u kojoj svi njezini članovi uživaju podjednaku popularnost i svi zajedno doprinose da grupa bude izuzetno popularna i postiže vanredne uspjehe. No, često se članovi grupe, koji prema vani izgledaju kao jedna harmonija, a unutar članova su takove pukotine , tek što se ne uruše kao neka straćara. Najčešće su razmirice oko toga tko je zaslužniji i tko bi od velike torte trebao dobiti najveću fetu dolarskog ini inskog valutnog kolača. Naravno s vremenom se netko od članova čopora sjeti da bi možda bio uspješniji ako bi sam zavijao a ne sa čoporom. I naravno ne bi sa nikim morao dijeliti plijen. I pođe svojim putem. Od članova se oprosti ponekad u prijateljskoj atmosferi a kadikad i to češće kao ljuti protivnik. Ali, to je uvijek bio mač sa dvosjeklom oštricom, na kojoj su se porezali mnogi „samouvjereni“ članovi grupe, precijenivši svoje mogućnosti. Naravno , svako pravilo ima izuzetaka. Doduše rijetkih, ali ih ima. Oni, koji nisu postigli ono, što su mislili da mogu, završe u sivilu/iako je ta boja lijepa/ prosječnosti, ili još gore pod prašinom zaborava. Kao da nikada nisu ni postojali. Sjetimo se samo grupe The Platters, legendarne crne petorke iz pedesetih godina, koji su žarili i palili glazbenom scenom i svojom popularnošću nadmašili sve, kako grupe tako i soliste. I pitanje je gdje bi im bio kraj da jednoga dana, vodećem tenoru/ mora se reći uistinu briljantnom/ Tony Williamsu, nije ušla buba u glavu koja ga je neprestano kopkala na razmišljanje , da bi on, Tony , vodeći vokal čuvene grupe, bio još uspješniji kada bi uzeo sam mikrofon u reke bez pomoći ostalih glasova, koji su inače činili tako veličanstvenu slušnu kulisu da čovjek često nije znao da li slušati Tonya ili prateće mumljanje ostalih članova klana The Platters. I jednoga dana uz ono poznato „I'm sorry“, napustio svoje pajdaše i gospođicu Zoilu i krenuo trnovitim putem soliste. I, što se dogodilo. Ni Tony niti grupa/ koja je dugo još preživljavala/ nisu nikada više postigli ono kao kada su bili zajedno. Bilo je još takovih slučajeva. Al , kao da ostali iz toga nisu znali izvući nikakvu poduku. Pa čak ni najslavniji sastav prošlog Dvadesetog stoljeća, grupa The Beatles./ danas se vidi da iako su bili manje popularni, da su bili „pametniji“ članovi legendarne grupe The Rolling Stones“ koji i dan danas ubiru kamate na nekadašnju popularnost, među inim/. Grupa The Beatles je bila neprikosnoveni gospodar glazbene scene u šezdesetim godinama. A onda su nastale trzavice. Zlobnici su skloni reći, uzrokovane pojavom kosooke japanske slikarice Yoko Ono, koja je naprosto sa ONO opčarala Johna Lennona, motor same grupe ili , kako neki vole reći, njezino tijelo. Dušu su prepisivali Paulu McCartneyu. A kada se ne slažu tijelo i duša, onda dolazi di razlaza. Recimo tijelo odlazi u zemlju a duša u nebo. Nakon, što je svatko krenuo svojim putem / a svi su nastavili glazbenu stazu što vodi ka uspjehu/, iako su nizali uspjehe , to više nije bilo kao u doba kada su zajedno muzicirali. John je krenuo sa Onom, Paulu su narasla Krila, Ringo Starr se pomladio a george Harrison zaglavio u nekoj istočnjačkoj filozofiji. A dana će biti riječ baš o njemu, Georgu, najmlađem članu te četveročlane družine.

GEORGE HARRISON, pjevač, skladatelj i gitarista grupe The Beatles, rođen je upravo na današnji dan 25. Veljače 1943 godine . Sredinom 50-tih godina postao je član u grupi svojega brata, Petersova grupaThe Rables“, da bi u prijelaznom roku 1958 godine potpisao pristupnicu za grupu „The Quarryman“, koja će se transformirati/ kao naša uspješna u neuspješna poduzeća/ najprije u grupu Johnny & The Silver beatles, potom nastaviti kao The Silver beatles, dok se konačno nisu složili da se grupas zove jednostavno The Beatles. Bilo je to 1960 godine. Kao član te vanserijske grupe George je napisao dvije vrlo popularne pjesme : „Here Comes The Sun“ i „Something“ s kojom se u listopadu 1969 godine ,točnije 18 listopada grupa našla po prvi put na američkoj popularnoj ljestvici da bi se 15 studenog iste godine popela na treću poziciju i na njoj se zadržala dva tjedna. Treba reći da se pjesma nalazila na istoj singl ploći, na čijoj je „A“ strani bila skladba „Come Together“ koja je dospjela do prve pozicije u trajanju od dva tjedna. Ploča sa ovim pjesmama je prodana u dvostrukoj platinastoj nakladi po cijeni od 20 dolara. Pjesma je postigla uspjeh i na drugoj strani Atlantika, a to se najprije misli na britansku popularnu ljestvicu, na kojoj se 8 studenog našla na četvrtoj poziciji. Njegov /ovo njegov mogao sam staviti i u navodnike, zašto sačekajte/, svakako, največi hit bila je pjesma „My Sweet Lord“ s kojom se George 28 studenog 1970 godine našao na američkoj popularnoj ljestvici da bi se 26 prosinca popeo i na samu prvu poziciju i na njoj ostao četiri tjedna. Ne treba ni govoriti da se ploča prodala u preko milijun kopija., a na ljestvici magazina The Rolling Stones R500 zauzela 454 poziciju., da bi se pjesma 23 siječnja 1971 godine našla i na prvoj poziciji britanske pop ljestvice. Sa ovom pjesmom je George imao velikih klapanja i neugodnosti , čak je završio i na sudu jer je optužen za plagijat. Naime ta je pjesma ličila kao jaje jajetu sa skladbom „He's So Fine“ grupe The Chiffons, s kojom se grupa 23 veljače 1963 godine/ eto jučer je bilo upravo 47 godina/ na prvoj poziciji američke ljestvice u trajanju od četri tjedna, a ploča je prodavana po cijeni od 20 dolara i štampana je u preko milijun kopija. Treba reći da se ista našla i na prvoj poziciji R&B ljestvice. Konačno su suci/oni koji su imali sluha/ poslušali obje skladbe i zaključili da se George obilato poslužio tom pjesmo. Mogao je birati između zatvora i da se odrekne svakog centa od prodaje u dobrotvorne svrhe, što je svakako prsitao na ovu drugu soluciju./I sada se pitam kako bi u Americi prošli oni koji prepisuju tuđe radove, pa čak i cijele doktorate_ jadna im majka/ George je imao još nekoliko značajnih hitova kao na primjer“Give me love-( Give me peace on earth)“, te „Got My Mind Set On You“. Ove dvije pjesme su se također nalazile na prvim pozicijama američke popularne ljestvice. George se bavio i humanitarnim radom , pa je bio jedan od organizatora koncerta za bangladeš, održanog 1.kolovoza 1971 godine u Madison Squere Gardenu na kojem su nastupale mnoge popularne zvijezde- karijeru je nastavio ulažući energiju i novac u producentsku kompaniju“Handmade Films“, no vrijeme njegove slave i uspjeha ipak je vezano za šezdesete godine i za grupu The beatles. Prodao je na milijune ploča, iako je oduvijek bio u drugom planu , iza lennona i Mccartneay. Velika mu je zasluga što se zanimao za istočnjačku glazbu, posebno za idijsku, što je odvelo grupu The Beatles tim putem a i čitavu jednu generaciju mladih potkraj šezdesetih godina. Da nije bilo Georgea harrisona instrument „sitar“, ostao bi na zapadu nepoznato glazbalo. A pitanje je da li bi sjajni glazbenih Ravy Shanker ikada izišao izvan svoga indijskog dvorišta. Osim glazbenih . george je nastojao svojom glazbom prenijeti i humane poruke generacijama slušatelja. Na američkoj popularnoj ljestvici imao je 18 hitova, od koji tri na prvoj poziciji i jednu ploču prodanu u zlatnoj nakladi. Na britanskoj popularnoj ljestvici ostvario je deset hitova, jedan na prvoj poziciji i tri na top deset. George Harrison je drugi član grupe The Beatles koji je napustio ovaj svijet. Dogodilo se to 29 studenoga 2001 godine , uslijed opakog raka. Ostati će svakako zapisan u svim glazbenim knjigama i kao glazbenik i kao humanista.

Na današnji dan 15 veljače 1932 godine rođen je američki country pjevač, gitarista , skladatelj i glumac Faron Young. Prvi svoj snimak je uradio 1951 godina apjesma se zvala „The Young Sheriff“. Rdovito se pojavljuje na američkoj country ljestvici od 1953 godine. Prn hit koji se pojavio na C&W ljestvici zvao se „Goin' Steady“ , pjesma koja se je pojavila na C&W ljestvici 10 siječnja 1953 godine i u konačnici našla na drugoj poziciji u trajanju od tjedan dana. Bio je popularan i na popularnoj američkoj ljestvici na kojoj je imao šest pjesama. Na američkoj C&W ljestvici imao je 89 pjesama od kojih pet na prvoj poziciji. Svakako najuspješnija je bila pjesma „Alone with you“ koja se 23 lipnja popela na C&W ljestvicu da bi na kraju završila na prvoj poziciji i na tom mjestu ostala 13 tjedana. Ista ta pjesma se našla i na američkoj popularnoj ljestvici ali na 51-oj poziciji.

Godine 1956 , na današnji dan 25. Veljače na prvoj poziciji američke popularne ljestvice našla se je pjesma „Lisbon Antigua“ u izvedbi nelson Riddlea i na toj poziciji ostala četiri tjedna.

Devet godina kasnije, 1965 godine, na današnji dan se pak na britanskoj popularnoj ljestvici našla pjesma „I'll Never Find Another You“ u izvedbi grupe Seekers i na toj ljestvici, na prvoj poziciji, ostala dva tjedna.

Godine 1900 rođen Victor Sylvester , poznati plesni šampion i vođa popularnog plesnog orkestra, čije je ime postalo sinonim za pravi tempo plesne glazbe. Mro je 1978 godine.

Na današnji dan 1961 godine naredbodavci tvrtke MGM zapovjedili filmskoj grupi , koja je na Tahitiju snimala film „Pobuna na brodu Bounry, da prekinu posao i vrate se u Hollywood. Razlog toga je bilo odbijanje redatelja Carola Reeda da se pridržava novog plana snimanje. Neposlušnika je zamijenio Lewis Milestone.

Godine 1967, na današnji dan 25 veljače, grupa The Beatles ulazi na britansku popularnu ljestvicu sa pjesmom „Penny Lane“, koja je snimljena na samome početku, četiri stotine duge seanse u „Abbey Road“ studiju, koja je rezultirala albumom „Sgt.Pepper“

Na današnji dan 1977 godine u Varšavi premijerno prikazana politička drama „Čovjek od mramora“ Andreja Wajde, nakon , što je četiri godine bio „bunkeriran“ zbog oštre kritike društva i vlade.

I to bi bilo dovoljno za danas, možda malo i previše. Ipak ću vam predstaviti još jednu moju pjesmu u prozi koja se sprema da završi u košu. Pjesma se zove ZNAO SAM …“Znao sam da neće doći…Govorila je to sjeta, koja je poput kapi kiše sipila niz moje lice. Večer sumorna i lijena, da bi bilo što promijenila, ravnodušno je gledala kroz osamljenički pogled jednoga zanesenjaka, što stalno putuje, ne odlazeći nikuda, hoda, neprekidno stojeći na istome mjestu… Što stalno zove gluhe sate, utonule u nijemost beskraja…

A bila je noć…zvjezdana. Mjesec se okrunio srebrenom krunom, pokazujući svoje blijedo lice, natopljeno mojim suzama…Ona to nije vidjela…znam, da nije, jer, sigurno bi došla u svijet moje samoće, skrivene pod baršunasti glas jeseni…ove jeseni, raznesene tamnom prazninom nevidljive konačnosti.

Pusta i mrtva ova noć, glasno je jecala, ne skrivajući razotkrivenu bol.. Na rastrganom nebu gorjele su svijeće; molitva se gubila u tom nepreglednom carstvu tišine…grobne tišine. Tražio sam je po svim stazama moje izgubljenosti, pod ruševinama dotrajalog života…tražio sam je tamo, gdje nije mogla biti; gdje smo se čekali u različitim vremenima, svjesni nemogućnosti.

I gledao sam je, utopljenu u srebreno blijedi odsjaj mjesečevog lica, zvao riječima nijemosti, znajući da će me čuti, kad šutnja prestane govoriti. Blagi sjeverac titrao je poput rascvalih latica neubranog lotosovog cvijeta…ruke sam pružao prema Hebi, moleći je da me još ne preda Haronu.

A smrtno bljedilo se izgubilo pod crnom koprenom Ereba…U sjeni ponoćne tišina.

SORS EST SUA CUIQUE FERENDA…………Svatko mora snositi svoju sudbinu….

I za danas bi vam poželio laku noć. Sutra je novi dan; što će donijeti osim napisanoga teksta to nitko ne zna. Pa čak i oni koji sve znaju. Sveznalice. Čuvajte se sveznalica. Oni su nas i doveli tamo gdje jesmo. U usko i tijesno.

by Doc 25.02.10 23:20

26.02.2010. Na Današnji Dan

Danas 26 veljače, tri poznate pjevačke zvijezde imaju rođendane. Najprije ćemo navratiti na country polje gdje nas čeka poznati američki country pjevač, gitarist i skladatelj JOHNNY CASH, rođen 1932 godine u Kingslandu, Američka savezna država Arkansas. U trenutku rođenja nitko nije mislio da će dječak postati jedna od najpoznatijih i najboljih country pjevača, gitarista i kompozitora. A to je upravo postao. Oni koji se vole baviti statistikom i ocjenama ubrajaju ga kao četvrtog najboljeg country glazbenika svih vremena, koji je u karijeri napravio 135 hitova koji su se pojavili na C&W ljestvici, od kojih 13 na prvoj poziciji a prodao je jednu ploču u zlatnoj a jednu u dvostrukoj platinastoj nakladi. Svakako mu je to što se tiče prodaje najuspješnija pjesma i zove se „Hurt“ s kojom se 8. Ožujka 2003 godine popeo na ljestvicu i na kraju se smjestila na 56 poziciju. Pjesma je osvojila nagradu kao najbolja singlica godine, a nalazi se i na DVD nosaču zvuka. Pjesma koja mu se najviše tjedana nalazila na prvoj poziciji C&W ljestvice zvala je „Ballad Of A Teenage Queen, koja se popela na C&W ljestvicu 26 svibnja 1958 godine i na prvoj poziciji nalazila ravno deset tjedana. Pjesma, koja je bila jedna od nezaobilaznih skladbi koja je popularizirala Johnny Casha izvodio zvala se „Ring Of Fire“ s kojom se 8 lipnja 1963 godine Cash popeo na C&W ljestvicu i na kraju dospio na prvu poziciju na kojoj se zadržao sedam tjedana. Pjesma je uvedena u Dvoranu Slavnih Grammya, na ljestvici magazina The Rolling Stones R500 zauzima 87 poziciju a na RIAA .157 mjesto. No pjesma koja je postala zaštitni znak ovog iznimno popularnog pjevača bila je ona pod naslovom „I Walk The Line“, koja se 9 lipnja 1956 godine pojavila na C&W ljestvice , da bi se u konačnici našla na prvoj poziciji i na njoj ostala šest tjedana. Pjesma je u Dvoranu Slavnih Grannya, Dvoranu Slavnih Rock & Rolla, na ljestvici magazina The Rolling Stones RS500 bila je na 30-oj poziciji,na RIAA je 61 te na NPR 100. Na AC ljestvici slušatelja imao je 11 pjesama od koji jednu na prvoj poziciji , prodanu u milijunskoj nakladi. Pjesma se zvala „A Boy Named Sue“, koja je snimljena u zatvoru San Quentin. Na prvu poziciju je došla 9 kolovoza i na tom mjestu bila dva tjedna. Johnny Cash je bio vrlo popularan i na američkoj ljestvici VRUĆIH 100 gdje je ugrijao 63 pjesme, od kojih dvije na drugoj poziciji, od kojih je tri ploče prodao u zlatnoj nakladi. Johnny Cash je bio u američkoj avijaciji i tri godine je proveo u Zapadnoj Njemačkoj, a tamo je iz dosade počeo svirati gitaru i pisati pjesme. Osnovao je i grupu The Landsberg Barbarians. Po povratku u SAD javio se starom liscu Sam Phillipsu i počeo snimati za SUN kompaniju, odmah iza Elvisa Presleya. Kasnije prelazi u moćnu CBS kompaniju, a otuda se vinuo i u glazbenu galaksiju. Johnny Cash je umro uslijed komplikacija šećerne bolesti 12 rujna 2003 godine.

Petnaest godina poslije Johnny Casha, 1947, na današnji datum, rođena je britanska pjevačica SANDRA GOODRICH, poznatija širokoj publici kao SANDIE SHAW, koju je kao pjevački talent otkrio / mnogi se zaklinju , kasnije i pokrio/ popularni pjevač Adam Faith, a brigu o njoj vodio / navodno ponovo i otkrio/ njegov menadžer Eve Taylor, koji ju je lansirao kao pop zvijezdu/ navodno ravno iz kreveta/ 1964 godine. Na britanskoj popularnoj ljestvici imala je više od dvadeset hitova , od kojih tri na prvoj poziciji, a pet na TOP 10. Na američkoj popularnoj ljestvici imala je pet hitova. Najpopularnija njena pjesma je ona koja je pobijedila na pjesmi Eurovizije 1967 godine u Beču , kao predstavnica Velike Britanije. Pjesma se zvala „Puppet On a String“-„Lutka na koncu“ i to je bila njena treća pjesma na prvoj poziciji u Britaniji. To je ustvari bio i posljednji hit bosonoge Sandie/ zlobnici su tvrdili da su članovi žirija više gledali u njene bose noge nego slušali što pjeva i zato donijeli visoke ocjene/, Nakon toga je obukla cipelice , dočekala princa i prestala biti atrakcija. Sandie je tip pjevačice koja poput meteora bljesne , kratko traje taj bljesak i potom ostane na glazbenom nebu kao žmirkajuća zvijezda. I nikada više punim sjajem .Ali , to nije samo njezina priča, takvih je koliko god želite. Danas Sandie slavi rođendan, Obuvena.

Najstariji od naša današnja slavljenika, ali i najdeblji je američki pjevač, pijanist i skladatelj ANTOINE“FATS“ DOMINO, rođen na današnji dan 1928 godine u New Orliensu; bio je jedan od velikana rock & rolla, čije se ime mora spomenuti u svakoj knjizi, koja se piše o povijesti Rock & Rolla. Domino je potekao iz velike crne obitelji, a to znači da se već od ranog djetinjstva za razliku od druge djece koja se igraju on morao brinuti za mlađe a često i cijelu obitelj. Domino zarana pokazuje smisao za glazbu i uči svirati klavir kod mjesnog glazbenika, svirajući već sa deset godina za džeparac u lokalnim klubovima. Napušta školu, radi po danu u tvornici a po noći u noćnim klubovima svira i pjeva. Godine 1949 bude zapažen i dobiva priliku da snimi za kompaniju Imperial. Pjesma se zvala „The Fat Man“i sa njome 1950 godine dolazi na prvu poziciju R&B ljestvice postignuvši i milijunsku nakladu. Od tada njegova popularnost ide stalno uzlaznom linijom i postaje vrlo popularan i poznat. Penje se i na popularnu američku ljestvici HOT 100, a njegov hit na toj ljestvici se zvao „Ain't That A Shame“ koji se prvi put popeo 16 srpnja 1956 godine, da bi na kraju dospio na desetu poziciju. Pjesma je ušla u Dvoranu Slavnih Grammya, Dvoranu Slavnih Rock & Rolla, RS500-431 mjesto i NPR100. Ploča je prodana u preko milijun kopija po cijeni od 40 dolara. Na R&B ljestvici, na prvoj poziciji bila je čak 11 tjedana. Inače prva pjesma koja se našla na američkoj popularnoj ljestvici zvala se „Goin' Home“ s kojom se u lipnju 1952 godine pepela na 30-tu poziciju, prodavši je u preko milijun kopija. Bila je to njegova prva zlatna ploča. No, njega još uvijek ne sluša bijela publika. Tu mu je veliku pomoć, doduše indirektno je pružio Pat Boone, kada je snimio njegovu pjesmu , već spomenutu „Ain't That a Shame“ „Nije li to sramota“ i sa njome dospio na prvu poziciju američke popularne ljestvice i tako na neki način uveo bijele slušatelje u repertoar crnog „Fats“Domina. U srpnju 1955 godine pjesma se našla na desetom mjestu i izvedbi njenog gazde Fatsa. Put ka popularnosti bio je otvoren, putuje Amerikom ali i ostalim dijelovima svijeta gdje ga svi burno dočekuju. Znao se prilagoditi svakome glazbenom stilu, od rocka, preko calipsa do twista i popa. Osim pred mikrofonom znao se pojaviti i na velikom ekranu. Dugo je bio aktivan iako je njegova posljednja pjesma koja se našla na američkoj popularnoj ljestvici, odavno dobila bradu. To je bilo 7 rujna 1968 godine, a pjesma se zvala „Lady Madonna“ i popela se na stotu poziciju. Fats Domino je bio veoma uspješan glazbenik Na američkoj popularnoj ljestvici naslagao je 80 hitova , od kojih 11 među prvih deset. Svakako na pop ljestvici mu je najpopularnija pjesma „Blueberry Hill“ s kojim se 6 listopada 1956 godine popeo na pop ljestvicu a 9 siječnja 1957 na drugu poziciju u trajanju od tri tjedna. Ploča je prodana u zlatnoj nakladi po cijeni od 25 dolara. Ova se pjesma našla i jedanaest tjedana na prvoj poziciji R&B ljestvice. Ova je pjesma pravi rekorder u dobivenim priznanjima. Na HRH ima 40-tu poziciju; Uvedena je u Dvoranu Slavnih Grammya i R&R;na RS500 ima 81 poziciju a na RIAA -18 mjesto. Ukupno je prodao 12 zlatnih ploča. Na R&B Fats Domino je popeo 61 skladbu, od kojih devet na prvoj poziciji a 16 je ploča prodao u zlatnoj nakladi. Na britanskoj popularnoj ljestvici imao je 25 pjesama. Pjesma „Blueberry Hill“ se našla na britanskoj popularnoj ljestvici u tru navrata. Danas , ako se nešto nezgodno nije dogodilo Domino slavi rođendan. Još je uvijek debeo i dobrodušan.

A spomenuti ću i jedni pjesmu koja se na današnji dan 1966 godine našla na prvoj poziciji američke popularne ljestvice i na njoj ostala tjedan dana. Pjesma se zvala „These Boots Are Made For Walking“ u izvedbi Nancy Sinatre.

Godine 1802 , na današnji datum, rođen je Victor Hugo, francuski pisac, poznat po mnogim djelima, najviše po „Jadnicima“ Umro je 1885 godine.

Na današnji dan 1936 godine Adolf Hitler predstavio prvu tvornicu u Saxoniju za proizvodnja vozila njemačkih“ širokih masa“ Volkswagen. Automobil je dizajniran od Ferdinanda Porchea a automobil je namijenjen masovnoj proizvodnji.

Godine 1957, na današnji dan, prema naređenju predsjednika SAD Eisenhowera u čin stožernog brigadira unaprijeđen je popularni američki glumac James Stewart, koji je u Drugom svjetskom ratu bio u zrakoplovnim snagama.

A sada da vidimo što se krije ispod naslova SAMI „ Tu pod mojim vjeđama skamenjeno jutro, skriva makov cvijet. Vjetar i kiša napinju riječi; glas razapinju po krovovima rađanja. Sjene šutnje prekrile hladovinu. Sanjar ispod rasplamsanog podneva očekuje njene korake…Sluša disanje Njezino u sebi.

Lan se rascvjetao ispod trepavica, vidici nestaju u sjeni kamena…u mraku svjetlosti ispod ponora nježnosti,bijelog saga ljubavi. Sve je nevidljivo u ogledalu prolaznosti…i početak i kraj. Čuju se samo koraci tišine, briše svoje tope na tepihu uspomena. Crkveno zvono odbrojava dodire vremena, zvuk se lomi poput vjetra na kamenim licima spomenika…

U Tvome pogledu vijore crne marame, biseri rasipaju po pomrčini napuklog neba…I sve je opet na početku plača. Izvanvremenski jauk u zagrljaju tmine. Prolaze vode bezvremena, život u vrtlogu konačnosti hvata dah prije potonuća…

Na dlanu skupljeni sati kapaju niz pukotine Sudbine…Utopljeno sjećanje u mirisu tamjana, svjetlo i mrak na vratima čekanja. Odilaženje bez povratka. Uspomena pod koprenom zaborava. Dolaženje Tvoje u plamenu novog lampiona …razbijanje zaborava na mjesečini utkanoj u naša imena…

Blizina nedostižna i Tebi i meni.

Sami u jecaju pamćenja.

EST QUAEDAM FLERE VOLUPTAS-…………………i plakanje je neki užitak….

To smo se uvjerili bezbroj puta, kada nam nakon plača bude lakše duši… Duši izranjenoj neshvatljivim nedoumicama, sitnim prikrivanjima i nedorečenim mislima. I tu vas ostavljam da u miru pročitate , ako želite, ; ako ne želite nitko vas ne sili, ako ste pospani laki i mirni vam sni,; kuda ću sada, nemam pojma, možda me dočeka zora, a možda dušu predam snima i nekim drugim prošlim danima.

by Doc 26.02.10 23:42

27.02.2010. Na Današnji Dan

Dogodilo s to u četvrtak, 16 svibnja davne 1929 godine. U 20:00 sati, po lokalnom Hollywoodskom vremenu, u The Blossom Room, Hollywoodskog Roosevelt Hotela. Dame u dugačkim haljinama, s malo slobodnijim delkoteom, kako bi se oko vrata vidjelo neprocjenjivo blago, zlatnih i dijamantnih rudnika Johansburga. Gospoda, u crnim frakovima i lakiranim cipelama. Noć za pamćenje i povijest. Dijele se prve nagrade Američkog Udruženja za Film i Znanost, koje su postale poznate pod imenom OSCAR. Nagrađeni film zove se „Wings“, glumac Emil Jannings; glumica Janet Gaynor; redatelj frank Borzage za film „Sedmo Nebo“. Sve nagrade predao je prvi predsjednik Akademije , Douglas Fairbanks. Od toga dana prošlo je punih šest godina, kada je bolja polovica filma, njegova bračna, vjerna suputnica- filmska glazba, po prvi puta primila to priznanje. Dogodilo se to u srijedu 27 veljače 1935 godine u Biltmore Bowlu, Biltmore Hotela u Los Angelsu. Te 1935 godine dodjeljivani su Oscari za najbolji filmski song u 1934 godini. Za glazbenog Oscara bile su nominirane tri pjesme. Bile su to skladbe „The Continental“ iz filma „Veseli razvod“ za koju je glazbu napisao Con Conrad, a stihove Herb Magidson; druga se zvala „Carioca“ iz filma“Let u Rio“ za koju je glazbu napisao Vincent Youmans a stihove Edward Eliscu i Gus kahn; treća nominirana pjesma zvala se“Love In Bloom“ iz filma „Ona Me Ne Voli“ za koju je glazbu napisao Ralph Rainger a stihove Leo Robin. U toj ne baš oštroj konkurenciji , prvog pozlaćenog golišavca iz ruku predsjednika Akademije Irvina S. Cobba primili su skladatelj Con Conrad i tekstopisac Herb Magidson za pjesmu „The Continental“ iz filma „The Guy Divorce“- „Veseli Razvod“, u kojem su se uz pjesmu i ples veselo razveli Fred Astaire i Ginger Rogers. Tako je to bilo te pretpotopne 1935 godine. Od tada uz dijeljenje nagrada za najbolje filmove, glumce, redatelje, snimatelje, scenariste, šminkere, ton majstore i sve one koji sudjeluju u snimanju jednoga filma svake godine, to najpoznatije i najpriznatije filmsko priznanje i nagrada Oscar , dijelit će se na svečanoj ceremoniji i najboljem filmskom songu i glazbi. Jer i glazba je sastavni, nedjeljivi dio filmske umjetnosti. Taj zabavni mjuzikl , biti će prvi zajednički uspjeh Freda i Ginger., a novine su odmah poslije premijere pisale da je rođen novi, veliki filmski plesni par. I nisu se prevarili.

Na današnji dan 27 veljače 1955 godine časopis Billboard, američka biblija popularne glazbe , objavio je prvi puta, da je prodaja singl ploča prvi puta premašila prodaju onih starih ploča na 78 okretaja. Stare, teške šelak ploče na 78 okretaja proizvodile su se još neko vrijeme, više iz sentimentalnih razloga i da se proizvođači riješe zaliha, nego iz potrebe. Slušatelji su se okrenuli novim tehničkim proizvodima, odbacujući staro, kao što se odbacuju stare krpe. Te ploče na 78 okretaja , proizvodile su se još neko vrijeme i kod nas a onda su i ovdje odbačene. Kako je za njih trebala i posebna tvrda igla, uskoro su te 78-ce , umjesto na policama prodavaonicama ploča ,našle se u podrumima diskografskih kuća. Neke su možda i danas tamo, neke su vjerojatno bačene, a neke su se naprosto slomile os starosti. Među posljednjim tvrdim pločama snimljenim u Zagrebu, koju je izdao Jugoton je ona s pjesmom „Moja Mala Djevojčica“ iz 1958 godine. Broj matrice je C6788, a pjesma je izdana i kao singl ploča na 45 okretaja.

Godine 1873, upravo na današnji dan, rođena je u Napulju, prva glazbena zvijezda, a neki će reći i najveći tenor/ iako je bio niskog rasta/ i najbolji u Dvadesetom stoljeću Enrici Caruso. Vjerojatno, gotovo sigurno je , da je i prije napolitanca Carusa bilo velikih tenora, možda i većih i boljih, ali Enrico je imao sreću da se pojavio u vrijeme kada je čovjek izumio, kako da snimi i sačuva jednom proizvedeni zvuk i poslije ga reproducira. Enrico Caruso je bio prva zvijezda nove glazbene industrije gramofonskih ploča. Svoju prvu ploču Caruso je snimio 1903 godine, koja će se kroz nekoliko godina dobro prodavati da bi se na kraju prodala i u nakladi od preko miliju ploča i tako postati prva zlatna ploča u povijesti gramofonske industrije. Kako u ono vrijeme nije bila kategorija „zlatna ploča“, a kada se ista pojavila onda više nije bilo Carusa. Ali, tako vam je to u životu. Često se dvije sjajne stvari dogode u različitim vremenima a bile bi sjajne da su se dogodile istovremeno. Opet ja „filozofiram“. Ta prva zlatna ploča imala je na sebi snimljenu pjesmu „Vesti La Guibba(On With The Play)““ koja je dolazila iz Leoncavallove opere „I Pagliacci“ i koja se 24 kolovoza te 1907 godine našla na prvoj poziciji američke popularne ljestvice i tamo ostala četiri tjedna.Treba napomenuti da se ova pjesma našla prvi put na američkoj popularnoj ljestvici u njegovoj izvedbi još 1904 godine i da se tada popela na drugu poziciju u trajanju od tjedan dana i ova iz 1907 godine bila je ustvari nova verzija te iz 1904 godine. Usputno Caruso je na američkoj popularnoj ljestvici imao 45 pjesama, od kojih tri na prvoj poziciji. I tu bih prerezao priču o ovom velikom tenoru , jer bih mogao ponovo „zagrditi“ sa tekstom. Ipak, istine radi treba reći da se ova ploča smatra prvom zlatnom pločom ali više u kategoriji klasične glazbe, jer prva zlatna ploča je ostvarena dvije godine ranije . Bila je to skladba „The Preacher And The Bear“ u izvedbi Arthura Collinsa. Pjesma se je prvi puta pojavila na američkoj popularnoj ljestvici 3 lipnja 1905 godine, da bi se 10 lipnja iste godine našla i na prvoj poziciji i na tom mjestu zadržala punih jedanaest tjedana. Inače je Arthur Collins na američkoj popularnoj ljestvici ostvario47 hitova , od kojih 12 na prvoj poziciji.

Spomenuti ću još i američkog pjevača i glumca Guy Mitchella, rođenog upravo na današnji datum/iako i tu ima nedoumica/ 1927 godine, koji je već u dječjoj dobi pjevao na radio stanicama, usputno i glumio. Na popularnoj ljestvici imao je deset pjesama, dvije na prvim poziciijama uz dvije ploče prodane u zlatnoj nakladi. Svakako najveći i najpopularniji mu je hit „Singing The Blues“ sa kojim se 27 listopada našao na pop ljestvici i na kraju završio na prvoj poziciji na kojoj je ostao ravno deset tjedana. Ploča se prodavala po cijeni od 15 dolara. Iste godine se pjesma još jednom našla na američkoj pop ljestvici na 17-oj poziciji u izvedbi Marty Robbinsa.

A na današnji dan na američkoj popularnoj ljestvici našla se i skladba „Secret Love“ u izvedbi Doris Day i na tom mjestu ostala osam tjedana. Prvi put se pjesma pojavila na pop ljestvici 9 siječnja 1954 godine. Ploča je prodana u zlatnoj nakladi a pjesma dolazi iz filma „Calamity Jane“ u kojem je naravno glumila i pjevala „djevojka iz susjedstva „ Doris Day.

Na današnji dan 1910 /dakle upravo prije sto godina/ u pariškom tjedniku „Cine Journal“, objavljen je članak u kojem se oštro zahtjeva/ zlobnici kažu, toliko oštro je bilo pero da su se pokidali listovi časopisa/ ustanovljenje kinoteke, , odnosno tijela koje će se brinuti. o skupljanju i čuvanju celuloidnih proizvoda. Veliki broj filmova naprosto je uništen ili su izgubljeni zbog nebrige odgovornih/ znači i u ono vrijeme je bilo neodgovornih/. Međuti ta ideja nije bila nova/ još se jednom pokazalo da neki misle da sve počinje od njih a ono ispred kao da nije postojalo, kako onda, tako i danas/.Naime , već 1898, punih 12 godina ranije Poljak Boleslaw/ neki su možda protumačili njegovu ideju kao bolest-op/ Matuszewski, zahtijevao je osnivanje „Povijesne kinematografske knjižnice“, no, kako sam i naveo, njegovi napori nisu naišli na razumijevanje.

Na današnji dan 1920 godine u berlinu je održana premijera filma „Kabinet Doktora Caligarija“ redatelja Roberta Wienea, djela koje se smatra jednim od najprepoznatljivijih , iako ne i najboljih filmova njemačkog ekspresionizma. Prema današnjem gledanju sa samog početka dvadeset i prvog stoljeća, nije lako pratiti priču o Caligariju, sajamskom hipnotizeru, ujedno i ravnatelju sanatorija za duševne poremećaje, koji poćinja zločin uz pomoć medija.

Godine 1939, već se uvelike snimalo, kada je na današnji dan 27 veljače, Sidney Howard, stavio posljednju točku na scenarij, jednog od najspektakularnijih i najgledanijih filmskih djela ikada proizvedenih filmskih djela u Hollywoodskoj tvornici snova. Dakako radi se o filmu „Zameo ih Vjetar“, velebne sage o ljubavi Scarlet, što je nastala u mašti malo poznate novinarke Margaret Mitchell. Roman od 1035 stranica, za ono doba najduži američki spisateljski rad Howard je sažeo u 20.017 riječi dijaloga i 685 scena.

A sada smo tamo gdje se nalazimo svakoga dana pri kraju toga dana. Na riječima pjesama u prozi. Danas ću vam napisati, što to radim u dubokim satima noći, kada se čuje samo tišima a samoća vas grli poput voljene žene/ primijetili ste da nisam napisao ljubavnice, nije mi baš najmiliji izraz za biće koje čovjek iskreno voli/. Pjesma se zove :

NA ISTOM TRAGU……….“ Opet je kišilo iz vedroga neba…Satkani putokazi prolazili su pored našeg sastajališta…Susret se sakrio iza potamnjelih obraza uplakanog sumraka…Grlili smo se u odazivu naših zaklopljenih očiju…bili smo jedini i sami…nepregledni i neprepoznati. Pružali smo ruke prema tišini našega glasa, žureći ka provaliji u kojoj smo našli utočište; čvrste temelje onoga, što je izniklo, naraslo i preraslo sva naša očekivanja.

Ali tko i što se može očekivati od ljubavi? Koliko trebamo davati da se ne osjećamo prevareni, koliko uzimati da ne budemo uskraćeni. Kako pokazivati ono što se ne vidi i na koji način sakriti crvenilo obraza i pakleni sjaj u očima, od znatiželjnih pogleda Prolaznosti…Gdje sasuti sve ukrase naših duša, kada su nam grudi pune nadanja a srce ispunjeno očekivanjima.

Kako doći do samih sebe, kada si u meni bliža nego sebi, kada sam u Tebi više nego što me ima u meni…kako snove pretočiti i javu, kada su nam snovi rane na oltaru izgubljenosti, a mi u visinama utopljeni u isti trag…najdraža moja.

FORTUNA RERUM HUMANARUM DOMINA………Sreća je gospodarica ljudskih stvari…Ovo je samo jedan od odgovora na to vječno pitanje i nikada dobiveni jasan odgovor…Zato je svima jasno da smo došli do kraja današnjeg dana. Bez obzira koliko se ja trudio uvijek mi se čini da previše napišem, Ali na najboljem sam putu da postupno dovedem sve u neke „pristojne“gabarite. Da bude vama lako čitati ,a meni ne teško napisati. I tu bih se zaustavio iako bi se dalo još što šta napisati. U takvim smo sra…., što bi rekao gosp. Kivi, koji sada penzionerski živi, piše memoare i mlati pare. Zna se: Pa tu i opet rade metle gospođica Piggy , koja mete niz Hrvatske ceste. Ako bude samo malo pravde, svi će on pisati memoare- s onu stranu brave. Država je šuplja ko rešeto; koliko je samo kuna, u privatne džepove isteklo. Strah me da je ne proglase lakom ženom, ostat ćemo bez lipe u džepu. Sad ću odmah zatvoriti usta da na prozor netko ne zapuca. U modi je sada imat' , vlastitog čuvara. Ako imaš novca za jednog King Konga.

by Blue Shadow 27.02.10 14:21

by Doc 27.02.10 23:19

28.02.2010.Na Današnji Dan

U pop glazbenoj galaksiji ima raznih zvijezda i zvjezdica, neke dugo i jako sjaju i traju, neke bljesnu na trenutak, neke žmirkaju godinama, a neke projure kao komet, ali ostavljaju trag za sobom. Jedna od takvih kratkotrajnih pojava na glazbenom nebu bio je i tamnoputi mladić po imenu FRANKIE LYMON. Jedna njegova pjesma ostati će trajno hit, poznat i slušan još i danas iako snimljen, prije više od pedeset godina, točnije prije 54 godine, još točnije 1 siječnja 1956 godine. Pjesma se zvala „Why Do Fools Fall In Love“, lirski prevedeno „Zašto se budale zaljubljuju“/ ima zlobnika koji komentiraju: zato jer su budale; ja se pak s time ne bih složio, jer Ljubav je najljepši poklon koji čovjek može dobiti/. Pjesmu je napisao taj mladac Frankie Lymon, kada je bio dječak od trinaest godina. Tada ju je snimio sa svojom grupom „Teenagers“. Kada je imao osamnaest godina, njegova glazbena karijera je bila završena. Osam godina kasnije, upravo na današnji dan 28 veljače 1968 godine Frankie Lymom je umro od prevelike doze heroina. To se često dešava ljudima koji prebrzo i previše zasjaju i preko noći postanu slavni, o onda ne mogu više postići isti uspjeh, baš kao i ovaj komet Frankie, koji je zabljesnuo jedan put i nestao. Dakle tog datuma 28 veljače 1968 godine, a bila je srijeda, na podu kupatila u kući njegove bake u 165 ulici u New Yorku, u kojoj je i odrastao, nađeno je mrtvo tijelo, jednog od idola mladih polovine pedesetih godina Frankiea Lymona. Pored njega je ležala prazna šprica za injekcije. Njezin sadržaj nalazio se u beživotnom tijelu 26-godišnjeg Frankiea. Ovaj puta u prevelikoj dozi koja ga je stajala života. Bio je to još jedan u nizu slučajeva, kada samo jedan ubod uništi cijeli život. I kada jedna „faca“ iz svijeta estrade, otiđe prema nebu –sedirana. Načisto i zauvijek. Frankie Lymon rođen je 30 rujna 1942 godine u New Yorku i već kao klinca zvali su ga „čudo od djeteta“. Kasnije je postao“čudovište od čovjeka“. Još gotovo iz vrtića popeo se na pozornicu i zajedno sa svojom braćom Howieom i Lewisom, nastupa u sastavu Harlemaires Jr. Usputno je pohađao školu u Bronxu. A dobro nam je poznato kakvi su učenici bili u Bronxu. Umjesto bilježnica, knjiga i olovaka u školu su nosili boxere i patent noževe. Tu i tamo i po neki Walter sa osam metaka. Ubrzo se vidjelo da slova malom Frankieu naprosto smrde, ali za pjesmu je bio spreman i satove i „slavne“ američke povijesti napustiti.. Ubrzo je, a bilo je to , 1954 godine osnovao grupu pod imenom „Premiers“, sastavljenu od učenika škole, koji su kao i Frankie više voljeli pjevati nego učiti. U grupi su bila dva crna derana: tenor Jimmy Marchant i bas Sherman Garnes, te dva momčića iu Pourto Rica- vodeći pjevač Herman Santiago i bariton Joe Negrani. Grupa se svidjela jednom producentu i omogućio im snimanje , na kojem saksofonist predlaže izmjenu imena grupe i oni postaju „The Teenagers“. Svoj debi i početak su imali sa prije navedenom pjesmom o budalama koje se zaljubljuju do ušiju a oni malo „tupastiji“ i preko njih. Pjesma je snimljena 1. siječnja 1956 godine i uskoro stigla na samih TOP 10, zajedno s prvim snimcima Elvisa Presleya i Carl Perkinsa. Na američki popularnu ljestvicu popela se prvi puta 11. Veljače 1956 godine, da bi se 14 travnja zaustavila na šestoj poziciji i na tom mjestu provela tri tjedna. Ploča je prodana u zlatnoj nakladi po cijeni od 50 dolara a našla se je i na R&B ljestvici, na prvoj poziciji u trajanju od pet tjedana. Ova skladba je postala popularna i u Velikoj Britaniji, gdje se 29 siječnja našla na prvoj poziciji britanske popularne ljestvice i ukupno na njoj ostala 16 tjedana. Za samu pjesmu je zaslužan član Teenagersa –Herman Santiago kojemu je nakon jedne kućne zabave izvjesni Richard White ustupio grupi svoju pjesmu „Why Do Birds Sing So Gay“, temeljene na jednom ljubavnom pismu, jednog prijatelja grupe. Pjesmu su malo glazbeno i tekstovno preuredili da bi na kraju dobila spomenuti naslov „Zašto se budale zaljubljuju“, a Frankie Lymon doživio uspjeh i slavu, pa se i grupa tako i zvala „Frankie Lymon & The Teenagers“. Uspjeh pjesme je značio i konačni rastanak Frankie sa školom, na obostrano zadovoljstvo i njega i s druge strane školskog osoblja. Koristeći izuzetneglasove, grupa je postala neobično popularna sredinom pedesetih godina. Mladi su naprosto ludovali za grupom. Nakon novog uspjeha na američkj popularnoj ljestvici sa pjesmom „I Promise To Remember“ i „The ABC's of Love“, popularnost im je naglo porasla i u Britaniji, a nakon pjesme „I'm not a juvenile deliquent“ koja se pojavila u Alan Freedovom filmu „Rock Rock Rock“ i postala hit u britaniji dospjevši do 12-og mjesta, lymon je doživio čast da ga ugoste u čuvenom Londonskom Palladiumu . tada je imao 14 godina. Skladba koja se napla na „B strani singla , došla je do četvrte pozicije britanske popularne ljestvice. Za vrijeme te uspješne turneje po Britaniji Frankie jekao solo pjevač snimao i sa poznatim producentom Norrie Paramorom pjesmu „ Goody Goody“ s kojom je dospio na TOP 30 s obiju strana Atlantika. U Americi na 22 , a u Britaniji na 24 mjesto top ljestvice. Bio je to njegov i posljednji hit.. Te 1957 godine u ljetu, Frankie i njegovi Teenageri rastali su se zauvijek. Što je značio da su odrasli i da su se tako počeli i ponašati. Nikada više ni on niti grupa nisu ponovili uspjehe iz vremena kada su zajedno nastupali. Ali to se često događa u svijetu shaw buisnessa. O tome sam već pisao u nekoliko navrata, kada vodeća zvijezda neke skupine zaključi da zaradu ne mora dijeliti sa drugima nego je može zadržati samo za sebe. I često donesu pogrešnu procjenu, zaboravljajući da su oni samo dio mozaika i da uspijevaju samo ako su zajedno. Dogodilo se to i slavnim Plattersima i vanserijskim Beatlesima i da ne nabrajam. I tako se mladi petnaestogodišnji Frankie uputio stazom solo karijere. Za koju će ubrzo saznati da je trnovita i puna prepreka i da za nju nije pripremljen. Pokušao se ponašati poput velikih zvijezda, počevši od pušenja, preko dobrog poznanika alkohola. A dobro je poznato da sve počinje od prve cigarete, preko prve čaše do prve žene. Tim putem krenuo je i mladi Frankie, kojem još nisu počele ni prve dlačice pod nosom rasti, ali je već uvelike lijegao sa starijim djevojkama i ženama u krevet, od kojih, kako su mnogi tvrdile neke su mu mogle biti i majke po godinama. Takov raskalašeni život naravno da ima i svoju cijenu Kao predujam bilo je to da mu je glas odjednom onemoćao, što se ono stručno kaže „pucao usred pjesme“. A jedno zlo često ne ide samo. To drugo zvalo se heroin, bijeli prah koji svoga slugu odvede najprije do raja, a potom gurne u crni pakao. Od 1961 godine Frankie Lymon, umjesto na pozornici sa mikrofonom u ruci, češće se viđao u nekom baru s čašom u ruci ili nekom bordelu s nekom od prijateljica noći, koje su iz mladića izvlačile snagu,koju je prikupljao preko dana, ali i novac. Ako se još što moglo izvući i dignuti. Jer u tim šezdesetim godinama Frankie je već podsjećao na sredovječnog čovjeka, koji je prošao težak život uz laku zabavu. Treće mjesto gdje ste ga mogli redovito naći bila je opća bolnica u Manhattnu, odjel za liječenje narkomana i drugih ovisnika, gdje je bio na rehabilitaciji. Ne može se reći da nije nastojao uhvatiti vlak za posljednji povratak u svijet koji mu je nekada osigurao slavu. Čak i slavni Dizzy Gilepsie pokušao mu je pomoći. Frankie je najprije pohađao satove plesa i počeo učiti za jazz bubnjara. No, bijeli prah mu je postao crna mora, kojoj se mladić više nije mogao oduprijeti. A uvijek tamo, gdje je droga u pitanju mač crne sudbine vam visi nad glavom. Ili mač pravde. Zakon je u tim slučajevima nemilosrdan i strog. Tako je Frankie Lymon 1964 godine, kada je navršio tek 22 godine, osuđen radi posjedovanja droge. A onaj koji uzima drogu mora imati i dubok džep koji se brzo isprazni i to se upravo dogodilo nekadašnjem idolu mladih. Njegov život bio je najbolji primjer kaosa. Lutajući od šanka do šanka, od javnih kuća do psihijatrijskih odjela, preko policijskih postaja i zatvora, u tri navrata je završio i pred oltarom. Sa tri žene i tri brodoloma. Bračna. Do onog posljednjeg od 28 veljače 1968 godine u kojem je izgubio život, navukavši u špricu previše opojne tekućine, koja ga je naprosto potopila. Bilo mu je 26 godina. Njegovoj pjesmi, koju i danas često slušamo na radio postajama „Zašto se budale zaljubljuju“ možda bi kao znak opomene trebali promijeniti ime u „zašto se ljudi drogiraju“. Čisto preventivno. Možda bi bilo i uspjeha. U svijetu ovisnosti i jedan povratak na normalni put je i više nego odličnog uspjeha. Na kraju da kažem da je Frankie Lymon, zvijezda tamnog sjaja imao na američkoj popularnoj ljestvici sedam hitova, uz jednu prodanu zlatnu ploču. Na britanskoj popularnoj ljestvici imao je četiri pjesme, jednu na prvoj poziciji. Najuspješniji je bio na R&B ljestvici gdje je imao šest hitova, od kojih jedan na prvoj poziciji uz jednu zlatnu ploču. Zanimljivo je da se svih šest pjesmama našlo na TOP 10.

Na današnji dan 1942 godine rođen je britanski gitarist Lewis Brian Hopkins-Jones, ili kako ga široka slušateljska publika pozna pod imenom Brian Jones , član slavnih The Rolling Stonesa do 1969 godine. Te godine 3 srpnja pronađen je mrtav u svome bazenu. U čoporu Valjajuće Kamenje, Brian je bio sinonim „zločestog dječaka“. Imao je problema sa drogom, volio se opijati uz obilno korištenje koje kakvih sedativa. U dva navrata bio je hospitaliziran u bolnicama koje se bave problemom ovisnosti , liječe, no kao će pokazati vrijeme- neizliječen. Bolovao je od astme i fobije da ga ostali članovi grupe mrze . zamijenjen je sa Mick taylorom koji je ranije svirao sa John Mayall's Bluesbreakers.

Za Bobby Blooma, američkog pjevača i tekstopisca, koji se ustrjelio na današnji dan 1974 godine , po jednoj verziji to je bilo samoubojstvo, po drugoj nesetan slučaj. Bilo kako bilo život je skončao u 28-oj godini života. Imao je četiri pjesme na američkoj popularnoj ljestvici, a najuspješnija mu je bila skladba pod naslovom „Montego Bay“ s kojom se popeo na američku popularnu ljestvicu 12 rujna 1970 godine i na kraju dospio do osme pozicije. Na britanskoj popularnoj ljestvici imao je četiri pjesme a spomenuta pjesma se 29 kolovoza 1970 godine našla na trećoj poziciji u Britaniji. Zanimljivo je da se Bloom još u dva navrata s istom pjesmom javljao na britanskoj pop ljestvici; drugi put je to bilo12 prosinca 1970 a treći 9 siječnja 1971 godine. Još se jednom ta pjesma našla na britanskoj pop ljestvici ali u izvedbi žensko-muške instrumentalna britanske grupe Amazulu s kojom su se oni 13 rujna 1986 godine popeli na 16 poziciju u Britaniji. Naravno ovaj uspjeh Bobby nije mogao proslaviti U tom trenutku , što se ono kaže od njega nije bilo ni kosti ni mesa, upitan je čak i prah.

Na današnji dan 1942 godine na američkoj popularnoj ljestvici , na prvoj poziciji našla se je skladba „Moonlight Cocktail“ u izvedbi orkestra Glenna Millera i na toj poziciji ostala punih deset tjedana. Glasovir je u toj skladbi svirao MacGregor a tenor saksofon Tex.

Godine 1958 na današnji datum na britanskoj popularnoj ljestvici, na njenoj prvoj poziciji našla se skladba „Magic Moments“ u izvedbi Perry Coma i na toj se poziciji zadržala osam tjedana.

A na današnji datum godine 1970 na američkoj popularnoj ljestvici sagrađen je most preko uzburkanih voda „Bridge Over Troubled Waters“ u izvedbi popularnog dvojca Simon & Garfunkle i preko njega se na prvoj poziciji prelazilo punih šest tjedana. Preko mosta se moglo preći za sedam dolara, a prešlo je preko milijun zaljubljenika glazbe. Pjesma je dobila brojna priznanja , ali nešto moram ostaviti i za 2020. godinu ,za rubriku na današnji dan/ pišem kao da je danas Prvi travanj, kada je sve dozvoljeno osim sedme zapovijesti Božje/.

A za danas sam pripremio jednu moju pjesmu s naslovom koji bi zadavao problema i onom mome starom, slijepom prijatelju iz stare Atene.

TKO SAM

Ja jesam i nisam a uvijek sam bio

Strune mi titrale bez titraja,

Slušao sebe nisam se čuo

Želio jedno, radio drugo.

Ja jesam ono, što nisam želio biti

Ranjena barka na pustoj hridi,

Jarbol na vjetru slomljenih krila

U luci pustoj, umornih daljina.

Sad tražim ono što ne mogu naći

Zelene oči na izgubljenoj lađi,

Umjesto jedara svilene kose

Da me u beskraj života odnose.

Sve moje u meni je sada

Al' nikad neću saznati tko sam,

Dok tražim svoj početak gledam kraj

I mislim tko sam, ako nisam ja?

FPRTUNA OPES AUFERRE , NON ANIMUM POTEST………………….Sreća može odnijeti bogatstvo, ali ne dušu……….To je valjda svima koji ovo čitaju posve jasno i u životu mnogo puta dokazano.

A činjenica je da dosta vas poštovani pratite što se dogodilo na današnji dan. To je mač sa dvije oštrice. Jedna ona oštrija mi daje elan i potiče me da nastavim pisati u ovakvom stilu i način koji će vas zanimati a druga , ona tuplja me odvlači od ovako opširnog pisanja i upozorava da sam zanemario isto tako vrijedne i važne poslove ili hobije , kako vam drago. Što ću napraviti stalno mozgam/ čini mi se da mi ipak fali sive supstance, jer sam već nešto mogao smisliti/.

Kada ovo budu čitali oni, kojima san neće na oči ja ću već duboko utonuti u Noć punog mjeseca a to znači , da ću gledati otvorenim očima. Neki će ovo sutra čitati, neki jednoga dana ako slučajno otvore ovu temu. Najsigurnije mogu zaključiti da ovo neće čitati oni, koje ovo ne zanima. O nepismenima da i ne govorim. Kod nas ih nema. Možda se neki i nađu na gornjemu gradu, nekad kad ih čujem, trbuh stiskam da ne puknem.

Nisam htio , ali vrag mi neda mira , vijest iz tiska komentiram, Čitam, jedna mudra glava, jednog lipog morskoga grada, na sva usta, psovke izasula. Riječi pune erotike, mogao bi pisat pisme , e, moj Stipe. Možda čovik ima pravo, ali stani mudra glavo, ti si primjer cilog mista, tako zvanog „morskog cvita“. U kojemu cviće raste , bez šporkice i bez mače/oli fleke, ili mrlje/. To si moga moj PetStipe, reći mnogo , mnogo lipše, a da oni što ih boli ne postanu i još gori. To i nije moja briga i baš mi se zato friga, al' i moje ime S(tipe) izvire iz tvrde stine. Što ću ljudi reć o nama kada nam je takva glava. Za dobrobit cilog mista tvoj bi obraz triba blistat. I tu ću ozbiljno stati. Da slučajno ne dobijem i ja juhe jezikove. Da ne moram ići tamo gdje mi mjesto ni odavno.

by Blue Shadow 28.02.10 18:13

by Doc 28.02.10 23:01

01.03.2010. Na Današnji Dan

Prije nekoliko dana pisao sam o glazbenim Oscarima, bolje rečeno o pjesmama koje su nominirane i koje su osvojile Oscara u kategoriji najbolji filmski song ili najbolja glazba u filmu bilo da je originalno napisana za taj film ili je neka već dobro poznata glazbena tema adaptirana za potrebe filma i u njega uključena. Danas će biti rečeno nekoliko riječi o isključivo glazbenoj nagradi koja je poznata, gotovo svi su čuli za nju ,bez obzira da li ih zanima ili ne glazba , jer se o tome piše u tisku, govori na radiju ili televiziji, Pogađate radi se o GRAMMY priznanjima koja se najčešće dodjeljuju koncem veljače ili početkom ožujka, za glazbene uspjehe i dostignuće u prethodnoj godini. Za sve one koji se bave glazbom , bez obzira da tu glazbu stvaraju ili je samo slušaju to je značajan dan i mnogi ga sa nestrpljenjem očekuju. Ono što je za književnost Nobelova nagrada, za film Oscar, za kazalište-Tonny a za Televiziju Emmy, to je za glazbu Grammy. Dobitnik Grammya , iako često i nije najbolji u svojoj grupi/ sjetimo se samo filmova koji su osvajali Oscara, a gledanost im je bila daleko manja od onih koji jedva da su bili i nominirani, ili pjesama koje su osvajale Oscare a odavno se ne izvode, dok one koje su ostale bez Oscara, danas imaju status vječno zelenih melodija/, može računati na siguran komercijalni uspjeh Mala priredbica , koja je prvi puta održana u ponedjeljak 4 svibnja 1959 godine u Beverly Hilton Hotelu u Los Angelesu.i na kojoj je bez prisutnosti svemoćne televizije, gotovo anonimno, podijeljeno 28 nagrada, kasnije je narasla u jedan od najvećih spektakla svijeta, na području glazbe, kojeg prenose televizijske kuće širom svijeta i gleda stotine milijuna ljudi. Već 1991 godine broj gledatelja premašio je brojku od jedna milijarde, a da o današnjoj gledanosti i broj gledatelja nema smisla govoriti više je nego očito. Pa evo malog podsjetnika koje su se nagrade dijelile i u kojim kategorijama za najbolja glazbena dostignuća u 1958/značajnoj godini/. Dakle albumom godine proglašen je onaj na kojem je bila glazba iz TV serije Peter Gunn od Henry Mancinia i zvao se „The Music From Peter Gunn“; najbolja singl ploča godine zvala se „Nel Blue Dipinto di Blu(Volare)“ od Domenica Modugna. U kategoriji najboljeg tekstopisca ponovo je dominirao Domenico Modugno s pjesmom „Volare“; Za najbolji muški vokal proglašen je perry Como za pjesmu „catch A Fallin Star“, dok je najuspješnijom pjevačicom proglašena Ella Fitzgerald za izvedbu pjesama koje je napisao Irving Berlin. Najbolja grupa je Louis prima & Keely Smith sa pjesmom „That Old Black Magic“. U kategoriji plesnih bandova Grammy je pripao Count Basieu , a od orkestara čast da primi taj prvi Grammy pripao je orkestru Billy May-a. U kategoriji country& western nagradu je primio sastav Kingston Trio za skladbu „Tom Dooley“, a za R&B/instrumentalno/ najbolja je bila grupa The hamps sa svojom skladbom „Tequila“. Tu su još jazz izvođači, albumi sa klasičnom glazbom, instrumentalni albumi i izvođači, dječji albumi te oni sa najboljim dizajniranim omotom …i da ne nabrajam. Danas je broj kategorija u kojima se dijele Grammy nagrade odavno premašio brojku sto. Utvrđene su kategorije za koje bi čovjek rekao da su besmislene pa se očekuje da se jednom na pozornici sa metlom ili krpom za brisanje prašine pojavi i čistačica u kategoriji najbolje čistaćice prašine sa nosača zvuka. Ali to je tako u svijetu shaw buisnessa. Što veća parada to bolja gledanost i zarada. Treba reći da se te iste 1959 godine / i samo taj put/ održala i druga dodjela Grammy nagrada i to 29 studenog 1959 godine. I to istodobno na dvije različite lokacije. Jedna je bila u već spomenutom Los Angelesu a druga u Waldorf –Astoria Hotelu u New Yorku. Nagrade su se dijelile za glazbena ostvarenja od 1 siječnja pa do 31 kolovoza te 1959 godine. Evo samo nekoliko dobitnika u najvažnijim kategorijama: za album godine to je bio Frank Sinatra sa albumom „Come Dance with Me“, Najbolja singl ploča se zvala „Mack The Knife“ i Bobby darin, a najbolji tekstopisac je bio Jimmy Driftwood s pjesmom „The battle Of New Orleans“. Najboljim debitantom proglašen je Bobby darin, a najboljim pjevačem Frank Sinatra. Među pjevačicama to je bila ponovo Ella Fitzgerald sa pjesmom „But Not For Me“. U Rhythm & blues kategoriji Grammy je osvojila Dinah Washington sa skladbom „What a Diffrence a day makes“. U C&W kategoriji Grammyjem se okitio Johnny Horton s pjesmom „The Battle Of New Orleasn“ i da ne idem u detalja. Napominjem da je broj kategorija na toj drugoj ceremoniji dodijele Grammya u istoj godini porastao na 35. Broj je rastao što bi se ono reklo filmskom brzinom…………………………………………………………………………………………………………………………………… A na današnji dan 1 ožujka 1995 godine u The Shrine Audirotiumu u Los Angelesu održana je ceremonija dodjele nagrada 35 godinu za redom/ a to je bila 36 dodjela- to sam objasnio/ za najbolja glazbena ostvarenja u 1994 godini. Natjecalo se u 87 kategorija. Kada bih ja znao da vas zanimaju sve kategorije napisao bih, ali bi to nekima izazivalo dosadu pa ću nabrojiti samo nekoliko njih. Početi ću ponovo od najboljeg albuma koji nosi naslov „MTV Unplugged“ u vlasništvu Tony Bennetta, najboljom singl pločom proglašen je naslov“All I Wanna Do“ koji izvodi Sheryl Crow, a najuspješniji tekstopisac je bio Bruce Springsteen sa pjesmom „Streets Of Philadelphia“, Najboljim debitantom proglašena je Sheryl Crow . Grammy u kategoriji najboljeg muškog vokala /o kakve li zablude/ dobio/la/ je Elton John za pjesmu „Can You Feel The Love Tonight“/ kome se je gospođica John obraćala do danas je ostala tajna/, najbolji ženski glas je bio od Sheryl Crow za već spomenutu pjesmu. Najboljom grupom je proglašena skupina All-4-One s pjesmom „I Swear“, a najbolji instrumentalni broj je imao Booker T & the MG's sa skladbom „Cruisin'“. Te godine je bio jako uspješan Bruce Springsteen koji je dobio tri Grammy priznanja; uz ono spomenuto još u kategoriji najbolje rock pjesme i najboljeg rock muškog izvođača. Najbolji rock instrumental imao je Pink Floyd s pjesmom „Marooned“, a u R&B to je bio Babyface s pjesmom „I'll Make Love To You“, gdje je dobio i Grammy u kategoriji najbolji muški vokal R&B-a. U ženskoj konkurenciji to je bila Toni Braxton sa pjesmom „Breathe Again“. Grammy u kategoriji tekstopisa C&W skladbe bio je Gary Baker i Frank Myres s pjesmom „I Swear“, dok je najbolji country pjevač Vince Hill s pjesmom „When Love Finds You“. I tako bih mogao nabrajati do kraja današnjega dana. A baš i nemam vremena. To se zaustavljam. Moram , odmah naglasiti i ako baš želite i podvući da i Grammy nagrade kako tvrde neki kritičari/ koji uvijek traže dlaku u jajetu, umjesto obratno, i koji rijetko napišu nešto o samokritici/ tvrde da te Grammy nagrade treba uzimati sa, što bi rekao moj prijatelj Plinius „Cum Grano salis“, oni malo zločestiji bi rekli i sa čitavom solenkom morske soli / morske zato jer ima kažu više joda/. Jer u shaw buisnessu akcent je uvijek na onom njegovom debljem dijelu buisnessu. Bez obzira koliki je popis onih što se nagrade dobili onih kojima to nije uspjeli još je četiri puta toliki, budući da se zna da u svakoj kategoriji ima po pet nominiranih za tu zvučnu nagradu koja se zove Grammy/ neki kažu grabi/. Upravo često zbog subjektivnosti, bez nagrade ostaju objektivno rečeno mnogo bolja imena, a da ne govorim da ima tako slavnih imena koji Grammy nagradu ne da nisu dobili nego je nisu ni pomirisali. Neki su te nagrade počeli dobivati već kada su nastupali za ligu veterana a stari, dobri louis Armstrog se njome osladio samo jednom i to tek 1964 godine za pjesmu „Helo Dolly“, kada je već jednom nogom bio na rubu groba a drugom na kori od banane. Da ne spomenem kralja rocka Elvisa Preslyea, koji se jednom penjao na pozornicu da je prihvati i to u kategoriji Gospel glazbe. Tako je to sa grješnicima. Na kraju ne mogu a da ne izbacim iz sebe konstataciju/ uz sve uvažavanje bilo čijeg glazbenog ukusa/, da su raniji dobitnici Grammy priznanja imali trajniju vrijednost/ što nije samo trend u glazbi/, da ih je veliki broj prešlo barijeru vječno mladih pjesama, za razliku od današnji hitova koji traju nekoliko tjedana, pa su oni od prije godinu dana pravi evergreeni, ako ih se još tko uopće i sjeća. Ali to je već jedna druga priča za neku od tema o kojima nema dilema.

Današnji dan uistinu vrvi popularnim pjevačima i glazbenicima da se uistinu bilo teško odlučiti kome dati prednost. Ja sam se odlučio za Grammye jer se o njima najmanje priča, osim kada se ceremonija prezentira preko malih ekrana na veliki glazbom nezasitni svijet. No, ipak ću ukratko spomenuti jio neka imena koja su ostavila duboki pečat u zabavnoj glazbi. Najprije ću se poput kopca obrušiti na sjajnu američku pjevačicu FRANCIS ROSE, rođenu na današnji dan 1917 godine/ zato ono obrušiti uzmite samo figurativno/, koja je slavu i popularnost postigla pod imenom DINAH SHORE. Imala je 83 hita na američkoj popularnoj ljestvici od kojih četiri na prvoj poziciji i dvije ploče prodane u zlatnoj nakladi. Jedna od njih se zove „Blues In the Night“ s kojom se Dinah popela na američku pop ljestvicu 14 veljače 1942 godine i na kraju dospjela do četvrte pozicije. Pjesma dolazi iz filma. Drugi njezin milijunsku hit i njezina najpopularnije pjesma je naslov „Buttons And Bows“ s kojom se 6 studenog 1948 godine pojavila na prvoj poziciji američke popularne ljestvice i na tom se mjestu zadržala deset tjedana. Pjesma dolazi iz filma „Paleface“. Dinah Shore je umrla 24 veljače 1994 godine.

Drugi velikan popularne glazbe je glazbenik za kojim se još uvijek traga i ne zna se da li je nastradao, je li se negdje skriva ili je odavno postao plijen morskih riba. Pogađate da se radi o velikanu ne samo američke već uopće svjetske glazbe Glenn Milleru,trombonisti i poznatom vođi orkestra , koji je 1937 godine oformio svoj vlastiti band, prije toga svirajući u mnogim poznatim sastavima , od Ben Pollacka, preko Red Nicholsa do brače Dorsey. Glenn Miller je stvorio neobično prepoznatljiv zvuk i tko ga je samo jednom čuo nikada se više neće zbuniti u procjeni njegovog načina sviranja. Na američkoj popularnoj ljestvici imao je 129 hitova , od kojih 21 na prvoj poziciji a prodao je devet ploča u zlatnoj nakladi. Od njegovih hitova svakako da je najpoznatija „Moonlight Serenade“, koja iako je dospjela samo do treće pozicije 29 srpnja 1939 godine, je ostala njegov zaštitni znak. Ona je bila njegova tek četvrta pjesma koja se našla na američkoj popularnoj ljestvici. Inače možda niste znali, a odsada hoćete da se u originalu ta pjesma zvala „Now I Lay Me Down To Weep“. Inače njegov najveći hit je pjesma „In The Mood“, koja se na američkoj popularnoj ljestvici pojavila 7 listopada 1939 godine, da bi se 10 veljače pojavila na prvoj poziciji i na tom se mjestu zadržala punih 12 tjedana, tri mjeseca. Ploča je naravno prodana u preko milijun kopija . Pjesma se temelji na jednoj riff temi koju je prvi puta čuo u Wingy Manenoevoj pjesmi „Tar Paper Stomp“. Kako sam rekao Glenn Miller se vodi kao nestao, leteći preko kanala La Manchea 15 prosinca 1944 godine. U posljednje vrijeme postoji prilično čvrsti dokazi / na staklenim nogama/ da su avion u kojem je bio slučajno srušili saveznički avioni , vračajući se sa zadatka iz Njemačke i višak neupotrijebljenih bombi ispuštali u kanal. Čini se da je jedna od njih slučajno pala i na glavu Glenn Miller. No njegova glazba ima vječni sjaj/Bog mu duši pokoj da/.

Treće nezaobilazno ime je svakako „Kralj Calipsa“ Harold George Belafonte, američki pjevač i skladatelj, usputno i humanitarni djelatnik UNICEF-a, rođen 1927 godine, koji je poznat i kao berač banana pod imenom HARRY BELAFONTE. Prvi snimak je napravio 1949 godine, a prvi puta se našao na američkoj popularnoj ljestvici 1952 godine sa pjesmom „Scarlet Ribbons(For Her hair)“. Prvi veliki hit prodan u preko milijun kopija se zvao „jamaica Farewell“ sa kojim je 1957 godine dospio na 14 poziciju američke popularne ljestvice. Inače njegov najveći i najpopularniji hit, njegov zaštitni znak je pjesma pod naslovom „“Banana Boat(Day O) s kojom se 1957 godine u konačnici našao na petoj poziciji američke popularne ljestvice a ploča je prodana u preko milijun kopija. Na američkoj popularnoj ljestvici imao je 12 pjesama i četiri ploče prodane u zlatnoj nakladi.

Naravno, da mnogi nisu nikada čuli za pjesmu „Deam Valley“ s kojom se Sammy Kaye 1941 godine našao na prvoj poziciji američke popularne ljestvice u trajanju od tjedan dana.

Godine 1975, na današnji datum , na američkoj popularnoj ljestvici na prvoj poziciji osvanula je skladba „Best Of My Love“ u izvedbi Eaglesa i na tom mjestu tjedan dana boravila.

A sada ću poviriti na britansku popularnu ljestvicu a tu ma 1980 godine , na današnji dan , na prvoj poziciji čekala pjesma „Atomic“ grupe Blondie i zu se zadržala tjedan dana.

Na današnji dan 1810 godine rođen je poljski kompozitor i sjajni pijanist Frederic Chopin, čija će se glazba kao prva svirati u svemiru kada astronauti krenu u osvajanje tog prostora koji je pun svega o čemu mi ništa ili gotovo malo znamo. Chopin je umro 1849 godine. Trebalo mu je samo 39 godina da postane besmrtan Ove se godine slavi 200 godina rođenja tog genija.

Godine 1883 rođen Julije Benešić u Iloku/ po njegovom rodnom mjestu mnoge ulice kod nas se zovu Iločke broj…./, hrvatski pjesnik/da li ste čitali što od njegove poezije/, Feljtonist, esejist, kritičar/ zar i on/, jezikoslovac, prevoditelj i leksikograf…Studirao u Beču,Krakovu, Pragu i Zagrebu. Radio kao srednjoškolski profesor za poljski jezik i intendant Hrvatskog narodnog kazališta u zagrebu. Autor je hrvatsko-poljskog rječnika. Umro 19 prosinca 1957 godine u zagrebu.

Godine 1951 u Tokyu prikazan prvi film u boji, komična zgoda o odnosu seljaka i građana „Karmen Dolazi Kući“ redatelja Keisukea Kino(šite).

Na današnji datum 1926 godine u londonu održana premijera filma „Vrt Zadovoljstva“ prvijenca Alfreda Hitchocka , dvadeset sedmogodišnjeg redatelja . Kritičari su oduševljeno hvalili i u novinama spominjali Alfreda kao“Mladića s vizijom majstora“. Što su i ostvarilo. Čak i više od toga.

Ako želite čuti nešto van svih normi uobičajenog ljudskog ponašanja onda samo potražite biografiju o Jim Morrisonu. Dakle taj glazbenik , zbog kojeg su uvijek organizatori strepili da li će izvesti što ne predviđeno na sceni i konačno s olakšanjem odahnuli kada bi njegov koncert završio ipak su se ne malo/ iako su znali Morrisona/ iznenadili na današnji datum 1969 godine na koncertu grupe „The Doors“. Naime nakon toga koncerta Jim je optužen zbog „nepristojnog i opscenog ponašanja u javnosti prouzročenog pokazivanjem svojih osobnih dijelova tijela, jednostavno rečeno , genitalija, stimuliranja masturbacije i oralne kopulacije2, uz pijanstvo i druge „Zvizdarije“. Sud je Morrisonu zabranio nastupanje sljedećih pet mjeseci. Već je idućeg mjeseca policija Los Angelsa uhvatila Morrisona u zračnoj luci , kada je, unatoč presudi suda iz Miamia , pokušao otputovati izvan granice.

I konačno kada smo već zaplovili u svijet erotike evo još jedne zanimljive vijesti koja je objavljena na današnji datum 1973 godine. Naime sud u New Yorku službeno je proglasio film „Duboko grlo“ redatelja Gerarda Damiana pornografskim i opscenim i donio odluku da stvoritelji moraju platiti novčanu kaznu u iznosu dvostrukom od onog koji je film zaradio. Bila je to priča /koliko mi je film ostao u sjećanju/ o erotskim pustolovinama djevojke čija se dražica nalazila u grlu, koja je postigla ogroman uspjeh kod gledatelja i bila je jedno od rijetkih ostvarenja te vrste, koja je iz nerednih dvorana u predgrađima stigla do uglednijih art kina u središtu grada. No , predstavnici zakona i moralnih pravila/ koji su valjda na tajnim matinejama uživali u filmu( jer kako bi inače znali o čemu se radi ako ga nisu gledali)/, doveli su ga pred sud/ zlobnici kažu nakon što su uzeli njegove kopije za kućnu uporabu/ , gotovo svakog mjesta u kojem se prikazivao a najoštriji su bili u gradu To(ledu)/tamo se svi poput hladnjaka/, U Ohaju, te u Miamiu, gdje su ga zaplijenili na dan premijeru/ i navodno istu održali u sudskoj dvorani u zatvorenom krugu svojih djelatnika/. Eto , što sve doživljava „kamenodobna“ scenografija. I tu bih stvarno se zaustavio. Vidim i sam da sam pretjerao…Vi uzmite koliko vam treba i što želite, ostatak ne gledajte i Jim Morrisonu ne zamjerite, jer nitko od prisutnih nije zbog njegovog erotskog nastupa napustio koncert, što više vadili su dvogleda da bolje vide detalje.

Pitam se imali smisla još i pjesmu pisat. I ovako vam je do grla/ teksta/, ako nije u pitanju „Duboko grlo“/ mislim ono iz afere Watergate/. No ipak krenite još i MOJIM PUTEM…..“Zagrljen pomrčinom, s obiju strana, jučerašnje svijeće-gasnu. Novo se svjetlo pali na Oltaru…čujem jauk poznat , što pukotinom Sunca, silazi u jutro rano, noć nemilu…I sve je jedno, kada sam sjena mraka, slika pomrčine…

Zastor od zvijezda spušten , na užarene ruke dana…tražim Tvoj spas u nijemoj jeci beznadne molitve…u šapatu večernje tišine, šumu koraka jedva čujnih i misli k Tebi upućenih…uzaludnih. Magla se rasula kroz moje noći budne i mamurne…Nesanica naplaćuje danak nedočekanosti pod tamnim velom razlistale noći…Otrovni sati ponoći, truju moje sutra, piju gorke muke sa osmjehom vriska i grohotom Smrti…

U mahovini vlažne tame, pod grubim dlanom sjećanja , gušeći se od nedosanjanih uzdaha, pališ mirisom propjevalo proljeće po praznom nebu napuštenosti… I bdiješ nad ranjenim predvečerjem iznad praha vjetrom zatrpanog…San Ti prijeti uzglavljem, uspomene guše nad sivim pepelom besmrtne mi duše…

Tuga , puna noći, bez putova. Zadnje lišće šušti. Misli Ti se mute…Na stazi nadanja gaziš Mojim Putem.

SI RIVUS TENUITER FLUIT, NON EST ALVEI CULPA, SED FONTIS……………Ako potok slabo teče, nije krivnja na koritu već na izvoru…..U praksi to znači….ma nisam ja Jim…ima više tumačenja.

I tako smo stigli do onoga mjesta kada se morate odlučiti / nakon što otvorite Fporum“ i vidite „kobasicu“od teksta/ da li ga početi čitati, ili samo pogledati od glave do repa, ostaviti ga za neki godišnji odmor, ili naprosto zagasiti i s njime u pomor. Možete početi i od kraja, nešto u svemu ovom valjda i valja…Dok vi razmišljate ja ću pisati dalje.

by Blue Shadow 01.03.10 17:17

by Doc 01.03.10 23:06

02.03.2010. Na Današnji Dan

Da sa brojkama treba biti oprezan i uzimati ih sa određenim oprezom to sam vam u više navrata napisao i upozorio , da ono, što je napisano , ne mora biti točno kao sveto pismo/ možda i u njemu ima poneka greška/. Osobito sam akcent stavio na datume rođenja i smrti, jer se tu često podaci mimoilaze . Eto pripremajući , što da vam danas podastrem pod Današnji dan, odjednom naiđem podatak prema kojemu sam ja Luciena Ginzberga, poznatijeg pod imenom SERGE GAINSBOURG, usmrtio dan ranije. Naime pronađem podatak da je istu umro ne 1 već/čak/ drugog ožujka, a to je danas. A kada nešto ne štima želim doznati gdje je došlo do kratkoga spoja. I tako tražeći nađem oba dva datuma kao smrtni dan. Ipak brojeći do deset, nabrojim da je onih autora , koji tvrde da je isti zaklopio svoje oči 2. Ožujka , daleko veći broj nego onih koji su se odlučili za 1 ožujak. I ja se evo ovoga puta priklanjam većini , tako da iz jučerašnjeg datuma, pokojnika prenesete u današnji. U krajnjem slučaju postoji mogućnost da su oba izvora točna. Naime moglo se desiti da je Serge, umro prije ponoći a ukućani otkrili da je mrtav kada se ujutro nije probudio. I sada, pope budi pametan. No, preporučam da prihvatite 2. Ožujak kao datum smrti , koji će postati besmrtan, zbog one čuvene pjesme koju je napisao za Brigite Bardot a slavu postigao kada ju je otpjevala ili uzdisala Jane Birkin, i koja se zove „Je T'Aime………….Moi Non Plus“, s kojom su se u srpnju 1969 godine popeli na drugo mjesto britanske popularne ljestvice, a u listopadu ponovo došli na top ljestvicu, sada na samo prvo mjesto. Kako i zaslužuju. U Americi su se našli na 58 poziciji, dosta visoko za tako prizemnu pjesmu. Neki to objašnjavaju činjenicom da takvih izdisajnih pjesama ima u Americi koliko god hoćete. Osobito kada se spusti noć. Ljudi svašta pričaju. Po tome smo i mi Amerika. Ili Engleska. Ili zemlja proleterska/ bio je to poznati hit iz kraja četrdesetih godina , prva pozicija na pruzi Brčko- Banovići i na auto putu Ljubljana-Zagreb-Beograd- Kud sam ja to odlutao. Sva sreća da iza sebe izbacujem, mislim kamenčiće, pa ću se znati vratiti.

I na današnji datum rođeno je nekoliko zvijezda i zvjezdica iz jedine zemaljske galaksije, galaksije glazbe i filma;pa da krenemo kronološki. Najprije, vratimo se na sami početak Dvadesetog stoljeća. Godina je 1900. Ubijen je talijanski kralj Umberto. Njemački general i konstruktor Ferdinand von Zeppelin konstruirao prvu upravljivi zračni brod sa metalnim kosturom, nazvan njegovim imenom. Održan prvi Davisov Kup, prvi pobjednik SAD-e. Austrijanac Sigmund Frojd objavljuje“Tumačenje Snova“. U Zagrebu osnovano Društvo Hrvatskih književnika. Operna pjevačica Milka Trnina počinje nastupati u Metropolitan Operi u New Yorku. A na današnji datum, 2. ožujka/dobro provjereno/ te 1900 godine, rođen je njemački kompozitor, židovskog podrijetla KURT WEILL. Prvu simfoniju je napisao 1921 godine. Godine 1933 emigrira u Pariz, a potom u SAD-e. Od mnogih pjesama , koje je Weill napisao, najvjerojatnije je najpoznatija ona o lopovu Macku, zvanom Nož- „Mack The Knife“. Pjesma se prvi puta pojavila u operi „The Threepenny Opera“ 1928 godine, a jednu od najboljih interpretacija ostvarila je Lotte Lenya, njegova supruga. Kurt je već pokojni od 3 travnja 1950 godine. Umro je u New Yorku. Inače najveću popularnost pjesmi je donio Bobby Darin, kada se je 5 listopada 1959 godine popeo na prvu poziciju američke popularne ljestvice i na tom mjestu zadržao devet tjedana. Naravno da je ploča prodana u zlatnoj, milijunskoj nakladi.

Četrdeset i tri godine kasnije 2. Ožujka 1943 rođen je GEORGE BENSON, jedan od najpoznatijih i najboljih gitarista. Te četvrte ratne godine / ne zaboravimo da je Drugi svjetski rat započeo 1 rujna 1939 godine u 05.45 sati, kada su njemačke snage prešle poljsku granicu/ , ratna sreća već polako prelazi na stranu saveznika. Na konferenciji u Casablanci, vođe triju velikih zapadnih sila- Amerike, Britanije i Francuske, dogovorili su se o iskrcavanju na Siciliji i sustavnom bombardiranju Njemačke. Završila bitka kod Staljingrada, zarobljeno 90 tisuća preživjelih njemačkih vojnika, a u Sjevernoj Africi predalo se 250 tisuća njemačkih i talijanskih vojnika/teško li se talijanima predati, moš mislit, o talijankama da bi i riječi rekao/. U najvećoj tenkovskoj bitci Drugog svjetskog rata kod Kurska, Njemačka doživjela teški poraz. Woxman i Schatz otkrili Streptomycin, prvi antituberkulotik . Počelo redovno emitiranje Državne krugovalne postaje Dubrovnik, kao prve lokalne radio postaje u Hrvatskoj. Najbolji film i dobitnik Oscara ,zvao se „Casablanca“, po mnogima , jedan od najboljih filmova do danas s legendarnim Humphrey Bogartom i Ingrid Bergman. Uz zanimljivu radnju filma , ostati će zapamćen i po izvrsnoj glazbi max Steinera i nezaboravnom songu „As Time Goes By“, kojeg je na klaviru svirao Sam-Dooley Wilson. Pjesma koja se okitila Oscarom zvala se „ You'll never Know“ iz filma „Hello, Frisco, hello“ kompozitora Harry Worrena i tekstopisca Mack Gordona. Danas, ako se u međuvremenu nije nešto strašno dogodilo george Benson bi trebao slaviti rođendan s gitarom u ruci. On se sam inače nije nikada opredijelio između jazza i pop glazbe. Ostao je negdje između. Negdje između ostao je i LOU REED, američki pjevač, gitarist i skladatelj, rođen kao i Benson na današnji datum i iste 1943 godine. Pravo mu je ime LOUIS FIRBANK, ali on je još jedna od zvijezda show buisnessa koji je zaboravio svoje ime, što nije nikakva rijetkost. Prije bi se moglo reći, gotovo pravilo. I tu ponovo mogla započeti priča, sa kolikom sigurnošću trebamo uzimati pročitano Eto i ovdje dolazimo u tešku dilemu. Najprije što se tiče imena,ali i prezimena . jer po nekima on je zapravo Lewis Alan Reed, rođen u Freeportu, a to vam je na Long islandu, koji se pak nalazi u Velikoj jabuci- new Yorku. I nije rođen 1943 već 1942 godine. Netko će reći godina tamo , godina onamo. Ako sam se kod Serga zakačio za jedan/doduše , čak i sumnjivi dan/ onda kada je u pitanju godina trebam još ni više. Bio je član grupe Velvet Underground, a poslije i solo pjevač. Njegova je životna dilema bila: komercijalna glazba ili nekomercijalni umjetnik. I on je ostao negdje između, bliže, onom prvom / uostalom mora se od nečega i živjeti/, ostao je više sklon rocku. Na američkoj popularnoj ljestvici imao je jednu pjesmu „Walk On The Wild Side“ koja se 17 veljače 1973 godine pojavila na američkoj popularnoj ljestvici, da bi na kraju došla do 16 pozicije, točnije 28 travnja te godine i na tom se mjestu zadržala dva tjedna i prodavala po cijeni od sedam dolara.

Rođendan danas ima, bolje rečeno, imala bi, ali ga neće slaviti iz dobro nam poznatih razloga, KAREN CARPENTER, američka pjevačica iz popularnog dua The Carpenter. Onaj drugi zvao se Richard i bio joj je rođeni brat. Rođena je 1950 godine, imala je lijepu perspektivu i uspješnu karijeru pred sobom da je nije mučila linija/ mislim tjelesna težina , obline i te sitnice, koje mogu dovesti do krupnih problema/. Prestala je jesti, a onda je uslijed anorexie došlo do metaboličkog disbalansa , i na kraju je srce zatajilo, pa je Karen svoj umjetnički i životni put završila 4 veljače 1983 godine. Za života su ostvarili 30 hitova na američkoj popularnoj ljestvici, od kojih četiri na prvoj poziciji a deset ploča su prodali u preko milijun kopija/ i to u samo 12 godina zajedničkog nastupanja,, čovjek se opravdano pita da se nije dogodila smrt gdje bi im bio kraj/. Njezin najpoznatiji hit je bio „(They Long To Be) Close To You“sa kojim su se 25 srpnja 1970 godine popeli na prvu poziciju američke popularne ljestvice i na tom mjestu zadržali četiri tjedna, ploča se prodavala po cijeni od šest dolara i prodana je u zlatnoj nakladi. Ista se našla i na prvoj poziciji AC ljestvice slušatelja u trajanju od šest tjedana, a na toj ljestvici su imali također 30 pjesama , od kojih 15 na prvoj poziciji i deset ploča prodanih u zlatnoj nakladi. Imali su i jedan hit na osmoj poziciji C&W ljestvice. Na britanskoj popularnoj ljestvici imali su 23 pjesme , od toga sedam na TOP 10. Inače , za svoju najpopularniju pjesmu, koju sam naveo duo je osvojio Grammy u kategoriji najboljeg dueta te godine, pjesma se našla u Dvorani Slavnih i na RIAA ljestvici na 193 poziciji. Za razliku od Karen svoju uspješnu karijeru je nastavio JOHN BON JOVI, američki pjevač i skladatelj rođen na današnji datum 1962 godine, koji je 1997 godine u izboru stanice MTW, osvojio prvo mjesto kao najpopularniji pjevač popularne glazbe. On u životu nije imao velikih dilema. Uvijek je želio samo jedno. Zapravo dvoje. Slavu i novac. I želje su mu se uglavnom ostvarile. Ima i slavu i novac, i nije na dijeti. Na američkoj popularnoj ljestvici rock grupa Bon Jovi je imala do sada 34 pjesme, pet na prvoj poziciji i dvije ploče prodane u platinastoj nakladi, znači od preko dva milijuna kopija, a imao je i dva zlatna diska, prodana u preko pola milijuna kopija. Imao je i tri pjesme na prvoj poziciji AR ljestvice. Pjesma koja mu se najviše tjedana nalazila na prvoj poziciji američke ljestvice zvala se „Livin' On A Prayer“- četiri tjedna, a najprodavanija je „Blaze of Glory“ koja se 8 rujna popela na prvu poziciju u Americi, ostala tjedan dana, prodala se u preko dva milijuna kopija po cijeni od tri dolara. Na AC ljestvici slušatelja grupa je imala deset pjesama od kojih četiri na TOP 10, prodala je jednu ploču u platinastoj nakladi i jedan CD u zlatnoj tiraži. Grupa Bon Jovi je bila popularna i na britanskoj ljestvici gdje su ostvarili više od dvadeset hitova. Još su aktivni i imaju vremena da postignu još poneki veliki uspjeh i svijetu zabave podare neki novi hit.

Na današnji datum 1946 godine, na američkoj popularnoj ljestvici u trajanju od dva tjedna našla se pjesma „Personality“ u izvedbi Johnny Mercera.

Godine 1967 , na današnji dan na britansku popularnu ljestvicu, na njenu prvu poziciju popeo se Engelbert Humperdinck sa pjesmom „Release me“ i na tronu ostao punih šest tjedana.

Godine 1824, 2, ožujka, rođen je Bedrich Smetana otac moderne češke glazbe. Skladao je prema temama iz legendi, povijesti i nacionalnog folklora. Jedno od najpoznatijih djela mu je opera „Prodana nevjesta“ Umro je 1884.

Na današnji datum 1933 godine posjetitelji kino predstave umirali su od straha. Naime održana je premijera filma „King Kong“ redatelja Mariana C. Coopera & Ernesta B. Shoedsalka. Unatoč relativno primitivnim posebnim učincima, film je postigao veliki uspjeh, a mnogi ga smatraju i danas boljim od prerade koju je 1976 godine režirao John Guillermin. Velikog majmuna“ glumilo je“ šest različitih modela od zečje kože.

A sada evo i jedne aktualne teme iako se sve dogodilo prije točno 50 godina, na današnji datum. Godina je 1960. Trideset minuta prije ponoći u usnulom marokanskom gradu AGADIRU još su samo poneki vjerni ljubitelji čašice i briđa, pretežno strani turisti uživali u raskoši velikog hotela „Saad“ i „Gotier“, razgovaralo se o tri potresa prošloga tjedna, ali budući da su bili slabe jakosti malo su koga u gradu uznemiravali. Podrhtavanje tla je međutim, nagovještavao pravu katastrofu. U 23:39 sati tlo se po četvrti puta zatreslo. Punih deset sekundi, cijeli grad i okolna sela tresla su se uz tutnjavu zemljine utrobe, dok su se golemi superluksuzni hoteli i trošna naselja staroga dijela grada pretvorili u gomilu krša. Ulice su odjednom bile zakrčene ruševinama zgrada pod kojima je ostalo na tisuće ljudi. Kada se tutnjava stišala čuli su se samo krici preživjelih i posvuda zapomaganje. U gusto naseljenom kvartu , uništeno je ili oštećeno 90 posto zgrada, a u novom dijelu Agadira 80 posto. Do potresa je došlo zbog tako zvanog pomicanja ploče kontinenata.

Događa se i to. Uglavnom poznatima i onima koji imaju novce za otkup. Naime na današnji datum 1978 godine, nepoznate osobe ukrale su Charliea Chaplina iz groba u švicarskom mjestašcu Cosier-ur- Vevey, u kojem je pokopan tri mjeseca ranije. Policija je bila zbunjena , jer se nevjerojatnim motivom činila ucjena, ali se kradljivci nisu oglašavali nikakvim zahtjevom. Tragovi a zemlji su ukazivali da je teški lijes bio najprije guran a onda podignut na kamion. Najmanje četiri čovjeka morala su sudjelovati u tom činu. Sredinom svibnja iste godine Chaplinov lijes je pronađen, zakopan , petnaestak kilometara dalje od groblja u kojem je ukraden. E , to je jedna priča. Druga je malo drugačija, ali je neću pričati. Po njoj se krađa dogodila jučer, ucjenjivači su postavili zahtjev udovici za 80 tisuća dolara. Ona je surađivala sa policijom i nije htjela platiti ucjenu. Dvojica lopova je uhvaćeno a lijes pronašao jedan seljak na livadi svega nekoliko kilometara od groblja. Charlie je ponovo pokopa ali sada u betonsku grobnicu, iako je njegova žena tvrdila gdje je on tu je i njezino srce. Sve jedno je dala pored njegove izgraditi istu betonsku grobnicu. Mogao bih vam ispričati još jednu sličnu priću, no sve se završavaju sa Happy endom po Charliev leš.

Za najbolju filmsku glazbu je na današnji datum 1967 godine Maurice Jarre primio Grammy nagradu. Bila je to glazba koja se pojavila u filmu „Dr. Živago“.

E stvarno, kada pretjeram onda je to u velikim količinama. I po nekoliko puta. Moram se malo ipak suzdržati. Čini mi se da bi i meni dosadio čitati ovako dugački, zanimljivi tekst. Ali, tu se ništa ne može. ONO je jače od mene i ja se prepuštam užitku prebiranja po- tipkovnici.

A sada evo uistinu jedne prozne pjesme pod naslovom BEZ GRIJEHA/ znači mogu je i djeca čitati/ „Kada te posjeti izgubljeno vrijeme, suze već isplakanih očiju, duge kiše iz snova otuđenih jeseni, požar ugašenih ljeta…i nebo i dubine odišu bojama sumraka u kojima i tišina i jeka imaju isti prizvuk nijemosti.

Svi razgovori budu pretočeni u surovu Stvarnost, kratkotrajne zanose i snove ljubavnika, opijenih večernjim satima, mjesečinom napuklih vrlina, uzavrele žudnje i trenom nadahnuća.

Tražimo ono, što nismo izgubili, što imamo a nemamo, nudimo a ne dajemo…tražimo se jedno u drugome, nalazimo sve i ostajemo bez ičega, kao dva strance, svatko na svojoj strani nesigurnosti, u drhtaju strasti da preskočimo sve, pa i sami sebe. Ko treba!

Budimo se opijeni s krvavim laticama na obrazima usred vrelog znoja, natopljeni htjenjem uzburkane želje, slobodni za prvu ljubav svetom nevinošću blagoslovljeni.

Prvi puta oproštenu od grijeha smrtnoga.“

DUX ATQUE IMPERATOR VITAE MORTALIUM ANIMUS EST……Vođa i zapovjednik ljudskoga života je duša….

Ova je valjda sasvim jasno. U duši su skriveni svi osjećaji i emocije, koje su pravi upravljači našega života. Toliko puta smo se uvjerili u tu tvrdnju. Sve se može kontrolirati umom, sve, do , onoga trenutka kada smo i sami u situacije da bez obzira na ratio ne možemo obuzdati emocije. Eto recimo da nije bilo , stani- pani/ duše/ ne bi se dogodila Fani. I ostale fine stvari, pa sad rivom ispod ruke gaze. To ni moja briga, baš je lijepa slika, njih troje u dvoje, pokazuju svima duše svoje.

Sada ću vam prepustiti napisano. Tko voli nek izvoli. Ako vam se ne čita ostavite za sutra, sakupite snagu , predajte se Današnjemu danu.

by Blue Shadow 02.03.10 19:32

by Doc 02.03.10 23:07

03.03.2010. Na Današnji Dan

Nije rijetkost da se neka nova stvar dočeka s nepovjerenjem i sumnjom, u onim najtežim slučajevima i „na nož“, iako o njoj mnogo ne znamo, nekada ama baš i ništa, no to nas ne ometa, da o toj novotariji govorimo sa najvećim prezirom, koji ponekada prelazi sve granice pristojnosti i dobroga ukusa a u onim krajnjim slučajevima i u potpunosti neprijateljski. Koliko puta se dogodi da ljudi o vama, na osnovu nekih priča, dobiju sasvim iskrivljenu sliku i spremni su vas optužiti za nešto o čemu pojma nemate, a da sa vama nikada nisu ni riječi progovorili, što više nikada se niste ni vidjeli niti upoznali. Ali, reći o vama neku pogrdu , spremni su kao da vas poznaju cijeli život. To mi je jako dobro poznato iz moje životne prakse. Čovjek se nađe u takvoj situaciji da naprosto ne zna, što da kaže, niti misli. No, i za takove stvari je život našao lijek. Jednoga dana kada vas upoznaju i uvjere se sami da slika koju su stekli o vama je sasvim suprotna, ako imaju hrabrosti ispričaju se , ako ne prave se kao da to niste ni čuli. Tako je i u glazbi. Naiđe novi zvuk, za kojeg ste nešto čuli, niste ga doživjeli i ne znate da li će biti dobar ili loš, ali smo ga spremni unaprijed osuditi. I bez grižnje savjesti. Primjera ima na desetka, kao što rekoh, no sada sam se sjetio da ih ima na -stotine. I u svakim sferama ljudske djelatnosti. Ja ću se zadržati na glazbi i usputno se vratiti koju godinu unatrag, recimo , nešto malo više od pedeset godina. Što se ono kaže, tu iza ugla, ako ih usporedimo sa trajanjem ljudskoga vijeka. Točnije danas ćemo se zaustaviti u 1957 godini.

Gana, bivša britanska kolonija, poznata i kao Zlatna obala, postala je prva neovisna država u Africi u Dvadesetom stoljeću, označavajući i konačni raspad velikog britanskog kolonijalnoga carstva. Ali u osvajački pohod kreće Sovjetski savez- i to svemirski. Oko Zemlje kruži prvi umjetni satelit –Sputnik I, bez putnika. Ubrzo Sovjeti u svemir šalju i drugi satelit s astronauticom plemenite pasmine i pedigrea , kujicu Lajku. Ujedno i prvu žrtvu svemirskog istraživanja. Iako okružena zrakom i kisikom u neograničenim količinama, dotična pseća znanstvenica se ugušila, jer joj je ponestalo kisika u satelitu. Pored Rexa ožalošćenog supruga, ostalo je i troje siročadi: Muki, Cuki i Belina. Demonstracije su organizirali ljubitelji pasa/naravno i kujica/, zajedno sa svojim ljubimcima, koji su žestoko režali, lajali, neki i ugrizali, mnogi tugaljivo zavijali i cvilili. Tužni su bili i zaljubljenici Sedme umjetnosti. Njihov idol „Malteški Sokol“, slomio je krila i s filmskog Olimpa strmoglavio se pod zemlju, a potom izrastao u legendu. On se zvao Humphrey Bogart, tvrdi filmski momak, kojeg je slomio rak pluća. Umro je u 58 godini života, kažu sa cigaretom u ustima koja ga je i pokopala.

U glazbi to je vrijeme Rock & Rolla. Oko nas se svi valjaju i kotrljaju , tresu glavama i uvijaju kukovima. Ali ima i onih koji sumnjičavo vrte glavom , i misle ne će baš ovo ispasti na dobro, često se i zgražaju. Iako rock & roll groznica traje pune tri godine/ za razliku od praseće/, iako je požar novog ritma zapalio čitav svijet/jedan uvaženi „urar“ bi rekao i šire, možda je mislio da je planeta veća od svijeta/, još uvijek ima onih, koji tajno spremaju plan, kako da zaustave taj „vulgarni“ ritam/ koji se danas zove provizija i lopovluk/ i spase još nezaražene/ a njih je sve manje/ ili one sa prvim simptomima/ kao u sagi, zvanoj „Indeks“, može i „kamioni“ ili recimo „ hypo“ili…./. Oni sa klasičnom slikom bolesti/ koje je na promatranju u državnom tužilaštvu/, izgubljeni su zauvijek/ako ne steknu imunitet/. U svrhu očuvanja zdravlja mladih od opake“pošlice“ Rock & rolla, udružile su se sve konzervativne snage/ koje se hrane prirodnom i svježom hranom/, udruženja za zaštitu morala i mnoge vjerske udruge. Tako vam je to bilo polovinom pedesetih godina u Americi., u kojoj je rock glazba ili točnije rock & roll, što bi se moglo prevesti kao valjanje i kotrljanje, dočekan sa velikim otporom, koji se kretao od gađenja / bez povraćanja/ i odbijanja pa sve do prijetnji i zakonskih sankcija. Mnogi su govorili da je to komunistička urota, dok su oni iz istočnog bloka tvrdili da je to dekadencija i proizvod „trulog“ kapitalizma, skoro trulog kao „u državi Danskoj“, zlobnici su znali reći „Balkanskoj“. Sve diskusije su išle u tom pravcu da se dokaže kako“crveni“ žele uništiti zdrav duh mladosti Amerike, a za tu su svrhu koristili svoje špijune i plaćenike, raskalašene crnce iz Afrike i njihova divljačka i primitivna glazba, čiji je jedini cilj seks, to jest valjanje i kotrljanje. Neki su još dodali i miješenje. Najžalosnije u svemu tome je bilo , što su i neki bijeli pjevači prihvatili taj njihov stil i počeli pjevati o roktanju i rolanju . Oštar u osudi je bio i čuveni „Glas“ Frank Sinatra, koji je glazbu i izvođače nazvao najpogrdnijim imenima/ naravno osim- mafija/, tvrdeći da ta „vulgarna“ indijanska glazba iz Afrike/ što upućuje na to da mu je zemljopis i povijest bila jača strana/ će definitivno pokvariti i one najmanje hobotnice iz njegovog klana. Pokrenute su akcije čišćenja, na radio postajama su javno razbijane ploče koje vode u propast. Ispred trgovina i prodavaonica ploča su lijepljeni plakati i upozorenja o grješnosti rock glazbe, prijetilo se pokorom a u krajnjim slučajevima se spominjao i senjor Dante i njegova posljednja deveta postaja. No, spasa nije bilo. Na Današnji dan 3 ožujka 1957 godine kardinal Samuel Stritch iz Chichaga, inače najveće katoličke biskupije na svijetu /i šire, odmah bi nadodao, onaj moj uskogledajući poznanik, koji iz državnog proračuna prebacuje kune na kućni budžet/,protjerao je rock glazbu iz svoje biskupije, iz škola i s igrališta, opisavši je kao grješne plemenske ritmove, koji potiču ljude na požudu i tjelesne užitke, kratko rečeno- blud. Za rok ovisnike je rekao da grešno uživaju u nasladama, smatraju ih kao ideal života , ističući sebe, prečasnog Samuela za primjer , kojemu nije nikada pala na um niti jedna grešna pomisao, a u vezi sa valjanjem. No, ni ta strašna kletva nije smanjila prodaju ploča sa rock glazbom u prodavaonicama ploča poznatog Chichaga. Dapače. Kupci su se otimali za nove snimke kao da su pomahnitali, a neki su išli tako daleko da su umjesto slika svetaca oko vrata vješali slike Elvisa Presleya, Fats Domina/ oni sa malo debljim vratom/ Jerry Lee Lewisa, Buddy Hollya, a oni najšašaviji i svog „šašavog“ idola Little Richarda, najluđeg i najdivljijeg od svih, koji je upravo bio snimio svoj poznati hit „Lucille“, potom „Jenny Jenny“, da bi se zaustavio na „Miss Ann,“ koju je sljedeće godine zamijenio sa „Miss Molly“. No, mora se reći da je on ,usprkos i unatoč tome, što je bio najveće rock strašilo/ neću ga opisivati da vas ne uplašim/, prvi ozbiljno shvatio upozorenje prečasnog Samuela i već u ljeto te 1957 godine, na vrhu slave, odbacio kričavo rock odijelo, prestao nabacivati farbu na usne, kulturno se ošišao i od rock propagatora postao vrli i skrušeni svećenik i propovjednik svih onih vrlina koje sam nije imao. Ali tako je to u životu. Obično ljudi pričaju o onome što im nedostaje/ navodno i o poštenju/. Bio je pastir u adventističkoj crkvi, govoreći svima kako se trebaju pripremiti za sudnji dan, koji tek što nije došao. Kasnije se i on ponovo izopačio, ali o tome jednom drugom prilikom.

Na današnji dan 1927 godine rođen je popularni američki blues pjevač i usno harmonikaš LITTLE JUNIOR PARKER. Bio je jedan od prvih i uspješnijih glazbenika R&B koji su snimali u maloj SUN kompaniji. U kasnim četrdesetim godinama svirao je sa Sonny Boy Williamsonom i Howlin' Wolfom, da bi 1951 godine oformio vlastitu grupu pod imenom The Blue Flames. Prvi snimak je napravio 1952 godine. Godine 1953 za SUN kompaniju snimio je poznatu skladbu „Mystery Train“, koju je kasnije ponovo snimio Elvis Presley. Prva skladba sa kojom se popeo na američku R&B ljestvicu zvala se „Feelin' Good“ s kojom se 3 listopada 1953 godine našao na petoj poziciji. U šezdesetim godinama pored blues glazbe snimao je i soul pjesme. Na američkoj R&B ljestvici imao je 16 hitova, od kojih pet na TOP 10. Pet pjesama mu se našlo i na američkoj popularnoj ljestvici. Njegov najbolji glazbeni broj bio je naslov „ Driving Wheel“ s kojom se 15 svibnja 1961 godine pojavio na petoj poziciji R&B ljestvice i 85-om mjestu popularne ljestvice. Popularna mu je bila i skladba „Next Time You See Me“ s kojom se 16 ožujka 1957 pojavio na sedmoj poziciji a ukupno na R&B ljestvici ostao 16 tjedana.

Godine 1978, na današnji datum 3.ožujka, u 74 godini umro je DANNY KAYE,američki glumac, pjevač, komičar i ambasador dobre volje UNICEF-a, čovjek, koji je cijeli svoj život posvetio tome da zabavi druge. Dijete je ruskih židova emigranata, koji su se naselili u najsiromašnijoj ulici Brooklyna. Karijeru je počeo kao dječak vukući kolica i prodajući osvježavajuća pića na ulicama…i tu bih stavio tri točke…O njemu drugom prilikom, možda kada mu bude rođendan, a to 18 siječnja/ kakav optimizam!/. Danny je rođen 1913 godine.

A na današnji dan 1951 godine na prvoj poziciji američke ljestvice pojavila se pjesma „If“ u izvedbi Perry Coma i na toj poziciji ostala punih osam tjedana. Ploča je prodana u preko milijun kopija. Inače se pjesma prvi puta pojavila na pop ljestvici 13 siječnja. Ova je pjesma prvi puta publicirana 1934 godine Radi informacije samo da kažem da se ova pjesma našla u jedanaest navrata na američkoj popularnoj ljestvici, samo te 1951 godine u osam različitih izvedbi.

Tko se još ne sjeća popularne njemačke pjevačice Nene. Ako su joj neki ime i zaboravili sigurno nisu pjesmu „99 Red Balloons“ sa kojom se Nena popela na prvu poziciju britanske popularne ljestvice i na tom se mjestu zadržala tri tjedna.

Godine 1853 , na današnji dan rođen je Vicente van Gogh, slikar, o kojemu se može napraviti cijeli roman, kojemu će Don McLean, američki pjevač, posvetiti kompoziciju pod naslovom „Vincente“ a ta se pjesma stalno vrti u holu njegova muzeja u Amsterdamu.

Na današnji dan 1940 godine rođena je u Našicama Dunja Rajter. Počela je pjevati i Zboru Narodne Opere, glumila i učestvovala u prvim domaćim TV show emisijama. Od 1964 godine živi u Saveznoj Republici Njemačkoj, gdje je snimila nekoliko albuma, a pojavila se i u oko dvadeset filmova. Svojedobno je bila jako popularna a i danas se tu i tamo pojavi na TV ekranu. Bila je poznata i po tome što je izvodila velike strane hitove u prepjevima. Još se mnogi sjećaju njene izvedbe poznate skladbe Salvatora Adamoa „Pada Snijeg“ ili recimo velikog hita Alain Barriera „Moj Život“. Danas Dunja slavi rođendan i pjevuši „Dunjo moja….“

Godine 1963, na današnji datum, svoj posljednji nastup pred publikom imala je slavna američka country pjevačica Patsy Cline. Bio je to dobrotvorni koncert za porodicu Disco jockeya Cactus Jack Calla, koji je poginuo u automobilskoj nesreći. Koncert je održan u Memorial Buildingsu u Kansas Cityju. Samo dva dana kasnije, vračajući se s toga koncerta, avion se sunovratio kod mjesta Camden u Tennesseeju. Svi su poginuli.

A evo i pjesme u prozi napisane ovoga ljeta dok sam za Banom/ našim mjesnim grobljem ( u Sv. Martinu-Podstrana)/Poljička Republika/, obilazio svoje umrle prijatelje sa kojima sam proveo djetinjstvo i dio mladosti, Sjeta se duboko uvukla u moju dušu, sjeo sam na klupu pored groba i izlio sve ono što sam tog trenutka osjetio u dubini moje prolaznosti i konačnosti -istodobno. Pjesma se zove ČEKAJU ME i posvećena je mojim prijateljima…umrlim i onim koje smrt požudno čeka…

“Samo je lagani povjetarac njihao Njihova imena. Slike na spomenicima su im imale poseban sjaj, kao da su znali, da će im baš one krasiti mramorna lica Konačnosti. A ja sam ih gledao očima prošlosti. Bili su nasmijani i razigrani u svojim dječačkim nestašlucima i mladenačkim porocima.

Sjedili smo na ribarskoj mreži, raširenoj po Portu, pomalo ljuti, što nam smeta za skakanje u more. Sa glave Porta ili parapeta…Sjećam se tih razgovora, u kojima su neostvarene želje pretvarali u stvarnost, pokušali zadiviti mladenačku radoznalost, nesvjesni svoje neuvjerljivosti i naivnosti. Ali, ostali su nezaboravni.

I sada dok ih gledam, čujem njihove glasove, nepatvoreni smijeh, osjećam njihove nemire, a i tugu, za neostvarenim snovima. I ponovo vidim ta nasmijana lica, te bijele ptice, bez krila, kako kruže nad plažama, pokrivajući ih svojom sjenom u potrazi za Ljepotom.

Sada ih gledam nijeme. Osjećam u očima žal, zbog odilaženja brz pozdrava, opravdanje za neučinjeno i oprost za izmišljene priče , utkane u mrežu njihove mašte.

Odavno sam im oprostio…Znaju, da ih neću zaboraviti, kao ni ovoga jutra, dok smo razgovarali u tišini, nijemi izgovarali riječi, dovoljno glasno, da ih šutnja čuje.

Niz obraze su klizile potonule godine, a žal i sjeta, ulijevale se i u moju mramornu ranu, gdje me čekaju, sada, na jednom drugom Pristaništu. I sa novom pričom Istine.

Na Istoku se pojavio prvi sumrak. Sa Zapada osjećam miris žute ruže. Mladi čempresi savili umorne glave. Mrak je padao…zadnji trak Sunca se spuštao na naše glave…Duše nam snivaju, a moje mrtve oči sjaje poput smrtne svijeće, tražeći Tebe, moju izgubljenu Mladost.

Niz blijedo lice spuznuše posljednje dvije suze….“

AEQUAT OMNES CINIS, IMPARES NASCIMUR, PARES MORIMUR……………SMRT SVE IZJEDNAČUJE , NEJEDNAKI SE RAĐAMO, JEDNAKI UMIREMO……Tu je sve , više nego jasno. I čemu onda sva tama života, kada smo i u nejednakosti isti, kada nam razni puti istom stazom gaze, kada nam dušu hladnu grije isti plamen…zašto su lica mrka , kad sviću ista nam jutra i zašto nema u nama tuge za tuđim ranama…Plačem počinje život u plaču čekamo kraj …i zašto od života praviti pakao kad može biti raj. I tu ću malo zabremzati, neću više filozofirati…ako i pročita netko ovo, zapitati će se da li sam dobro…danas se sve gleda kroz materiju, važno je dobit što veću proviziju, a onog o čemu ja pišem, gotovo da nema više…

Kada vam ovo pošaljem, sa sobom ostajem, i nikada ne znam, da li još traje noć ili je počeo novi dan. Oni, koji su budni možda će reći, kasno je za čitanje, idemo leći, oni umorni već duboko dišu, možda će sutra pročitati priču. Oni, što budni sanjaju , počet će čitati od kraja, jer često na ušću, istinu spoznamo buduću. Lake i mirne snove, sanjajte sve do zore, a onda opet istim putem do želje nemoguće.

by Blue Shadow 03.03.10 20:38

by Doc 03.03.10 23:01

04.03.2010. Na Današnji Dan

Danas se vračamo nakratko u 1932 godinu. Najzanimljivije vijesti dolaze iz Njemačke. A tamo, znamo, u usponu je i prodoru nacizam. Za svoga predsjedničkog kandidata nacisti su odabrali Hitlera, koji na njemačkim izborima doživljava poraz, a nacistički paravojni odredi SA i SS dobivaju- zabranu. Ipak i nacisti imaju uspjeha. Pobijedili su u četiri države, a u Reichstagu dobili 230 mjesta. Dosta, ali nedovoljno i za pobjedu. Ipak za predsjednika Reichstaga izabran je Herman Goring, a Hitler dobio položaj, najprije vicekancelara, a potom i kancelara. Naprosto ne voli vlast-dijeliti sa bilo kime. Blefer.

I na dalekom Istoku približava se katastrofa. Ratna. Na udaru su komunisti, a udara Čang –kai-šek. Njega pak udaraju japanci. Zvecka oružje i u Južnoj Americi rat voda Bolivija i Paragvaj, a u Londonskom Hyde Parku zveckaju limeni tanjuri, vilice i žlice. Simfonija u B –molu- Prazan želudac. Čak dvadeset tisuća izišlo je na ulice sa porcijama i beštekom u rukama i demonstriraju protiv nezaposlenosti. Uličari. Bolje bi im bilo da nešto rade poručuju iz Vlade, koji nisu gladni, pogotovo ne oni iz kraljevske palače. Doduše i tamo se princeze žale na nestašicu, navodno nemaju-ptičjeg mlijeka. Zato dovoljno mlijeka ima u Rimu, kako bi veliki „Duce „Benito Mussolini mogao nahraniti svoga ljubimca, malog tigrića, u rimskom zoološkom vrtu. I to bez straha, koji se navodno uvukao u kosti mister Harolda Davidsona, anglikanskog raspopenog svećenika. Navodno , zbog seksualnih prekršaja, pa je od popa postao krotitelj lavova u engleskom gradiću Skegnessu. A poslovica kaže“Ne diraj lava dok spava“, a iza sna pogotovo, jer će te isti uspavati za sva vremena. Čini se da ova mislilica gospodinu Haroldu nije bila poznata, pa ga je životinjski car poslao u carstvo nebesko, dok po zemlji hodaju anđeli. I to plavi. Taj dugonogi „Plavi Anđeo“ zvao se Marlene Dietrich, koja te godine uz pomoć Jozefa von Sternberga putuje „Shangai Expressom“ prema „Plavoj veneri“, dok vlastitim nogama, preko prepona na Olimpijadi u Los Angelesu trči, jedan od najbržih američkih atletičara svih vremena Mildred Didrikson. I on ne odustaje od zlata za razliku od južne Afrike, koja je te 1932 godine odustala pd zlatne podloge, no ne odustaje od zlatnih pjevačkih grla. A o jednom takvom će danas biti riječi u rubrici na današnji dan. Iako su mnoge današnje zvijezde podrijetlom iz Afrike, pa ih u Americi i zovu Afro-amerikanci, a ne više crnci, teško su se nalazili i primicali društvu odabranih./ od kada je Obmana na tronu SAD-a sada se to događa bijelima, zaključujući po novom valu američkih filmova, u kojima u većini glavne role igraju crni glumci a bijeli su u drugom planu, uglavnom. Treba navodno višestoljetnu nepravdu ispraviti. Još sam kada bi taj odnos bio i za starosjedioce Indijance, sve bi bilo u redu./ u show buisnessu. Bili su samo izuzeci koji potvrđuju pravilo.

Jedan od tih izuzetaka je i Južno-Afrička folk pjevačica ZENSI MIRIAM MAKEBA, rođena upravo na današnji dan 4 ožujka 1932 godine, pjevačica , koja je nosila laskavu titulu „Queen Of South Chansone“-„Kraljica Afričke pjesme“. Ona je bila prva pjevačica koja je upoznala široko slušateljstvo s afričkom glazbom. Vrućim pjesmama s juga Afrike ona je probila led na hladnom sjeveru i nezainteresiranom zapadu. Svijet ju je prvi puta upoznao polovinom pedesetih godina, kada je s nekom južno-afričkom trupom gostovala u New Yorku. Većina članova te grupe su tada ostali u new Yorku, među njima i Mirjam. Svojim načinom i pjesmama uskoro je postala poznata i popularna, prva južno-afrikanka, kojoj je to uspjelo. Osim što je dobro reagirala na note bila je jako osjetljiva na boju kože, bolje rečeno na među rasne odnose. Godine 1963, emotivno je svjedočila o aparheidu u svojoj domovini Južnoj Africi pred generalnom Skupštinom Ujedinjenih naroda. Vlasti u Johanesburgu, odgovorili su tako , da su joj oduzeli državljanstvo i zabranili povratak u domovinu. Potom se udala, najprije za Hugh Masekela, trubača, aranžera i vođu orkestra koji je također podrijetlom bio iz južne Afrike, ali se bračna luka uzburkala nakon dvije godine i brak potonuo, da bi potom uplovila u drugi brak sa Stokeley Carmichaelom, vođom američkih „crnih pantera“ i tako izazvala i bijes američke vlade. Iako su u njenu obranu ustale i mnoge slavne ličnosti, od Marlon Branda do Nine Simone, vlasti u Washingtonu, protjerali su je iz SAD-a. Mirjam se tada vratila u Afriku i nastanila u Gani. Živjela je dovoljno dugo da doživi promjene u Južnoj Africi pa se u devedesetim godinama ponovo vratila u Južnu Afriku, i to sam ,jer je nakon desetgodišnjeg bračnog staža, ponovo ostala sama i slobodna poput kanarinca u krletci. Ali godine slave i popularnosti u svemu tome su se izgubile . Na američkoj popularnoj ljestvici ostvarila je četiri hita, a najveći uspjeh je postigla sa skladbom „Pata Pata“, koja se popela na američku popularnu ljestvicu 7 listopada 1967 godine, da bi se u konačnici našla na 12 –oj poziciji. Inače prvi puta se pojavila na američkoj popularnoj ljestvici jedanaest godina ranije, točnije25 veljače 1956 godine sa skladbom „Lovely Lies“ i na kraju dospjela do 45-og mjesta. Mirjam Makebe je umrla od srčanog infarkta 9 studenog 2008 godine , u 76-oj godini života.

A na današnji datum 1944 godine je rođen , američki soul pjevač, gitarist i skladatelj Womack Bobby. Sa svoja četiri brata osnovao je sastav Womack Brothers, koji su bili poznati i kao Valentinos između 1962 i 1964 godine. Surađivao je i sa poznatim nesretnikom soul glazbe Sam Cookeom i ta je suradnja išla toliko daleko, da je nakon što je u onom čuvenom motelu, vlasnica istog gospođa Frenklin upucala na mrtvo Sama , dotični Bobby oženio njegovu udovicu Barbaru i tako nastavio suradnju na donjem planu. A tu je suradnju proširio njegov brat Cecil kada je oženio Cookovu kći Lindu i tako dodatno zakomplicirao rodbinske odnose poput Gordijskog čvora. Bobby je radio sa mnogim poznatim glazbenicima i pratio ih na njihovim snimkama, među inim tu je i Aretha Franklin, Janis Joplin i drugi. Na američkoj popularnoj ljestvici ostvario je 19 hitova, dvije je ploče prodao u zlatnoj nakladi. Najuspješnija mu je pjesma bila „Lookin' For A Love“ sa kojom se 2 veljače 1974 godine popeo na američku popularnu ljestvicu i na kraju se dokopao desete pozicije. Pjesma je bila i tri tjedna na prvom mjestu R&B ljestvice a prodavala se po cijeni od 7 dolara. Na R&B ljestvici bio je daleko uspješniji te je naslagao 49 pjesama, od kojih dvije na prvoj poziciji uz dvije ploče prodane u zlatnoj nakladi. Spomenuta pjesma „Lookin' For A Love“ se na ovoj ljestvici našla na prvoj poziciji 26 siječnja u trajanju od tri tjedna i prodana je u milijunskoj nakladi.

Na današnji dan 1944 godine na američkoj popularnoj ljestvici na prvoj poziciji našla se je skladba „Besame Mucho“- „Voli Me Mnogo“ u izvedbi orkestra Jimmy Dorseya i na toj poziciji ostala sedam tjedana. Pjesma se je inače prvi put pojavila na ovoj ljestvici na samu 1944 godinu. Inače pjesmu su pjevali Bob & Kitty.

Godine 1985 na današnji datum, na prvoj poziciji se našla pjesma „You're My Heart, You're My Soul“ u izvedbi disco dua Modern Talking.

Na današnji datum 852 godine po prvi puta se spominje ime Hrvat u ispravi kojom knez TrpimirI, nasljednik kneza Mislava, dariva Splitskom biskupu Petru crkvu Sv. Jurja na Putalju, zadužbinu kneza Mislava, posjed u Lažanima kraj Solina i Tugarama u Poljicima, zato što mu je biskup pozajmio srebro za crkveno posuđe potrebno benediktinskom samostanu u Rižnicama povrh Solina, koji je Trpimir dao sagraditi. Trpimir se naziva „Dux Chroatorum“i uspješan je u ratovanju. Pobjeđuje i bugarskog vladara Borisa.

Rođen na današnji dan 1678 godine u Veneciji ANTONIO VIVALDI, talijanski skladatelj zrelog baroka. Za života vrlo popularan, kasnije zaboravljen, ponovo otkriven u XIX stoljeću. Ostavio 446 koncerta, 49 opera, nekim djelima nagovješćuje klasiku. Obogatio je orkestralnu tehniku. Poznata su mu četiri godišnja doba.

Godine 1966, na današnji dan, novinar Londonskog lista „The EveningStandard“ objavio je intervju sa John Lennonom. Da popularnost ruši svaki kriterij moglo se pročitati iz tog razgovora u kojem je hvalisavi i prepotentni Beatles , netaktično izjavio da je kršćanstvo kao religija odumrlo, jer tvrdi lennon, istinitost njegovih riječi se ne može dokazati. No tu nije zastao, išao je i korak dalje koji je došao do samog ruba provalije kada je izjavio da su Oni beatlesi popularniji i od Isusa krista. To je bilo previše pa makar dolazilo i od lennona i vjernici nisu mogli otrpjeti tu uvredu. Diskofili su masovno palili njihove ploče, prodaja je enormno opala i sve je upućivalo da se grupi dobro ne piše. Amerikanci su ih dočekali hladni poput Engleza, Na kraju se John pravdao , vidjevši da je vrag uzeo sve u svoje ruke, da su njega Ivana novinari krivo interpretirali i još kojekakvih pokajničkih riječi je izgovorio. Grupa se tako vratila sa samog ponora i počela ponovo žariti i paliti svjetskim tržištem zvuka.

Nakon kiše dolazi sunce , bar tako kaže poznata krilatica, koja nema krila ali je posvuda dospjela. Jučer sam vam servirao jednu dosta tugaljivu pjesmu u prozi, danas ću ići korak dalje , vračajući se unatrag. Pjesma se zove:

OSTAJEM UZ TEBE

Opet su se spustile visine… srušili svodovi tišine…pribili horizonti. Vidljivost je ponovo postala nedokučiva dubina ,koja jamči odlazak jesenjeg vjetra. Trenuci među nama postali su svjesniji…teže podnošljiva samoća jecajući zove.

Opet si tu…u bdijenju i snovima, jednako stvarna i nejasna, dostupna i neuhvatljiva…nijema i slatkorječiva. Na zlatnoj pučini pjena. Svileno predvečerje već razapinje vatrenu mrežu…zalaz žuri zapadu…nosi sve pozdrave…uzavrelu krv…sve tokove žudnje, neumornost moga traženja Tebe…I mene uz Tebe…pogleda na usnama i usana na bijelom mramoru Tvoje intime…u guduri iskona i jeci vremena.

Sve je plavo…Nebo je ogledalo mora…More zrcalo neba. Dolazi Ti sumrak s mojim krvavim grudima, nošen nevidljivim valom. Putuje moje sutra…svjetlo polako umorno titra. Osjećam Tvoj miris iz tame, gdje nisam više, a tamo sam.

I ostajem uz Tebe…najdraža.

TEMPUS FUGIT…Vrijeme Leti

OVO USITINU NE TREBA KOMENTIRATI, SVJEDOCI SMO SVAKODNEVNO ISTINITOSTI TE MUDROSNICE.

I ovdje bih se zaustavio…Moram priznati da sam umoran i potiho čujem kako kapci dozivaju san, vidjeti ću da li će se on i odazvati. Danas ćete manje čitati, polako uvodim restrikciju s time da nikome neću uskratiti ono što voli pročitati samo će to biti sublimirano, recimo u jednoj rečenici. Krležovskoj/kakva usporedba/. Nisam mislio na kvalitetu već dužinu kvaliteta. Opet sam nešto zbrčkao. Nadam se da ste ipak koliko toliko zadovoljni ovim uradcima, ako niste dajte bolji prijedlog ili još bolje prionite na posao. Naravno velika zasluga pripada i popratnim zvučnim prilozima koji upotpunjavaju tekst i oplemenjuju njegovu dušu, a tijelu daju prikrivenu tajanstvenost.

by Blue Shadow 04.03.10 13:57

by Doc 04.03.10 23:01

05.03.2010. Na Današnji Dan

Godina je 1963. Hit događaj te godine bio je Afera Profumo. Novine su se prodavale kao lude, a događaji opisivali u nastavcima poput Zagorkine „Gričke Vještice“ ili „Tajne Krvavog Mosta“. Doduše u toj aferi bilo je i krvavih dana, kada se nije moglo prelaziti preko mosta, uglavnom jednom mjesečno. Da ne bih i ja počeo pisati u nastavcima, za one koji su zaboravili o čemu se radi, te za one koji još te godine nisu krenuli ni u prvi razred, pa nisu još znali sva slova ili jesu ali nisu znali čitati između redova, samo nekoliko bitnih napomena. Naime gospodin/ neki su poslije tvrdili da i nije baš gentleman/ John Profumo, uvalio je /poput kukavice/ svoje jaje u gnijezdo izvjesne Christine Keller, navodno manekenke sa visokom cijenom. I to ne bi bilo nikakvo čudo, da u to gnijezdo nije položio jajca i nešto mlađi ruski kapetan Ivanov. Čak ni to ne bi bilo ni čudno ni opasno. Jer za preferans su potrebna tri igrača. Problem je nastao u tome što je mister Profumo bio britanski tajnik za rat, a tovariš Ivanov bivši ruski mornarički ataše. A tu je već u opasnosti državna sigurnost. Znate već u toplom krevetu gospođice Keller, uz šaputanje i maženje, iscuri ono što treba ali i što ne treba, recimo gdje se nalazi raketna rampa gospodina Johna, a tu onda vijest Christina prenese tovarišu Ivanovu dok se nalazi na njegovoj raketi. Možda i nesvjesno u trenutku lansiranja ali to je već ozbiljno, kada je u pitanju vojna tajna, koju bačuška odmah proslijedi u Moskvu. Na kraju se doznalo ne samo, da Profumo, ne da dio vojnog proračuna troši za zadovoljavanje osobnih potreba, nego čak, molim vas i laže, tvrdeći da gospođicu Christinu nije čak nikada ni u snu vidio. No, nakraju je ipak priznao da je malo slagao/ a laž jednom gospodinu nije primjerena/, pa je na kraju završio na birou za zapošljavanje radnika. I gospođica Christina imala je problema, morala je ići na ginekološki pregled da se ustvrdi da još poneka neotkrivena tajna ne leži u dubini njene intime. Najbolje je prošao bačuška Ivanov , koje je dobio orden , što je uspio preko svoga“atašea“doći do važnih podataka na jedan vrlo neobičan i nadasve ugodan način. Koristeći samo vlastiti potencijal. I tu bih skratio priču.

I dok je kapetan Ivanov ostvario svoj san, na drugoj strani Atlantika, u velikoj demokratskoj Americi te godine propovjednik i borac za građanska prava obojenih Martin Luther King se sprema da ostvari svoj san. A on se ne odnosi na nikakvu gospođicu Christinu već na slobodu i jednakost svih u SAD-a. Bila je to opasna godina u kojoj su se crnci htjeli izjednačiti u pravima sa bijelcima. A često to ne ide preko noći kao recimo kod Profuma i Ivanova. Uglavnom kod Lincolnovog spomenika u Washingtonu okupilo se oko 200 tisuća svih mogućih boja, tako da je skup izgledao na Dugu, a Martin im je govorio kako svake noći sanja o Americi jednakih. Što recimo u Sajgonu nije bilo moguće, iako su tamo svi iste kolure, ali nisu iste vjere, I opet je kao u loncu. Ili na lomači. Kako budisti nisu bili skloni oružju , oni su odabrali drugi put da bi iskazali svoje nezadovoljstvo, naprosto sjeli bi na sred ulice, polili se benzinom i zapalili…i tako gorjeli bez riječi dok im gradska komunalna služba ne bi usisala uličnim usisivačem pepeo. To iskustvo je kasnije iskoristio i Jan Palach, 21-godišnji praški student filozofije kada se spalio u Pragu u znak protesta protiv Sovjetske invazije i na svome pokopu 25 siječnja 1969 godine okupio preko pola milijuna ljudi, koji su mu odali počast. No vratimo se mi u 1963 godinu. Međutim, ono što se dogodilo u petak 22 studenog, u Dallasu, u državi kauboja Texasu, zasjenilo je sve ove događaje i možda postao najvažniji događaj druge polovine Dvadesetog stoljeća. A sve je izgledalo mirno, lijepo, sunčano i idilično. Predsjednička kolona se polako kretala, mladi John Kennedy i njegova supruga Jacqueline su dobrodušno odmahivali razdraganim rančerima . Dogodilo se to upravo na križanju ulice Elm i Houston, Točno u 12:35 sati po lokalnom „kaubojskom“ vremenu grada Dallasa. Sa obližnje stare hrđavo- crvene zgrade na kojoj je pisalo „Tekseško skladište školskih knjiga“ čula su se tri hica. Već drugi hitac koji je prošao Johnu kroz vrat bio je smrtonosan. Tri minute kasnije u 12: 38 u Portland Memorial Hospital zaprimljen je slučaj broj 24.740, muškarac, bijelac s prostrelnom ranom na vratu, nažalost smrtonosnom. Dvadeset pet minuta nakon ranjavanja 35-ti, najmlađi američki predsjednik John Futzgerald Kennedy bio je mrtav. Još se jednom potvrdilo pravilo da život često ovisi o raspoloženju ili trenutnom stanju psihopata, ili moćnika kojima ne odgovaraju neke promjene. Sve nakon toga je bila puka igra u koju ne vjeruju ni oni najnaivniji. CIA do danas šuti kao da joj je maca popapala jezik.

Te godine je bilo još uzbudljivih događaja, kao na primjer Velika Pljačka vlaka u Britaniji kada su lopovi „maznuli“ svoticu od 2 i pol milijuna funti. Koliko su god dobro organizirali krađu, toliko su loše odabrali skrovište. Na kraju su dolijali pred lice pravde. Ne manje važna vijest ,čak poslije one o Kennedyu je i ona koja je upoznala svijet da se poručnica Valentina Terješkova u svemirskom brodu vozi kao prva žena po svemiru, što je pak izazvalo prosvjede žena u Americi koje su tvrdile da žene u Sovjetskom Savezu imaju veća prava od njih. I tako te cake. I mislim da bi trebao stati , jer ako nastavim ne vidim konac. Samo iglu.

Linus Pauling dobio Nobelovu nagradu za mir, dok je nemirno tlo u Makedoniji dovelo do velikog potresa koji je pogodio Skopje. Ovaj svijet su napustili među inim američki pjesnik Robert Frost, francuski skladatelj Francis Poulenc, Papa Ivan XXIII, francuski kubistički slikar Georges Braque, francuski pisac i pjesnik Jean Cocteau te „pariški vrapčić“ Edith Piaf.

Otvoreno britansko nacionalno kazalište. Najbolji film se zao „Tom Jones“, deset nominacija, četiri Oscara, „Cleopatra“ , devet nominacija –četiri Oscara. „Kardinal“ pokopan, šest nominacija , bez Oscara. Nije bila uspješna ni“Ljubav sa Strancem“, pet nominacija, bez Oscara. Najbolju originalnu glazbu je imao film „Tom Jones“kompozitora John Addisona. Najbolju adaptiranu glazbu je imao film „Slatka Irma“ Andre Previna. Najveću zaradu na kino blagajnama je ostvarila „Cleopatra“- 26.000.000 dolara. Najbolji film , tek na trećem mjestu po zaradi. Eto tako je to bilo , ukratko, te 1963 godine.

A što se dogodilo na današnji dan u svijetu lakih nota i drugih divota, ali i tužnih stvari,upravo ćete saznati. Mogao sam s time i početi, ali nije loše da malo ponovimo povijest , za koju su već odavno ustvrdili da je „HISTORIA (EST) TESTIS TEMPORUM, LUX VERITATIS, VITA MEMORIAE,, MAGISTRA VITAE, NUNTIA VETUSTATIS….ili što kako bi preveo moj poznanik Jeziković…“Povijest je svjedok vremena, svjetlo istine, život pamćenja, učiteljica života, glasnica starine“…i to je sve lijepo rečeno, ja bih još dodao samo jednu“sitnicu“…“ako se bilježi stvarno sve onako kako se dogodilo“. Budući da znamo kako se često stvara povijest/ i razara/ onda ovu mudru izreku mog starog prijatelja Cicerona/ koji je zbog istine skraćen za glavu/, možemo objesiti mačku za rep. To, znate i vi, samo šutite. A , i što možemo kada ne možemo, a htjeli bi kada bi smjeli, pa se držimo one „Šutnja je zlato“, dok se riječi šutnje na vama ne prelome. I tako bih mogao do sutra. Ili dok ne stignem na raskršće ulice Elm i Houston. Uvijek ima Oswalda i Rubya i Glavoglaša, kojima smeta istina baš svaka. Opet ja zagazio tamo kuda sam rekao da neću. Među one koji nisu daleko smeću. Zato curikam se natrag, na početak prvog proljetnog mjeseca. Točnije nalazim se u današnjem datumu, 5 ožujka 1963 godine. A tog datuma, prije točno 37 godina u avionskoj nesreći poginula je jedna od najpopularnijih američkih country pjevačica VIRGINIA PETERSON HENSLEY, koji mnogi, da ne kažem većina poznaju pod imenom PATSY CLINE. Poginula je na vrhuncu svoje karijere, u 31-oj godini života. Patsy Cline je rođena 8 rujna 1932 godine, u mjestu Gore, Američka savezna Država Virginia, u jednoj siromašnoj obitelji, gdje se danas pitalo što ćemo jesti jučer, te je već kao djevojčica morala zarađivati da bi pomogla kako sebi tako i obitelji. Po danu je radila u trgovini ljubazno se smješkajući kupcima, a po noći je zabavljala goste pjevajući im u barovima, kabareima, zabavama i svugdje tamo gdje je slušateljima bilo važnije što imaju u čaši nego tko im pjeva između stolova. Pjevala je ona i u crkvi pa i na ulici, bilo gdje , za bilo što, često i za ništa. Imala je dobar i lijep glas, a bogme ni stas nije bio za odbaciti, no , ono, što su svi primijetili, pa čak i oni koji ništa ne primjećuju do samih sebe bila je njezina predanost i uživljenost u ono što je i o čemu je pjevala. Godine 1948 kada je imala 16 godina, na nekom natjecanju ala tražimo talente, pobijedila je i dobila je prvu nagradu a to je bio put u Nashville, meku američke country glazbe. Tako je počeo njen uspon do glazbenog Olimpa country ali i popularne glazbe. Uskoro je postala jedna od najvećih zvijezda country glazbe, iako su joj ambicije bile i veće i šire, jer je Patsy voljela svaku vrstu glazbe i u svim žanrovima je pokazivala vrhunsko umijeće pjevanja. Uz pjevanje, nije zanemarivala ni svoj osobni život pa se tako , greškom, prvi puta udala 1953 godine da bi se nakon tri godine brak raštimao , što bi se ono reklo ona je pjevala u B molu a suprug bi zavijao u C duru, što ona nije mogla trpjeti tu torturu i svatko je otišao svojim putem. Njen drugi muž bio je vojnik, a to znači/ to što znači/, pa je za ljubav uniforme odbacila note, napustila karijeru i posvetila se uzbudljivim poslovima u kuhinji i kupaonici, povremeno i u bračnom krevetu. Rodila je dvoje djece a onda se početkom šezdesetih godina vratila pjevanju. To van sve ukazuje na prilike u bračnoj luci, gdje se na muci poznaju junaci. Iste te 1960 godine, jedva je preživjela saobraćajnu nesreću u kojoj su poginula dva člana njezine grupe a ona se izvukla sa trajnim ožiljcima. Tri godine kasnije organizirala je dobrotvorni koncert za popularnog Disco jockeya Cactusa, također poginulog u saobraćajnoj nesreći. Petsy Cline je uzletjela u malom avionu koji je krenuo iz St Louis u Kansas City i Nashville da nastupi na koncertu. U zoru 5. Ožujka, avion se srušio u blizini Camdena, Savezna država Tennessee, 85 milja daleko od Nashvillea U toj avionskoj nesreću su uz Patsy Cline poginuli njen ljubavnik i menadžer Randy Hughes, Cowboy Copas, Hawkshaw Hawkins. I tako je završila pjevačka i životna karijera jedne od najboljih country pjevačice do danas. O njenom životu je kasnije snimljen film pod naslovom „Sweet Dreams“- „Slatki Snovi“, redatelja Karela Reisza u kojem su glavnu ulogu tumačili Jessica Lange i Ed Harris. Iza sebe je Patsy Cline ostavila veliki broj snimljenog materija i pjesama. Iako ju je publika voljela, bez obzira što joj je glas zvučao toplo i senzibilno, većeg uspjeha u svom kratkom umjetničkom životu nije imala, misleći na ono što je po svojoj kvaliteti mogla postići. Naravno ovaj naprasni prekid karijere je svakako utjecao da nije postigla ono, što se od nje očekivalo i što je prema svojim kvalitetama mogla postići. Na popularnoj američkoj ljestvici Patsy Cline je imala 17 pjesama od kojih je svakako najpopularnija bila ona s naslovom „Crazy“, koja se 23 listopada 1961 godine prvi pita pojavila na američkoj popularnoj ljestvici i u konačnici zaustavila na devetoj poziciji, a prodavala se po cijeni od 12 dolara. Pjesma je uvedena u Dvoranu Slavnih Grammya, a nalazi se i na RS500 na 85-oj poziciji te na NPR 100. Ipak joj je pjesma „I Fall To Pieces“ koja se na popularnu ljestvicu popela 22 svibnja 1961 godine i na kraju dospjela do 12-te pozicije donjela najviše priznanja. Ako se našla na HRH -66 pozicija, Uvedena je u Dvoranu Slavnih Grammya i Dvoranu Slavnih Rock & Rolla; na ljestvici RS500 našla se na 238 poziciji a na RIAA na 107-om mjestu. Ploča se prodavala po cijeni od 12 dolara a našla se je i na prvoj poziciji C&W ljestvice u trajanju od dva tjedna. Patsy je imala hitove i na AC ljestvici slušatelja gdje su joj se našle četiri pjesme . Na toj AC ljestvici najuspješnija joj je bila također pjesma „Crazy“ ali ovdje je bila na drugoj poziciji u trajanju od dva tjedna. Naravno Patsy Cline najuspješnija je bila kako je i očekivati na C&W ljestvici gdje je zaredala dvadeset pjesama, od kojih dvije na prvoj poziciji, a sedam se pjesama našlo na TOP 10. Na toj C&W ljestvici najuspješnija je bila , bolje rečeno najviše tjedana se nalazila na prvoj poziciji. Pjesma se zvala „She's Got You“, koja se popela na C&W ljestvicu 3. Ožujka 1962 godine i na prvom mjestu ostala pet tjedana. Na prvoj poziciji se našla i „I Fall To Pieces“ i na tom mjestu bila dva tjedna . no ono što je zanimljivo je da se ova pjesma u njenoj izvedbi našla u još dva navrata na C&W ljestvici; jednom 20 prosinca 1980 godine, na 61-oj poziciji i drugi put 5 lipnja 1982 godine. Na 54.om mjestu. I to u duetu sa Jim Reevsom, Treba reći da su u to vrijeme i Patsy i Jim bili odavno prah i pepeo, uz napomenu da i dok su bili živi nisu nikada snimili zajednički ovu pjesmu, pa je sasvim jasno da je tehnika dosnimavanja i miksanja tako napredovala da bi i od najvećeg anti-sluhiste mogla napraviti prvorazrednog pjevača. Evo, upravo mi je sada nešto palo na pamet da i ja pokušam uzeti mikrofon u ruci, dobro platiti studijske tehničare i ine , pa da me ovjekovječe na jednom vrhunskom CD, na kojem usta ne bi otvarao a slušatelji bi uživali u mojoj nijemosti i elektronskim egzibicijama. No,postimo mi mene , ponovo ću preći na Patsy, koja se na pop i C&W ljestvici prvi puta pojavila 2 ožujka 1957 godine s pjesmom „Walkin' After Midnight“ koja se na kraju na country ljestvici našla na drugoj poziciji u trajanju od dva tjedna, na pop ljestvici je dospjela do 12 pozicije. Na britanskoj popularnoj ljestvici našla se je sa tri skladbe. I tako završavajući ovu priču o jednoj od najljepših glasova country glazbe Patsy Cline, treba reći da kada se čovjek zaželi toplog, blagog i ugodnog glasa da uvijek na gramofon ili CD player stavlja nosač zvuka sa njenim imenom i pjesmama. Jer to je garancija da ćemo se osjećati ugodno i opušteno.

Godine 1948 , na današnji dan 5.ožujka, rođen je EDWARD MONTAGNE, kojeg pod tim imenom su poznavali samo roditelji, dok je širokoj slušateljskoj publici poznat pod imenom EDDY GRANT,a onoj uskoj i kao EDMOND GRANT/pa budi ti tu pametan/, britanski pjevač, skladatelj, gitarist, pijanist i producent. Eddy je već kao školarac osnovao grupu u kojoj je samo dvoje njih znali svirati,onako kako treba. Godine 1966 osnovao je grupu The Equals, koja je debitirala svirajući sa R&B skupinom Ska. Snimili su i prvu ploču, koja nije baš najbolje prošla kod slušatelja. Njihov prvi veliki hit bila je pjesma „Baby Come Back“ koja se 1 svibnja popela na britansku popularnu ljestvicu i zaustavila na pedesetoj poziciji da bi se samo petnaest dana kasnije 15 svibnja po drugi put našla na britanskoj popularnoj ljestvici i to na samome vrhu, gdje je ukupno provela 17 tjedana. Pjesma se našla i na američkoj popularnoj ljestvici na koju se popela 7 rujna 1968 godine i na kraju probila do 32 pozicije, ploča se prodala u zlatnoj nakladi po cijeni od 10 dolara, bile je to ujedno i jedina pjesma koja se našla na američkoj ljestvici. Godine 1972 Eddy je pokupio svoju bebu i krpice i počeo se sam igrati. Postao je producent za samoga sebe i osnovao diskografsku kompaniju, naravno pjevajući iz svega grla te je napravio i nekoliko poznatih hitova. Na britanskoj popularnoj ljestvici imao je dvadesetak hitova a najpoznatija mu je skladba „I Don't Wanna Dance“ sa kojom je 16 listopada 1982 godine dospio na prvu poziciju britanske popularne ljestvice , a na ljestvici se ukupno zadržao 15 tjedana. Ova se pjesma našla i na američkoj popularnoj ljestvici, na koju se popela 13 kolovoza 1983 godine i na kraju se zaustavila na 53-oj poziciji; ploča se prodavala po „mršavih“ 4 dolara. Na američkoj ljestvici je imao tri hita. Najuspješniji je bio s pjesmom „Electric Avenue“, s kojom se našao na pop ljestvici 16 travnja 1983 godine i na kraju zaustavio na drugoj poziciji na kojoj je bio pet tjedana, ukupno na ljestvici HOT 100 22 tjedna. Ploča je prodana u preko dva milijuna kopija po cijeni od 4 dolara.

A na današnji dan 1949 godine, na američkoj popularnoj ljestvici se našla skladba „I've Got My Love To Keep Me Warm“ u izvedbi Les Browna , i na toj poziciji je ostala tjedan dana.

Godine 1977, na današnji dana na američkoj popularnoj ljestvici , na njenoj prvoj poziciji u trajanju od tri tjedna nalazila se Barbra Streisand sa skladbom „Love Thema From A Star Is Born“

Na današnji dan 1918 godine Moskva je proglašena novom Ruskom prijestolnicom umjesto dotadašnjeg Petrograda. I još neki kažu da vlast sve ne može.

Godine 1922, upravo na današnji datum, održana je u berlinu premijera „Nosferatua-Sinfonije Strave“ Fridricha Wilhelma Murnaua, remek djelo nijemog filma i Sedme umjetnosti uopće. Utemeljen na romanu „Dracula“ Brama Stokera, film je uvelike snimljen na prirodnim objektima, a osim dojmljivo ispričane priče, nadmoćne Murneauove režije, koja se i danas početkom XXI stoljeća, doima začuđujuće modernom, vrsne filmske fotografije Fritza Arnoa Wagnera, donio je i nezaboravni lik šiljatouhog, ćelavog, dugonoktog i ukočenog Nosferatua i izvedbi Maxa Schrelka.

Na današnji dan 1923 godine u Munchenu umrla hrvatska skladateljica Dora Pejačević. U zagrebu učila violinu, nastavila violinu i kompoziciju studirati u Dresdenu. Po stilu je kasni romantik. Djela su joj se uspješno izvodila u njemačkoj Rodila se 10 rujna 1885 godine u našicama.

Na današnji datum 1933 godine na vlast u njemačkoj, poslije pobjede na izborima došao Adolf Hitler i njegova nacionalistička stranka, a na današnji datum dvadeset godina kasnije jedan diktator sišao sa vlasti. Naime umro je Josif Visarionovič Džugašvili, poznat kao Staljin, u Moskvi. Sigurno su ga rado dočekali na paklenim vratima.

I tu bi se zadržao na događajima iako ih ima još, meni osobno najdraži onaj od 5 ožujka 1969 godine, ali to je čisto osobna radost.

A sada još jedna pjesma u prozi, ili kako se to već zove…nije važan, uostalom kako se zove , već što kaže.:

SJEĆAŠ LI SE

Bio sam danas tamo, odakle je povratak nemoguć…odakle se suze vraćaju same, a sjećanja i zaborav idu ispod ruke. Bar dio puta…potom sjećanja sve više zaostaju…blijede…gube se…nestaju. Vidio sam mnoga poznata, draga lica…Čitao životne priče u Njihovim očima…slamao tugu na imenima. Bio je to razgovor nijemih…a rekli smo sve; o igri…dječjim snovima…piciginu…Portu…o saltu naprijed i unatrag…o prvim ljubavima…Bar smo tada tako mislili.

Sjetili smo se tih godina, za koje smo vjerovali, da nikada neće sagorjeti…a ugasile su se! Vidio sam i sebe među njima. I Tebe iznad mene…iznad mog usitnjenog tijela, raštrkanog po prošlosti. Vidio sam sve ono što volim, a ne mogu razgorjeti. I Tvoje suze utkane u plamen voštanice.

Oprostio sam se od svih…Ispratili su me sa smiješkom i doviđenja…Ti, sa suzama i Zbogom…A ja, ja sam se osjećao kao da ponovo sjedim sa Njima na mreži, uz gitaru, mrseći Tvoju „divlju“kosu vatrom prve ljubavi. One nezaboravne godine…i mjeseca…i dana…Sjećaš li se…?

Sjećaš li se moj nezaboravu, kada je ponoć probudila Ljubav i otvorila ranu…Neizlječivu…

I vidim kroz ponoć blijedu i umornu…na mjesečini…moja draga plače…I mrtva tišina svijeće, na Oltaru,gasi netaknute usne moje Zore

Umire Val na grudima mjesečina, na bijelom žalu jedne skrivene uvale…

U grobnoj tišini šute izgubljene riječi beskraja…

NON NOBIS SOLUM NATI SUMUS……….NISMO ROĐENI SAMO ZA SEBE….

Dobro bi bilo da to nikada ne zaboravimo…da se stalno prisjećamo…i da se tako i ponašamo….

Iako sam rekao da ću smanjivati broj riječi ,vidim da sam sebe varam, a to je najveće prevara. Tješi me jedino to da to radim nenamjerno…naprosto se zanesem/ neki će primijetiti da sam zanesenjak, drugi da sam čudak, treći da sam na svoju ruku ili nogu sve jedno kada je i jedno i drugo moje/. Ali, što je tu je. Ako vam je mnogo- prepolovite, ako vam je previše- odvadite, ako vas sve to umara- odmorite se. Ako vam se čita a nemate volje-ostanite bezvoljni, ako vam je kasno –ranije se ustanite. Oni koji žele čitati pročitati će, vjerujem i doznati ponešto što nisu znali, ili su zaboravili. Za njih prvenstveno pišem. Da nije tako već bi stavio debelu točku

Neki koji su „prokljuvili“ tko se krije pod lozinkom Doc, sretnu me na ulici i pitaju, zašto više ne pišete one komentare iz svakodnevnog tiska o našoj i inoj društvenoj i kriminalnoj strukturi. Pravdam se, ukrali su mi ideju, ali oni se ne daju, u nagovoru ustraju, a ja se branim da me neki paragraf ne dohvati. Uostalom trebali bi ljudi čitati original da bi razumjeli moju obradu. A tko vam danas čita. Čak ni đaci obaveznu lektiru. Neki dan dođem na kiosk kupiti dječju slikovnicu/ jer jedino djeca sve ozbiljno shvaćaju/ i žali mi se prodavačica. Cijelo prije podne prodala je jedan komad lista iz večeri i dva iz jutra/ što je razumljivije jer je svježiji pa se lakše probavi/ .Evo danas ću se samo malo , vratiti na onu staru, uvijek novu, našu vječnu tajnu, o orgazmu. Sretnem Miju leti kao ptica, pitam kuda žuri, kaže kod mehaničara. Što Ti ne valja na autu , znatiželjo priupitam, on me pogleda, kaže ne idem zbog auta nego radi njega. I prema šlicu pogleda. Neka mi naštela ventile i podigne kubikažu , nek' promijeni što ne valja sve zbog Gretinog orgazma. Vidi čovjek da sam se zablenuo ko tele u šarena vrata, kaže , idi čovječe do Hrt portala. Možda će ti dobro doći kad poželiš radit noći. I odjuri ko furija, a upravo sam mu htio reći da mi je noću učinak najveći. Na portalu lijepo piše zato neću ništa reći više. A već kad sam kod dražice dotakao bi se Nivesice. Zaljubljeno sebe gleda i sama se sebi preda. Tvrdi da je puno lijepa, al ljepotu nikom ne da, voli biti majstor sama na toj stazi do o……, Bože o čemu to razvezujem svoje zakržljale vijuge. Preporučam svima vama jednu knjigu iz Kitaja, tu se može naći svašta na istinskom putu do uzdaha, ne mislim na Ponte di Rialto, već na blago naše noći,do kojeg je teško doći. A kada sam već zapeo, Dijamantko me nešto smeo, izgleda mi neveselo. Vidim ozbiljno mu lice, ne smiješi se slatko više. Njegovo je ime sada, prva vijest svakoga dana. Pazi jako na čistoću, zato dobro pere lovu. Volio je prave stvari, dragi kamen sad ga pati. Još se uvijek dobro nosi, kravata mu dobro stoji, kosa mu je čista kratka; čuvaju ga dva stražara, radi onog čudnog sjaja blještavijeg i od dijamanata. Hvala Bogu doš'o sam do kraja.

by Sponsored content