Re: Na današnji dan

by Doc 11.04.10 22:08

12.04.2010. Na Današnji Dan

SSSR priznaje Njemačku Demokratsku Republiku. Definitivno postoje dvije Njemačke, a u američkom školstvu novost. U istu školu mogu ići bijeli i crni učenici. Mnogi će reći da se bliži smak svijeta. Mnogima se to neće svidjeti. I u sljedećim godinama vlast će imati problema s rasistima. Zna se i koje boje kože. U Egiptu riječ ima pukovnik Naser, a bez riječi i vlasti ostao general Nagib. Godina je 1954. U Obninsku, pokraj Moskve , puštena u pogon prva atomska centrala, a u SAD-a sagrađena prva atomska podmornica „Nautilus“, prva koja je prešla iz Tihog u Atlantski ocean ispod leda Sjevernog pola. A na led je Josip Broz, poznatiji kao Tito, stavio svog ratnog pajdaša Milovana Đilasa, potom i u zatvor da se bolje ohladi i ne buni „zadovoljne“ narodne mase, „plašeći“ ih demokracijom. U Puli održana prva revija domaćih filmova, kasnije preimenovan u Festival jugoslavenskog filma, a u Zagrebu održan prvi Festival zabavne glazbe kao natječaj za najbolju plesnu melodiju. Počeo u Zagrebu izlaziti „Plavi Vjesnik“, prvi list za mlade, a u Splitu počelo emitiranje budućeg Radio Splita. Filmski hit te 1954 godine zove se „Na Dokovima New Yorka“, priča o mladom dokeru Marlon Brandu u ulozi Terry Mollaya u borbi protiv korupcije bosova. U filmu „Bijeli Božić“ nastupa „croner“ Bing Crosby,čovjek s najviše prodanih ploča na ovoj kugli zemaljskoj., kažu, jedini konkurent mu može biti Frank Sinatra. Iako ima i drugačijih mišljenja. Uostalom više i ne može. Oboje se nalaze na nebu i mogu jedino nastaviti tamo da se takmiče. Za ljubitelje filmskog mjuzikla tu je film“Zvijezda je Rođena“ s briljantnom Judy Garland. Za avanturiste pobrinuo se Walt Disney sa filmom „20 Tisuća milja pod morem“ snimljenom prema romanu Jules Vernea u kojem se spominje podmornica „Nautilus“ čije su ime amerikanci , kako ste pročitali, ako niste slučajno pospani bili, dali ime prve atomske podmornice. U glavnim ulogama bili su Kirk Douglas i James Mason. Ljubitelji westerna mogu gledati film“Rijeka Bez Povratka“ kojom plove i doživljavaju zgode i nezgode Robert Mitchum i Marilyn Monroe i mali Tommy Retting. Kaubojac u kojem se više pjeva i pleše a manje puca i tuče zove se „Sedmero Brače za Sedam Nevjesta“. A da sve ne prođe u miru i veselju i da nam malo zubi cvokoću kao da smo ispod ništice, a koža se ježi od straha , pobrinuo se tko drugi do Alfred Hitchock. Film se zove „Nazovi M radi umorstva“ u kojima je nastupala Hollywoodska „Boginja ljepote“ Grace Kelly, buduća princeza od Monaca. U kino su mogli ići samo odrasli. Već na samome plakatu bilo je u krugu napisano „ nije preporučljivo za djecu“. Neki su mislili da je to samo reklamni štos, pa su poveli djecu u kino, a poslije su noćima uz upaljeno svjetlo dežurali pored kreveta preplašene djece. Bilo je to 1954. godine. Jedan od najpopularnijih mjuzikla te godine bio je Coll Porterov „Can-Can“. Bila je to priča o nekoj vlasnici kabareta u Parizu, u koju se na smrt zaljubio sudac, koji mora voditi istragu protiv nje. Na kraju „madam“ mora braniti suca od osude javnosti. Mjuzikl je kasnije filmovan ali sa nešto promijenjenom pričom. U filmu su igrali Frank Sinatra, Maurice Chevalier, Shierlley McLaine i Louis Jourdan. Iz tog mjuzikla potekla su i dva velika glazbena hita: „To je Divno“ i „Volim Pariz“. U popularnoj glazbi na vrhovima top ljestvica još je uvijek „stara“ provjerena garda pjevača, no nešto se iz daljine valja. Neki novi glazbeni val. Na prvoj poziciji američke popularne ljestvice našlo se je jedanaest pjesama, od kojih je deset prodano u zlatnoj nakladi. Najviše na popularnoj ljestvici bila je skladba „Little ThingsMean A Lot“ devet tjedana, u izvedbi onda popularne Kitty Kallen. Isto toliko tjedana bila je i jedna pjesma čudnog naslova i još čudnijeg ritma koja se kao uljez uvukla u srcedrapajuće društvo. Pjesma se zvala „Sh-Boom“ a izvodila grupa The Crew-Cuts. Kasnijeće se ustvrditi da je to prva pjesma rock6rolla koja se našla na prvoj poziciji američke popularne ljestvice. A upravo o tom novom zvuku biti će rijeći u temi na današnji dan. Eto, upravo na današnji dan 12 travnja 1954 godine u studiju DECCA kompanije u New Yorku, mladić po imenu WILLIAM JOHN CLIFTON HALEY, daleko poznatiji pod imenom BILL HALEY snimio je jednu pjesmu, koja će postati prvi i najveći glazbeni hit novorođenog glazbenog stila „Rock & Rolla“. Pjesma se zvala „Rock Around The Clock“-„Rok oko sata“. Iako je ta pjesma snimljena na današnji datum 12 travnja 1954 godine, iako je nakon toga ploča i izdana, ona neće postići nikakav uspjeh i malo tko ju je zamijetio. Pjesma je snimljena u „Pyxhian Temple“ studiju u New Yorku. Bio je ponedjeljak. No, kako se u to vrijeme snimao film „Blackboard Jungle“-„Džungla na školskoj tabli“ redatelja Roberta Brooksa u kojem je glavnu ulogu igrao Glenn Ford, koji ima problema sa malo hiper-reaktivnom djecom, neki će primijetiti- besprizornim , a oni najrigorozniji će reći- huliganima, ali na kraju uspijeva kod njih postići povjerenje, bila je potrebna i adekvatna melodija za taj film. I netko se sjetio „Roka oko sata“, koja je najbolje pristajala uz huligane u filmu. Kada je 1955 godine film prikazan, svi su odmah primijetili njima „nepoznatu“ pjesmu od prije godinu dana. Kompanija je iskoristila šansu i ponovo izdala već zaboravljenu pjesmu i ploču. I tada je sve počelo. Ploča se prodavala kao halva, redovi pred prodavaonicama bili su kilometarski, u prodaju su stavljene još „vruće“ ploče izvađene tek ispod štampača zvuke i da ne nabrajam prodaja ploče se kretala otprilike milijun kopija godišnje. U svijetu je snimljeno preko 140 verzija te pjesme na 35 jezika. Pjesma će se čuti u još 14 filmova a Bill haley postati zvijezda, po mnogima i“Otac“ rock &rolla. Za majku kažu da bi to mogla biti nježna „Rhythm & Blues“. Zanimljivo je da je tu pjesmu pune dvije godine prije Bill haleya snimio izvjesni Sonny Dee ali to nitko nije primijetio. Bill haley je dana mrtav a „Rok oko Sata“ još živahno kuca. Pjesmu su napisali Max Freedman i Jimmy DeKnight, producent je bio Milt Gabler. Pjesma se popela na američku popularnu ljestvice 14 svibnja 1955 godine , da bi se 9 srpnja našla i na samoj prvoj poziciji tamo ostala punih osam tjedana. Ploča se prodavala po cijeni od 25 dolara, prodana je u preko 35 milijuna kopija do danas a osvojila je sve što se može osvojiti. Ali to je već jedna druga priča. Na kraju treba reći da je ista postala i ostala prva i istinska himna rok generacije iz pedesetih godina, ali i svih istinskih rokera.

Današnji dan je inače preplavljen poznatim imenima da bi se mogao napisati jedan mali roman ala „Rat i Mir“/ dobro priznam da sam malo neozbiljan, ali mi baš tako došlo/. No, uistinu ima nekoliko velikoh imena i događaja, koje ću nabaciti jer bi detaljniji opis uistinu tražio veliki broj stranica napisanog teksta. A to ću ostaviti za jednu drugu priliku, ako je bude.

Godine 1913 na današnji dan rođen je američki vibrafonist, pijanist, bubnjar pjevač i vođa orkestra Lionel Hampton. Svoju prvu ploču je snimio 1929 godine u svojstvu bubnjara i pijanista sa Paulom Howardom, a prvi puta se našao na američkoj popularnoj ljestvici 27 ožujka 1937 godine sa pjesmom „The Mood That I'm In“ i dospio do 20-te pozicije. U toj pjesmi bubnjeve je svirao čuveni bubnjar Gene Krupa/ nema veze sa tučom ili gradom/. Na američkoj popularnoj ljestvici imao je 12 pjesama, a najbolje mu je bila plasirana skladba „After You've Gone“ sa kojom se popeo na popularnu ljestvicu 6 studenog 1937 godine i na kraju završio na šestoj poziciji.

Bila bi uistinu neoprostiva greške i nepopravljiva nepravda kada ne bih spomenuo ime Billy Vaughn, vođu orkestra koji nam često ispunjava večernje sate srijedom od 19 do 22 sata na radio valu 98.1 mega herc u emisiji „Siječanja“. Dakle taj , jedan od najpopularnijih vođa orkestra u drugoj polovini Dvadesetog stoljeća, Billy Vaughn , rođen je upravo na današnji dan 1919 godine, Uz sjajnog vođu orkestra bio je i izvrstan aranžer i pod njegovom dirigentskom palicom su snimala najveće imena popularne glazbe , od pat Boonea do sestara Fontana. U njegovoj obradi jedan od najvećih hitova, ne samo njegovih nego uopće u instrumentalnoj glazbi bio je naslov „Sail Along Silvery Moon“s kojim se u prosincu 1957 godine našao na petoj poziciji američke popularne ljestvice , te nezaboravna „La Paloma“ , u kolovozu 1958 godine , dvadeseta pozicija pop ljestvice, naravno ne mogu a da ne spomenem njegove „Kotače“-Wheels“ mro je 14 rujna 1991 godine.

Godine 1975 , na današnji dan, umrla je francuska pjevačica američkog podrijetla, usputno i pjevačica, glumica, zabavljačica i lomiteljica muških srca Josephine Baker. Za Josephinu baker su govorili da o njoj podjednako razmišljaju i žene i muškarci. Koliko su je ove mrzile toliko su je njihovi muževi i ini iz roda „primata“ obožavali. Moram priznati da sam bio u velikoj dilemi da o njoj napišem cijeli današnji dan, ali je njen život toliko spektakularan i intrigantan da bi moje pisanje vjerojatno prešlo i u sutrašnji a možda bi i u sljedeću nedjelju o njoj čitali. Kada je 1925 preselila iz Amerike i stigla u Pariz, u tom gradu vječnog svijetla sve su se teme ugasile osim o „crnom biseru“ Josephini. Kada su otkrili da se ispod njene suknjice od banana ne nalazi ništa osim ONOG, kartu za njene nastupe mogao si samo sanjati. Bila je zvijezda Folies Bergeresa ali i svih noćnih klubova u kojima se pojavila. I tu ću se zaustaviti jer vidim da sam krenuo krivim putem koji će me odvesti u vode koje bi ove noći htio izbjeći. U svakom slučaju bila je velika. Od snimljenog materijala spomenuti ću recimo pjesme „J'sttendrai“, „Sonny Boy“ i recimo „La ballade des rues de Paris. I stavio kao što i jesam točku.

Na današnji dan na britansku popularnu ljestvicu popela se skladba „Cumberland Gap“ u izvedbi Lonnie Donegana i na tom prvom mjestu se zadržala pet tjedana.

Na današnji dan 1961 godine , na trećoj dodjeli Grammy priznanja Ray Charles se okitio njima poput Božićnjeg drvceta. Primio je nagradu za najbolju vokalnu izvedbu, za pjevača godine i to za pjesmu „Georgia in my mind“, te za vokalnu izvedbu albuma „The Genuis Of Ray Charles“. Konačno Grammy mu je došao u ruke i za izvedbu R&B skladbe „Let the good times roll“.

Godina 1961 i današnji datum 12 travanj ostati će dijamantnim slovima zapisani u povijest ljudske civilizacije i povijest svemira. „Ovdej radio Moskva. U svemir lansiran čovjek!“ Bilo je točno osam sati ujutro po Moskovskom vremenu, a petnaest minuta poslije iznesene su pojedinosti.“prvi svemirski brod na svijetu s čovjekom „Vastok 1“lansiran je danas iz Sovjetskog Saveza i uveden u putanju Zemlje. Prvi je astronaut major Jurij Gagarin. Adio veze s astronautom su uspostavljene i održavaju se. Svemirski brod, uključujući posljednji stupanj nosača rakete težak je 4,725 kilograma. Nešto poslije javljeno je da je obavljen prvi kružni let oko zemlje i da je trajao 89 minuta i 6 sekundi. Astronaut Jurij Aleksejevič Gagarin javio se iznad latinske Amerike „Osjećam se dobro. Uvjeti u svemirskoj kabini su normalni, ne osjećam nikakve smetnje u bestežinskom stanju“ nakon leta od jednog sata i 48 minuta na visini od 327 kilometara sigurno je sletio na zemlju 108 minuta nakon polijetanja. „nalazimo se pred novim oceanom. Treba da naučimo plivati njime“ rekao je tim povodom američki predsjednik John Kennedy, dok su amerikanci gutali gorku pilulu što ih je u tom poduhvatu prešao Sovjetski Savez.

A u pokušaju da vam podastrem još jednu pjesmu nitko me neće spriječiti osim ja samoga sebe. A to mi nije namjera. No, ako se netko od vas javi i kaže da bih trebao prestati sa time rado ću vas poslušati i tako još jedan dio „neke“ obaveze svaliti sa svojih leđa. Dakle dana za desert imate naslov:

TUGOM ZAGRLJENI

Tu ćemo se sastati…na ulazu u crne šume naših tragova utonulih u pamćenje mojih pjesama…Slušat ćemo našu krv u toplim dodirima prstiju…razgovarati u tišini pokopanih sati s vremenom koje dolazi i nosi uvijek isto…godinu za godinom…sreću i tugu…sjetu i nostalgiju bivšeg života.

I sve će se vrtjeti u krugu za jedan novi život…drugu Sudbinu. I tko zna gdje će to sve stati…kada će nas uzdići…kada pokopati…Da li će nam ljubav biti od kamena ili će se u srcu kriti klica pelina.

Biti ćemo kapi što vječno hlape…zlato našeg uma…pepeljaste sjenke…ista ponoć gusta.

Valovi na vodi…svjetlost davne jave…rane iz prošlosti, bez krvi, što krvare.

Biti ćemo zagrljeni…nijemi…u trenu nadahnuća…razum bez razuma…život pun vječnosti…smrt kobnog trenutka.

Pod istom svijećom kidat' ćemo vrijeme…biti ćemo jedno…Nepoznati, stranci, okovani mrakom težim neg' su lanci.

Istim ćemo putem vremenom lutati…sa suzom u oku…tugom zagrljeni…bespomoćni…Sami.

SAEPE NE UTILE QUIDEM EST SCIRE, QUID FUTURUM SIT…….ČESTO NIJE NI KORISNO ZNATI ŠTO ĆE BITI…..U vezi onoga sve se zna unaprijed…

Ono što se ne zna je to koliko vas će dočekati današnji dan. Naravno mislim na čitatelje a ne na onu groznu misao koju ne smijem ni izreći. Tek toliko da se krivi ne razumijemo. Ja ču još jednom ovo pročitati da vratim eventualno progutana slova ili progutam ono suviše napisano. Naravno uz obaveznu želju za laku noć i ugodan novi dan.

by Doc 12.04.10 22:35

13.04.2010. Na Današnji Dan

Drugi najkrvaviji rat u ljudskoj povijesti je završen. Ali računi nisu još plaćeni. Doduše, kao akontaciju, pravda je uzela Mussolinija i Hitlera. Neki su platili u Nurnbergu, ondašnjem Den Haagu. I nitko se nije bunio što se kažnjavaju ratni zločinci. Dapače. Dvije tisućite nešto se promijenilo čovjek se naprosto pita, što se to događa sa ljudima. Zločin je zločin. Bilo kad, bilo gdje i nad kim se izvršio.. ne treba ga štititi, umanjivati, pravdati a najmanje davati podršku. Pravda mora uzeti stvar u svoje ruke i odlučiti –pravedno.

I dok je diljem svijeta prestalo zveckati oružje u Kini se oglasila velika tutnjava. Uostalom i Kina je velika. Mali učitelj po profesiji, komunista po uvjerenju, a kako će se ispostaviti kasnije, zločinac po karakteru Mao-Tse Tung, usred žarkog ljeta, objavio je vatrenu vijest, da želi načisto ohladiti svog starog neprijatelja, nacionalistu Čang-Kai šeha. Kinezi će se tog žarkog ljeta nastaviti kupati u znoju i krvi. Također na istoku ali bliže zapadu , na velikom indijskom poluotoku izbili su veliki nemiri. Uostalom i Indija je velika, i ne nosi uzaludno epitet potkontinenta. Umjesto da proslave samostalnost od Britanije, da se napiju i zapjevaju kao prijatelji i dobri susjedi, najrađe bi se napili susjedove krvi. U sukobu su vječni rivali Hindusi i Muslimani. A sve se dogodilo zbog mesa, govedine ili svinjetine. Dok se dogovore tko što voli tisuće ljudi bit će pobijeno. Ili zaklano. Tu UN , čije je prvo zasjedanje Generalne Skupštine održano upravo u Londonu, ne mogu ništa. Što i nije baš dobar početak za ovu organizaciju. Godine je 1946.

Dim se još nije ni razišao sa zgarišta razorenih domova, sunce se još ne može probiti kroz oblake ljudske tuge i boli, a mister Winston Churchill/ kojega ja od milja tituliram sa WC, upravo zbog ovoga/, već govori o „željeznoj zavjesi“/ ispletenoj od svekolikog oružja kojeg nisu britanci uspjeli sasuti na Dresden/, kako bi zaštitio zapad od istoka, kapitalizam od socijalizma. Biti će to početak „hladnog rata“, koji će godinama trajati i biti „vrući kesten“ za svjetski mir.

Engleska banka nacionalizirana, SSSR prihvatio Prvu Petoljetku. Velika Britanija dijeli svom pučanstvu kruh na- mrvice. Strogo se vodi računa o toj brašnastoj namirnici. No, zato banana ima koliko voliš. Mnogi ih vide po prvi puta pa ih poput jabuka jrdu sa-korom. Misle tamo ima najviše vitamina- bananina. U Italiji žene dobile pravo glasa. Muškarci se hvataju za glavu, ni do sada, kažu, nisu mogli doći do riječi. Malo pretjeruju. Uostalom i tako večina talijana govori- rukama, dokse recimo perom iskazuje Britanac Dylan Thomas u kolekciji pjesama pod naslovom „Death and Entrances“/ ako treba prevesti, javite mi, broj moga Mob. Ne znate, ne znam ni ja, zato i ne zovem sebe na njega/. Francuzi pak troše mnogo tinte. Recimo Andre Gide piše nešto o svome životu u „Journal 1939 – 1942“ a Simone de Beauvoir publicira naslov „Tous Les Hommes Sont Mortels“, prevedeno na naš“engleski“ jezik značilo bi „All Man Are Mortal“. Najslavniji među njima Jean Paul Sartre objavljuje „The Victors“, pučki rečeno „Pobjednici“. I jedan Grk je svoje pero umočio u- tintu. Nikos Kazantzakis postaje slavan po svome „Grku Zorbi2, koji će u filmskoj adaptaciji osamnaest godina kasnije, 1964 godine, donijeti glavnom glumcu Anthony Quinnu nominaciju za Oscara, znači ništa, a sporednoj glumici Lili Kedrovoj Oscara, samom filmu sedam nominacija i ukupno tri Oscara.

No , vratimo se mi ponovo u 1946 godinu. Tamo nas čekaju“Najbolje Godine Našeg Života“, ljudska priča o ponovnom prilagođavanju na civilni život poslije rata. Od osam nominacija filmu je pripalo sedam Oscara. To, što su te godine „Ubojice“ ostale bez Oscara, ali sa zasluženom kaznom, nije nikakvo čudom no u sumnju se dovodi odluka žirija, zašto je „Divan Život“ sa pet nominacija ostao bez nagrade. Doduše ima i onih koji dosta realno ocjenjuju situaciju te godine, tvrdeći da život i nije baš tako divan, što ste mogli pročitati naprijed u tekstu, onom malo politički obojenom. Prljavom bojom. Najboljom glumicom proglašena je Olivia de Havilland u filmu „Svakom Svoje“, pa je Olivia uzela jednoga Oscara iz toga filma, za glavnu rolu. I dok ljudima, te prve, poslijeratne, sumorne godine, nije baš bilo do pjesme, koncerte su održavale- mačke. Za to svoje mijaukanje , naravno da su i nagrađene. I to Oscarom. Njega je dobio mačji zbor i mješovito mačko- mačkarski Simfonijski orkestar u crtiću „The Cat Concerto“ pod redateljskom palicom Freda Quimbyja. Kada se odrasli ne mogu opustiti i od srca veseliti- mogu djeca. Uostalom i jesu djeca jer sve gledaju dječjim očima. A u njima je sve razigrano i veselo. Najveselije dijete te 1946 godine bio je klinac po imenu Claude Jarman Jr., što znači da postoji i senior. Mali Claude je te godine osvojio specijalnu nagradu kao najbolje dijete- glumac i pri tome dobio i minjaturnu statuicu. S kojom će se mali Claude možda igrati u prašini. Kao s igračkom. Na kraju ovog filmskog prikaza, da napomenem da je 27 veljače te godine u New Yorku održana premijera filma“Thze Road To Utopia“ ili naški rečeno „Put za Utopiju“ sa kojim danas uglavnom gaze naš puk. Onda su to bili Bob Hope, Bing Crosby,i Dorothy Lamour. Zlobnici su mu kod nas odmah dali naslov „Put u komunizam“. Naravno u sebi da ih nitko ne čuje, inače bi u tišini dobili besplatno višegodišnje nudističko ljetovanje na našem najpoznatijem otoku- Golom/srma ga bilo/, odobrenom od onih koji su trasirali put za utopiju.

I u glazbi je došlo do velikih promjena . Veliki plesni orkestri popularni prije i za vrijeme rata, preko noći su nestali sa pozornice, a na njih se popeli solisti, bilo pjevači ili instrumentalisti. Na američkoj popularnoj ljestvici se te godine , na prvoj poziciji našlo čak dvadeset pjesama, od kojih su četiri bile prodane u zlatnoj nakladi, Najduže na prvoj poziciji se nalazila pjesma „The Gypsy“ u izvedbi Ink Spots, trinaest tjedana. na prvo mjesto se popela 25 svibnja te godine. Pjesma se je još jednom te godine pojavila na prvoj poziciji, zapravo bila je tjedan prije od spomenute verzije, Tu verziju je pjevala sjajna Dinah Shore. Pjesma „To Each His Own“ je u tri navrata bila na prvoj poziciji te godine u tri različite verzije. Eddy Howard- osam tjedana na prvoj poziciji, Freddy Martin-dva tjedna i Ink Spots-tjedan dana. U ono vrijeme baš na prvoj poziciji je bio Frankie Carle sa skladbom „Oh! What It Seemed To Be“, punih jedanaest tjedana na prvom mjestu.

Rođeni te mirne prve poslije ratne godine su , nemirna Liza Minnelli, proizvod iz veze Judy Garlad i Vicente Minnelli., Ian Hnter- britanski pjevač, gitarist i tekstopisac koji je jedno vrijeme radio za grupu „Tišina“ Rođen je i on AL GRFFN, o kojem ću ja danas napisati nekoliko riječi i nekoliko redaka više.

Znači na današnji dan 1946 godine, rođen je budući američki pjevač i skladatelj. Neki glazbeni kritičari da je on najbolji crni solu pjevač. Ako se svi i ne slažu sa tom konstatacijom, složiti će se sigurno s ocijnom da je AL svakako bio u sedamdesetim godinama najpopularniji vokalist prodavši preko dvadeset milijuna ploča. Nitko, u svjetovnu glazbu nije unio toliko duhovnog gospel stila kao Al Greene. Njegovi krikovi i vriskovi/ kao da ga netko kolje/ direktno su potjecali iz crnačke gospel glazbe, gdje pjevači zajedno s publikom, često dožive ekstazu, ili glazbenim rječnikom rečeno – glazbeni orgazam, kada pređu sve granice i pređu u trans. Al Green je majstorski izmiješao duhovno i profano u pop glazbi. Rođen u brojnoj siromašnoj obitelji zemljoradnika AL Green je već sa devet godina pjevao sa svojom gospel braćom u jednoj gospel grupi. No, kada ga je jednom otac čuo da pjeva neki svjetovni šlager, što je bilo očito svetogrđe po njegovom mišljenju, naprosto ga je izbacio iz grupe, jer pop i rock glazba za njega su bili – vražja glazba. I tako se mladi Al morao prebaciti u svijet grešnog svakodnevnog života, što mu i nije bilo baš teško sa navršenih šesnaest godina, i krenuo je plivajući u tom svijetu poročne pop glazbe, noseći sa sobom i svoj gospel kovčeg. Vrlo brzo penjao se stepenicama uspjeha, a kada je došao do vrha došlo je do preokreta. Ali, tako je to često u životu. Kada mislimo da smo uhvatili zvijezdu shvatimo da smo pružilo ruku u prazno. Dogodilo se to Alu 1974 godine, kada je njegova bivša ljubavnica Mary Woodson izlila na njega lonac vrelog ulja dok se kupao. Da postoje kojekakve osvete među osobama čija je ljubav pukla oduvijek je poznato. Bilo je tu hladnog i vrelog oružja i koje kakvih slatkih napitaka koje zagorčuju život do mirisa tamjana, ali da je netko smislio tako okrutnu osvetu nije zabilježila literatura obračuna među povrijeđenim ljubavnim parovima. No, sve se jednom mora desiti. I da ne duljim/ budući radim na skraćenju teksta/ „zauljeni“ /“djevičanskim uljem“/ Al Green je završio na bolničkom odjelu za opekotine i to one najteže , a miss Mary u mrtvačnici, izabravši ipak lakši način smrti, nakon što se ustrijelila njegovim pištoljem. Iz bolnice je Al izišao sa brojnim ožiljcima ali i sa uvjerenjem da je to znak Svevišnjeg da se odrekne grješnog i razbludnog shaw buisnessa i ponovo kao izgubljena ovčica vrati u stado u kojem je i počeo među svoju gospel braču i sestre, u crkvu. I tu je opet počeo od početka. Najprije je postao ministrant, da bi na kraju „diplomirao“ i završio za propovjednika. No, nečastivi je uvijek prisutan, pa i onda kada se čovjek nalazi u mantiji. Dobro je poznato kada se čovjek navikne na slatki nektar da mu neće prijati pelin. Jedno vrijeme to može i podnositi zbog“Viših“ ciljeva no na kraju popusti i ponovo se preda slasti grijeha. Dogodilo se to i našem Alu, koji je na kraju svete gospel pjesme zamijenio grješnim pop i soul šlagerima koji su najbolja propusnica za pakao. I kazna je ubrzo stigla. Na jednom koncertu pao je sa pozornice i zamalo poginuo. Tada je konačno shvatio da je vrag odnio šalu i ponovo se pokajnički vratio tamo odakle je krenuo , gospel glazbi i crkvi. Svi su mislili da je došao kraj njegovom llutanju i traženju samoga sebe u tom svijetu punom zamki i nepredvidivih situacija. No, u vječnoj borbi dobra i zla, tame i svijetla , čak i iza crkvenih vrata „Nečastivi“ traži svoje žrtve i one koje su jednom pripadale njemu i „poskliznule“ u svijet dobra. I tako se Sotona ponovo pojavila i teškom mukom, s lakoćom, nagovorila Ala da se vrati slatkim čarima grijeha, koje mu osigurava svjetovna glazba. Već od ranije teško zaraženog Ala grijehom nije bilo teško nagovoriti na terapiju koja mu je donosila olakšanje. Na tom putu izlječenja našao je lijek u zanosnoj Annie Lennox s kojom je očijukao u pjesmi „Put A Little Love In Your Herat“velikm hitu s kojim su se 5 studenog 1988 godine pojavili na američkoj popularnoj ljestvici da bi se na kraju zaustavili na devetoj poziciji. Ploču ste mogli kupiti za svega tri dolara. Inače pjesma dolazi iz filma „Scrooged“ u kojem igra Bill Muray. Pjesma se pojavila i na britanskoj popularnoj ljestvici na 28-om mjestu. Da li su Al i Annie još nešto iz naslova ulili među sobom ostala je tajna. Najveći uspjeh Al Green je imao sa skladbom pod naslovom „Let's Stay Together“ s kojom se pojavio na američkoj popularnoj ljestvici 4 prosinca 1971 godine da bi se 12 veljače 1972 godine našao na najvišem prvom mjestu na kojem je ostao tjedan dana. Pjesma je prodana u preko milijun kopija po cijeni od šest dolara, a ista se našla na prvoj poziciji R&B ljestvice čak devet tjedana. Pjesma se našla i na britanskoj popularnoj ljestvici na sedmoj poziciji. Ta pjesma je osvojila sve što se osvojiti da. Na HRH je na 23-oj poziciji; uvedena je u Dvoranu Slavnih Grammya i Dvoranu Slavnih Rock & Rolla; Na RS500 je na 60-oj poziciji, a na RIAA na 145-om mjestu, ta na kraju na NPR 100. Danas Al Green vječni šetač između vjere i grijeha slavi rođendan. Što dalje namjerava kojim putem krenuti teško je predvidjeti. Činjenica jest da se teško odlučuje za vjeru a na grijeh pristaje od prve. Bilo bi loše po njega kada bi ponovo morao dobiti znak sa neba u obliku vrele uljne kupelji. Boga moli samo da se to ne ponovi. Al Green je ostvario na američkoj popularnoj ljestvici 25 hitova, od kojih jedan, spomenuti na prvoj poziciji, prodao je devet ploča u nakladi većoj od milijun kopija. Na R&B ljestvici nanizao je 35 pjesama, od kojih šest na prvoj poziciji uz sedam zlatnih ploča. Imao je devet hitova na britanskoj popularnoj ljestvici. Uveden je u Dvoranu Slavnih R&R 1995 godine, a dobio je i nagradu za životno djelo 2002 godine. Poželimo mu da se konačno smiri i ostatak života provede bez straha od Marry.

Godine 1956, na današnji dan, na prvoj poziciji britanske popularne ljestvice u trajanju od tri tjedna našla se je pjesma „Poor eople Of Paris“ u izvedbi Winifred Atwell.

Godinu dana kasnije-1957 godine,također na današnji datum na američku popularnu ljestvicu se popela skladba „All Shook Up“ u izvedbi Elvisa Presleya i na toj poziciji se zadržala devet tjedana.

Na današnji dan, godine 1968, na američku popularnu ljestvicu se popela skladba „Honey“ u izvedbi bobby Goldsbora i na toj se poziciji zadržala pet tjedana.

Godine 1695 u Parizu umro Jean de La Fontaine, francuski pjesnik i basnopisac, autor romana i komedija , najpoznatiji po svojim basnama.

Na današnji datum 1813 godine umro znameniti ruski vojskovođa Mihail Ilarinovič Kutuzov, strateg , koji je za vrijeme Napoleonovog napada na Rusiju kao vrhovni zapovjednik ruske vojske 1812- 1813 godine unatoč protivljenju generala i cara taktikom povlačenja kod Borodina i Moskve, iscrpljivao francusku vojsku, privukao je u široka ruska prostranstva i zatim je po dijelovima uništavao i prisilio na uzmak. Bio je hrabar i skroman vojnik, dva puta ranjen, izgubio oko. Za njega je Puškin napisao „Naslov mu je spasitelj domovine a spomenik otočić sv.Helene“. Rođen je 1745 godine.

Godine 1898 , na današnji datum, predsjednik Francuske Akademije objavio pred mnogim „besmrtnicima“, najuglednijim znanstvenicima da je Marie Curie Sklodowska, otkrila novi element-radij. Tim otkrićem znamenite kemičarke i fizičarke , rodom iz Poljske, postavljeni su temelji znanosti o radioaktivnosti. Dogodilo se to jedne zimske večeri 1902 godine, nakon tri godine i devet mjeseci istraživanja. Na dnu posude zablistale su čestice Radija svojom plavičastom floroscentnom svjetlošću. Marie Curie izdvojila je tristoti dio unce čistog radijklorida. Ubrzo se otkrilo da on donosi novu nadu čovječanstvu u liječenju nekih oblika raka. Podijelila je 1903 godine Nobelovu nagradu za fiziku sa suprugom Pierrim i Becquerelom, da bi 1911 godine dobila kao prva žena i drugu Nobelovu nagradu, ovaj puta za kemiju.

Godine 1906, na današnju datum, rođen je u Dublinu , u Irskoj, književnik, Samuel Backett, pjesnik, esejist, pripovjedač, jedan od najistaknutijih modernih dramatičara. Slikar beznađa suvremene civilizacije, daje djela u kojima dominira kao osnovna tema. Praznina, raspadanje suvremenog društva, dehumanizacijska slika čovjeka. Poznatija su mu djela roman „Murphy“, trilogija „Molloy“, drame „Čekajući Godota“ i drugi. Godine 1969 dodijeljena mu je Nobelova nagrada za književnost.

Godine 1964, na današnji dan Louis Armstrong dobio Grammy nagradu za izvedbu pjesme „Hello Dolly“. Bila je to njegova prva Grammy nagrada, a on postao najstariji dobitnik tog priznanja u njenoj dotadašnjoj povijesti.

A ja ću vam „servirati“ jednu od mojih najdužih pjesama u prozi. Da li će vam se svidjeti ova „stonoga“ to je drugi par cipela. No kada sam već najavio sada nema uzmicanja. Evo dakle o čemu sam sam sa sobom razgovarao, jedne kišne noći i taj šutne pretočio u naslov:

CIJELU NOĆ JE KIŠILO

Jutro je uranilo nakon drhtavih noćnih sati…cijelu noć je kišilo…Tvoje se lice kupalo u mojim suzama, u pokretima prstiju razdanjenih prikrivenom tišinom Tvoga pogleda. Iz očiju je izlazila svjetlost, padala na pospane obraze kratkog sna utonulog u glazbu Tvoga šapata.

Dašak glasa širio se kao jeka mojim tijelom, svijetlost padala na umorne kapke uznemirenosti. Slušao sam kako vrijeme neumorno okreće listove kalendara…kako pali svijeće i gasi gustu tamu…zagonetno se smješka sklapajući polako ruke iznad obećanja- neobećanih, iznad tajanstvenih riječi…ukočenih…tvrdih, što se utapaju u beskrajnu šutnju.

Tražio sam Ljubav u Tebi, u toj sablasnoj samoći, što me je željeznom rukom zgrabila, bacajući u okove sve znamenje što sam Ti se spremao pokloniti.

Nedogledani vidici su ponovo zamračili čistoću svete glazbe podneva, harmoniju svih riječi, što su se opijale ma procvjetalom mirisu žudnje u Tvojim njedrima. I Ti si opet pitala ona nedokučiva…nejasna…nerazgovjetna pitanja, ona , utkana u crnu prijetnju našeg postojanja, na koje nitko pa ni ja ne znamo odgovoriti.

I slušali smo zajedno zvona,onaj zvuk koji točno kaže o čemu se radi, što se dogodilo…I bili smo oboje izbezumljeni…prestravljeni…bojali smo se pitati kome to odbrojavaju mala zvona…I još više smo se stisnuli jedno uz drugo, na dajući da Sudbina izvrši svoj zadatak.

I sjena se ukazala, a Ti si je čvrsto stegnula u svom zagrljaju, a ja sam sanjao ispod svoda života osjećajući toplinu Tvoga srca, umotan u koprenu dana i noći koja je prekrila ugašeni plamen sagorjele prošlosti.

Cijelu noć je kišilo iz neizlječive rane iščekivanja , a ja sam Te čekao pod krošnjom zanesenog listopada, pod zelenim trepavicama tišine, u pukotinama daha gorskih vrela, neispijenu i nikada viđenu dodirima…najdraža moja…

ALTERI VIVAS OPORTET, SI VIS TIBI VIVERE…………..ZA DRUGOGA TREBA DA ŽIVIŠ AKO HOĆEŠ ŽIVJETI ZA SEBE…..Tu je moj prijatelj Seneka bio sasvim jasan i glasan…Ako nešto nije jasno javite pa ćemo ga pitati za detaljnije objašnjenje. Ali, znam , da je sve jasno kao u …magli.

I opet mi“vrag“ ne da mira da malo ne komentiram. Nije ni čudo dokle smo došli ako se sjetimo tko nas vodi. O vrijednostima nemam riječi, sve će vam tekstovi i slike sa portala reći. Važno je imati okruglu guzu, raskopčanu bluzu, da vam se vide prsa pa se po njima poput orangutana možete busat. Naš se život svodi na ono tko koga voli, isprazan i goli. Da su to ljubavi prave , skidam kapu, ali to su one koje se imaju za priliku svaku. Ako je nedjelja onda treba biti zgodnija, ako je u kući što imaš obuci. Vidim i Narcisa, federe rasteže, pomalo se hvali, bicepse napumpa al' ga trbuh ne sluša. Po prsima vidim dojiti bi moga, stoga se skinuo samo dopola. Čitam da su i Cetinu, malo zamutili, al' zato Dijamantko blista ka i zvizda, neki procjenjuju da je zdigo milijune eura. Glavne su nam face neke nove „mace“.Puno se prašine diglo oko guze, što turiste mami u podneblje vruće. I „Prvoj nam Dami“ nešto na toj starki fali. Mlada studentica što na guzi sjedi , svojoj se stražnjici najviše veseli. Tu ne vidi ništa što bi loše bilo nego samo jedno lijepo preplanulo tijelo, zapravo jedan dio. Eto, žene galama, a za takvo nešto krive su i same. Kad pogledaš tisak jedno golo tijelo na svakoj je strani , smješka vam se lijepo i ništa ne srami. Sve u svemu svašta to je stvarnost naša.

Sada ću vam poslat a vi prema želji počnite čitati ako vas veseli. Nemojte zamjerit ako sam se malo zanio u sebi. Laka vam noć , spavajte slatko , budite se na vrijeme , na posao polako. Posao nije zec pobjeći neće, uspješan dan vam želim i mnogo sreće…

by Blue Shadow 13.04.10 13:49

by Blue Shadow 13.04.10 13:51

by Blue Shadow 13.04.10 13:52

by Blue Shadow 13.04.10 13:58

by Blue Shadow 13.04.10 13:59

by Doc 13.04.10 22:27

14.04.2010. Na Današnji Dan

Našu omiljenu izreku „Kako vrijeme prolazi“ ili što bi Ricky, to jest Bogart u filmu „Casablanca“ rekao „As Time Goes By“ može se jednostavno potvrditi glazbom. Zato ću vas danas u današnjem danu vratiti u nekoliko godina unatrag da čujemo što je bilo popularno tih godina na današnji datum i o čemu su pričale široke narodne mase i uže što bi rekao jedan „minimalac“koji sve okreće obrnuto osim onog što bi trebao. Dakle danas ćemo prošetati kroz 1985, 1975, 1965 i 1955 godinu, da vidimo što se tada događalo i što se slušalo upravo na današnji datum. Slušajući glazbu iz toga vremena uvjeriti ćete se i sami u istinitost prije navedene izreke. Početi ću od straga/ ne ni govora, normalan sam/. Godina je 1985. Izrael se počeo povlačiti iz Libanona, ali Mandela ne želi napustiti zatvor. Vjeruje da je tamo sigurniji nego na slobodi. No, zato su izraelci oslobodili 1150 palestinaca , a ovi njima isporučili tri izraelca. Neki tvrde trampa stoljeća, dok su drugi skloniji matematici izračunali da jedan izraelac vrijedi kao 383 palestinca. Potres u mexicu odnio 20 tisuća ljudskih života, vulkan u Kolumbiji najmanje 25 tisuća, eksplozija tankera „Petrogon One“ pokraj Gilbratara 30 ljudi, požar na tribinama stadiona u Bradfordu 56 vatrenih navijača, a u tući na stadionu Heysel u Bruxsullesu između navijača „Juventusa“i „Liverpoola“, ostalo je zauvijek ležati na tribinama 41 navijač, a više od 400 je ozlijeđeno. Kao da su se i Bog i čovjek te godine urotili protiv-čovjeka. Ovaj svijet je napustio i veliki filmski“muškarčina“ iscijeđen opakom SIDOM-Rock Hudson, a na isti put je krenuo i „Treći Čovjek“ –„Građanin Kane“-Orson Wells. Film o kojem se priča te godine zove se „Amadeus“, redatelja Miloša Formana, dobitnika sedam Oscara. Te 1985 godine probudila se i savjest glazbenika. Najprije Bob Geldofa, člana čopora „Gradski Štakori“, koji je uspio animirati i okupiti ondašnje najpopularnije zvijezde glazbene estrade na velikom rock koncertu, koji se održavao istovremeno u Philladelphiji i na londonskom stadionu Wembley i čiji je prihod namijenjen žrtvama gladi u Africi. Pjesma koja se u travnju na današnji dan našla na prvom mjestu mnogih top ljestvica zvala se „We Are The World“, koju su siti glazbenici Amerike i Evrope snimili za gladne Afrikance. Pjesmu se u ponedjeljak 28 siječnja u Los Angelesu snimile 43 velike glazbene zvijezde među kojima su bili i Bruce Springsteen, Bob Dylan, Ray Charles, Michael Jackson, Billy Joel, Cynddi Lauper, Diana Ross, Tina Turner, Lionel Richie i mnogi drugi, da ne nabrajam. Uspjeh je bio ogroman, posebno za glazbenike. Ali i za pjesmu. Osvojila je tri Grammy nagrade, a Afrikanci su i dalje bili gladni. Tako je to bilo te 1985 godine.

Korak unatrag / Gulliverski/ i već smo u 1975 godini. I za ovu godinu je karakteristična- glad. I ponovo u Africi. Ovaj puta ćemo se locirati u Etiopiju. Slika iz gladne Etiopije / u kojoj je na carskom tronu sjedio siti car Haile/ obišla je siti svijet. Ali, reći će mnogi, to je svakodnevica crne Afrike, da je uvijek na stranicama „crne kronike2 i da joj se stalno crno piše, naravno i čita. Ni u Baglandešu nije ništa bolje. Gore ne može biti. Na tisuće ljudi umrlo je od gladi. ali, što kaže pametan puk, sit gladnom ne vjeruje., oni rijetki koji vjeruju s nevjericom se pitaju, gdje je savjest čovječanstva. Onog koji taloži prekobrojne kilograme, guši se u jelu, a poslije odlazi na fitnes ili drži strogu dijetu. Na drugoj strani su pak očistili nataložene potopljene brodove iz Sueskog kanala i on je ponovo postao plovan. Neće se više ploviti oko Rta Dobre Nade a put između sitih i gladnih biti će skraćen. Da li će zbog toga gladni biti sitiji uskoro će se i vidjeti. Ali gol ji sigurno. Naime u modi je „sijevanje“. Na primjer , pun stadion gledatelja pomno prati let lopte, jer ona je najvažnija/ uostalom mnogi važni imaju umjesto glave loptu na vratu/, kada odjednom kao grom iz vedra neba iz zemlje iznikne, ni čime izazvan „sijevač“, gol kao od majke rođen. Osim stopala. U patikama brže bježi pred redarima. Više nitko ne prati let lopte, što odmah dovodi do zaključka da ipak ona nije najvažnija , kao ni oni koji je nose umjesto glave. Ipak u glavi mora biti i malo soli. No, vratimo se mi „sijevaču“ koji svima pokazuje ono malo sirotinje , što se skupila poput čvarka/ nadam se da nekima neću zatvoriti a drugima da ću otvoriti apetit na čvarke/, a gledatelji uživaju. Gledateljke što više, dapače, stavljaju naočale za daleko ili uzimaju dvoglede, neke za makro snimak. Ovisno kojeg je spola „sijevač“. Knjiga o kojoj se priča te 1975 godine zove se „Shogun“ Jamesa Clavella. Hit filmovi su „Ralje“ / navodno su mnogi otkazali ljetovanja/ redatelja Stevena Spielberga, film koji se ne preporučuje ljudima sa slabim srcem, tankom živcima i morskim fobijama. Naravno ni djeci. Tu je i sjajni Formanov“Let Iznad Kukavičjeg Gnijezda“. Nobelovu nagradu za mir kao prvi sovjetski građanin dobio je fizičar Andrej Dimitrijevič Saharov, koji je radio na opasnom oružju za uništenje ljudskog roda, sovjetskoj hidrogenskoj bombi. U tu čast režim ga šalje na duži godišnji odmor u Gorki, gdje su mu malo zagorčavali život. Punih jedanaest godina. Nobelovu nagradu za kemiju dobio je Vladimir Prelog- švicarac za istraživanje stereokemije organskih molekula i reakcija. Film „Seljačka Buna“ ne nailazi na širi odjek kod građana- kino posjetitelja. Valjda im je svega dosta, a i vide kada se čovjek buni, dobije po trubi. Ili saksofonu, ovisno o dužini. Uostalom građani kažu da je to čisto seljačko pitanje. U Splitu otvoren medicinski studij, što će dovesti do znatnijeg osiromašenja Dalmatincima u njihovom glavnom gradu- Zagrebu. Ali, doći će oni „po kamenju………“.U glazbi to je vrijeme Davida Bowia, grupe Bee Gees, Bob Dylana i „gospođice“ Elton Johna. A upravo u ovo vrijeme te 1975 godine na top ljestvicama se nalazila pjesma „toplog brata“ Elton Johna pod naslovom „Philadelphia Freedom“, koja se pojavila na popularnoj ljestvici 8 ožujka, da bi 13 travnja dospjela na prvu poziciju i na njoj ostala dva tjedna. Ploča sa tom pjesmom je prodana u platinastoj nakladi po cijeni od šest dolara. Pjesmu je John napisao u spomenu teniske zvijezde Billie Jean King i njenog tima, The Philadelphia Freedom, čije se ime i nalazi u naslovu pjesme . Pjesma je snimljena specijalno da se stavi u prodaju kao singl ploča. Inače te godine na prvoj poziciji američke popularne ljestvice našlo se nevjerojatnih 35 pjesama. Najviše tjedana na prvoj poziciji ostala je skladba „Love Will Keep Us Together“ u izvedbi The Captain & Tennille- četiri tjedna, dok najuspješnija bila Eltonova spomenuta pjesma iako je imao još jednu pjesmu na prvoj poziciji prodanu u platinastoj nakladi koja se zvala „Island Girl“. Tako je to bilo 1975 godine.

Korak natrag/ kao ono Mačak u čizmama/ i već smo u 1965 godine. U kojoj je i Indonezija napravila jedan korak i izišla iz Ujedinjenih Naroda, ali ostala na Zemlji, za razliku od Sir Winston Churchilla,/ jeste li primijetili da nisam stavio samo inicijale WC/ koji je napravio svoj posljednji korak na zemlji i prvi prema nebu. A zaustavljen je u hodu i crni muslimanski vođa Malcolm X i pridružio se Siru Winstonu. U Americi je kao u košnici. Dok njihovi bombarderi poput pčela zuje nad košnicama Sjevernog Vijetnama, ispuštajući iz svojih žalaca eksplozivni otrov, domaći studenski rojevi ljutito zuje iznad vladinih institucija, tražeći da se pčele borci vrate s nemirnih Vijetnamskih ispaša na pitome i sigurne domaće livade medarice ili studenske košnice- fakultete. Uznemirile su se i crne pčele. Sve zuje u istom zuju, traže ista prava kakva imaju i bijele radilice. Ali neke bijele matice ne žele da se njihova bijela dječica miješaju sa crnom . U svemiru se dogodilo čudo. Astronaut Aleksej Arhipovič Leonov umjesto po Crvenom trgu u Moskvi šeta po svemirskom bespuću , kao prvi i za sada jedini čovjek. A da se može sigurnije šetati i voziti po obali dovršena je poznata trasa Jadranske magistrale od Rijeke do Dubrovnika. Još samo treba navući/ malo presmiona riječ/. Objavljen je roman Ranka marinkovića „Kiklop“, gotovo proročanski za one što tek dolaze. Otvoren je i Planetarij u Tehničkom muzeju u Zagrebu, a HAZU- Zlatko baloković, poznati hrvatski violinist u dijaspori oporučno ostavio Guarnerijevu violinu „King“, jedno od najboljih takvih glazbala u svijetu. U popularnoj glazbi to je vrijeme grupe „ The Beatles“ i The Rolling Stonesa. Koju god radio stanicu okreneš čuje se čupava četvorka i tutanj Valjajučeg Kamenja. Da ti glava pukne od buke. Ipak, tog travnja te 1965 godine, upravo na današnji dan, ne manje popularan ali u to vrijeme manje slušan Cliff Richard, uspio je na trenutak umaknuti pozornosti svojih čuvara i između tadašnjih neprikosnovenih vladara top lista The Beatlesa i The Rolling Stonesa i sijesti na najviši tron, to jest prvp mjesto britanske popularne ljestvice s pjesmom koja se zvala „the Minute You're Gone“. Nakratko tjedan dana. Pjesmu je napisao Jimmy Gately a producent bio čuveni Norie paramor. U isto vrijeme na američkoj popularnoj ljestvici nalazio se Freddy i njegovi Sanjari s pjesmom „I'm Telling You Now“, koji su sanjali sa tog atraktivnog mjesta tri mlade crne „mačke“ po imenu The Sipremes, koje su puna dva tjedna poslije njih zaustavljale na prvom mjestu ljude s pjesmom „Stani! U Ime Ljubavi“- „Stop! In The NameO f Love“. Kao ono daj život ili me vodi pred Oltar. Tako vam je to bilo 1965 godine.

Mali pritisak na dugme i evo nas u 1955 godini. Pa da vidimo što se događalo u svijetu i okolici prije 55 godina. Oko nas sve neka nepoznata izblijedjela lica. Čudno obučeni. Perje od kangar štofova, smokinzi, duge haljine, kravate, lakirane cipele, kratko podšišani , uredno počešljani, čipkice oko rukava. Zubi poput bisera. Ali da ne vidimo i ponekog smrknutog tipa sa stisnutim zubima, divljom frizurom i u kožnom odjelu, upitali bi se s pravom u kojem se to mi stolječu nalazimo. To je još uvijek vrijeme Julie London, Perry Coma, Terese Brewer, Rosemary Clooney, Doris Day. Alisve češće se vidi i čuje uljez Elvis Presley bill haley, Chuck Berry. Osobito je glasan DJ Alan Freed. Nitko ga ne može nadmašiti u brzini govora. I nitko pored njega ne može doći do riječi. A on stalno trabunja „Rock & Roll, Rock & Roll……“ Da ti se naprosto zavrti u glavi. Ipak tog trenutka na današnji dan , na vrhu britanske top ljestvice, gotovo da je dobio dekubituse na debelom mesu/ što sam fin, a postoji i tanko meso, krto/ od predugog sjedenja na vrhu ljestvice bio je jedan – amerikanac. Također bivši DJ i zvao se Tennessee Ernie Ford, kojem je bilo malo što je punih sedam tjedana plandovao na prvoj poziciji , dok su drugi prodavali njegove ploče a njemu davali novac , čak od 11 ožujka, nego je još neskromno pjevao „Give Me Your World“. Pravi egoista. U isto vrijeme ali na drugoj strani Atlantika , u Americi, izvjesni Bill Hayes na sav je glas hvalio svoga prijatelja izvjesnog „Davya Crocketta“, trapera, koji je užasavao ljubitelje životinja , posebno rakuna i mrkih medvjeda-Grizlija, jer je dotični Davy ,bio rakun-ubojica i na glavi je nosio kapu od rakunovog krzna, čak i sa repom, a znalo mu se oko vrata naći na špagi, umjesto zlatnog lančića – medvjeđa šapica. Na „sreću“ ugroženih“ vrsta i ljubitelja životinja, dolijao je kod tvrđave Alamo. Od pjevača , u to pretpovijesno glazbeno doba, osobito je bio popularan, kažu najljepši tenor/ nisu rekli je li po glasu ili stasu/ Dvadesetog stolječa Mario Lanza. Pjesmu koju je pjevao podsjećala je na studenske dane i bila je u filmu „Princ Student“. Ta je ploač bila na vrhu top ljestvice skoro godinu dana. Kažu dosta vremena kao i studiranje nekih studenata, pogotovo onih tako zvanih „evergreen“ studenata, kraće rečeno- vječnih. I dok je pjesma o princu studentu bila na vrhu i čvrsto stajala , Mario Lanza je počeo polagano kliziti prema zemlji uz pomoć alkohola i droge. Zna se. Životni put je završio 1959 godine u 38-oj godini života, tako reći još nije pravo ni propjevao. Eto tako je to bilo u ono staro vrijeme. Još da navedem da je te godine na prvoj poziciji američke popularne glazbe bio 14 pjesama i sve su bile prodane u zlatnoj nakladi. Svakako najduže na prvoj poziciji je bila skladba „Cherry Pink And Apple Blossom White“ – deset tjedana u izvedbi Perez Prada i njegovog orkestra. Te godine se na prvoj poziciji našla i najteža pjesma u povijesti popularne glazbe i mnogi se pitaju na koji način ju je njezin gazda „Tennessee“Ernie Ford podigao do prve pozicije. Pjesma je nosila naslov „Sixteen Tons“ i na popularnoj ljestvici se nalazila osam tjedana. jedna od ljepših melodije iz te 1955 godine zvala se „Unchained Melody“, koja je na prvoj poziciji provela dva tjedna u izvedbi orkestra Les Baxtera. Tako je to bilo na današnji datum u spomenutim godinama. Naravno da to nije sve, ali za danas dovoljno.

Godine 1958, na današnji datum na prvoj poziciji američke popularne ljestvice u trajanju od četiri tjedna nalazila se pjesma pod naslovom „He's Got The Whole World (In His Hands)“ u izvedbi Laurie London.

Dogodilo se to na današnji datum,14 travnja 1912 godine, u 23 sata i 40 minuta. Promatrač Frederick Fleet, najednom je ugledao maleni i tamni objekt koji je naglo rastao. Najprije je žestoko zazvonio a onda telefonom javio na Most „Santa ravno pred provom.“ Prvi časnik William Murdock je reagirao po mnogima, kasnije rečeno,početnički loše. Brod je jurio brzinom od 22 uzla, počeo je lagano skretati od sante ali ne dovoljno brzo niti na vrijeme, pa je santa poput noža napravila 90 metara dugu posjekotinu a voda nahrupila u pet nepropustljivih odjeljaka. Kada se glavni brodski konstruktor Thomas Andrews spustio u utrobu broda i konstatirao tu činjenicu bilo je jasno da „Titanicu“ nema spasa. Naime voda je mogla potopiti četiri komore a da brod ostane plutati, ali pet bio je siguran znak potonuća. Kasnije analize upućuju da bi bilo bolje da je brod provom udario u santu leda. Broj mrtvih bio bi daleko manji a brod ne bi potonuo. No, sudbina je htjela baš ovako da se dogodi. Kapetan „Titanica“ je toga dana u više navrata upozoravan na plutajuće sante leda na putu koji je želio ploviti kako bi što brže stigao do New Yorka. No, nitko te poruke nije ozbiljno shvaćao. Nakon udarca sve se brzo odvijalo…ali, to ćete čitati u sutrašnjem današnjem danu kada je došlo do potonuća. „Ni sam Bog ne može potopiti ovaj brod“ hvalisavo je prije sudara sa santom leda jedan član posade. No, da ne treba nikada davati izjave unaprijed , pogotovo ako se spominju sveci i njihova moć najbolje je osjetio „nepotopivi“Titanic“. Godina je 1912.

Na današnji dan 1865 godine ranjen američki predsjednik Abraham Lincoln od jednog glumca, umno oboljelog John Wilkes Bootha u Fordovom kazalištu u Washingtonu, koji je od zadobivenih rana preminuo slijedećeg jutra.

Godine 1900, na današnji datum otvorena Svjetska izložba u Parizu koju je posjetilo preko pedeset milijuna ljudi.

Na današnji datum 1922 godine, u petak, poginuo je u avionskoj nesreći Sir Ross Smith, prvi čovjek koji je preletio od Engleske do Australije.

Godine 1918 u Americi se počeo prikazivati zadnji snimljeni film Charlie Chaplina „Pasji Život“.

A ja ću vam i danas ponuditi još jednu pjesmu u prozi. Možda će vam se i svidjeti ako vam se svidi.

U SJENI

Čekaj me u ogrlici zvijezda…u krugu srebra satkanog od mjesečeve pređe…čekaj na pragu jeseni u najskrivenijem kutu nedodira, u vijencu plamena razasutog po nestalom vremenu purpurnih noći razlivenih po ugašenim jecajima nepostojanja.

I pitam se obliven mirisom vlažnog mraka, imali me još u odsjaju Tvojih zjena, u bolnim ranama zanijemjele samoće…na pustim dlanovima nadanja…zaboravljenoj riječi pogleda…u jasnoj jeci utihnutog glasa…

Hodaš li još uvijek po otiscima mojih stopa, što tragove ne ostaviše?...Da li Ti se jutra bude plačem?

Noćni sati se ponovo njišu pod koracima tame, bacaju sjenu na obraze uspomena, na mračni put boli i izgubljenosti. Koliko toga imao bih Ti reći iza spuštenih zavjesa života, skrivenog u srcu nepovratnog vremena, pregaženog, plamenom jesenjeg sutona.

Ja znam da pod mračnim pogledom ljubomorne noći, toneš u san nedohvatne daljine, da svaki dan ponovo i ispočetka sklapaš ruke molitve na nečujne grudi tišine, otapaš ledeno cvijeće s mramornog lica moje sobe i slušaš kako diše zamagljeni plamen pod sjenom ugašenih zvijezda, pod treperavim tajnama modrog beskraja.

Znam da i sada sanjaš skrivena u neprozirni veo i tražiš odgovore na pitanja koja ja ne mogu čuti, a Ti moje odgovore razumjeti.

I vidim saginješ umornu glavu, tražeći utjehu u molitvi.

I opet će sutra doći dan,uspavane misli pune nesagorive ljubavi na pustim stazama osamljenosti.

A mi ćemo se nijemo gledati u sjeni požutjelih dana dajući sve što imamo jedno drugome---ljubavi moja….

VITA BREVIS, ARS LONGA……………..ŽIVOT JE KRATAK, UMJETNOST DUGA….Tako je bar razmišljao otac medicine-Hipokrat.

A o čemu ćete vi razmišljati dok se budete odlučivali da čitate ovaj „maratonski“ tekst“ nije mi poznato. Oni koji vole sve na duge staze sa radošću će prionuti čitanju. Oni koji su više za „Giro di Italia“, ovo će preći u nekoliko etapa čitajući polako . Sprinteri će sve samljeti u jednome dahu. A onima kojima se ne čita želim noć laku. Oni koji dočekaju prve jutarnje sate neka se saznanjima novim slade, a onda nek' odmore Dušu, do jutra , dok se ne probude. Na posao neka ne žure, preko ulice pažljivo prelaze da ih ne pogaze ili nagaze ili…..

by Doc 14.04.10 22:32

15.04. 2010.Na Današnji Dan

U Saveznoj američkoj državi Georgiji uvodi se zabrana točenja alkohola. Mokra brača iz“suhe“ Georgije sele u druge „mokre države“, gdje se još uvijek toči. Nastala je velika seoba ljubitelja dobre kapljice. A da loše na zdravlje djeluje i voda potvrđuje vijest iz Kine , gdje je u poplavama poginulo dvije tisuće ljudi. Gotovo da to u mnogoljudnoj Kini nije nitko ni primijetio. Zrno pijeska u pustinji. U poplavama u Meksiku smrtno nastradalo 1.500 ljudi a više od 15.000 ostalo bez krova nad glavom.Potres na Siciliji gotovo uništio cijeli grad Messinu- računa se oko 200.000 poginulih. Uz alkohol i vodu opasna po život je i hrana. Naravno, ako je nema. U Ugandi s to potvrdilo na 4000 pothranjenih leševa. Godinaje 1908. I Sjeverna karolina uvodi zabranu točenja alkohola. Na pomolu je i u toj državi velika alkoholna suša. Sve je više žednih i suhih usta. Čak i ispod Temze može se proći a da se ne smočiš; Otvoren je tunel Rotherhithe ispod Temze, te Četvrte Olimpijske igre u Londonu. Henry Ford stavlja na tržište „Model T“, automobil, cijena 900 dolara. Povelju grada Londona dobila je Florence Nightingale- dobra vila s lampom za ranjenike i bolesnike na Krimu, u dobi od 87 godina. Znači, predviđaju , da joj se bliži kraj. Jer tko je još dobio priznanje da bi mogao bar malo u njemu uživati. Naravno , osim onih , koji ga često nisu zaslužili ili stekli na leđima drugih. A vlastitim šakama titulu svjetskog boksačkog prvaka u teškoj kategoriji osvojio je prvi crnac dičnog imena Jack Johnson, nakon što je u carstvo snova poslao Tommya Burnsa. Dogodilo se to u australijskom gradu Sydneyu 22 prosinca, te 1908 godine. U Britaniji uvedena starosna mirovina- 55 šilinga tjedno. Da umreš od gladi. Osnovan čuveni FBI(Federal Bureau of Investigation.

Amerikanac David Wark Lewelyu Griffith u filmu „Dolina Pustolovine“ prvi puta primjenjuje flash-black kao dramaturški pristup. Hit film se zove „ The Assassination Of The Duc de Guise“ redatelja Andre Calmettesa. Ovo je bila treća i najbolja verzija tog naslova. U Buenos Airesu prikazan prvi Argentinski film „El Fusilamiento de Dorrego“redatelja talijana Mario Galla. U Parizu tiskan prvi broj „Cine-Journala“ od Georgea Dureaua. Kompanija Eclair ostvarila je prvi film iz policijske serije „Nick Carter“ pod naslovom „The Trap“ redatelja Victorin Jasset. Prvi značajniji film Ruske filmske industrije zvao se „Stenka Razin“ redatelja Vladimira Romakova. U Tokyu otvoren prvi filmski studio. Te 1908 godine rođeno je nekoliko budućih poznatih osoba. U Engleskoj je svijet ugledao Rey Harrison a iz rodilišta u Aleksandriji plačem se oglasila buduća sjajna talijanska glumica Anna Magnani. I Amerika je dobila novu filmsku zvijezdu . U Massachusettsu je rođena Ruth Elizabeth Davis, koja će slavu i popularnost postići pod imenom Bette Davis. Konačno čuje se dernjava i iz Pennsylvanie, to je James Stewart. Traži se nova zbirka pjesama Rainer Maria Rilkea pod naslovom „Neue Gedichte II“. Čita se i novo djelo maksima Gorkog „The Confession“ . Britanac Forster piše novelu „A Room with a View“. A da su umjetnici uvijek pomalo nepredvidivi pokazao je Claude Monet kada je uništio svoju sliku vrijednu 20.000 funti. Nacrtat će on još i bolju, lako njemu kada zna. Zato je i našao novi termin „Cubism“. Ipak najljepše djelo je napravio francuski kipar Constantin Brancuesi, njegova skulptura se zove „The Kiss“/ treba li možda prevesti ili pokazati/. Pronađen celofan, napravljen Geigerov brojač a po prvi puta su se sastali psihijatri cijeloga svijeta u Salzburgu. Navodno svatko je iznosio svoje poteškoče.

U termoelektrani u Rijeci prvi puta upotrjebljena parna turbina. Ignjat Fisher gradi sanatorij u Klaičevoj ulici u Zagrebu, budući Centar za Zaštitu majke i djeteta. Otvara se tvornica cementa u Majdanu kod Solina.

Godina je 1908.Arturo Tosscanini preuzima dirigentsku palicu od Gustava Mohlera u Metropolitan Operi u new Yorku. Otkriveni su policajci u našoj krvi-detektiv Metchulkoft otkrio je bijele krvne stanice, fagocite koji uništavaju bakterije. Nobelovu nagradu za medicinu dobili su Nijemac Paul Ehrlich i Rus Ilija Mečnikov za svoj rad na teoriji imuniteta. Najpopularnije pjesme te 1908 godine su :“Take Me Out To The Ball Game“ u izvedbi Billy Murray & haydn Quartet koja se nalazila na američkoj popularnoj ljestvici sedam tjedana. Ukupno na američkoj popularnoj ljestvici na prvoj poziciji te je godine bilo jedanaest pjesama. A sada da čujete što se dogodilo na današnji dan 15 travnja te 1908 godine. A bila je srijeda. Tog datuma u New Yorku je rođen GEORGE ALEXANDER ABERLE, koji će u glazbenu povijest ući pod imenom eden ahber / sigurno se pitate zašto sam mu ime napisao malim slovima, ako ne zaboravim kasnije ću vam objasniti./. Kada poraste postati će poznati američki tekstopisac , koji će se jednoga dana pridružiti američkim hipi borcima. Vjerujem da malo tko od vas je čulo za Edena, pa i oni koji nisu nikada čuli za njega ništa ne znaju o njemu. No, vjerujem da će se mnogi da ne kažem rijetki prisjetiti jedne pjesme koja je slavnom „kralju“ nat Colu donijela poprilično slave. O novcu ne želim raspravljati. Uostalom nisam ja bankovni činovnik, niti visokopozicionirani moćnik i mučkaroš koji u rukama drži velike tvrtke i rasprodaje kako mu se svidi, naravno pri tome ne zaboravljajući svoje najbliže . Vodi čovjek računa o familiji- pravi obiteljski čovjek, koji će jednoga dana iz rešetaka uskočiti u obilje. Za ono koliko i ako bude odgovarao, to će biti sitnica. Kuda sam ja, belaja mu njegova skrenuo/ bio bi idealan primjerak za anelizu onih koji su se 1908 sastali u Salzburgu/ ako se ne varam to je Austro-ugarska monarhija bila/. Dakle ahbez bi više spadao i u opskurnu povijest zabavne glazbe. eden ahbez zaslužan je, što malo prije napomenuh, da je jedan mladić s lijepim glasom postao svjetska zvijezda. Dogodilo se to 1948 godine, kada je mladić po imenu Nathalian Cole snimio pjesmu eden ahbeza pod naslovom „ Naturaly Boy“-„Prirodni dječak“ ili ako baš hoćete ljubitelj ili zaljubljenik prirode. Navodno jedan od prvi članova, čak i osnivač pokreta Zelenih. Biti će to prva zlatna ploča za Nat Cola. Pjesma se popela na prvu poziciju američke popularne ljestvice 8 svibnja i na toj se poziciji zadržala osam tjedana. Bila je to druga ploča nat Cole na prvoj poziciji, ali prva kao solo izvođača. Kompozitror eden ahbez bio je malo neobična ličnost, što bi rekao narod „ na svoju ruku“/ uostalom tko od nas nije/. Bio je veliki obožavatelj prirode i hranio se samo zelenjavom/ blitvom navodno najrađe/ i kao mladić je osam puta autostopom prokrstario Ameriku uzduž, a neki kažu i poprijeko. Jedan put je to učinio pješice/ mnogi su ga upućivali na preglede nakon toga , ali se on sasvim dobro osjećao/ kasnije je postao jogi, pa hipi, i tvredio je da se samo Božanstva pišu velikim imenom, eto zato sam i ja njegovo napisao malim , jer se on jedino tako i potpisivao. Priča kaže da je svoju ekološku pjesmu o Prirodnom dječaku ostavio pred vratima nekog kazališta gdje ej mladi nat Cole svirao i pjevao. Vratar je poslije pjesmu dao Colu ,ovome se ista dopala , snimio je i pobrao uspjeh i slavu. Te godine 1948 pjesma je postigla veliki uspjeh o čemu sam malo prije pisao ako niste zaboravili. Na kraju je proglašena i za pjesmu godine u Americi. Inače još jedan podatak o našem edenu je taj da ga je kao maloga usvojila obitelj Georgea McGrewa i sa njima je živio u Kansas Cityju, poslije se je preselio u os Angeles i zarađivao za život svirajući glasovir u nekim restoranima, gdje se je zvuk klavira miješao sa zveckanjem noževa i vilica i srkanjem viskija , osim u onim državama gdje je bio zabranjen. Kasnije se počeo družiti sa dugokosima i neobrijanima pa ga takvog možemo vidjeti i na njegovom albumu „Eden's island“, obraslog poput pećinskog čovjeka. Njegove pjesme s pjevali mnogi popularni pjevači među inim mi Frank Sinatra i Sarah Vaughn. I sam je snimio nekoliko ploča. Umro je 4 ožujka 1985 godine od posljedica saobraćajne nesreće. Njegov posljednji album „Echoes from Nature Boy“ izišao je iz tiska nakon njegove smrti.

Na današnji datum 1894 godine rođena je američka blues pjevačica i skladateljica Bessie Smith, čija je karijera usko povezana sa majkom blues glazbe Ma Rainy, jer ju je ova uvela u svoj band i sa njome je putovala. Njezina uspješna karijera počinje sa snimkom „Down Hearted Blues“ skladbom koja se 9 lipnja 1923 godine popela na američku popularnu ljestvicu da bi se 14 srpnja našla i na samoj prvoj poziciji i na njoj ostala četiri tjedna. Ploča je prodana u zlatnoj nakladi. Bessie je nastupala i snimala i sa ostalim velikanima jazza kao na primjer sa Louisom Armstrongom. Na američkoj popularnoj ljestvici imala je 15 pjesama , jednu na prvoj poziciji prodanu u zlatnoj nakladi. Početkom tridesetih godina prestaje sa snimanjem ploča. Umrla je 26 rujna 1937 godine nakon jedne saobraćajne nezgode, kada je nisu htjeli primiti u bolnicu za bijelce a dok su došli do one u kojoj se liječe crnci „Carica“ bluesa je iskrvarila. Bio je to jedan primjer besprijekorne američke humanosti, bolje rečeno njenih Hipokratovih sinova.

Godine 1967 , na današnju datum, na prvoj poziciji američke popularne ljestvice našlo su se otac i kći u zajedničkoj pjesmi. Ov se zvao Frank Sinatra, ona Nancy, pjesma „Somethin' Stupid“, a na prvoj poziciji je provela četiri tjedna.

Godine 1972, na današnji dan se na američku popularnu ljestvicu popela pjesma „ First Time I Ever Saw Your Face“ u izvedbi Roberte Flack i na tom se mjestu zadržala šest tjedana. jano da je ploča prodana u zlatnoj nakladi.

Iate te , 1972 godine, ali na britanskoj popularnoj ljestvici , na današnji dan se popela skladba „Amazing Grace“ u izvedbi Royal Scots Dragoon Guards Banda i na tom mjestu se zadržala pet tjedana.

…nastavljam priču o „Titanicu“. Dakle nakon udarca se sve brzo odvijalo. Kapetan je dao zapovjed telegrafisti, da pozove SOS, znak pomoči, koji je usvojen tek nekoliko mjeseci ranije na Međunarodnoj Konferenciji u berlinu…počeli su se pripremati čamci za spašavanje kojih je bilo 16 i još četiri na rasklapanje. Ali nedovoljno da primi sve koji su bili na „Titanicu“. Deset milja sred ledenih polja mirno je počivao američki brod „Californian“, neki su članovi posade vidjeli rakete i to su shvatili kao veseli vatromet. Radist broda je isključio prijemnik a kapetan broda Stanley Lord, upozoren na svjetlo na moru, nije htio buditi radistu. A da je poruka primljena „Californian“bi bio kod „Titanica“ do trenutka potonuća.

Nešto iza ponoći radist na putničkom linijskom brodu „Carpathia“ nazvao je „Titanic“ kada je čuo kobnu poruku. „CQD SOS“ Dođite smjesta udarili u santu. U tom trenutku „Carpathia“je bila udaljena 58 nautičkih milja ilki četiri sata vožnje. I krenula je. No, i uz maksimalnu brzinu brod je mogao stići na mjesto tragedije najranije dva sata nakon očekivanog potonuća. A ono se dogodilo u dva sata i dvadeset minuta 15 travnja 1912 godine. Izgradnja „Titanica“- „Ploveće Palače“, kako su ga nazivali, broda veličine kao četiri gradske četvrti , počela je 1910 godine u Belfastu iz kojeg je s navozne kobilice skliznuo u more 31. svibnja 1911 godine. Bilo je to najveće pokretno plovilo ikada napravljeno, a napravljeno za bogate putnike. Graditelji su u njega bili toliko sigurni da je pokusna plovidba trajala samo osam sati. Svoj put je počeo 10 travnja 1912 godine iz engleske luke Southampton i krenuo prema New Yorku s 891 članom posade i 1316 putnika, od čega 320 putnika prve klase. Predviđeno je bilo da u rekordnom roku od sedam dana doplovi do New Yorka. No u „Veliku jabuku“ je stiglo svega 705 putnika i članova posade, 338 muškarca, 316 žena a ostalo su bila djeca. Među spašenima nije bilo kapetana Smitha koji je potonuo sa svojim brodom, Bilo mu jr to inače zadnje putovanje pred umirovljenje. Zadnje riječi su mu bile po nekima“Svatko za sebe“. Na brodu je ostalo oko 1600 putnika. Brodski orkestar je svirao do posljednjeg trenutka. Neki su tvrdili da je orkestar svirao „Sve bliže k Tebi Gospodine“, no većina tvrdi da je to bila anglikanska himna „Jesen“. Svi članovi orkestra ostali su na brodu i potonuli zajedno sa svojim gazdom i dirigentom Henry Hartleyjem.

Nakon vijesti o katastrofi „Titanica“ ljudska mašta je proradila. Neke su novine tako u New Yorku pisale da brod još uvijek pluta i da su svi putnici živi, no dolaskom broda „Carpathia sa preživjelima 18 travnja navečer u luku New York razrušene su nade mnogima. Najprije je iskrcano 13 malih čamaca sa „Titanica“, sve što je ostalo od te grdosije. Od 1523 izgubljena tijela, nađeno je oko 300 trupala. O pokopanima vodi brigu tvrtka koja je naslijedila vlasnika „Titanica“ i na groblju piše tabla „Titanic“ Do 1998 bilo je još 24 preživjela koji su se sastajali jedan puta godišnje. No prije par godina je umro i posljednji putnik sa tok „ukletog“ Ljepotana.

Primjera hrabrosti i kukavičluka bili je na pretek, mnogi koji su se mogli spasiti ustupili su svoja mjesta znajući da idu u sigurnu smrt. Snimljeno je nekoliko filmova na tu temu do onog posljednjeg 1998 godine koji je srušio sve rekorde zarade na blagajnama kina i koji je nakon 39 godina se izjednačio po broju dobivenih Oscara sa filmom „Ben –Hur“, premda su Oscari „Ben-Hura“ teži jer su iz glavnih kategorija. Ali, tu bih se zaustavio jer bih mogao nastaviti priču u nastavcima, budući ima svjedočanstva i od naših ljudi koji su bili na tom brodu i koji su se pukim slučajem spasili. Ali to će doći na red jednog drugog nijednoga dana.

Na današnji datum 1452 godine rođen je Leonardo nda Vinci / u Vinci nedaleko od Firence/, talijanski slikar, kipar, arhitekt, pronalazač, učenjak, anatom i mislilac. Bio je jedan od najistaknutijih umova Renesanse , spojivši srednjevjekovno enciklopedijsko znanje s egzaktnom modernom metodom opažanja. Izradio je relativno malo slika, od kojih je najpoznatija“Bogorodica u Spilji“, „Posljednja Večera“., „Mona Lisa“, slika koja je leonarda učinila medijskim junakom modernog doba. Umro 2 svibnja 1519 godine.

Godine 1954,na današnji datum, snijeg, mraz i olujni vjetar, zahvatili su/ od 15 do18 travnja/ zahvatili su mnoge krajeve Hrvatske i proizvele goleme štete. Snijeg je padao u Istri i na otocima. U Slavoniji neobično velike snježne pahulje, promjera šest do osam centimetara. U Lici snježni zapusi do dva i pol metra. Prekinut je bio cestovni promet. Na području Zagreba olujni vjetar rušio je dimnjake, čupao stabla. U primorju orkanska bura.

A sada ćemo iz nevremena ući u jesen natiskanu ispod naslova:

POMLAĐENA JESEN

Svjetlost je ponovo prekrila teški muk noći…razbila sve vidike maglovitih nedogleda…utopila vatru u nagorjelu pukotinu nečujnoga šapata uspomena.

Sati polako tinjaju kraj ugašenog plamena…zvoni u visinama…čuje se teški korak zadimljenog kandila…oko nas bruji tišina gubeći se u sumraku riječi natopljenih krvlju.

Noć je hladna…zimska…prekrivena zaboravom budućeg vremena…razderana ožiljcima prošlosti…neizlječivim ranama rasutim po slapovima polutame…sve miriši na krhki kucaj vremena, skrivenog u mračnoj noći samilosti, zaogrnute sanjivim vjeđama tek probuđenih zvijezda…miriši na treperenje ugasle nerazumljivosti, polomljene na stazama užarenog sna.

Sami smo iza rešetaka šutnje, uhvaćeni u zamku vlastite slobode, poraženi našom pobjedom , okovani nevidljivim plamenom trenutka. Postali smo zatočenici samih sebe, ne kriveći nikoga, ne kajući se ni zbog čega, ne tražeći oprost za neučinjene grijehe i ne moleći spas u posljednjim riječima šutnje.

Ništa nam ne može potamnjeti rađanje ljubavi, ugasiti blagost prisutnosti, raskomadati večernju nježnost naslonjenu na Tvoje darivanje i moje poklanjanje bez razuma i želje da bilo što ostavimo samo za sebe.

Pomlađena jesen ponovo je rasprostrla paletu boja, kidajući listopadne magle na toplim rukama vjetra nezasitnog ljepote u ovoj noći prolaznosti nezaustavljivog koraka.

Ponovo je u nama uzdrhtala nada, oslonjena na nepkretnost žurnog vremena, zanijemila u dodirima dviju daljina razasutih po golim danima ispijenih čekanja.

SAEPE OPTIME COGITATA PESSIME CADUNT….ČESTO NAJBOLJE NAMISLI NAJGORE ISPADNU…..Potvrđeno u praksi bezbroj puta, da ne kažem nekoliko….

I danas bilo toga dosta reći,ali duša traži san, srce želi leći. Ako vam se dade vi čitajte…ako ste umorni malo prodrijemajte…ako vam se kapci silom spustit žele, znači da se isti snu vesele…laka vam noć u ovo rano jutro, spavajte mirno, sanjate lijepo i dišite duboko….

by Blue Shadow 15.04.10 9:51

by Blue Shadow 15.04.10 9:53

by Blue Shadow 15.04.10 9:55

by Blue Shadow 15.04.10 9:58

by Blue Shadow 15.04.10 10:00

by Doc 15.04.10 22:39

16.04.2010. Na Današnji Dan

Njemačka i SSSR potpisali ugovor o nenapadanju. Još se tinta na papiru nije osušila a Hitler već počeo pripreme za plan „Barbarosa“. Brzo će doći taj 22 lipnja 1941 godine. Godina je 1939.

Estonija, Latvija i Njemačka potpisale sporazum o nenapadanju. Litva je već napadnuta i –pripojena. Završio španjolski građanski rat. Počeo Drugi svjetski. Hitler i Mussolini potpisali „čelični pakt“. Za koju godinu hrđa će izgristi tu čeličnu osovinu. Mađarska i Španjolska izišle iz Lige naroda,a SSSR dobio nogom u „tur“- izbačen iz Lige. Britanci su stavljeni na dijetu . Štedjelo se na svemu, osim na potrošačkim karticama, njih su svi dobili. Svi su sadili povrće u svom dvorištu. U cvjetnjacima umjesto fikusa i filadendrona rastao je paradajz i paprika. Štedjelo se i na svjetlu. Kako se to odrazilo na natalitet još se podaci obrađuju/ neki predviđaju da će se tako dugo obrađivati i naši popularni dugoprstići, navodno dok predmeti ne zastare ili nestane hrane na državnom kazanu, pa ih pošalju kućama , neka se „sirote“ obitelji o ( koje su dobro zbrinuli) sada o njima brinu/. Ne daj Bože da se iza tvog prozora vidjelo svjetlo. Čeka te globa, zatvor a možeš biti proglašen i neprijateljskim špijunom, a onda te čeka mnogo gore. Kažem vam, te 1939 godine, britanci su živjeli u bijedi i mraku. Od Velike Britanije spali su na prosjački štap i tešku sirotinju. A bijeda, zna se, prati svaki rat. Ono najgore tek dolazi. Šezdeset tisuća bruto registarskih tona britanskog brodovlja usidreno je na morskom dnu u jednom tjednu zbog aktivnosti njemačkih podmornica s oznakom –U2. Te male podvodne čelične ribice rade prekovremeno i potapaju velike „zločeste“ britanske brodove. I priroda je protiv ljudi,, potres u Turskoj smanjio je broj stanovnika te zemlje za 11.000., dok je u maratonskoj utrci u Bostonu izvjesni Ellison Brown smanjio granicu snova ispod dva i pol sata, pretrčavši stazu za 2 sata 28 minuta i 51.8 sekunde.

Puštena u promet transiranska željeznica koja spaja Kaspijsko more i Perzijski zaljev. U New Yorku otvorena Velika Svjetska izložba na kojoj je prvi puta prednost dana industriji nad dekorativnom umjetnosti. Geslo izložbe bilo je progres i mir. Slijedom događaja ni jedno ni drugo nije se ostvarilo. Zapravo, progres se očitovao u razvoju vojne tehnike a napredovanje u brzom širenju Njemačke Evropom. Bar u početku. Od mira se sve dimi na zgarištima. I dok britanski brodovi strepe od njemačkih malih U-podmornica dotle Jenny Kammersghad se ne boji ničega, ni malih U –podmornica ni velikih morskih pasa, ni ledenog Baltičkog mora. Bila je to prva osoba koja je preplivala Baltik.

I umjetnici lijepe pisane riječi su aktivni. James Joyce piše roman „Bdijenje nad Finnegenom“ a amerikanac John Steinback svoje je pero upotrijebio za povijesni roman , koji govori o velikoj suši, tako zvanom „pješčanom loncu“ , koja je bila zahvatila SAD-e 1935 godine pod nazivom „Plodovi Gnjeva“. Nobelovu nagradu za književnost je dobio pak Finac Frans Sillanpaa. U filmskom svijetu sve je „Zameo ih Vjetar“. Nije mu bilo premca ni onda, većina su sklona tvrdnji da nije imao ozbiljnog konkurenta kroz cijelo Dvadeseto stoljeće, a mnogi mu predviđaju i dalje da će biti na vrhu filmskih bestsellera i u trećem mileniumu. Zanimljivo je da je dopadljiva ekranizirana priča Zvonar Notre-Dame“, koja govori i lijepoj Esmeraldi i ružnom ,lijepe duše Quasimodu nije osvojila Oscara. Doduše, taj film je imao svega dvije nominacija,. Specijalnu nagradu i minijaturnog Oscara. Žiri je dodijelio među ostalima i Judy Garland za njezinu izvanrednu interpretaciju djeteta na filmskom ekranu tokom protekle godine. Mnogi smatraju da je najveću nepravdu žiri Akademije napravio prema Clark Gableu iz filma „Zameo ih Vjetar“ što mu nominaciju za najbolju mušku ulogu nije pretvorio u Oscara za ulogu Reth Butlera, po mnogima njegovoj životnoj roli. No, takav je život bio, ostao i biti će. Često- nepravedan.

U glazbi, to je vrijeme velikih orkestara od kojih je možda za dlaku popularniji onaj koji je vodio Glenn Miller . Na američkoj popularnoj ljestvici, na prvoj poziciji našlo se te godine 21 pjesma, od kojih su dvije prodane u zlatnoj nakladi. Najviše na prvoj poziciji , devet tjedana nalazila se pjesma „Deep Purple“ u izvedbi Larry Clintona i vokal Bea Wain. Na prvoj poziciji te godine spomenuti Glenn Miller imao je šest pjesama, najviše mu se na prvoj poziciji nalazila skladba „Over The Rainbow“, nagrađena Oscarom pjesma iz filma „Čarobnjak iz OZA“. Pjesmu je uz orkestar pjevao Ray Eberle.

Eto u tom i takovom predratnom ozračju na današnji dan 16 travnja 1939 godine u londonu , rođena je MARY CATHERINA ISABEL BERNADETTA O'BRIEN popularna britanska pjevačica koja će slavu i popularnost doseći pod imenom DUSTY SPRINGFIELD. U šezdesetim godinama tako zvanog britanskog glazbenog potopnog cunamija, kada je London postao centar mode, glazbe i mladih svijeta Dusty je bila jedna od glavnih ženskih zvijezda tih događanja. Sa svojom dugom plavom kosom i crno namazanih očiju, bila je prototip mladih djevojaka veselih šezdesetih godina. Počela je pjevati već kao djevojčica sa The lana Sisetra da bi nastavila sa svojim bratom Tomom kojima se kasnije pridružio i Tim Field i osnovali su folk trio po uzoru na američki trio Peter, Paul & Mary. No, početkom šezdesetih godina , točnije od 1963 godine Dusty počinje svoju solo karijeru i uskoro je postala najpoznatija britanska pop-rock zvijezda, poznata i voljena u cijelom svijetu i okolici što bi rekli oni koji žive od dokolice . dani slave u uspjeha trajali su desetak godina a onda je došlo sklizanje niz Gausovu krivulju uspjeha prema dnu. Odlazi u Ameriku i tamo joj se gubi trag i na nju polako pada zaborav što je za svaku zvijezdu teška noćna mora koju pokušava otkloniti na bilo koji način. Često i nepromišljeno. Njoj su u kaliforniji ponudili dvije obećavajuće stvar . Iz jedne se pije a u drugu ulijeva, znači alkohol i sex. Dusty nije odbila ni jedno. No istini za volju treba reći da se ipak znala pojaviti pred mikrofonom , godine 1975 kao prateći vokal na snimci Anne Murray. Dosta dugo je trajala letargija „mlade“Dusty, koja će se na kraju ipak izvući iz ralja prijatelja koji teško puštaju na slobodu svoju žrtvu. U osamdesetim godinama ponovo se vraća na scenu. Oni koji je nisu vidjeli deset godina, prilično su se iznenadili vidjevši je stariju za dvadeset godina. No, vratila se na popularne ljestvice , nažalost ne za dugo. Godine 1994 oboljela je od raka dojke, da bi umrla pet godina kasnije 2 ožujka 1999 godine u svojoj kući u Oxfordu, mjesec dana prije svoga šezdesetog rođendana. Britanska joj je kraljica baš bila dodijelila odlikovanje i titulu a u Americi je trebala biti uvrštena u Dvoranu Slavnih i velikih pop zvijezda Dvadesetog stoljeća. Njen posljednji veliki hit zvao se „What have I DoneTo Deserve This“ što u prijevodu onako slobodno može se prevesti „Što sam učinila da sam ovo zaslužila“koja se u kolovozu 1987 godine popela na drugu poziciju Britanske a u prosincu na drugo mjesto američke popularne ljestvice. Kako se ispostavilo bila je to pjesma proročanskog naslova. Posljednja pjesma koja joj se našla na britanskoj popularnoj ljestvici zvala se „Nothing Has Been Proved“ i dolazi iz filma „Scandal“, filma koji se temeljio na istinitom događaju poznatom kao Afera Profumo, o čemu sam nešto u jednom od prošlih današnjih dana već pisao. Dusty Springfield imala je sjajan glas, crn poput noći. Naime za njezin glas je popularni Cliff Richard rekao da ima „najcrnji „ glas od svih bijelih pjevačica/ doduše ne znam što bi na to rekla Timi Yuro/, čak i crna Martha Reeves nije mogla vjerovati svojim ušima niti sakriti iznenađenje kada je vidjela Dusty za koju je do tada mislila da je crna pjevačica. Eto kako glas može dati pogrešnu sliku o svome vlasniku. Na američkoj popularnoj ljestvici imala je 21 pjesmu. Dvije ploče je prodala u zlatnoj nakladi. Jedna sa pjesmom „I Only Want To Be With You“ s kojom se 25 siječnja 1964 godina našla na američkoj popularnoj ljestvici i na kraju završila na 12 –oj poziciji a ploča je prodavana po cijeni od 12 dolara, i druga zlatna ploča nosila je naslov „You Don't Have To Say You Love Me“ s kojom se 21 svibnja 1966 godine popela na četvrtu poziciju američke popularne ljestvice. Na britanskoj popularnoj ljestvici imala je više od 25 hitova od kojih jedan na prvoj poziciji i deset pjesama na Top 10. Tako vam je to u svijetu glazbe i blještavih pozornica iza kojih se krije tamna strana veselih , nasmijanih i često nesretnih aktera.

Godine 1889, na današnji dan, u Londonu, rođen je CHARLIE CHAPLIN SPENSER, po mnogima najveći genij velikog filmskog ekrana. Da „skitnica“ Charlie nije snimio niti jedan film ostao bi zapamćen i zabilježen u glazbenim knjigama kao uspješan kompozitor. Charlie je napisao neke od najljepših filmskih songova, koji su se nalazili i na popularnim glazbenim ljestvicama. Ja ću spomenuti samo dvije . Prva dolazi iz filma „Limelight“-„Svjetla Pozornice“ filma u kojem je glumio uz režiju sam Charlie Chaplin. Pjesmu je Charlie napisao još 1952 godine i u originalu se ona zove „Terry's Theme“. Prvi put se pjesma pojavila na američkoj popularnoj ljestvici 8 veljače 1960 godine u izvedbi Sarah Vaughan i pod naslovom „Eternally“, koja se 22 veljače zaustavila na 41 oj poziciji američke popularne ljestvice i na toj poziciji ostala tjedan dana. Ploča sa tom pjesmom se prodavala po cijeni od 12 dolara. Po drugi puta pjesma dolazi na američku pop ljestvicu 1 prosinca 1962 godine u izvedbi popularnog britanskog klarinetiste Mr. Acker Bilka ,i pod novim naslovom „ Limelight“te se 15 prosinca penje do 92 pozicije i na tom mjestu zadržava tjedan dana. Ovaj snimak se prodavao po cijeni od deset dolara. Konačno se pjesma još jednom našla na američkoj popularnoj ljestvici. dogodilo se to 23 ožujka 1963 godine i pod naslovom „Eternally“, i u izvedbi ženske R&B grupe iz Bronxa, New York, The CHANTELS ,da bi se istoga dana našli na 77-oj poziciji i tu ostali tjedan dana. Ploča koju je snimila ova grupa prodavala se po cijeni od 40 dolara. Druga pjesma koja mu je osigurala besmrtnost u glazbenim krugovima dolazi iz njegovog posljednjeg filma kojeg je snimio u 77-oj godini života pod naslovom „Grofica iz Hong Konga“-„ A Countess From Hong Kong“ u kojem su nastupili Sophia Loren i Marlon Brando. Melodija je 1967 postigla veliki uspjeh. Pjesma se zvala „This Is My Song“-„To Je Moja Pjesma“, koja se popela na američku popularnu ljestvicu 4 ožujka 1967 godine u izvedbi britanske pjevačice Petule Clark, da bi 15 travnja te godine dospjela na treću poziciju i na njoj se zadržala tjedan dana. Pjesma je prodana u zlatnoj nakladi po cijeni od 8 dolara. Ta se pjesma u izvedbi Petule našla 2 veljače iste godine na prvoj poziciji britanske popularne ljestvice. Ovo je sasvim dovoljno da dokaže neoborivu tvrdnje da je Charlie bio jedan od najtalentiranijih umjetnika Dvadesetog stoljeća. Sa 77 godina, koliko je imao kada je napisao ovu pjesmu, stara filmska skitnica Charlie Chaplin bio je i najstariji pisac hitova na svijetu.

Spomenuo bih kratko još jedno popularno ime koje je ugledalo svijet upravo na današnji dan. Bilo je to 1935 godine kada se rodio američki pjevač, Stanley Robert, koji će slavu i popularnost doseći pod imenom Bobby Vinton. Naravno o njemu se može dosta toga napisati no ja ću spomenuti njegove dvije pjesme koje su mu osigurale vječnost. Prva se zvala „Roses Are Red( My Love)“, koja se pojavila na američkoj popularnoj ljestvici 9 lipnja 1962 godine i u konačnici završila na prvoj poziciji na kojoj se zadržala četiri tjedna, a ploča je prodana u preko milijun kopija po cijeni od 12 dolara- treba reći da se ista pjesma našla četiri tjedna i na popularnoj ljestvici slušatelja. Druga se skladba zvala „Blue Velvet“ koja se popela na popularnu ljestvicu u Americi 10 kolovoza 1963 godine, došla do prve pozicije i na njoj se zadržala tri tjedna. Ploča je prodana u zlatnoj nakladi po cijeni od deset dolara.

Na današnji dan, 1850 godine umrla u Londonu, Marie Tussaud, francuska kiparica, osnivačica poznate londonske galerije voštanih figura.

Godine 1861, na današnji datum, u mjestu Cherrapu Ngiju, izmjerena je najveća količina oborina na svijetu u razdoblju travanj- rujan. Izmjereno je 22.987 milimetara oborina. Za usporedbu u Zagrebu je prosjek oborina za cijelu godinu 883 milimetra. Cherrapungi se nalazi u indijskom dijelu Himalaja na grebenu Južnog lanca Khasi gorja.

Godine 1902, na današnji datum u Los Angelesu otvoreno je kino „Electric“. Bio je to prvi prostor u gradu koji je sagrađen isključivo za filmske projekcije. Imao je 200 mjesta. Bilo je to ujedno i prvo mjesto za filmsko prikazivanje u SAD-a.

A sada ćemo se vratiti u 1945 godinu, posljednju godinu Drugog svjetskog rata , u posljednju bitku na tlu Evrope. A taj posljednji juriš se dogodio na današnji datum u tri sata ujutro. Provedba ofenzive na Berlin povjerena je postrojbama 1 i 2 Bjeloruske fronte maršala Žukova i Rokosovskog i 1.Ukrajinske fronte maršala Konjeva i 159 pješačkih divizija naoružanih sa 41.600 topova i minobacača uz sudjelovanje 1, 6 milijuna vojnika, a u pozadini je bilo još spremno 2,5 milijuna boraca. Potporu im je pružala 21 tenkovska divizija sa 6250 tenkova i 19 zrakoplovnih korpusa sa 7500 aviona. Zadatak je bio opkoliti Berlin i onda krenuti na grad. Za obranu svoje prijestolnice Nijemci su izgradili šest velikih obrambenih pojasa , ispunivši ih bunkerima , redovima bodljikave žice , protutenkovskim rovovima i minskim poljima. Na jedan kilometar bojišnice bilo je postavljeno u prosijeku čak 2000 mina. Berlin je branilo 47 divizija s oko milijun vojnika, 10, 400 topova, 1500 tenkova i 3.300 zrakoplova. Na svakom četvornom kilometru bojišnice nalazilo se čak 60 topova i 17 tenkova. Bila je to do tada nezabilježena gustoća ljudstva i oružja za samo jednu bitku. U Berlinu su izgradili barikada na ulicama i bunkeri, a ispod zemlje, u tunelima podzemne željeznice i kanalizaciji, cijeli sustav skladišta streljiva i vojarni. Svih 229 Berlinskih mostova bilo je pripremljeno za rušenje. Organizirano je i 200 gradskih bataljuna“posljednje odbrane“, koje su činili djeca i starci. Nacistička propaganda je tvrdila da se berlin može obraniti, kao što su Rusi obranili Staljingrad. No, još se jednom pokazalo da su u laži“kratke noge“. Već u prvom sovjetskom udaru, njemačke su snage bile doslovce potopljene u moru vatre i metala. Sovjeti su ispalili 1, 236.000 granata i mina a to je 98.000 tona metala ili 2450 vagona granata. Potom su uslijedili neprekidni dano- noćni napadi. Rezultat je bio očito vidljiv nakon tri dana borbi-sovjetske postrojbe probile su obrambene položaje i put u Berlin bio je otvoren.

A sada se otvorio put i do nove pjesme u prozi koju nećete moći čuti jer se ista zove.

BEZ RIJEČI

Ovaj suton ispod skuta večeri, pored mene, možda, samo sanja. Drhtavom rukom prekriva mračne odaje zamrle u tami, namirisane mjesečinom prolivene tišine Tvoje mladosti.

Sumorni pogled spustio trepavice na zaboravljeno vrijeme, preliveno iz prepune čaše prošlosti.

Šum godina u daljinama…uzdignuta riječ natopljena kišom mjesečeve svile…Pun mjesec naliven šutnjom bivšeg govorenja u sakrivenom krugu svjetlosti, pod lišćem ove noći prosipa ponoćni mir, gasi žeđ upaljene svjetiljke.

Gledam Tvoje sanjarske oči, utonule u duboke vode prisutnosti, u tišinu zalutalog glasa i nejasne riječi jednog dana, izvan svih dosega, daleko od vremena nijemosti i očaja, zaustavljenog drhtavim trenutkom samotničkog muka.

Gledam te isplakane pjesme, sakrivene u plavim daljinama neznanog bola, nanizanog na plamenove slutnje, utekle ispod vremena sudbine i dočekane rukama uskrsnuća.

Ove noći punog mjeseca, ponovo ječe,pokidani zvuci u tišini starog zvona, naslonjenog na krila ponoći, pod teškom svilom obećanja.

Ponovo kroz noć silazi san niz raširene ruke usnulog počivališta; sve postaje moguće u jednom koraku probuđene neizbježnosti.

U nedogledu se čuje pjev tišine zaboravljene u jatu uzaludne nade, što neumoljivo remeti posljednji put; korak pred Oltarom bola, pod plaštem ugašenog svjetla, u sablasnoj samoći beskrajne šutnje i izgubljenih koraka usnule svjetlosti.

Svi pogledi na dlanovima oproštajne glazbe pritišću titrava svjetla, procvala na putovima odilaženja.

Riječi poput kamena padaju niz pukotine srebrene pjene, lomeći se u njedrima žudnje požutjele jeseni, ispod plašta potonule vječnosti.

Zvjezdani roj roni suze…sam…ostavljen…noć otišla bez riječi…korak nestanka pun bola…plače…

S cvijetom u kosi Tvoje lice nijemo.

QUOD TIBI FIERI NON VIS, ALTERI NE FECERIS!…………….ŠTO NEĆEŠ DA SE TEBI DOGODI, NEMOJ UČINITI DRUGOME!........Malo tko, pa ni oni koji slabo znaju i materinji jezik, nisu čuli i ne znaju za ovu mudrosnicu…nažalost u praksi ona se svakodnevno lomi ….naprosto je se ne sjetimo , ili namjerno ignoriramo….

Evo, ovoliko za ovaj dan. Svima koji čitaju želim da uživaju, onima što bi htjeli al' ne mogu, želim snagu novu, onima koje ne zanima nek tekst nestane poput dima. Na kraju potporu dajem svima što uživaju u današnjim danima. Vrijeme je za laku noć, jutro će brzo doći, mirno utonite u san , odmoriti oči. Sutra ću vam opet poklanjati danas, o čemu ću pisati sada ne znam ali znam do kada.

by Doc 16.04.10 22:53

17.04.2010. Na Današnji Dan

Godina je 1960. Sukobi i tragedije obilježile su dolazak šestog desetljeće. Da li je to bio loš znak za ono što će tek doći. Te 1960 godine „hladni“ rat između velikih sila i dva bloka sve je više prijetio da postane vrući. Mržnja i suparništvo između Istoka i Zapada nikada nisu bili veći. Činilo se da za oboje nema mjesta na planeti Zemlji. Ili jedni ili drugi. Kuda god se čovjek po svijetu okrene te 1960 godine,stizale su loše vijesti. Čak i sa neba. Prvoga svibnja te 1960 godine Sovjeti su iznad centralnog dijela Sovjetskog Saveza srušili američki špijunski avion i zarobili pilota špijuna Francisa Garyja Powersa. Istočno-zapadni samit u Parizu na kojem su se trebali sastati Eisenhower i Hruščov , da malo ohlade zagrijane glave, tako je završio i prije nego je započeo. A zagrijane glave su se još malo više usijale, gotovo zapalile. U Alžiru i kongu bijesni građanski rat. Nema milosti. Cijela Afrika je na nogama. Čak 17 nacija proglasilo je svoju nezavisnost. Francuska je ispalila svoju prvu atomsku bombu negdje u pustinji Sahare. U Americi su izbili rasni nemiri, a u Južnoj Africi,samo u jednom sukobu policije i crnih stanovnika u Sharpevilleu –sedamdeset afrikanaca je ubijeno. Događaj će biti poznat kao masakr u Sharpenvilleu. Za što naravno nitko nije odgovarao. Na čovječanstvo kao da se i Bog razljutio. U strahovitom potresu u Maroku poginulo je više od tisuću ljudi, 40 tisuća ih je ostalo bez doma. Te godine čovječanstvo je prvi puta prešlo brojku od tri milijarde duša, a svi pričaju o piluli protiv začeće. Zavađeni i razdvojeni svijet, ipak se te 1960 godine našao na okupu. Dogodilo se to toga ljeta u Rimu na Olimpijskim igrama, koje su po prvi puta zahvaljujući televiziji prenošene cijelom kuglom zemaljskom. Svi su tako upoznali tri zvijezde Rimske Olimpijade: Wilmu Rudolph. Abebe Bikilu i Cassiusa Claya. Svijet filma je te godine izgubio jednu svoju veliku zvijezdu. Na snimaju filma „The Mistfis“ u kojem mu je partnerica bila Merilyn Monroe, od srčanog udara umro je veliki ljubimac žene Clark Gable. Imao je tek 59 godina i iza sebe je ostavio pet udovica. Njegova peta žena Kay Spreckels upravo je bila u drugom stanju i roditi će zdravo dijete četiri mjeseca nakon očeve smrti. Film o kojem svi pričaju te 1960 godine je Hitchcockov „Psycho“ u kojem ubojicu iz motela i psihopatu igra tako uvjerljivo Anthony Perkins, da se mnogi pitaju, jeli on bar u životu normalan. Oni koji se ne vole tresti od straha već uživati idu na projekciju film „Slatki Život“ Federica Fellinija. Svijet napeto prati i jedan stvarni događaj čija se radnja zbiva kao na filmu. Nakon duge potrage i praćenja izraelski su agenti u Argentini uhvatili nacističkog zločinca Adolfa Eichmanna, idejnog tvorca tako zvanog konačnog rješenja Židova, odgovornog za smrt šest milijuna Židova u Drugom Svjetskom ratu. Tvorničar smrti koji je organizirao transport Židova iz cijele Evrope u logore smrti, tajno je transportiran iz Argentine u Izrael i tamo će mu se suditi. Istina s petnaest godina zakašnjenja. Pravda je još jednom pokazala da je spora ali dostižna. Te 1960 godine SAD-e su dobile novog predsjednika. To je mladi 43-godišnji John Fitzgerald Kennedy, čiji je otac poznati američki milijunaš i nekadašnji ambasador u Londonu, poznat po svojim ljubavnim avanturama sa Hollywoodskim glumicama, a ta će vrlina preći i na mladog predsjednika, dokazujući samo pravilo da krv nije voda, da jabuka ne pada daleko od stabla i da se genetika uvlači u svaku poru potomstva. I da ne nabrajam dalje. No, te godine svijet je uživao u slici mladog i sretnog bračnog para Johna i Jackie, ali i suosjećao sa porodicama naših poginulih mornara na našem najvećem tankeru „Petar Zoranić“, koji se sudario u Bosporu, gorio 55 dana, a većina članova posade poginula. Te godine završena je izgradnja HE Peruča. Počinje emitiranje TV magazina redatelja Antona Martinčić Martija. Održan je i Prvi Splitski festival zabavne glazbe, koji će imati i međunarodni karakter sa nastupima: Domenica Modugne, Claudia Villa, Cliff Richarda, grupe The Shadowssa. Najistaknutiji pjevač naše zabavne glazbe je Ivo Robić koji postaje i međunarodna zvijezda. Na popularnoj američkoj ljestvici sve vrvi od poznatih roch pjevača. Na prvoj poziciji te ljestvice našlo se te 1960 godine 19 pjesama, od kojih je 11 prodano u zlatnoj nakladi, a tri u platinastoj, od toga jedna u dvostruko platinastoj nakladi, znači u preko četiri milijuna kopija, Pjesma se zvala „Are You Lonesome To-night?“ u izvedbi Elvisa Presleya i na prvoj poziciji se nalazila šest tjedana. najduže na prvoj poziciji je bila skladba „The Theme From „A Summer Place“ u izvedbi orkestra Percy Faith- devet tjedana. Čita se „Nosorog“ Ionesca, a popularna je i drama Roberta Bolta „Čovjek za sva vremena“.Nobelova nagrada za književnost te je godine dodijeljena francuskom pjesniku Saint-Jean Perse. U glazbi krajem pedesetih i početkom šezdesetih godina krunu kralja rock glazbe , čvrsto je i sigurno stajala na glavi Elvisa Presleyja. No, velika je gužva bila oko njegovog zamjenika i nasljednika , jer kraljevi moraju uvijek imati osiguranog nasljednika u slučaju da se njima što dogodi pa da kraljevstvo ne ostane obezglavljeno. Neki su spominjali Billy Haleya, drugi Fats Domina, treći Chuck Berrya, četvrti „šašavog“ Little Richarda, a bilo je i onih drznika koji su adute stavljali na Pat Boona. No, svaki je imao po neku manu. Jedan je bio crn, drugi lud, treći predebeo, četvrti u zatvoru i tako redom, mana do mane. Čak su i ne poročnom pat Booneu našli manu, ozbiljno su mu zamjerili što nema mana. Neki su tada izbacili iz rukava kao prvog do kralja najbolje bi „ležao „pjevač EDWARD RAY COCHRANE poznatiji u svijetu rock glazbe pod imenom EDDIE COCHRAN, američki izrazito talentirani pjevač, svirač, skladatelj i odličan zabavljač, koji je oduševljavao publiku svojim dinamičnim nastupima za koje bi se moglo reći da su bili u granicama normale za to vrijeme i publiku koja ga je slušala i obožavala. Eddie svirao gitaru,bas, saksofon, klavir i bubnjeve. Čitav rock orkestar. za razliku od „kralja“ Elvisa sam je i pisao pjesme. Krajem pedesetih Eddie Cochram je bio velika zvijezda, jednako popularan u Americim kanadi, kao i na evropskom kontinentu, u mnogim zemljama starog kontinenta. Kao i mnogi u ono vrijeme popularni pjevači pojavio se i na velikom filmskom platnu i igrao je u četiri filma sa rock tematikom, naravno uz glumu obavezno je išla i poneka pjesma. Posebno je Eddie bio popularan u velikoj britaniji gdje je slovio kao jedna od najvećih zvijezda, pa je često gostovao na toj otočnoj državi. A tu ga je dohvatila i zla kob. Godine 1960 Eddie se ponovo našao u Britaniji, gdje je nastupao i pobirao uspjehe. I tako nakon jednog uspjelog koncerta, na kraju turneje na Hippodrom Bristolu kako On I Gene Vincent nisu uhvatili posljednji vlak za London gdje je Eddie imao avionsku kartu za Ameriku, odlučili su uzeti taksi da ih preveze do aerodroma. U zoru 17 travnja 1960 godine jureći prema aerodromu Ford Consul je skliznuo sa autoceste A4 i udario u rasvjetni stup. Menadžer Pat Thomkins i 19-godišnji vozač George Martin sa prednjih sjedala nisu imali ni ogrebotine. No kaos je bio na stražnjem sjedali. Gene Vincent je zadobio je teške prijelome kostiju i rebara, gospođica Sheeley prijelom zdjelice dok je Eddie izletio kroz stražnje staklo i pao na asfalt. Brzo je bio prevezen u bolnicu u Bathu, no nije mu bilo spasa. Zbog teških, smrtonosnih ozljeda glave i mozga, 16 sati nakon nesreće Eddie Cochran je podlegao ranama. Na mjestu nesreće ostala je njegova gitara Gretsch, koju je pokupio mladi 16-godišnji policijski pripravnih David Harman, kasnije član grupe „Dave Dee, Dozy, Beaky,Mick & Tich. Tu je gitaru svirao dva mjeseca u policijskoj ispostavi a onda predao majci pokojnog Eddiea. Tako je Eddie sa rock pozornice prešao u rock legendu, a njegova zadnje snimljena ploča gotovo da je nosila proročanski naziv „Three Steps To Heaven“-„Tri koraka do neba“. Pjesma se pojavila na britanskoj popularnoj ljestvici 12 svibnja 1960 godine i zasjela na prvu poziciju na kojoj je bila tjedan dana. Ali to Eddie nikada neće saznati. Treba reći da to nije njegova zadnja ploča koja se našla na britanskoj popularnoj ljestvici. Iza te pjesme koju je zadnju snimio oj se posthumno našao u još sedam navrata na britanskoj pop ljestvici, posljednji put 13 veljače ! 1988 godine sa skladbom „ C' mon Everybody „ i dospio je na 14 poziciju. Treba reći da se ova pjesma već jednom našla na britansko popularnoj ljestvici 13 ožujka 1959 godine, na šestoj poziciji. Ista se pjesma našla i na američkoj popularnoj ljestvici 24 studenog 1958 godine, da bi se 5 siječnja 1959 godine zaustavila na 35 'om mjestu u trajanju od tjedan dana. Inače na britanskoj popularnoj ljestvici Eddie Cochran je nanizao 13 pjesama ,jednu na prvoj poziciji. Na američkoj pop ljestvici Vrućih 100 imao je sedam pjesama, najpopularnija je bila skladba „Summertime Blues“ s kojim se 1958 godine popeo na osmu poziciju američke popularne ljestvice. Dok je najprodavanija bila njegova prva američka ploča „Sittin' In The Balcony“ koja se 23 ožujka 1957 godine našla na 18-oj poziciji ali je prodana u zlatnoj nakladi po cijeni od 50 dolara. Zanimljivo je da se njegova pjesma „Tri koraka do neba“ nije nikada pojavila na američkoj popularnoj ljestvici, a posljednja pjesma na američkoj popularnoj ljestvici našla se 31 kolovoza 1959 godine. Mnogi se pitaju gdje bi bio krak ovom mladom i talentiranom glazbeniku da ga eto u tome nije spriječila nemila sudbina.

Godine 1929, na današnji datum , rođen je njemački basist, kompozitor i vođa orkestra James Last. Glazbenu karijeru je započeo 1950 godine pobjedom na jednom jazz natjecanju. Nakon toga počeo je pisati aranžmane za onda popularne pjevačke zvijezde kao što su bili :Freddy, Caterine Valente i Helmutha Zachariasa. Godine 1964 potpisuje dugogodišnji ugovor za poznatu diskografsku kuću Polidor i od tada postaje širom svijeta popularni orkestar koji je snimio i obradio sve što je imalo vrijednost u popularnoj glazbi, ali isto tako sa mnogo uspjeha i osjećaja obradio je brojne klasične teme dajući im ukus zabavnih melodija i na taj način propagirajući taj vid glazbe i kod onih slušatelja koji nisu imali afinitet za slušanje čiste klasične glazbe. Osobito je bio popularan na britanskom glazbenom tržištu gdje je u vremenu između 1967 i 1987 godine imao čak 52 pjesme i odmah po popularnosti bio iza Elvisa Presleya. Od njegovih albuma među popularnijima su „This Is James Last“u travnju 1967 godine na britanskoj ljestvici popularnih albuma na šestoj poziciji, ili recimo album pod naslovom „ Last The Whole Night Long“, u travnju 1979 godine, druga pozicija u britaniji. Na njemačkoj popularnoj ljestvici imao je preko 100 naslova/ samo do 1985 godine7

Na današnji dan 1943 godine, na prvu poziciju američke popularne ljestvice popela se skladba „Moonlight Becomes You“ u izvedbi Bing Crosbya i na toj poziciji se zadržala dva tjedna.

Godine 1964, na današnji dan, grupa The Rolling Stones izdala je svoj prvi album u Britaniji pod naslovom „Rolling Stones“.

Godine 1790 umro američki državnik, filozof, fizičar, ekonomist i pisac Benjamin Franklin. Učenjak i neumorni borac za slobodu čovjeka, diplomat. Njegovu smrt oplakao je sav civilizirani svijet, a Francuska je narodna skupština na prijedlog Mira Beaua odredila trodnevnu žalost u zemlji. Počinje kao tiskarski radnik, potom osniva prvu javnu knjižnicu uopće, da bi se na kraju posvetio znanosti. Postavlja novu teoriju elektriciteta, otkriva značajke Golfske struje. S pedeset godina počinje političku karijeru, član je kongresa, jedan od autora Deklaracije o Nezavisnosti. Sudjeluje u stvaranju Američkog ustava.

Na današnji datum 1860 godine počela u Saint Josefu neobična epizoda u razvoju američke poštanske službe. Nakon ispaljenog topovskog hica, prvi jahač s torbom punom poštanskih pošiljki, potjerao je kao čađa crnog konja i jurnuo uspostavljenom linijom „Ponny Expressa“. Gotovo istodobno, u zastavama iskićenom Sacramentu, jahač na bijelom konju odgalopirao je prema istoku. Za prvo putovanje na zapad korišteno je 75 konja a trajalo je deset i pol dana. Prva pošiljka sastojala se od 25 pisama uz naplatu od pet dolara po unci težine. A počelo je sve pojavom oglasa u novinama duž granice „Traže se mladi, koštunjavi, žilavi momci, koji nisu stariji od 18 godina, vješti jahači , spremni da svakodnevno riskiraju život. Siročad ima prednost“/ već se onda očitovala američka „humanost“/. Izabrano ih je 80. Jedan od njih bio je i 15-godišnji dječak bez oca po imenu William Frederic Cody, poslije poznat kao Buffalo Bill.

Godine 1919, na današnji datum, četiri najpoznatija imena filma : Mary Pichford, Douglas Fairbanks, Charles Chaplin i D.W. Griffith , udružili su se i osnovali vlastitu filmsku kompaniju „United Artists“. Gospođa Pickford i gospodin su planirali izgradnju novog studija u Hollywoodu, gdje će snimati United Artists. Charlie Chaplin koji je upravo postigao uspjeh kao vojnik pacifista u filmu „Shoulders Arms“, upravo je počeo snimati film „The Kid“ sa Jackiem Couganom. Cilj osnivanja je bio osigurati udio u velikom profitu koji su njihovi postizali u SAD-a, iako su već dobivali enormne plače. I danas je United Artists jedan od najvećih Hollywoodskih studija.

A za danas sam se odlučio za jednu pjesmu u slobodnom stihu, malo da se promjeni ruitama. Čitati ćete naslov:

PRVI PUT SAMA

Gledao sam Te u

Tišini magle…

Slomljenu…

Izgubljenu…

Uznemirenu…

Spoznajom bola

Što je disao u Samoći

Pogleda

I nespokoja.

Sklapala si vjeđe

Nakvašene tugom

Lomila uspomene

Savijajući

Jecaj u zalazu

Krvavih obraza Sumraka.

Žalila si nad

Zadnjom laticom

Svjetla

I gasila sebe

Paleći lampion iznad

Moje Konačnosti

I svoga Postojanja…

Prije nego zora

Dočeka

Mrtvo jutro…

Prvi put sama

U okovima

Tišine.

QUOD NATURA DAT, NEMO TOLLERE POTEST……………….ŠTO PRIRODA DAJE , NITKO NE MOŽE UZETI……Mislim da je tu sve rečeno…

I tako dođe još jedan dan…nadam se biti će pročitan …koliko slova toliko minuta utkano je od početka do kraja puta. Laku noć vam želim, sutra je subota, svi ste veseli. Budilice zaustavite, rolete spustite i ne žurite.

by Blue Shadow 17.04.10 19:45

by Blue Shadow 17.04.10 19:46

by Blue Shadow 17.04.10 19:51

by Sponsored content