Re: Na današnji dan

by Doc 17.04.10 22:38

18.04.2010. Na Današnji Dan

U Pragu uvedeno izvanredno stanje zbog stalnih češko-njemačkih sukoba. Počeo i francusko-švicarski carinski rat. Švicarci će naći rupe u švicarskom siru. Prokopan je i Korintski kanal koji je odvojio Peloponez od kontinentalnog dijela Grčke. Na vrhuncu je jedna druga, novčana afera oko Panamskog kanala. Tamo gdje se gradi često se i grabi. Staro dobro nepisano pravilo bezbroj puta provjereno i dokazano u praksi. Zbog toga su zgrabili glavnog inženjera Ferdinanda de Lessepsa. Kažu, za mnogo uložnog novca malo je izgradio. Na pitanje gdje je novac, ne zna odgovora, možda se sjeti za sljedećih pet godina u zatvoru. Ima i onih koji tvrde da se od prašine nije vidjelo gdje je uložen veliki novac, dok drugi sa sigurnošću tvrde da je uložen na sigurno u- banku. A u sigurnim rukama češkog skladatelja Antonina Dvoržaka u New Yorku je nastala Deveta simfonija pod naslovom „Iz Novog Svijeta“, jedno od najpopularnijih djela romantične simfonijske literature. Godina je 1893. U Kninu osnovan Muzej Hrvatskih starina, a u Splitu otvorena zgrada Hrvatskog Narodnog Kazališta, dok je u Petrinji počela sa radom Vinogradarsko-voćarska škola. Franjo Bučar donosu rekvizit neophodno potreban za najvažniju sporednu stvar na svijetu, oko koje se bogme danas okreću strašni novci – donosi nogometnu loptu. Ta kožna napast poput kuge je zarazila sve mlade naraštaje. Onog koji nema afiniteta smatraju ozbiljno – bolesnim. Danas za jedne nogometne noge, naravno bez glave, možete dobiti desetke najvećih znanstvenika svijeta. I još da vam ostane kusur, recimo u –kesi. I tako u tom ozračeniju poneko se sjeti i nekih manje poznatih imena koji će ostati velikim slovima zabilježena u glazbenu povijest. Među tim „ nepoznatima“ rođen je i jedan dječak ,podrijetlom Rumunj, koji će po profesiji postati violinist i čije ime vjerujem malo kome išta znači, no ono što je on napisao i danas trese mnoge svjetske radio valove a neke od skladbi koje gotovo svakodnevno slušate, a da ne govorim o specijalnim emisijama, postići će vječnu slavu i besmrtnost. Kompozitor o kome je riječ zove se GEORGES BOULANGER- Priznajte, tko je od vas ikada čuo za njega. Ne tvrdim kategorički- nitko, ali vjerujem malo njih. Orkestar dotičnog „nepoznatog“ glazbenika je između dva Svjetska rata bio neobično popularan u Njemačkoj, gdje je svirao u najelitnijim hotelima glazbu za ples. Pojava njegovog imena na plakatu da dotični svira u nekoj plesnoj dvorani bio je siguran znak da su mjesta u toj dvorani prodana po zadnjeg. Pa čak i pomoćna , ako su ih imali. Georges je svirao sve što mu je došlo pod violinu, u ono, pretpotopno vrijeme najpopularnije svjetske hitove, no njegov zaštitni znak svakako je bila skladba „Tango Pred Smrt“, bez koje nije mogla proći ni jedna plesna večer, a plesači su znali kada Georges počne svirati tu pjesmu da se bliži vrijeme rastanka za tu večer. Ona je mnoge plesače dovodila u pravi delirij depresije i teške sjete, a parovi bi se stisnuli, da ne kažem utisnuli jedno u drugo, ne želeći se nikada razdvojiti. Toliko je bila pjesma nabijena emocijama. I tako je to „klapalo“, dok je Georges još mogao svirati. Pjesma je bila poznata među plesačima ali ne i široj slušateljskoj publici. U takvom uvjerenju da je napisao lijepu pjesmu, tužnog sadržaja i sam Georges je napustio ovaj svijet 1958 godine. Ipak, istine radi treba reći da je 1939 prebirući po starim notama, tu već pomalo zaboravljenu pjesmu, poznati hit maker Jimmy Kennedy izvukao ispod prašine, obrisao i ozbiljno, da ne kažem zaljubljeno se zagledao u note pjesme, potom pjesmu malo dotjerao, tom čarobnom tangu malo ispeglao lice, uredio interijer i poradio na vanjskom izgledu i ubacio ga sada u novom ruhu i pod novim naslovom među slušatelje. Skladba se sada zvala „My Prayer- „Moja Molitva““. Mora se priznati da su odmah u ruke uzeli molitvenik vođa orkestra Glenn Miller i sa propovjednica plesnih dvorana molio zajedno sa plesačima tako da se ista molitva našla i na američkoj popularnoj ljestvici 21 listopada 1939 godine da bi se 6 siječnja 1940 godine pojavila po nekima na drugoj a po prvima na trećoj poziciji i tamo ostale po trećima dva a po nekima jedan tjedan/ nešto sam se ovdje smotao /. Pjesmu je uz pratnju orkestra pjevao tada vodeći ministrant Glennovog orkestra-Ray Eberle. Odmah radi pravednosti treba da kažem, da je to bio drugi ulazak na američku popularnu ljestvicu, jer prvi je bio iste te godine, ali 7. listopada, dakle i prije Glenn Millera, pjesma je ugledala po prvi puta američku popularnu ljestvicu da bi se na kraju zadržala na trećoj poziciji u izvedbi jedne od najpopularnijih vokalnih grupa u četrdesetim godinama, grupe Ink Spots. No i ovdje postoje neke nejasnoće ali neću objašnjavati da ne postanu još nejasnije. Dakle prihvatite / naravno ako želite/ ovako iznesene činjenice. Ipak moram reći da bi sve bilo uzalud i da bi pjesma pala u teški zaborav da je 1956 godine nije ispod prašine zaborava otkrila jedna sjajna petorka. Naime kako vam je poznato / ako nije reći ću sada/ u pedesetim godinama bio je gotovo običaj da u nedostatku novih pjesama, poznati pjevači, grupe i instrumentalisti čačkaju po starim notnim arhivima i izvlače neke pjesme, malo ih uljude, prilagode aktualnom ritmu i ukusu publike i kao“nove“ serviraju naivnim i glazbe uvijek žednim i gladnim glazbenim potrošačima, a sebi povećavajući ugled i popularnost, naravno podebljavajući i bankovne račune. Dogodilo se tako i sa pjesmom „Tango Pred Smrt“ ili „Mojom Molitvom“, koja bi vjerojatno sasvim utihnula da je 1956 godine/ samo dvije godine prije smrti njenog oca Georgesa, koju vjerojatno siroti autor, nije ni prepoznao/ nije iskopala sjajna crna grupa The Platters, dotjerala je, našminkala, osjenila očne kapke, počupala po neku obrvicu, /pardon notu/,stavila malo pudera na lice i kao svježu, „novu“ ispod čekića pjesmu pustila u eter. Doduše od svega je zadržala promijenjeni naziv „My Prayer“. I vidi čuda. Pjesma se 7 srpnja 1956 godine pojavila ponovo na američkoj popularnoj ljestvici da bi 4 kolovoza dospjela na prvu poziciju i na njoj se zadržala punih pet tjedana. Ploča je prodana u zlatnoj nakladi po cijeni od 40 dolara/ od kojih siroti Georges nije vidio ni centa/, te dospjela dva tjedna i na prvu poziciju R&B ljestvice. Bio je to za pjesmu skok koji će je odbaciti među slavnu porodicu vječnih melodija. Od tada bi se moglo reći pjesma je postala zaštitni znak grupe. Ista se našla još jednom na popularnoj američkoj ljestvici. Bilo je to 23 kolovoza 1980 godine , kada se našla na 47 mjestu u izvedbi tria Ray, Goodman & Brown ili kraće članova R&B trojke The Moments. Završavajući priču o Georgu Boulangeru još jednom podsjećam na staro nepisano pravilo da se oduvijek najbolje zarađivalo na tuđem radu.

Godine 1924, na današnji datum rođen je američki blues country pjevač, gitarist, violinist , bubnjar i skladatelj Clarence „Gatemouth“ Brown. Glazbenu karijeru počeo je kao country. Bleugrass glazbenik,u ranim četrdesetim godinama a svoj prvi blues uradak „Mary Is Fine“ snimio je 1947 godine da bi se 12 studenoga 1949 pojavio na osmoj poziciji R&B ljestvice. Na blues ljestvici je imao još jedan hit na devetoj poziciji. Bo je poznat pod nadimkom „Texas Blues Gitarist“ u pedesetim godinama. Na kraju se ponovo vratio na polje country glazbe. Umro je 10 rujna 2005 godine u 81-oj godini života.

Na današnji dan 1987 godine na prvoj poziciji američke popularne ljestvice u trajanju od dva tjedna našla se skladba „I Knew You Were Waiting (For Me) u izvedbi Arethe Franklin i George Michaela.

Rođena , na današnji datum 1480 godine Lucrezia Borgia , kći papa Aleksandra VI i zaštitnica umjetnika koju su optuživali, možda i neopravdano da je trovala svoje protivnike. Umrla je 1519 godine.

Godine 1874 na današnji datum rođena u Ogulinu , Hrvatska književnica Ivana brlić mažuranić. Napisala je više knjige, među inima i „Šegrta Hlapića“ te nadaleko poznate „Priče iz Davnine“. Još za života dobiva povoljne ocjene kritike a često su je zvali hrvatskim Andersenom. Dva je puta predlagana za Nobelovu nagradu, 1931 i 1938 godine. Prva je žena članica HAZU-a. Umrla je 21 rujna 1938 godine.

Godine 1955 , na današnji datum, umro u Princetonu , u SAD-a, u sedamdeset i šestoj godini Albert Einstein, američki fizičar njemačkog podrijetla tvorac teorije relativnosti. Dao je osnove razvoju teorijske fizike, postavio temelje kvantne teorije. Dobio je Nobelovu nagradu 1921. Rodio se u Ulmu 14 ožujka 1879 godine.

A evo što se krije ispod naslova jedne od mojih pjesama u prozi , koje ću pokušati, ako Božja providnost dozvoli uokviriti u novu zbirku pjesama koja bi trebala biti predstavljena u listopadu / o kako je dugo to vrijeme/ i koja će imati zanimljiv naslov . naravno biti će i nekih iznenađenja, ali sve unaprijed reći isto je kao sakrivati golo tijelo izlažući ga pogledima. Današnji naslov je:

PORUKA SRCA

I danas sam Te tražio na obrisima horizonta…tamo, gdje se nebo i more strasno grle poput ljubavnika…u zrcalima kasne svjetlosti…sumracima između dvije izgubljene noći.

I ponovo jr more bilo naš pismonoša…glas naše daljine…nit postojanja…um i duša rastočeni čežnjom…Oltar sastajališta i mjesto rastanka.

Ponovo sam probio okvire tmine…uspostavio crvenu nit s rukama daljine…gluhoćom prostranstva…riječima nerečenim.

Tražio sam Te u pjesmi pjene uskipjele pučine…pukotini dana…opranom licu škrapa uraslih u bijele obraze kamenjara…u hladovini maslina i šumoru borova…u vremenu i prostoru što povezuje kamen i more …vječnost i prolaznost…prošlo vrijeme sa sadašnjim…trenutak i besmrtnost u vječnoj igri života i smrti.

Ponovo sam Te vidio na jastuku između tišine i zvukova kroz obrise razasutog svjetla…slobodnu i zarobljenu ljepotom beskraja, riječima koje se pjene, ponavljaju svoje vanvremensko bilo…uranjajući u plimu urušenog vremena.

I napisao sam Ti pjesmu…u kamenu…u pepelu samoga sebe…u stihovima vjetra i kiše listajući po gromačama i uskim puteljcima kamenjara našeg djetinjstva…moga izgubljenog i Tvoga postojanog, ne dijeleći Tvoje od moga u stroju vremena umornog od dokazivanja čistoće lica i nevinosti duše.

I život nas ponovo razgara u gasnuću treperavog svjetla…trenu vječnosti…svega što je isto i različito u nama i oko nas.

I danas sam Ti dočekao šutnju, znajući da ne znaš da nam divljom ružom zarašćuju puti. Ja gledam drage oči i vjetar pun veselja…sreće…obilje sjaja u Tvojim grudima…

Ja gledam, tražim samo Tebe…Jedinu među svima…

ALTISSIMA QUAEQUE FLUMINA MINIMO SONO LABUNTUR…………..NAJDUBLJE RIJEKE TEKU S NAJMANJOM BUKOM………………….drugim riječima rečeno. Tko više čini, manje govori…jasno i kao kristal čisto….

I evo dođe još jedan dan. Sutra je nedjelja, na posao se ne mora ići pa se može ovo štiti/čitati, što bi rekao moj pokojni otac Petar/. Možda će netko u tekstu naći nešto , što je htio doznati a nije znao gdje naći. Onaj koji povijest voli njemu će tekst dobro doći. Oni koji vole prozu imati će teksta adekvatnu dozu. Svakome po nešto, teško udovoljit svima, ali tako je oduvijek bilo međ' ljudima. Nakon što ovo pročitate želim vam laku noć, budilice isključite da vas ne probude.

by Blue Shadow 18.04.10 9:38

by Blue Shadow 18.04.10 9:40

by Blue Shadow 18.04.10 9:47

Nema Mary is fine, ali evo nešto od njega..

by Blue Shadow 18.04.10 9:48

by Doc 18.04.10 22:09

19.04.2010. Na Današnji Dan

Listajući po starim požutjelim novinama, glazbenim časopisima, knjigama, nailazimo na nekada popularne top ljestvice, a na njima često melodije koje i danas slušamo, gotovo svakodnevno, kao da su jučer skladane, a često je prošlo dvadeset, trideset, četrdeset i više godina. To samo još jednom potvrđuje pravilo da kvalitetna glazba nije ograničena ni vremenski niti generacijski. Ovo, što je dobro uvijek se, i svi slušaju. Eto i danas ću se upustiti u potragu za pjesmama koje i danas slušamo a skladane su davno prije, nastale prije nego što su se mnogih od vas koji ovo čitate , i rodili. Vozeći se glazbenim vremeplovom unatrag ili rikverc posjetiti ćemo 1979, 1969 i 1959 godinu, da vidimo što se slušalo i uopće ukratko događalo kako u glazbi tako i u životu-

Prva stanica je 1979. godina. U Iranu samo zajedno sa Ajatolah Homeinijem, koji se, konačno, nakon 16-godišnjeg izgnanstva vratio kući. Naravno, nju je prije, nakon 37 godina vladavine napustio iranski šah, Mohamed Reza Pahlavi ,da ne bude matiran i dobije po glavi. Ili kruni. Homeinijevi sljedbenici zauzeli američku ambasadu. Bio je to Homeinijev drugi korak u provođenju iranske revolucije. Prvi je bio zabrana emitiranja glazbe na radio postajama. O televiziji se nije izjasnio. Zlobnici i „neprijatelji“ iranske stvari tvrde, zato, jer široke narodne mase nisu ni posjedovale televizore. Egipatski predsjednik Sadat i izraelski premijer Begin potpisali mirovni sporazum u Bijeloj kući/možda u budućem Oralnom salonu/. Papa Ivan Pavao II otkrio Ameriku. Bilo je to prvi put da je jedan papa stupio na tlo SAD-a. U kinima rže „Crni Pastuh“, a može se „Početi Iznova“, ako bude „Pravde Za Sve“, inače svi ćemo oboljeti od „Kineskog Sindroma“. Bili su to naslovi filmova koji su bili nominirani za Oscara, te pedeset i druge Oscarove godine, a koji su ostali praznih šaka. Najviše tih malih golišavaca je pokupio „Kramer protiv Kramera“- pet. Najbolja glumica Sally Field dolazi iz filma „Norma Rae“, filma koji je imao četiri nominacije i uzeo dva Oscara. Bila je to pričao tekstilnoj radnici s juga, koja postaje neustrašiva predvodnica pokreta za radnička prava. Iz istog filma dolazi i najbolji filmski song „ It Goes Like It Goes“za koji je glazbu napisao David Shire a stihove Norman Gimbel. U glazbi je to vrijeme Donne Summer, Glorie Gaynor, brače Gibb i Rod Stewarta. Najpopularnije pjesme su „Bad Girls“koju pjeva dobra djevojka Donna Summer, potom Do You Think I'm Sexy“ i Rod Stewart, te skladba „Ja ću Preživjeti“- „I Will Survive“ javlja nam majska disco glazbe Gloria Gaynor. Veseli nas da je Glorya izbjegla „Tragediju“-„Tragedy“ pjesmu koju su pjevala tri sretna brata Gibb iz grupe The Bee Gees. Slušajući danas tu glazbu potvrđuju se i dva stara životna pravila; da novo nije uvijek bolje od starog i da vrijeme brzo prolazi. Pojavio se u glazbi te godine i novi zvuk „New Way“. U glazbi i modi, baš kao i u životu stalno se pojavljuju neki novi valovi. Te godine bio je to disco. A sada konkretno da kažem da se na prvoj poziciji britanske popularne ljestvice našao jedan glazbenik iz popularnog dvojca, ovaj puta sam poput „Pave na ovome svijetu.“ Bio je to ART GARFUNKEL , a pjesma sa kojom se usidrio na prvoj poziciji i to punih šest tjedana zvala se „ Bright Eyes“. Ploča sa tom pjesmom bila je najbolje prodavani singl te godine i hit koji je imao najduže trajanje na top ljestvici sve do pjesme „Karma Chameleon“ grupe Culture Club- 24 rujna 1983 godine. Pjesma „Bright Eyes bila je na prvim pozicijama i u nekim drugim evropskim zemljama, a zanimljivo je da se nikada nije pojavila na popularnoj američkoj ljestvici HOT 100. O čemu to govori može se samo nagađati ili filozofirati. A to je za današnji dan preteško i zahtjeva mnogo vremena. Međutim , u Americi je na današnji dan te godine zavijao čopor od sedam gnjevnih muškaraca koji su se zvali DOOBIE BROTHERS a njihova pjesma je imala naslov „What A Fool Believes“ i na prvoj se poziciji nalazila tjedan dana. Tako je to bilo 1979 godine.

Vozeći se u rikverc prvom brzinom/zar je moguće/, doputovali smo i do 1969. godine .Malo ću tu zastati. U modi su bila dugokosa djeca cvijeća, mladi borci hipi generacije. Problem sa kojim se suočavao obični, pristojni svijet, koji se redovito šiša i pere, koji ne žvače travu nego ima zdravi jelovnik povrća i voća , koji ne ušmrkuju nego išmrkuju je , kako na ulici prepoznati tko je muško a tko žensko. Pogotovo ako to želite saznati gledajući ih sa leđa. Gotovo nemoguće. Često smo se snalazili gledajući ih od sprijeda. Bila je to jedna malo čudna, oni realniji su odmah rekli- izgubljena generacija, tražili su nemoguće- ljubav i mir. A koristili zabranjeno- drogu. Budući sam i sam bio član izgubljene generacije „buntovnika bez razloga“ iz pedesetih godina , unaprijed sam znao kako će završiti. Te godine čovjek je osvojio Mjesec, a glad zavladala Bijafrom. Svi se pitaju koliko se sendviča moglo napraviti od investicija za put do Mjeseca. Naravno bez odgovora. Siti newyorčani , mrvice sa stola nose na stepenište svetoga Patrika za gladne u Bijafri. Pitanje je samo koliko će živih dočekati tu pomoć. Mogli su je dobiti brzo da su za prijevoz koristili francuski nadzvučni avion „Concorde“, koji je upravo iz Toulousea krenuo na svoj prvi let. Golda Meir postala četvrta izraelska premijerka. Bila je jao borbena pa su neki tvrdili da je zapravo jedini muškarac u izraelskoj vladi. Što naravno mi ne možemo reći za našu Snjeguljicu. Ona uistinu djeluje ženstveno i protivnik je oblina koje su izložene našem Jadranskom suncu. Pravi borac za žensko dostojanstvo , svaka čast. Naravno i poštenje. U Francuskoj pak te godine Georges Pompidou zamijenio svog generala Charles de Gaulla koji je dao ostavku. Zato su na djelu aktivne britanske snage u Belfastu. Oni s druge strane tvrde- nedjelu. Uhvaćen vođa „crnih pantera“Bobby Seales. Od sada će biti u zoološkom vrtu , to jest iza rešetaka, a pridružiti čemu se i neki sudionici velikih antiratnih demonstracija u Washingtonu. Osim „crnih pantera“ ugroženi su i konji. Sidney Polack postavlja upitnu tvrdnju „Konje Ubijaju, Zar Ne?“. Pa valjda bi on to trebao sigurno znati. Konje ne voli ni žiri Akademije za Filmsku Umjetnost, jer tom „konjskom“ filmu, iako je imao čak devet nominacija za Oscara, žiri je dodijelio samo jednog Oscara u kategoriji za najboljeg sporednog „konja“, oprostite opet sam se zabunio, mislio sam na glumca Gig Younga. Još gore je prošla „Anne od Tisuću dana“, jer od deset, najviše nominacija te 42 Oscarove godine, tek je ugrabila jednog pozlaćenog golaća i to, molim vas za kostimografiju gospođe Margaret Furse. Bila je to inače kaubojska filmska godina. Od „Butch Cassidyja i Saundance Kida“ uz pomoć“Ponoćnog kauboja“upoznali smo „Čovjeka Zvanog Hrabrost“, koji se kao „Goli u Sedlu“ obračunao s“Divljom Hordom“. Ovim redom su te filmove poredali „akademci“/ bez akademskih titula, uglavnom/, kada su se dijelili pozlaćeni kipići. Konačno je i John Wayne dočekao svog prvog Oscara, dosta brzo, nakon „samo“ 139 filmskih uloga. Mnogi su zloguko šaputali, da se starom kauboju Ivanu loše piše , čim su pročitali njegovo dobitničko ime, držeći se starog nepisanog pravila o dodjeli životnih i inih nagrada onima, kojima se bliži kraj, da ne kažem onu riječ- otpisanima. Ustvari na kraju tako se i dogodili. U glazbi grupa The Beatles još uvijek vodi glavnu riječ iako se već pomalo šuška da je bračna veza između Johna i Paula pukla, a mnogi za to pokidanu vezu okrivljuju japansku ONO gejšu. Grupa , među najboljim singlicama i albumima ima po dva uratka. Hit te 1969 godine sigurno je glazba iz mjuzikla „Kosa“ i pjesma iz njega „Dajte nam sunca“. Navodno to pjevaju newyorčani i Londončani dok oni iz Bijafre jedva čujno, zbog debulice/ recimo gladi/“traže „dajte nam kruha“. Bez igara. A na današnji dan , na prvoj poziciji britanske popularne ljestvice bila je jedna nepoznata pjesma pod imenom „The Isrealitas“, koju je izvodila još nepoznatija grupa Desmond Dekker And The Aces. Mnogi će reći nikada čuli. Grupa je dolazila sa Jamaike, a pjesma koja se na britanskoj pop ljestvici na prvom mjestu tjedan dana, bila je uspješna i na američkoj top ljestvici TOP 10, što je bilo rijetko uspješno za Reggae pjesme u to vrijeme. U to vrijeme vrh američke popularne ljestvice bio je u znaku Vodenjaka. Pjesma se zvala „Aquarius“ uz „Let The Sunshine In“ a izvodila je grupa The Fifth Dimension, sastavljena od tri mladića i dvije djevojke. Tako je to bilo te 1969 godine

Idemo naprijed vračajući se unatrag. Godina je 1959. I tu ćemo završiti današnje putovanje. Te 1959 godine svijet je izgledao nevin i naivan. Personalni kompjuteri, microsoft, Internet bili su pojmovi iz daleke znanstvene fantastike. Arhiepiskop Makarios bio je iz sadašnjosti, vratio se na Cipar , Dalaj lama skliznuo niz Himalaju u Indiju. Irak primio zajam od SSSR-a, sirotinja sirotinju pomaže. Irak se povukao iz Bagdadskog pakta, ima sada novog velikog prijatelja koji mu pruža- malu pomoć. Britanija i island u teškom sukobu, vode bespoštedni rat- bakalarski, a Gana bojkotirala sve južno-afričke proizvode. Hruščov se obratio UN govoreći o razoružanju. Mnogi kažu da on to već sprovodi u djelo, sovjetsko oružje prodaje Iraku. Oni drugi idu čak i malo dalje, tvrde i preko Atlantika-Kubi. UN osudili aparheid i rasizam. O onima koji ih sprovode ni riječi. I alžirsku krizu će ostaviti po strani. U kinima igra „Naš Čovjek u Havani“ redatelja „Trećeg Čovjeka“ to jest Carola Reeda. Opet oni od malo prije koji su upirali prstom u Kubu, sada glasno šapću , naš čovjek sigurno dolazi iz SSSR-a. u svijetu filma pojavili su se gnjevni, mladi ljudi. Richard Burton igra u filmu „Osvrni se Gnjevno“ redatelja Tonyja Richardsona. U Cannese nadošao novi val i donio Anitu Ekberg/ koja recimo ne bi mogla igrati centarfora jer bi joj grudi bile stalno u offside poziciji/ i Marchela Mastroannia, koji se zabavljaju u „Slatkom Životu“ Federica Fellinija. Jedni se zgražaju i krste, drugi se krste, dive i-uzdišu. Brigitta Bardot pokazala se gola u filmu „Žena i njena igračka“/ u ruci drži neki čudni dugi,okrugli predmet nepoznatog porijekla/. U kino hrle i muškarci i žene. Prvi da vide golu BB, žene da vide njenu igračku. I Amerika se pomamila. Marilym Monroe petlja nešto sa Tonyjem Curtisom i Jackom Lemonom u filmu“Neki to vole vruće“, iako mnogi tvrde da je MM dobra i hladna, ne misleći baš ono načisto. Te filmske godine je i „Posljednji Gnjevni Čovjek“, „Između Pariškog Ljeta“, zajedno s „Mladićem Iz Philadelphije!“ tražio „Put U Središte zemlje“ krenuvši na „Sjever- sjeverozapad“ pored kuće „Velikog Ribara“, kod kojeg su se zaustavili da bi proučili „Anatomiju jednog Umorstva2 usputno čuvši „Priču o Opaticama“. Bili su to sve naslovi filmova koji su te 32 Oscarove godine nominirani i ostali praznih šaka, to jest bez Oscara. Kako vam je poznato te godine se poput Božićnjeg bora/ može i jelke/ Oscarima načičkao film „Ben –Hur“ koji je od 12 nominacija ostvario čak 11 Oscara, rekord koji će biti izjednačen tek pojavom „olupine“ Titanika“, a kasnije i „Gospodara Prstenova“ ali se još nije pojavio film koji bi ih nadmašio. A da nekada u životu uspiju i „šupljoglavci“ pokazalo se upravo te godine kada je filmski song „High Hopes“ osvojio Oscara u kategoriji najboljeg filmskog songa koji je dolazio iz filma „“Rupa u Glavi“.

U glazbi rock pandemija se polako smiruje. Osim žestokih rokera na popularnim ljestvicama se pojavljuju i obični smrtnici u smokinzima, leptir mašnama, i lakiranim cipelama. Tako se te 1959 godine na popularnoj ljestvici našla i jedna egzotična i neobična pjevačka figura- čovjek iz Hrvatske. Zvao se Ivo Robić. Naš Ivica/ća bi rekli blitvari/ ili Ivek /što bu rekli krapinci/ je te godine osvojio cijeli svijet. Naravno i okolicu, što bi rekli Dalmoši ili i šire . što bi visokoumno zaključili- političari. Taj naš pjevač osvojio je cijeli svijet sa njemačkom pjesmom „Morgen“ to jest „Sutra“. Pjesma je ostala popularna do dana današnjeg, a danas je 19. Travanj 2010 godine. Nikada prije niti poslije njega nije ostvario takav uspjeh, osim Guy Mitchell, no, on ne želi ni u snu priznati da korijene ima u brdovitom Balkanu. S pjesmom „Morgen“ Ivo Robić je osvojio i Ameriku, a na američkoj top ljestvici „mister Morgen“ to jest Ivo Robić bio je ispred mnogih onda najpopularnijih pjevača. od Elvisa Presleya preko Pat Boonea i Paul Anke do grupe The Platters. Bio je na 13-toj poziciji, a ploča mu je do danas prodana u preko pet milijuna kopija. Kada je zapalio Ameriku bio je odmah pozvan da je i gasi pa se pojavio u onda čuvenom show programu kojeg je vodio najpopularniji brijač među pjevačima Perry Como. Zletne ploče su te godine osim bijelih osvajali i crni glazbenici. Među njima je bio Mali Willie John, kojemu je ovo „mali“ najbolje i odgovaralo. Bio je visok metar i cvanjcig, ali je znao sjajno pjevati, još bolje skladati kao da je pravi div. Nakon velikog uspjeha s pjesmom „Fever“, malac je ponovio uspjeh sa pjesmom „You're Sweetheart“. Poslije te zlatne ploče mali John je doživio crnu sudbinu. Najprije ga uhvatila mala kriza u kojoj je na ulici izvadio veliki pištolj i u vječna lovišta posla nekog ogromnog tipa koji mu se narugao da je niskog rasta. Iz ovog slučaja su mnogi izvukli pouku“tko se mača lača, la kukarača“. I ako je mali Ivan dospio u veliki državni zatvor osuđen na doživotnu robiju. No , prevario je pravdu, što nije i jedini/ o takvima slušamo svako dnevno/, pa je umro u zatvoru/ što se ne odnosi na one u zagradama/ prije nego je odslužio kaznu. I da ne duljim dalje prelazi na današnji dan , a tog 19 travnja , te 1959 godine na britanskoj popularnoj ljestvici, na prvoj poziciji nalazila se pjesma „Side Saddle“ u izvedbi Rus Conwaya i na tom se mjestu nalazila puna četiri tjedna. Doduše bilaje na samome kraju i uskoro će je zamijeniti pjesma „It's Doesn't Matter Anymore“ Buddy Hollya. Pjesma „Side Saddle“ prodana je u preko milijun kopija i bila je na top ljestvici neprekidno trideset tjedana, odmah iza pjesme „I Believe“ koju je pjevao Frankie laine. Poslije ju je prestigao Mr. Acker Bilk s instrumentalnim brojem „Stranger on he Shore“ koja je bila na top ljestvici neprekidno 55 tjedana. na drugoj strani Atlantika na prvoj poziciji su se na današnji dan našle dvije djevojke i jedan mladić s pjesmom „Come Softly To Me“ u izvedbi grupe The Fleetwoods i na toj se poziciji zadržala četiri tjedna. Pjesmu su napisali sami članovi grupe :Gary Troxel, Gretchen Christopher i Barbara Ellis, koji su imali tada tek dvadeset godina. Na drugoj poziciji istog današnjeg datuma, američku popularnu ljestvicu krasila je „Venera“- „Venus“ s koje je silazio Frankie Avalon/ točnije s njenog brežuljka/. Tako vam je to bilo te 1959 godine, kada su se neki tek rodili, a drugi bili mladi poput trave u proljeće. Među tima je bila i moja današnja „fosilnost“.

Za Evelyn May Beatson, sumnjam da je itko čuo. Doduše nikada baš ne tvrdim ono- baš nitko. Oni koji su pratili britansku pop rock scenu moguće da su čuli ovo ime. Ipak vjerojatnije je da su ovu britansku pjevačicu upoznali kao članicu grupe The New Seekers, u kojoj je ona bila vokalna zvijezda i pod imenom Eva Graham. Ta muško- ženska vokalno instrumentalna grupa imala je na britanskoj popularnoj ljestvici više od 15 hitova, od kojih su dva bila na prvoj poziciji „I'd Like To Teach The World To Sing“ s kojom su se 18 prosinca 1971 godine popeli na britansku popularnu ljestvice da bi se na kraju popela na samu prvu poziciju, točnije 8 siječnja 1972 godine i na tom mjestu se zadržala četiri tjedna. Drugo prvo mjesto Eva je sa svojom grupom ostvarila s pjesmom „You Won't Find Another Words“ koja se popela na britansku popularnu ljestvicu 24 studenog 1973 godine , da bi se 19 siječnja 1974 godina našla na prvoj poziciji na kojoj je ostala tjedan dana. Jedna od njezinih uspješnih pjesama bila je i ona pod naslovom „Never Ending Song Of Love“ s kojom se našla na britanskoj popularnoj ljestvici 10 srpnja 1971 godine da bi u konačnici dospjela na drugu poziciju.

Na današnji datum 1941 godine na prvoj poziciji američke popularne ljestvice našla se skladba „There'll Be Some Changes“ u izvedbi kralja swinga Benny Goodmana , i na tom se mjestu zadržala četiri tjedna.

Godine 1980 , na današnji datum, na američku popularnu ljestvicu se popela pjesma „Call Me“ u izvedbi grupe Blondie i na toj poziciji ostala pet tjedana.

Iste te 1980 godine, na današnji datum dogodilo se nešto što se nije nikada desilo,u povijesti američke Country ljestvice, a mnogi smatraju da se možda neće ni dogoditi, ali nikada ne treba davati takve prognoze, to je da su prvih pet mjesta zauzele pjevačice: 1. Crystal Gayle 2.Dottie West 3.Debbie Boone 4.Emmylou Harris 5. Tommy Wynette. Sa kojim pjesmama to ću ostaviti za drugu prigodu.

Na današnji datum 1906 godine snažan potres uzdrmao je San Francisco, grad koji je tada imao 400 tisuća stanovnika. Sravnjene su sa zemljom mnoge četvrti a poginulo je oko tisuću ljudi. Ono, što nije uništio potres, dovršila je vatra , progutala je više od 490 zgrada u sprečavanju kriminala angažirana je vojska i policija. Tisuće građana prespavalo je u parkovima ili je pobjeglo iz grada pod naletom vatre. Taj grad na pacifičkoj obali obnovljen je za samo tri godine. Bio je četvrtak kada se zemlja zaljuljala pod gradom.

Godine 1780, na današnji datum, u Novoj Engleskoj na istočnoj Atlantskoj obali Sjedinjenih Država , dogodilo se „Čudo neviđeno“. Usred dana zavladao je potpuni mrak, kao da je na prečac došla noć. Sve su kokoši pohitale na noćni počinak, a ljudi su pojavu prepisivali Božjem gnjevu i bili u velikom strahu. Taj glasoviti mračni dan bio je posljedica velikog šumskog požara na zapadu od te pokrajine i dima koji je ispunio zrak i zaklonio sunce.

Godine 1824, na današnji datum, ugasio se, u Missolonghiju, u jeku borbe protiv Turaka, život lorda George Gordon Byrona, pjesničkog idola i prognanika tadašnjeg engleskog društva, pjesnika koji je neprestano tragao za idealnom ljubavi i oduševljavao se slobodarskim idejama. Rođen je 22 siječnja 1788 godine u Londonu, pripadnik aristokratskog sloja. Živio je burno i buntovno. Hendikepiranost, bio je hrom, ga je pogađala do ludila. Postaje idolom engleskog društva, zagovara pobunu protiv zla i odjednom bude izložen preziru zbog incestualne s polusestrom Augustom Leigh, ali i drugih avantura koje mu nagrizaju ugled. Od 1816 godine u dobrovoljnom je prognanstvu. Odlazi među grčke ustanike i umire u napadu groznice, vjerojatno malarije.

GLE IDE LIJEPA KAO NOĆ

Gle, ide lijepa ko noć kraja

Zvjezdanog neba, vedrih klima,

Sve najljepše od mraka i sjaja

U liku svom i oku ima.

Umekšanom svjetlom raja,

Što od neba ga dan ne prima.

Tek sjena jača, manja zraka-

I slabi strast neiskazana

U valu njenih uvojaka,

Il blaga svjetlost, licu dana,

Gdje kaže slatka misao svaka

Svu draž, čistoću svoga stana.

S tog obraza i čela snježna

-Što tiho je , a riječ ne gubi-

Smiješci zbore i boja nježna

Da njenu prošlost blagost rubi,

Da ne zna duh njen zemnih čežnja,

A srce njeno čisto ljubi.

Godine 1956, na današnji datum, u prisutnosti poveće skupine evropskih uglednika, državnika, pripadnika kraljevskih obitelji, kazališnih i filmskih zvijezda u katedrali bezgrešnog začeća U Monacu, vjenčali su se princ Rainer III i 27-godišnja Grace Kelly koja je tako postala prvom princezom. Grace je u kneževinu došla tjedan dana ranije brodom „Constitution“ u pratnji roditelja/ zna se i zbog čega, ništa prije braka-a ha – ha/. Jedan od znakova dobrodošlice bilo je prosipanje stotine crvenih i bijelih karanfila iz zrakoplova Aristotela Onassisa.

Uz dužno poštovanje pokojnom Byronu i iskreno kajanje što ću svoje stihove staviti ispod njegovih, pokajnički molim oprost za drskost ovu, što slavu njegovu ne umanjuje a moje stihove ne uzdiže više od samoga mene. Dakle pun strepnje i nutarnjega muka evo pročitajte što se krije u mojim stihovima ispod naslova:

HLADNA RUKA

Čuj ovu noć ranjenog nam tijela

Umorne stope, iznad svetog mira,

Tihi korak kiše, nepoznate pute

Teški bat vremena odjek rane ljute.

Pogledaj tu cestu sa tisuću svijeća

Na kojoj je tama raskopčala njedra,

I beskraj tišine, vapaj mrtvog glasa,

U daljini jauk, trenutak bez spasa.

Zvijezde! Sjaj bezdanih dubina

Šapat mladog lista u zrcalu vode,

I slapovi tmine, sjaj nutarnje sreće

Val ranjenih noći, teški teret strepnje.

U duši nemir, jeka gluhog muka

Razlistala šutnja sa usana pada,

Tužna glazba svjetla, posred gustog mraka

Teški teret nosi, krik budnih koraka.

Strah prožima tijelo, uplašene zjene

Zov nestale jeke, nečujno se čuje,

Na licu joj prkos, osmijeh u grudima

Njena hladna ruka , vuče k' dubinama.

INFINITA EST VELOCITAS TEMPORIS , QUAE MAGIS APPARET RESPICIENTIBUS…

BESKRAJNA JE BRZINA VREMENA; ONA SE VEČMA OČITUJE KADA SE OSVRĆEMO NATRAG.

Svaki komentar ovoj mudrosnici je izlišan. To primjećujemo svakoga dana,; u mladosti rjeđe sa godinama sve češće sa starošću svakodnevno.

I tako još jedan dan je iza nas , već drugi čeka i zar ima bilo što dodati na ono što reče mudri Seneka. Za one što rado čitaju, danas ću poslati rano, jer sutra dan je novi i pun obaveza. Oni što imaju vremena, strpljivo neka čitaju, neka ne žure i nek' se odmaraju. Svima vam želim laku noć, mirne snove, pobjede nove. I čuvajte se prašine s nebeske visine. Naljutila se Zemlja, mrgode nebesa. mora postala nemirna, Bože kakva je ljudska sudbina?.

Na kraju, šećer uvijek dolazi na kraju, a moglo je i na početku zahvala Blue Shadow-su na uistinu sjajnom praćenju glazbenim prilozima ponuđeni sadržaj. To svakako daje jednu značajniju dimenziju tekstu. Savršen spoj riječi i nota. Hvala!

by Doc 19.04.10 22:10

20.04.2010. Na Današnji Dan

Godina 1931 bila je crna. Najprije za austrijsku banku a potom i Njemačku. Njihov slom doveo je do prave panike u Srednjoj Evropi. Na jugozapadu Evrope, u Španjolskoj slave. Ta zemlja je proglašena republikom. Predsjednik Alcola Zamora govori narodu o nastanku republike kao o „mirnoj revoluciji“. Ali, tako ne misle svi. Što je uskoro rezultiralo španjolskim građanskim ratom. I u Njemačkoj slave. Naravno nacisti. Hitler je toliko siguran u sebe da u svome nadahnutom i nadarenom govoru naprosto konstatira da je njegova Nacionalsocijalistička partija u svega pet godina, od sedam članova, sada narasla do takvog broja da se može računati na podršku 15 milijuna ljudi u Njemačkoj. Nezaposlenost je porasla, ljudi su na ulicama. Jedni u redu za posao, drugi s porcijom u ruci za hranu u javnim kuhinjama. Za one koji ne mogu naći posao u Evropi, otvorena je prva avionska linija Britanija- Australija, kako bi tamo pronašli sreću. Trebaju samo uzeti lampion da bolje vide. Presječena je vrpca na vratima Empire State Buildinga, najveće svjetske građevine u kojoj ima ljudi kao u mravinjaku. Ili u slivu rijeke Jangce u Kini, koja se te godine izlila iz korita, usputno ubila 200 tisuća ljudi i potopila površinu od 90.000 kvadratnih kilometara. Mnogo bolje je prošao Chichagški gangster Al Capone osuđen na samo 11 godina zatvora i to, zamislite, samo zato, što je utajio neki dolar poreza, što je daleko veći zločin u Americi, nego brojna ubojstva koja je naručio. Zato je na slobodi budući najveći svjetski ubojica Adolf Hitler, koji počinje vršiti pripreme za to svoje nedjelo, skupljajući svoje pristaše u stranku. U svijetu tehnike bilježi se, da je u Moskvi počeo redoviti TV program, a RCA-Victor kompanija snimila je prvu LP ploču s Bethovenovom „Petom Simfonijom“, za razliku od Charlie Chaplina koji je snimio film „City Light“, jedan od posljednjih nijemih filmova. Pažnju su te godine plijenili i filmovi „Frankestein“ s Borisom Karloffom i neiscrpni izvor inspiracije za stvaraoce horor filmova „Dracula“ s nezaboravnim Bela Lugosijem, briljantnim glumcem madžarskog podrijetla. Svog prvog Oscara osvojio je Walt Disney za film „Flowers and Trees“, prvi crtani film u Tehnicoloru. Te 1931 godine Paul Karrer je izolirao vitamin A, neophodan za vid, dok je amerikanac Blumlein patentirao način snimanja stereo zvuka. Iz filmskog svijeta dolaze razne vijesti. Tko se u Hollywoodu u kompaniji Universal slavi. Naveliko. Njen osnivač i predsjednik slavi 25-tu godišnjicu rada u filmskom buisnessu. Na drugoj strani Atlantika u Londonu francuski redatelj Rene Clair naprosto je zagrijao hladne engleze. Njegov film“La Million“ doživio je trijumfalni uspjeh. A da su te 1931 godine imale dobru prođu i trač vijesti, najbolji je dokaz ona od 8. Listopada koja je došla iz New Yorka i u kojoj se kaže da je gospođa Josefa von Sternberga pokrenula sudski spor protiv „Plavog Anđela“, glumice i fatalne žene Marlene Dietrich, žene Rudolpha Siebera , zbog“otuđivanja njenoga muža“. Te 1931 godine , jedan od uspjeha i to velikih , kompanije Warner Bross bio je film „The Public Enemy“ u kojem je igrao buduća velika zvijezda James Cagney i očaravajuća Jean Harlow, koja se pojavila i u filmu kompanije Columbia „Platinum Blonde“, dokazavši da uz stas ima čak i talenta. U Berlinu je te godine sa svojim filmom, prvim zvučnim, imao problema njegov redatelj Fritz Lang. Morao je mijenjati originalni naziv filma „The Murderers. Are Amang Us“- „Ubojice su među nama“ u kratki naslov „M“, jer su članovi nacističke stranke taj dugački naslov kratko protumačili, da se odnosi na njih ili što bi rekao naš puk“ koga svrbi taj se češe“. Što je i bila istina. Izvršili su pritisak na Langa i čovjeku nije preostalo ništa drugo da naknadno skrati naslov na samo jedno slovo. Ali s punim značenjem osnovne misli u filmu. Filmska priča je inače inspirirana stravičnim događajem u gradu Dusseldorfu, gdje je djeco ubojica vršio teror i sijao strah među roditeljima. Lang je izuzetno oslikao lik psihopata. U ulozi ubojice igrao je malo poznati glumac Peter Lorre ostvarivši izuzetnu rolu. U njegovom liku Lang je metamorfozirao stanje u tadašnjoj Njemačkoj; nezaposlenost, bijedu i nadolazeći nacizam. Posjetitelji kino dvorana punili su kino blagajne tamo, gdje se prikazivao film „White Shoulders“-„Bijela Ramena“ u kojem je igala legendarna Mary Astor. Naravno da ta 1931 godina nije mogla proći bez westerna. Među najpopularnijima je bio „Cimeron“ s Richard Dixom i Irenom Dumme, te „Wild Horse“- „Divlji Konj“ s popularnim Hoot Gibsonom, poznatim pod nadimkom „The Hooter“. Te godine čitatelji traže roman Pearl Bucka „Dobra zemlja“, a tražena je drama Eugena O' Neilla „Korota pristaje Elektri“. Autor „Malog princa“Antoine de Saint Exupery napisao je novelu u obliku reportaže pod naslovom „Night Flight“. U Njemačkoj se čita knjiga „The Sleepwalkers“Hermanna Brocha a u SAD-a novo djelo Williama Faulknera „Sanctuary“. Aktivna je i malo čudna britanska spisateljica Virginia Woolf sa novom knjigom „The Waves“. Nobelovu nagradu posthumno dobio je Erich Karlfeldt. Francuski glazbenik Maurice Ravel piše „Piano Concerto For The left Hand“ namijenjen jednorukom pijanisti Paulu Wittgensteinu. Francuski slikar Pierre Bennard naslikao je „The Breakfest Room“ a Nijemac Otto Dix pak „Girls“. Mora netko u sobi i jesti. Te godine su se rodile neke buduće poznate zvijezde a druge su pak otišle tamo gdje se ide bez poziva. Rođeni su James Byron Dean, budući „buntovnik bez razloga“, zavodljiva „Gigi“ –Leslie Caron, te sjajna šveđanka s obujmom prsiju, neizmjerive veličine , koja je voljela „Slatki Život“ Anita Ekberg, te buduće najljepše noge Hollywooda Angie Dickinson. Ovaj svijet je napustio izumitelj i pionir kinematografije Thomas Alva Edison u 84-oj godini života. Bilo je to 18 listopada, u nedjelju te 1931 godine. U glazbi to je vrijeme popularnih plesnih orkestara kao što su orkestri Wayne Kinga i Guy Lombarda, potom grupe The Mills Brothers i soliste Bing Crosbya. Na američkoj popularnoj ljestvici na prvoj poziciji se našlo 16 pjesama, od kojih je najduže na prvoj poziciji bila pjesma The Peanut Vender( El Manicero)“ sedam tjedana u izvedbi Don Azplazu & His Havana Casino Orchestra. Pjesmu je uz orkestar pjevao Arturo Machin, a pjesma se 1931 godine pojavila u filmu „Cuban Love Song“. Sedam tjedana na prvoj poziciji bila je i skladba Good-night , Sweetheart“ u izvedbi „kralja valcera“ Wayne Kinga & His Orchestra a ista skladba dolazi iz Broadwayskog mjuzikla „Earl Caroll's Vanities of 1931. Od pjesama koje se i danas često vrte na svjetskim radio postajama te godine se našla na prvoj poziciji i skladba „Stardust“ u izvedbi Isham Jonesa i na tom mjestu bila tjedan dana. Zanimljivo je napomenuti da jedina zlatna ploča te godine dolazi sa druge pozicije američke popularne ljestvice. Pjesma koja se prodala u preko milijun kopija zvala se“Sugar Blues“ u izvedbi Clyde McCoy-a, koja se 14 ožujka pojavila na drugoj poziciji američke popularne ljestvice i na tom se mjestu zadržala tjedan dana. A što se dogodilo na današnji dan te godine, a bio je ponedjeljak doznati ćete u sljedećim redovima. Prisjetiti ćemo se jedne pjesme i jednog popularnog izvođača. Većina pjevača i svirača na svojim repertoarima imaju neku udarnu melodiju, što se ono kaže , njihov zaštitni znak, po kojima su poznati i koje izvode na svim priredbama bilo gdje i bilo kada da nastupaju. Tako je i slavni „kralj“ jazza“ Louis Armstrong, koji je u toku svoje karijere snimio na stotine kompozicija, od jazz standarda do popularnih glazbenih brojeva imao , što se ono kaže svoju pjesmu. Onu koja mu je najviše prirasla uz-trubu. Bila je to melodija pod naslovom „ When Is Sleeping Time Dream A Sauth“- . Zanimljivo je to, da ne među više od osamdeset njegovih pjesama koje su se našle na američkoj popularnoj ljestvici, baš ta, za koju je tvrdio da je to njegov zaštitni znak nije nikada pojavila. Pjesmu je kako je jednom i sam ispričao dobri , stari Sachmo, nosio u torbi gotovo godinu dana, dok je nije konačno snimio, a onda je postala njegova omiljena tema. Pjesma „Kada je vrijeme spavanja dolje na Jugu“ Louis je prvi puta odsvirao na današnji dan 20 travnja 1931 godine na jednom sessionu u Chichagu, što i sam potvrđuje u jednoj izjavi tako da se u taj podatak ne može sumnjati. „Velika Usta“ su mislila na sve, iako i danas postoje dileme oko njegovog rođenja. Čini se da je datum Louis odredio sam sebi, onako kako mu je jednog trenutka najviše odgovaralo. Ali tom velikom glazbeniku sve se može oprostiti čak i moguća mala muljaža.

Godine 1939, na današnji datum, rođen je američki pjevač i skladatelj koji je bio vrlo uspješan u prvoj polovini šezdesetih godina Johnny Tillotson- Rođen je u mjestu Jocksonvilleu, koji se nalazi na Floridi. Glazbenu karijeru je počeo na lokalnoj radio postaji u mjestu Palatka u emisiji „Young Folks Revue“ u dobi od devet godina. Nastavio je kao DJ a pojavio se i TV show“Toby Dowdy“, na kraju treba reći da se pojavio i na filmskom ekranu u filmu „Just For Fun“. Bio je idol mlade generacije u vrlo popularan do dolaska britanskog potopnog vala a onda kao i mnogi drugi naprosto se izgubio ili ugušio. Na američkoj popularnoj ljestvici imao je 31 pjesmu, od kojih mu je najpopularnija i najuspješnija bila ona pod naslovom „Poetry In Motion“ sa kojom se po prvi puta našao na američkoj popularnoj ljestvici 10 listopada/ ne mogu vjerovati/ 1960 godine, da bi 14 studenog zasjeo na prvu poziciju i na tom mjestu ostao tjedan dana. Ploča je prodana u zlatnoj nakladi po cijeni od 20 dolara. Posljednja skladba koja mu se pojavila na američkoj popularnoj ljestvici zvala se „Apple Bend“ i našla se na 127-oj poziciji. Danas Johnny slavi rođendan i prisjeća se vremena koje se više ne može vratiti.

Godine 1985, na današnji datum , na prvu poziciju britanske popularne ljestvice zasjela je skladba „We Are The World“ u izvedbi grupe pjevača USA For Afrtica, u kojoj su među inima pjevali:Lionel Richie,Stevie Wonder,Paul Simon, Kenny Rogers, James Ingram, Tina Turner, Billy Joel, Michael Jackson, Diana Ross, Dionne Werwick, Willie Nelson, Al Jerreau, Bruce Springsteen, Kenny Loggins, Sreve Perry, Daryl Hall, Huey Lewis, Cyndi Lauper, Kim Carnes, Bob Dylan, Ray Charles. Pjesmu su napisali Michael Jackson i Lionel Richie. Pjesma je prodana u četverostrukoj platinastoj nakladi, a na prvoj poziciji se nalazila četiri tjedna. Pjesma se našla i dva tjedna na prvoj poziciji R&B ljestvice, te na AC ljestvici slušatelja, na prvoj poziciji također dva tjedna. Kako vam je poznato sav prihod od prodaje je išao za gladne afrikance.

Godine 1657, na današnji datum, poznati engleski admiral, neki će reći gusar, Robert Blake vodio je svoju zadnju bitku kada je razorio španjolsku flotu u zaljevu Santa Cruz. Umro je na svome brodu ulazeći u luku Plymuth 7 kolovoza iste godine.

Na današnji dan 1889 godine rođen Adolf Hitler , njemački diktator, nacionalist, fašist, koji je od kaplara i ljubitelja Muchenskog piva dogurao do njemačkog vođe i uvukao svijet u katastrofu Drugog svjetskog rata a svoj njemački narod u bijedu, stavivši na njega križ koji i danas nose. Ubio se 1945 godine u svom bunkeru u Berlinu.

Godine 1913, na današnji datum, a bila je nedjelja, tragedija je pogodila avangardnu plesačicu Isidoru Duncan, koja je sablaznila svijet strašću i erotikom svoga plesa , te slobodom svoga privatnog života, rodivši djecu sa dva muškarca, kada su se oboje njene djece zajedno sa dadiljom utopili u Seini. Deidre, stara sedam godina i Patrick pet godina. Jednom je otac bio Gordon Craig-kazališni dizajner a drugom djetetu Paris Singer, milijuner i vlasnik čuvenih šivaćih Singer mašina. Nesreća se dogodila kada su se djeca sa dadiljom vračala kući poslije ručka automobilom. Na jedno uzbrdici automobil je stao, šofer je izišao vani da popravi mašinu, kada se automobil pokrenuo unatrag i pao u Seinu. Djeca i dadilja u njemu su se utopili.

Na današnji datum 1959 godine, prsata, Dolly Parton objavila je u Americi svoju prvu ploču. Pjesma se zvala „Puppy Love“. Glazbeni kritičar, glazbenog magazina „Billboard“ dao je sljedeću ocjenu te pjesme. Pjevačica zvuči kao da ima 12 godina, a zapravo ima 13. Danas Dolly ima glas kao da joj je 14 i nosi laskavi nadimak „Najbujnija prsa country glazbe“. Zanimljivo bi bilo čuti tog istog komentatora danas 2010 godine, kada je ta malecka ostvarila, samo na country ljestvici respektabilnih 111 hitova , od kojih njih 25 su se našli na prvim pozicijama C&W ljestvice, prodavši dvije ploče u zlatnoj nakladi, jednu u platinastoj i snimivši jedan zlatni CD. Najviše tjedana na prvoj poziciji C&W ljestvice nalazila se pjesma „Here You Come Again“ s kojom se popela na C&W ljestvicu 15 listopada 1977 godine i na tom mjestu ostala pet tjedana , ploča je prodana u zlatnoj nakladi. Najprodavanija pak joj je pjesma „“Island In The Stream“ koja se našla na C&W ljestvici 3 rujna 1983 godine, stigls na prvu poziciju, na njoj bila dva tjedna i prodala se u platinastoj tiraži.

A danas evo jedne pjesme u dijalektu , bar onoliko koliko je od njega ostalo . E vo što se zbiva ispod naslova:

JEDAN DAN

Doće jedan

Dan,

Niko ludo vrime

Ladnoća kroz prazno

Tilo

Da Ti vazme ime.

Doće, uvik dođe,

Ono,

Ća se nije tilo

Bez da pita nebo

Jel' van malo

Bilo lipo…

Neće nas priskočit

Kad nećemo moć,

Niko neće reč,

U koji dan,

Korak više

Ne more Ti doć.

Vaja danas, vrime

Vačat

I proć pute ća smo tili

Jerbo kad se nebo siti

Da čutimo ća smo bili.

INDEKS EST ANIMI SERMO…………………..GOVOR JE SLIKA DUŠE…….Tu nema što da se kaže nego da je tako….

Ugodno vam čitanje, ako čitate, ako spavate lijepo sanjajte, ako vas muči nesanica brojite ovce dok ne zadrijemate, navodno neki čim uzmu knjigu počnu drijemati, nema medicinskog objašnjenja ali treba pokušati, ništa ne košta osim što možete pročitati pola knjige. A i to nije „najgore„ zlo. Svima laka noć za 24 sata opet ću vam doći/ možda, ne treba unaprijed ništa obećavati/, recimo, nadam se da hoću.

by Doc 20.04.10 22:15

21.04.2010. Na Današnji Dan

Na Balkanu je kao u kotlu. Svatko svakoga kolje ,kuha, peče. U toku su Balkanski ratovi, a taj krševiti jugoistok Evrope oduvijek je bio „locus minoris “evropskog a bogme i svjetskog mira. Sjetimo se samo onog što će nastati iza Balkanskih ratova, 1914 godine i napisano dobiva puno značenje. Najprije Turska krši primirje napadajući Bugarsku, onda prihvaća ultimatum o prekidu vatre. Malo sutra. Sada Bugarska počinje novi Balkanski rat. U obračunu sa Turskom poginulo 5000 turaka. U međuvremenu srpska vojska masakrira muslimane. U travnju Turska potpisuje primirje sa Bugarskom. Ali vrag ne da mira crnogorcima, konačno je Skadar u njihovim rukama, ili pod nogama, kako vam je zgodnije zapamtiti. Turci potpisuju Balkanski mirovni ugovor. Moš mislit. Nečastivi ušao u Rumunjsku i Rusiju i odmah objavio rat Bugarskoj. To je bio signal Turskoj da od Bugarske uzme ono što je ova od njih navodno otela. Ne znam da li možete pratiti tok događaja. Ja sam negdje izgubio nit, upravo je tražim da sve to povežem. Evo , tu smo, u kolovozu. Njegovog desetog dana potpisan u Bukureštu Balkanski mirovni ugovor. Ni sam više ne znam koji po redu. Ali još nije gotovo. Gotovo je kada to kaže Srbija. A njoj još nije dosta rata, zato napada Albaniju. I tako dok su se dovikivali i preko nišana gledali Srbi i Šiptari po onim vrletima u Sarajevu je mladi Gavrilo Princip, umjesto da je sjedio u studenskim klupama s knjigom u rukama, skitao se sarajevskim ulicama sa pištoljem u ruci tražeći najbolje mjesto odakle će smjestiti austrijskog nadvojvodu Franju Ferdinanda i suprugu mu Sofiju u vječno počivalište. Ali to je već 1914 godina, a ona nas danas ne zanima. Tako je srpska vojska sa južnog prebačena na zapadno bojište. Napuštamo Balkan i šetamo svijetom. Došli smo do Mexica, a tamo je situacija slična onoj na Balkanu; bijesni revolucija. To je vrijeme Francisca“Panča“ Villa i Emiliana Zapate. Ali dosta nam je rata. Evo nas u New Yorku na otvaranju Grand Central Station-a, najveće željezničke stanice na svijetu. Gužva kao u košnici. U Hyde Parku u Londonu pak sve vrvi od žena, traže svoja prava. S pravom. I u Škotskoj se okupilo mnogo Škota. Oni koji su štedjeli đonove ostali su kod kuće, oni malo rastrošniji su otišli da vide porinuće najvećeg putničkog broda na svijetu „Aqitanie“. Bože, samo da ne bude kao sa „Titanicom“. Veselo je i u zraku, Svi se dive Louisu Bleriotu, koji je dokazao prisutnima na zemlji da ima petlju te izveo po prvi put petlju, naravno u zraku. I Njemačka se ima čime podičiti; svi gledaju u zrak i ispraćaju na prvi let najveći njemački Njemački cepelin. Na kraju najvažnija vijest dolazi iz Paname. Konačno su se srela dva blizanca :Atlantski i Tihi ocean; prvi brod prolazi Panamskim kanalom. O tome sam već jednom nešto pisao. Kada pronađete doznati ćete i koji je brod odnio „nevinost“ tom prolazu. Bogme „duboko“ u zračni prostor je uronio i neboder „Woolworth“ u New Yorku ispruživši svoj krov do 241 metra visine. Već od same brojke mnoge hvata vrtoglavica. Odmak je francuski fizičar Charles Fabry otkrio da se gornjim slojevima atmosfere, između 10 i 48 kilometara nalazi velika količina ozona, o kojem danas se vode beskrajne rasprave, po mnogima kasno stavljene na dnevni red. Pronađen je i nehrđajući čelik, a govori se i prvom umjetnom bubregu. Svijet će uskoro obasjavati žarulje ispunjene plinom, a zdravlje ćemo čuvati novootkrivenim vitaminima A i B. Nećemo se više morati „prejedati“bojeći se ostaviti hranu za sutradan, pušten je u prodaju u Chichagu prvi hladnjak. A kada je riječ o hladnjaku, sjetimo se britanskog polarnog istraživača Roberta Falcona Scotta, koji se zajedno sa još četiri kolege zaledio na Južnom polu, na povratku sa istog, razočaran što je tamo već našao norvešku zastavu. Osamnaest kilometara od baze su se gladni i iscrpljeni zaledili. Godina je 1913.

Objavljen je prvi dio romana francuskog pisca Marcel Prousta „U potrazi za Izgubljenim Vremenom“ a traži se i roman „Les Grandes Meaulnes“ francuskog pisca Alain-Fourniera. Američki pjesnik Robert Frost objavljuje svoju prvu knjigu poezije, a prava je navala na roman D.H. Lawrencea „Sinovi i Ljubavnici“. Čita se „Djetinjstvo“ Maksima Gorkog. Po prvi puta u Beču se prikazuje „Pygmalion“ Georgea Bernarda Shawa, a izvedena je i premijera u tom gradu djela Arnolda Schoenberga pod naslovom „Songs Of Gurra“. Nobelovu nagradu za Književnost dobio je bengalski pjesnik Rabindranath Tagore. Filmskim ekranom dominira „Hamlet“, kojeg tumači onda veliko ime britanskog glumišta Sir Johnson Forbes-Robertson. U New Yorku se prikazuje film „Zatvorenik Dvorca Zenda“ snimljen prema priči Anthony Hopea. U Londonu je snimljen drugi film pod naslovom „Scottova ekspedicija na Južni pol“ nakon što su pronađena njihova smrznuta tijela devet mjeseci nakon smrti. I u Kubi je snimljen film koji govori o narodnom heroju Manuelu Garciji u borbi za neovisnost Kube. A u 28 američkih najvećih gradova je 24 studenog prikazan prvi dugometražni američki film „Traffic In Souls“. Evo, baš slučajno na današnji dan 21 travnja 1913 godine , dakle prije točno 97 godina u New Yorku na Brodwayju je održana premijera najduljeg filma do tada prikazanog u SAD-a. Bio je to talijanski povijesni gigant „Quo vadis“. Cijena ulaznica je od uobičajenih 25 centi povišena na jedan dolar. Konačno filmsko putovanje kroz 1913 godinu završavamo u Kini, točnije Pekingu u kojem je Asia Film Kompanija snimila prvi dugometražni film „An Ill Fated Couple“, satiričkog karaktera. A već kada sam kod filma na kraju da kažem da su se te godine rodili budući popularni glumci: u Brooklynu-David Kaye; U Borgeauxu- Rene Clement; u Londonu-Stewart Granger; u New Yorku- Burt Lanchester; u Indiji –Vivian Mary Hartley poznatija kao Vivian Leight; u Cherbourgu- Jean Marais- i na njoj bi se zadržao/ opet vi na isto mislite/.

U glazbi, bilo je to vrijeme onda popularnog Henry Burra i besmrtnog Al Jolsona. Na popularnoj američkoj ljestvici, na prvoj poziciji našlo se 11 pjesama, od kojih su čak dvije bile prodane u zlatnoj nakladi. Burr je imao na prvoj poziciji tri skladbe a Jolson dvije. Po sedam tjedana na prvoj poziciji našle su se četiri pjesme ali je sveukupno na ljestvici najduže ostala skladba „When Irish Eyes Smilling“ u izvedbi Chauncey Olcota. Zlatnu ploču je ostvario Al Jolson sa skladbom „You Make Me Love You, I Didn't What To Do It“, pjesmom koja je također bila sedam tjedana na prvoj poziciji. Jedna od popularnijih pjesama te godine bila je i ona pod naslovom „Peg O' My Heart“, koja je također bila sedam tjedana na prvoj poziciji u izvedbi Charles Harrisona, pjesma koja se od 1913 do 1947 godine pojavljivala u sedam navrata na američkoj popularnoj ljestvici. Najuspješniji s tom pjesmom bili su članovi sastava Harmonicats, koji su se 21 lipnja 1947 godine domogli prve pozicije, na tom mjestu ostali osam tjedana, a ploča je prodana u zlatnoj nakladi. A da vidimo što se dogodilo te davne 1913 godine/ doduše po nekima to je bilo 1912, ali ja sam se odlučio na ovu godinu, zbog više izvora/. Dakle te godine, u jeku meksičke revolucije na današnji dan 21 travnja rođen je u mjestu San Cristobal, meksička država Chiapas ALBERTO DOMINGUEZ, budući skladatelj i aranžer. Često se susrećemo sa glazbenicima koji se postali popularni napisavši brojne skladbe i tome se onda nije ni čuditi. No da količina, često ne određuje tko će postati popularan i ostati trajno zapisan u glazbene knjige i enciklopedije najbolji je primjer naš današnji slavljenik, koji, naravno iz dobro poznatih razloga danas neće gasiti svjećice na rođendanskoj torti ali će mu njegovi nasljednici sigurno paliti na grobnoj ploči. Alberto je, eto, skladao dosta pjesama, no dvije , koje će napisati 1939 godine , obilježiti će njegov život i učiniti ga besmrtnim u svijetu glazbe. Jedna od pjesama se zvala „Frenesi“ to jest „Uzbuđenost“ koju je Artie Shaw donio sa svoje turneje po Meksiku i koja će uskoro postati jedan od najvećih hitova ne samo u četrdesetim godinama nego će popularnost zadržati do današnjih dana. Pjesma se je prvi puta pojavila na američkoj popularnoj ljestvici 27 srpnja 1940 godine da bi se 21 prosinca našla na prvoj poziciji, na tom mjestu ostala 13 tjedana a ploča se prodala u preko milijun kopija i bila prva meksička pjesma koja je dosegla milijunsku nakladu. Sljedeća godine pjesma je još u dva navrata bila na američkoj popularnoj ljestvici u izvedbama Woody Hermana i Glenn Millera. Kasnije ju je popularizirao i „kralj“ mamba Perez Prado, pa „kralj“ rumbe Xavier Cugat i da ne nabrajam. Druga pjesma koja je po popularnosti nadmašila prvu i koja mu je osigurala besmrtnost zvala se „Perfidia“- „Lukavost“. Pjesma se prvi puta pojavila na američkoj popularnoj ljestvici 25 siječnja 1941 godine/ snimljena je 12 lipnja 1939 godine/ da bi se 22 ožujka te godine našla na trećoj poziciji američke popularne ljestvice i na tom mjestu ostala četiri tjedna u izvedbi „Kralja“ rumbe Xaviera Cugata. Bio je ovo još jedan dokaz da pozicija ne određuje uvijek i popularnost. Pjesma se te godine u još četiri različite izvedbe našla na američkoj popularnoj ljestvici da bi je 1952 godine snimio i popularni sastav Četiri Asa i sa njom se popeo na sedmu poziciju američke popularne ljestvice. Pjesma je doživjela još jedan uspjeh na popularnoj ljestvici kada ju se američka rock instrumentalna grupa The Ventures popela na 15-tu poziciju top ljestvice 1960 godine. A da u popularnoj glazbi vlada pravilo da nema pravila najbolji je dokaz upravo ova pjesma. Naime, većina, da ne kažem svi koji iole prate glazbu starijeg datuma ime ove pjesme povezuju sa sjajnom izvedbom crnog kralja balada Nat King Coleom. Uistinu, i osobno mislim da je ta izvedba vrhunac ugođaja koji pruža ova skladba. I sad vidi ovo. Net Cole koji je imao preko sto hitova na američkoj popularnoj ljestvici, među tim hitovima nema pjesme „Perfidia“, što bi prema mome starom prijatelju iz drevne Atene koji je bio slijep ali nije bio gluh trebalo zaključiti da to, da li je pjesma došla na popularnu ljestvici ili nije nema veze sa njenom popularnošću. I da sada ne idem u „duboku“ filozofiju, napominjem da je ova pjesma doživjela brojne obrade iako se nije pojavljivala na ljestvicama. Ujedno zaključujem priču o Albertu Dominguezu, o kojem bi se još dalo ponešto napisati, ali vidim da sam malo prekardašio i ovako, pa ću završiti sa onom najistinskijom Istinom, gorkom i bolnom da nas je taj sjajni meksikanac, koji, moliti ću lijepo, u mladosti nije nosio brkove , napustio 1975 godine. Sjetimo ga se i danas.

Godine 1924, na današnji datum, rođen je američki country pjevač Lonnie Ira Loudermilk. Svoju glazbenu karijeru započeo je u sastavu The Mountain Boys a završio sa svojim bratom u sastavu The Louvin Brothers. Prvi snimak su napravili 1949 godine, a ukupno su na C&W ljestvici imali 12 pjesama. Najuspješnija im je bila skladba pod naslovom „I Don't Believe You've Met My Baby“ s kojom su se prvi puta pojavili na C&W ljestvici 14 siječnja 1956 godine i na toj poziciji ostali dva tjedna, ukupno na C&W ljestvici 24 tjedna. Šest pjesama su imali na Top 10. Ira je snimio kao solo pjevač jednu ploču pod naslovom „Yodel ; Sweet Molly“ sa kojom se dokopao 44 pozicije. Sa bratom se razdružio 1963, a sa životom 20 lipnja 1965 godine.

Godine 1951 na današnji datum na prvoj poziciji američke popularne ljestvice našla se je pjesma „How High The Moon“ u izvedbi Les Paula & Mary Ford, i na tom se mjestu zadržala devet tjedana.

Pet godina kasnije, 1956 godine, na današnji dan je na prvoj poziciji otvoren „Heartbreak Hotel“čija je vrata njegov gazda Elvis Presley držao otvorena punih osam tjedana. Bio je to prvi hit na prvoj poziciji mladog Elvisa za staru kompaniju RCA-Victor , kojoj ga je prodao Sam Phillips vlasnih kompanije „SUN“ iz Memphisa, za „ništavnih 40.000 dolara. Ispostaviti će se kasnije da ga je naprosto poklonio novoj kompaniji.

Godine 1973, na današnji dan pjesma „Tie A Yellow RibbonRound The Old Oak Tree! Se pojavila istoga dana na prvoj poziciji britanske i američke popularne ljestvice i tamo se zadržala četiri tjedna. Pjesmu je izvodila grupa Down.

Godine 1918, u nedjelju, baron Menfred von Richthofen, najpopularniji njemački pilot iz Prvog svjetskog rata, poznatiji kao „Crveni Baron“ zbog svoga obojenog zrakoplova, srušen je i ubijen i zamijenjen zapovjednikom eskadrile Hermennom Goeringom. To se dogodilo u vrijeme druge bitke kod Somme. Njemačka mu je odala visoku počast. Ime „Red Baron“ dobio je po svome Fokker trokrilcu, uništivši rekordnih 80 zrakoplova Saveznika u manje od dvije godine borbe. Bio je srušen od britanskog pilota. Jednom je rekao „Nadam se da ću se ispeći dok padam“ Njegov eskadron „Richthofen Circus“ stekao je reputaciju kao ubojiti, precizni strijelci, sljedeći njegova upustva, čekajući neprijatelja da krene prije vatre.

Na današnji dan , a bio je četvrtak te 1910 godine kada je objavljeno da je umro Samuel Lannghorne Clemens, poznatiji kao Mark Twain. Bio je najdraži američki humoristički pisac, koji je bio riječni pilot na Mississippiju, prije nego je napisao roman „Hucklebbery Finn“

Godine 1969, na današnji dan, hipi kraljica Janis Joplin održala je koncert u londonskom Royal Albert Hallu, koji je bio vrhunac uspješne Evropske turneje. Kritike su bile dosta elastične časopis „Disc“ opisao je show kao“Najdivljiji koncert još od vremena Elvisa“, dok ju je „The Observer“ nazvao „bijelom soul seksi sestrom“ a „Melody Maker“ je napisao „Janis se probila kroz zid britanske rezerviranosti“. Iako je na većini evropske turneje uspjela ostati „čista“ Janis se te večeri vratila heroinu. Dok je publika nakon koncerta odlazila do obližnjih autobusnih i metro stanica, Janis se vratila u svoj hotel gdje je organizirala zabavu na kojoj su bilo Eric Calampton, legendarna grupa „Suzy Creancheeze“. Prije povrataka u Ameriku prihvatila je poziv Georga i Patti Harrison, gdje joj je Harrison pričao o indijskoj filozofiji , glazbi i misticizmu a Janis ga gledala širom otvorenih očiju i nakraju konstatirala „ Čovječe, već te godinama želim poševiti“. Navodno je nakon toga George zatražio pomoć okuliste, kako mu se takav previd više ne bi dogodio.

A sada smo ponovo u svijetu riječi, danas u naslovu čije je riječi uvijek lijepo i drago čuti:

VOLIM TE

Volim Te

A Ti me gledaš

Želiš znati kako…zašto…zbog čega?

I pitaš se, zar je moguće

Voljeti toliko …i tako.

Volim Te, dok san Ti

Ruku pruža…žudnja pije,

Sjediš u nespokoju…sate brojiš…

Dok Ti vjetar kosu suši

I onda kad pogled govori

A Ti šutiš…

Volim Te

U svako doba dana

I kada sjena noći

Na mene pada…

Jutro budi bez svitanja

A ponoć i podne istoga sjaja…

Kad s vjetrom lete

Misli neobuzdane

Da starim žarom gase

Nove rane.

Volim Te

I nije važno…koliko…kada

U bilo koje vrijeme…sada

Jer smrt mi je

Od života bez Tebe

Draža.

QUOD HODIE NON EST, CRAS ERIT……………….ŠTO NIJE DANAS, BIT ĆE SUTRA……Ova mudrosnica ima višestruko značenje, najgore je ono koje govori o konačnosti.

I tako smo opet tu na kraju početka današnjega dana. Vesele mu se oni koji čitaju bez daha, koji polako slova prebiru i između redaka smisao naziru…onima kojima je tekst gola riječ, ne vide ono između slova…i svatko za se nađe ono, zbog čega žele pročitati još jednom isponova. Posebno stihove nabujale od metafora. Laku noć vam želim snu se svom veselim.

by Blue Shadow 21.04.10 18:12

by Blue Shadow 21.04.10 18:13

by Blue Shadow 21.04.10 18:15

by Blue Shadow 21.04.10 18:16

by Blue Shadow 21.04.10 18:17

by Blue Shadow 21.04.10 18:19

by Blue Shadow 21.04.10 18:20

by Blue Shadow 21.04.10 18:21

by Doc 21.04.10 22:01

22.04.2010.Na Današnji Dan

Godina je 1969. Najsretniji je bio crne Learie Constantine, koji je dobio titulu „Sir“ i postao prvi crni plemić u Britanskom kraljevstvu. Manje sretni su bili učesnici marša za građanska prava od Belfasta do Londona, koji je završio nasiljem. I studenti u ekonomskoj školi u Londonu demonstriraju, ali bez ožiljaka od policijskih palica. Što se dogodili i kakav je rezultat sukoba sovjetskih i kineskih trupa na graničnoj liniji , ostati će tajna. Vojna i vječna. Osim za porodice poginulih vojnika. No zato, senator Edward Kennedy nije mogao zatajiti saobraćajnu nesreću u kojoj je poginula njegova suputnica Mary Jo Kopechne iako je napustio mjesto nesreće i istu prijavio tek nakon nekoliko sati. Što se onda čudimo našim „glavešinama“. Oni niti taje niti prijavljuju, a maligani caruju. Osuđen je na dva mjeseca zatvora, uvjetno. Nakon toga može ponovo nekoga unesrećiti. Ozbiljno mu prijete da će istu kaznu ponoviti, samo u oštrijem tonu. Kod nas je ipak drugačije. Onaj koji prijavi slučaj dobije najbolje mjesto u redu na zavodu za zaposlenje. Pa ti se braco prijavljuj svakog mjeseca, najvjerojatnije do sudnjeg dana. Tko bi htio zaposliti obilježenog. Pogotovo ne „Sarmoslav“. I da je mladi i razbludni Edward prošao, što bi rekli Dalmoši“lišo bez punta“, dotle je otac hipi obitelji izvjesni Charles Manson, od milja nazvan Sotona, osuđen na smrt, sa još tri članice iz njegovog“harema“, zato što su, onako zabave radi, ubili petero ljudi, među njima i trudnu Sharon tate, ženu filmskog redatelja Romana Polanskog / u kojem usputno rečeno postoji neki kratki spoj u sivoj supstanci pa je čest gost u rubrikama crne kronike ili žute štampe, koja ima često crnu pozadinu, kažem onako usput nešto o njemu/. Na kraju su završili na doživotnoj robiji/ naši na doživotnoj slobodi i uživanju plodova svoga svjetonazora „snađi se druže“ ili u varijanti poglavice“ Obrijana Glava :Tko je jamio, jamio“/ ovo jamit u dijalektu znači –uzeti, a u kriminologiji –ukrasti/. Ali, molim vas, kakvo bi to bilo društvo da su svi pošteni. Čujem neke , kažu-utopističko.

Gosina 1969 ostati će zapisana zlatnim slovima u povijesti čovječanstva. Dogodilo se to u ponedjeljak 21 srpnja u 3 sata i 56 minuta po Greeenwichu, kada je astronaut Neil Armstrong, zapovjednik svemirskog broda Apollo 11, stao na tlo Mjeseca u predjelu Mora Tišine. Najbliži zemljin planet je osvojen. Bio je to sretan dan za čovječanstvo ,sjetan za zaljubljenike. I Mars je dobio posjetu. Američka svemirska letjelica Mariner 6 , gost je marsovaca. A svoje prvo putovanje je najavio jumbo-jet Boeing 747, te nadzvučni putnički mlažnjak Concorde 001, koji je postigao brzinu od 480 kilometara na sat.

Godina je 1969. U Woodstocku, u SAD-a, održan je glasoviti rock koncert na kojem je bilo između 300 do 500 tisuća posjetioca. Bila je to najposjećenija glazbena priredba do tada. Izlazi prvi album „Čovjek kao ja“ skladatelja, pjesnika i pjevača Arsena Dedića iz Šibenika, koji se nalazi pored Primoštena. John Schlesinger snima film koj se zove“Ponočni Kauboj“ s Dustin Hoffmanom u glavnoj ulozi, film o newyorškim marginalcima, a Sam Packinpah daje nove tonove westernu „Divlja Horda“ , odstupajući od tradicije žanra, uz naglasak na nasilje kao svjetonazor epohe. Među domaćim filmovima najgledaniji je „Lisica“, redatelja Krste Papića, a „Bitka Na Neretvi“ postao je jedan od najprodavanijih Jugoslavenskih filmova u svijetu, zahvaljujući i poznatim svjetskim zvijezdama, Orsonu Wellesu, Yul Bryneru, Silvi Košćini. Sa glazbenog neba pala je još jedna popularna zvijezda. Mala Dorothy iz filma“Čarobnjak iz OZA“, 47-godišnja Judy Garland odletjela je iznad duge u vječnost. Najprestižniju glazbenu nagradu Grammy dobila je ploča“Aquarius/ Let The Sunshine In“. Bila je to godina Vodenjaka. I vrijeme djece cvijeća- hipi generacije. Na američkoj popularnoj ljestvici na prvoj poziciji našlo se 16 pjesama, od kojih je osam prodano u zlatnoj a šest u platinastoj nakladi. Po dužini trajanja na prvoj poziciji dvije su pjesme dijelile prvu poziciju: Bila je to već spomenuta skladba „Aquarius/Let The Sunshine In(Ther FleshFallures) u izvedbi The 5th Dimension, a druga se pjesma zvala In The Year 2525(Exordium & Terminus) koju su izvodili Zager & Evans. Najprodavani aploča je bila ona grupe The Beatles & Billy Preston, koja se zvala „Get Back! I koja je prodana u dvostrukoj platinastoj nakladi. Druga , također dvostruko platinasta ploča zvala se „Come Together“ a bila je u vlasništvu popularne grupe The Beatles.

A na današnji datum 22 travnja te 1969 godine u Deltonu, u Engleskoj zbio se neobičan događaj. Bar što se tiče ondašnjih prilika i glazbenih ekshibicija. Nastupala je četveročlana rock grupa iz Londona koja se zvala The WHO, poznata po svojim, neki će reći nepredvidivim koncertima, drugi rušilačko nadahnutim a oni koji ne štede ni sebe ni druge upotrijebit će riječ mahnitim koncertima, na kojima je u finalu pri kraju,nastajao pravi pakao, kada su članovi grupe u pravom ili namještenom transu napadali svoje instrumente, pojačala, zvučnike i od njih pravili gomilu smeća i otpadnog materijala, tako da su neki govorili da u mjestima gdje grupa gostuje uz grupu obavezno ide i gradska komunalna čistoća da pospreme ono što su oni u „glazbenom orgazmu“ napravili,a bogme pripremne su bile i vatrogasne jedinice za svaki slučaj. U tom silom „spartakovskom“ iživljavanju malo koji instrument da je ostao čitav. Hvala Bogu još uvijek njihova silna agresija nije se prenosila na publiku i obožavatelje, jer bi u tom slučaju koncertna dvorana izgledala kao da je u njoj eksplodirala auto- bomba natovarena do vrha eksplozivom. No, nakon ovako plastičnog opisa te „živahne“ grupe , mora se reći da je tog 22 travnja, te inkriminirajuće godine, u dvorani bilo mirno kao u crkvi; članovi obučeni u „pravu“ odjeći, uredni i toliko mirni da su se obožavatelji ozbiljno pitali da li ih trese neka nepoznata bolest. Te večeri grupa The WHO je izvodila, možete li zamisliti- Operu. Doduše, radilo se o rock operi/ neki će reći i osuši/, ali ipak bila je to opera. Čuđenju nije bilo kraja. Jer ruku na srce niti je rock išao uz operu niti je opera išla uz rame s rokerima, ali taj četveročlani čopor se odlučio baš i samo za operu. Djelo kojeg su izvodili zvalo se „Tommy“, a bila je to priča o gluhom, nijemom i slijepom mladiću, koji postaje šampion flipera a kasnije i masovni guru, kojeg obožavaju i slijede milijuni. Iako su mnogi na to djelo i njegov uspjeh gledali sa velikim podozrenjem i skepsom, mnogi vrtjeli glavom a neki i repom u uspjeh tog ambicioznog projekta, rock opera „Tommy“ zabilježila je veliki uspjeh. Mnogi dnevni, tjedni i mjesečni časopisi koji su pisali o svemu i svačemu, pa do onih specijaliziranih samo za glazbu, su izražavali divljenje i oduševljene za ono što su vidjeli, a neki koji nisu ništa vidjeli prenosili su ono što su čuli od onih koji nisu bili prisutni nego su slušali što drugi pričaju. I sve u svemu, recimo tako je čuveni i dakako ugledni „New York Times“ pisao da bi to moglo biti prvo rock remek djelo. Doduše, kasnije se više nije javljao niti ustvrdio da je to ono u istinu i postalo. Ono , što je najviše oduševilo članove grupe je činjenica da je album koji je ubrzo nakon premijere izdan, na brzinu dosegao zlatnu nakladu, dakle prodan je u više od milijun kopija, a ploča je bila pune dvije godine na listi bestsellera. Što se naravno osjetilo i na debljini bankovnog računa. Ipak, pravo priznanje je došlo kada se isto djelo prikazalo 1970 godine u opernoj meki svijeta Newyorškoj Metropolitam Operi. Ali tu nije bio kraj toj priči. Godinu dana kasnije „Tommy“ je postavljen kao balet u Americi a 1975 godine snimljen je i film o gluhom i slijepom Tommyju kojeg je režirao slavni Ken Russell. Film je imao dvije nominacije za Oscara, ali je ostao praznih ruku. U filmu su nastupali i „mlada“zvijezda Elton John i najbolja baka plave planete“vampiruša“ Tina Turner. Mnogi su za neuspjeh u Oscarima optuživali producenta, jer navodno Baki Tini nije odabrao adekvatnog partnera. Doduše u naslovnoj ulozi se pojavio Super-WHO-ovac Roger Daltrey, kojeg je osam godina starija Tina, s obzirom na iskustvo iz ranog perioda života mogla što šta korisnog naučiti, a prvenstveno kako višak energije iskoristiti na „prave“ stvari a da pri tome ne nastradaju instrumenti. Bilo kako bilo djelo grupe The WHO, ostalo je do danas kao prvo te vrste, koje je, sviđalo se to kome ili ne postiglo dugovječnost i ono , što je za grupu bilo najvažnije postalo profitabilno. Kao ono usput rečeno.

Godine 1936, na današnji datum rođen je američki gitarist, pjevač i skladatelj Glen Campbell, glazbenik koji je bio uspješan na oba dva kolosijeka , popularnom nebu i country polju. Počeo je nastupati sa vlastitim sastavom i grupom The Western Wrangles os 1954 do 1958 godine, a potom je postao član čuvene rock instrumentalne grupe The Champs. Bio je i u pratećoj grupi sastava The Beach Boys, nastupao kao solo izvođač, imao vlastiti TV show program a pojavio se i na velikom filmskom ekranu. Na američkoj popularnoj ljestvici imao je 38 hitova, dva na prvoj poziciji, a četiri je pločeprodao u zlatnoj nakladi. Na popularnoj ljestvici najpopularnija i najuspješnija ploča mu se zvala „Rhinestone Cowboy“ sa kojom se 31 svibnja našao na američkoj popularnoj ljestvici, na kraju dospio na prvu poziciju i na njoj se zadržao dva tjedna. Ploča je prodana u zlatnoj nakladi po cijeni od 5 dolara, a ista se našla i na prvim pozicijama C&W ljestvice tri tjedna i na AC ljestvici slušatelja- tjedan dana. Na C&W ljestvici Glen je nanizao 75 hitova, od kojih pet na prvoj poziciji a četiri ploče su mu prodane u preko milijun kopija. Najpopularnija pjesma na C&W ljestvici zvala se „Wichita Lineman“ s kojom se pojavio na toj ljestvici 2 studenog 1968 godine, na kraju našao na prvoj poziciji rajanju od dva tjedna, a ista je prodana u zlatnoj nakladi. Iako to nije pjesma koja je bila najdulje na prvoj poziciji ona je osvojila najviše priznanja na country polju, Uvedena je u dvoranu slavnih Grammy a nalazi se i na RS500 , na 192 mjestu. Ako Glen Campbella promatramo po uspješnosti među morem country izvođača , onda činjenica da se nalazi na 43 mjestu po uspješnosti među country pjevačima svih vremena dovoljno samo za sebe govori o njemu.

Vračamo se u godinu 1944, kada se na današnji datum na prvoj poziciji pojavila skladba „It's Love Love Love“ u izvedbi orkestra Guy Lombarda i na toj se poziciji zadržala dva tjedna.

Godine 1902 na današnji datum, veliki požar razorio je nekoliko jutara starih zdanja u centru Londona. Požar je počeo prošle noći, a bilo je toliko svjetla nad metropolom da tako sablasno London nije nikada izgledao. Naravno nisu mogli stanovnici tada ni predvidjeti kako će izgledati kada ga budu bombardirali njemački avioni 1941 godine. Izgorjelo je preko trideset tvornica, mnogo dućana i stambenih zgrada a u gašenju je sudjelovalo blizu 400 vatrogasaca- Šteta je procijenjena na preko milijun funti a stotine radnika je ostalo bez posla.

Na današnji datum, godine 1870 u luci Stocholma sidro je bacio švedski brod „Vega“, poslije trogodišnje plovidbe oko starog svijeta. Nakon što je otplovio euro-azijsko kopno. Vođa smione ekspedicije koja je prva prošla sjevrno-istočnim prolazom bio je Adolf Grik Nordenskiold, čovjek pustolovnog duha s bogatim iskustvom polarnog istraživača. Uvjeren da se stari svijet može otploviti jakim brodom, smatrao je da morske struje odmiču led od sibirskih obala pa će biti dovoljno prostora za plovidbu. Imao je pravo. Plovidba je bila teška gotovo pogubna. Na putu ih je zatekla zima. Pred kraj srpnja 1869 godine „Vega“ je dosegla azijski istočni rt, plovila beringovim prolazom do obale Sjeverne Amerike. Sljedeće godine su se vratili u domovinu sa uspješnog i nadasve opasnog putovanja.

A pročitajte kako zvuče:

ZAKAŠNJELE RIJEČI

Kasno je za riječi koje se ne čuju a sve kažu, za misli raspršene po pustošima neuhvaćenih snova, što se dodiruju u svojim nedohvatima…mrse spoznaju pred istinom---razdiru osjećaje pred krvavim rukama zbilje i donose strepnju ovijenu strahom.

Kasno je za sve ono što je bilo prije nas, ono, što bi htjeli uhvatiti a pobjeglo je i sada skriveno u godinama prošlosti promatra našu nemoć neuhvatljivosti.

Svi proliveni dani ovog su trenutka pokupljeni neizrecivom željom za gledanje svjetlosti, koja probija kroz tamu nevjerice, kroz pukotine davanosti, što vezuje dva plamena prigušena daljinom i rasplamsana neizbježnošću; dva plamena koja vjetar gasi u svome bijesu i razbuktava u svojoj blagosti.

Dani su ponovo i opet vraćeni tamo, gdje su se prvi puta sreli, na razmeđi između dvije poruke, što nisu značile ništa a postale sve, što su izgledale nevino a odisale grijehom, onim, kojeg i Gospod oprašta u svojoj pravednosti i poruci o vječnoj ljubavi dvaju osamljenika izgubljenih u gudurama vremena i mraku nepovratnih godina prošlih i nedozvanih sati budućih.

I sve će ostati kako je bilo i one noći kada su se Sanjari prvi puta uljuljali u zajednički san, ne znajući da su se opili pelinom, popijenim iz pune čaše nektara…nekušanog i prolivenog niz obraze nedočekanosti…

NON FIT POETA, NASCITUR………………….PJESNIK NE NASTAJE , ON SE RAĐA……..Pjesničko nadahnuće je prirođeno….

Toliko za ovaj dan, nadam se rado čitan. Laku noć svima, pospanima i budnima, a dobro jutro onima što rade i koji će u san kada dan svane.

by Blue Shadow 22.04.10 11:21

by Blue Shadow 22.04.10 11:23

by Blue Shadow 22.04.10 11:24

by Blue Shadow 22.04.10 11:25

by Sponsored content