Poetski kutak

dreamer je napisao/la:jedan mrav,jedan list,
plavetnilo svibanjskog jutra,
u odsjaju kišne kapi....

Dobro došao, u vidu kapljice ako treba,
nek si nam donio i taj mali sjaj,
ti sanjaru otvorenih očiju
što jutro svibnja pretvaraš u raj.

Sivo ...
kišne kapi..
putnik...
kolodvor.....
vlak i teng....
jutro ko i svako....

dreamer je napisao/la:Sivo ...
kišne kapi..
putnik...
kolodvor.....
vlak i teng....
jutro ko i svako....

hmmm....

Što je na drugom kraju vlaka?
Sivilo il sunčano jutro?
Drugi kolodvor il nada?
Koliko jutara, a ipak samo su jutra.

Ne traži od mene
da pišem o ljubavi,
nje u sebi ne pronalazim više.

Ne traži da budem sanjar
koji stihove o kiši piše,
sada su kiše, samo kiše.

Bilo je davno
jedva još pamtim lik te žene,
i njezine oči snene, zaljubljene.

Sjetih se toga jer
vani opet liju kiše,
kad bi barem padale, samo malo tiše.

Tvoja?

Admin je napisao/la:Tvoja?

upravo sklepana, zašto?

Čarolija je napisao/la:

Admin je napisao/la:Tvoja?

upravo sklepana, zašto?

:bravo:

Ponekad mi dođe
da pjesme pišem u stihovima...
Samo ponekad jer,
to je moja tajna, moja priča o ljubavi,
i trajati će vijekovima...

Čarolija je napisao/la:Ponekad mi dođe
da pjesme pišem u stihovima...
Samo ponekad jer,
to je moja tajna, moja priča o ljubavi,
i trajati će vijekovima...

a ponekad te čitam
kao list u jesen.
Ponekad je meni
tvoja tajna bistra.
Ponekad te čitam
kao kazaljka vrijeme,
a ponekad je samo
osjećaj u meni.

Oduvijek sam ledena kraljica bila,
na meni su se ledile kiše.
Kratko sam vrijeme bila žena srca otopljena,
davno je bilo, no nema je više.

Samo ti čitaj te stihove,
i ono što u njima piše.
Ja sam kao list na vjetru,
sad me vidiš, pa me nema više.

Ne mogu vjerovati, ali evo nađoh nešto što sam pisao davnih sedamdesetih...


Nije me briga
kakvu mi propast
budućnost nosi,
dozvoli mi samo
da te pred tebe kleknem
i ruke tvoje
vječno ljubim.

Tvoje lice
božanskim svjetlom
u noći obasjano,
danju ljepotom
lotosova cvijeta.

I najmanji dodir
usana tvojih
u ludi ritam
pokreće srce
i dušu rasplinjuje
u beskrajni svemir.

Tad' zvijezde
još jače zasvijetle
i njihov sjaj je
stostruko veći,
a naša tijela
kao dva kometa
na putanji istoj
u jednom trenu
postaju jedno
u eksploziji strasti
u svemir beskrajni
tonu....

vidi ti pjesnika... Bravo svima

Blue.. mora da si to pisao kad si bio jako zaljubljen, ha? kazi, kazi

Helena je napisao/la:vidi ti pjesnika... Bravo svima

Blue.. mora da si to pisao kad si bio jako zaljubljen, ha? kazi, kazi

K'o tetrijeb... ha, ha, ha...

Kopam tu po nekim starim papirima i nađoh je... 1979...

odlicna je... a jel to pisano za, vjerojatno tada buducu, gospodju Blue?

Helena je napisao/la:odlicna je... a jel to pisano za, vjerojatno tada buducu, gospodju Blue?

Već je bila... a i danas je...

Blue Shadow je napisao/la:

Helena je napisao/la:odlicna je... a jel to pisano za, vjerojatno tada buducu, gospodju Blue?

Već je bila... a i danas je...

blago njoj kad joj suprug pise tako lijepe stihove.. meni moj donosi sarane

Helena je napisao/la:blago njoj kad joj suprug pise tako lijepe stihove.. meni moj donosi sarane

I njih dobije, ali ove godine još nisam bio na vodi, sramota...

SKRIVENI VRT

Polumrak istine na pozornici lazi i
djevojka koja nezna
kako se zovu moje misli
niti kako ih se izgovara

Polumrak istine iza umornih krinki
iskrivljenog sjecanja
kojem se nitko ne klanja
na koje se nitko ne sjeca

Polumrak istine i smozdeni ego
negdje iza raznobojnih boca
koje se ne lome bas niti na jednoj glavi
pa cak ni na onoj koja razumije .


Polumrak istine
kao grimizni odsjaj goticke duse od finih filigrana
koji zavrsavaju prstima na ovom papiru .

Bilo je to prokleto davno kad sam pisala stihove nekome - Unitas zna kome... Bilo je to tako davno, i ovaj me topic podsjetio na sve to i vratio u jedno vrijeme za koje sam mislila da sam ga daaaavno pokopala u sebi, u jedno vrijeme za koje sam mislila da je milionima svjetlosnih godina udaljeno od mene... No, posto sam ja Jarac, samo cu sve ovo procitati, odmahnuti glavom i nastaviti dalje kao da nista nije bilo....

kronika jednog copora

Da je uslikati dio misli
kroz ostru dlaku samotnjaka .
Vidjeli bi kraj u beskraju
bizarnih posljedica i cinova u utrobi
poput bola i groma
poput sapa na dusi od leda i purpura .
Da je uslikati dio misli
pa da vrijeme svrsi
u zelji da otvori se bezdan u vodi i da sljepi vide
zatvor na slobodi .

billy je napisao/la:kronika jednog copora

Da je uslikati dio misli
kroz ostru dlaku samotnjaka .
Vidjeli bi kraj u beskraju
bizarnih posljedica i cinova u utrobi
poput bola i groma
poput sapa na dusi od leda i purpura .
Da je uslikati dio misli
pa da vrijeme svrsi
u zelji da otvori se bezdan u vodi i da sljepi vide
zatvor na slobodi .

ovo ja zovem trenutkom inspiracije ...

taj se trenutak inspiracije dogodio 1989 u kaficu amfora ..SB

:cico: Teng, ja sam solo surfer.
Poštivaj. Please.
Thnx.

Samo mali pogled ispod oka
bio mi je dosta, shvatio sam.
Čarolija me napušta, ostavlja.
Ostajem u ravnici sam.

Nek ju vjetar nosi,
i bura baci na stijenu.
Nek joj sretno more
donese promjenu.

STILL

Godina vremena
Masakr stilova ,morala i zivljenja .
Bit cu utvara vasih strahova
Bit cu film vasih scenarija
Bit cu euforija vasih osvajanja .
U krvi bluz i metal ,u krvi brzina i bljesak mirisa .
U glasu sex i znoj,u glasu krik i sapat
U oku varljiva tuga i skriveni plamen ,u oku sva dobrota i sva istina .
U dusi enigma i trazenje,u dusi nemir ..
Uloga za dan
dan za zivot
zivot za ulogu ..but stilll ..