Re: Na današnji dan

by Doc 18.03.10 23:01

19.03.2010. Na Današnji Dan

Nalazimo se u 1963 godini. Ako niste zaboravili već smo bili u njoj a vjerojatno ćemo se ponovo vračati, ovisno , koji su se glazbeni događaji zbivali u toj godini. I uvijek će ista godina biti prikazana na malo drugačiji način. S novim detaljem, novim komentarom, činjenicama. Jer isto nije nikada jednako…i ne može biti. Dakle, ta 1963 godina je zapamćena po tome, što su mnoge poznate ličnosti, političkog, crkvenog i umjetničkog života napustili radost ovoga svijeta i preselili se na onaj drugi, još uvijek obavijen velom tajanstvenosti. Dvadesetdevetog siječnja umro je američki pjesnik Robert Frost , čovjek, koji je radio kao postolar, učitelj i ratar pišući poeziju koja se temelji na seoskom životu. Bio je dobitnik četiriju Pulitzerovih nagrada, a u trenutku smrti imao je 89 godina. Ne može se požaliti na Božje milosrđe. Dan poslije njega ovaj svijet je napustio francuski skladatelj Francis Pouluc. Sredinom godine, 3 lipnja na nebeska vrata je pokucao i papa Ivan XXIII., koji se prije nego je postao to što je bio zvao Angelo Giuseppi Roncalli. U kolovozu, bolidom Formule 1, prema nebu, punom brzinom je odjurio lord Nuffied, osnivač tvornice Moris Motors. Zajedno s njime na posljednji put otišao je i francuski kubistički slikar Georges Braque. U rujnu sa političke i životne scene odlazi još jedan francuski državnik Robert Shuman, da bi u listopadu te 1963 godine Francuska ipak najviše žalila. Naime, istoga dana, možda i po dogovoru, umrli su francuski pisac i pjesnik Jean Coctea i „kraljica“ francuske šansone Edith Giovanna Gasion- „Pariški vrapčić“- Edith Piaf. I Jean i Edith imali su dublji odnos od onih ,koje obično nazivamo prijateljski. Konačnu bilancu umiranja poznatih zaključio je američki predsjednik John Fitzgerald Kennedy, kojeg je sa tri hica sa šestog kata zgrade na križanju ulica Elm i Houston ustrijelio navodno bivši marinac 24-godišnji Lee Harvey Oswald. Ta pretpostavka neće nikada biti dokazana, jer je dva dana kasnije, 24 studenog, nesretnog, možda i nevinog Leeja, ustrijelio iz neposredne blizine ,unatoč brojnog osiguranja, vlasnik noćnog lokala Jack Ruby , ispraznivši Leeju u trbuh pun spremnik iz pištolja. Oba ubojstva bila su prikazana širokim narodnim masama u direktnom TV prijenosu. Sa pjevačkog glazbenog neba na ono drugo nebo, preselile su se dvije poznate zvijezde. Obje u najboljim godinama. Najprije je Patsy Cline, u utorak 5 ožujka, odletjela na nebo, nakon što se njezin avion srušio na zemlju, a u subotu 14 prosinca poznata „tigrica“ Dinah Washington, nakon, što je navečer prije spavanja uzela šaku pilula i više se nije probudila. I dok su dvije zvijezde ugasile sjaj, ali ne i slavu, druge su se te godine zaputile prema glazbenom nebu. Bile su to: Joan Baez, Barbara Lawis, Trini Lopez, Wilson Picket. Među top singlicama našla se je pjesma „Blue Velvet-Bobby Vintona“, „Hey Paula“-Paula & Pole, „Sukiyaki“-japanca Sakamote, a na filmskim platnima prikazivali filmovi u kojima su glavne uloge igrali pjevači kao „ Beach Party“ sa Frankie Avalonom i Anette Funiculo, „Fun In Acapulco“ s Elvisom Presleyem i Ursulom Anders. Na britanskom filmskom tržištu , prodavao se film“Summer Holiday“ u kojem je bila i pjesma s istim naslovom. A upravo, ta pjesma, na današnji dan 19 ožujka 1963. godine našla na prvoj poziciji britanske popularne ljestvice u trajanju od dva tjedna i u izvedbi Cliff Richarda i njegove prateće grupe The Shadows. Pjesmu su za film napisali Bruce Welch i bubnjar Shadowsa Brian Benet, dok su bili na jednoj turneji po britanskom otočju. Ideja im je došla, dok su se odmarali u jednom kazalištu. Bruce je odjednom počeo pjevati:“ Svi idemo na ljetne praznike i nema više rada jedan ili dva tjedna“, a Brian je odmah upao sa svojim tekstom i nastavio spontano „Mi idemo tamo gdje sunce sija punim sjajem, idemo tamo gdje je more modro…“. Sljedećih trideset godina, ova pjesma postala je prava himna, koja se pjevala na putovanjima, izletima, godišnjim odmorima. Pjesma se pojavila i u TV seriji, a za Cliff Richarda to je bio drugi hit koji se popeo na prvu poziciju britanske popularne ljestvice.

Na današnji dan 1942 godine u Los Angelesu,rodio se američki pjevač, skladatelj i autor TV serija Robin Luke. Na američkoj popularnoj ljestvici imao je samo jedan hit. Pjesma se zvala „Susie Darlin“koja se pojavila na ljestvici prvi puta 11 kolovoza 1958 godine da bi na kraju završila na petoj poziciji 13 listopada i na tom mjestu ostala tjedan dana. Ploča je prodana u preko milijun kopija po cijeni od 25 dolara. Treba reći da je njen prvi snimak prodavan po cijeni od 60 dolara. Pjesma se pojavila i na britanskoj popularnoj ljestvici i tamo došla do 23 pozicije.

Godine 1964, na današnji dan na britanskoj popularnoj ljestvici , na prvoj poziciji, ustoličila se pjesma „Little Children“ u izvedbi Billy J. Kramera , i tamo se zadržala dva tjedna.

Na današnji dan 1895. Louis Lumiere, snimio je svoj prvi film „Izlazak Radnika iz Tvornice“, dokumentarac u jednom kadru. Sva je radnja opisana u naslovu, a film je snimljen kamerom koju je Lumiere patentirao mjesec dana ranije.

Al Capone se bavio svakakvim poslovima pa i iznuđivanjem novca. Godine 1943, na današnji datum osam suradnika čovjeka sa ožiljkom optuženo je za iznuđivanje svotice od 2.5 milijuna dolara od Udruge Filmskih Radnika.

Govoreći o „kralju“ Rock & Rolla Elvisu Presleyju , često se spominje i njegovo posljednje počivalište u Gracelandu. Na današnji datum 1957 Elvis je kupio Graceland. Na imanju veličine 13, 8 jutara zemlje nalazile su se dvije velike gospodarske zgrade sa 23 sobe. Imanje se nalazilo u 3764 South Bellevue Bolueuardu u Mephiškoj četvrti Whitehaven. Za posjed je „kralj“ Elvis iz svoje riznice izbrojio 102.500 dolara. Originalnu kuću je izgradio mister S.E.Toof i dao joj ime po svojoj kćerkici Grace. Gracina nećakinja Ruth Moore i njezin muž Dr. Thomas Moore su adaptirali kuću koncem tridesetih godina i takva je prodana na današnji dan 1957 godine Elvisu. Novac je na ruke primila Moorova kći Ruth Moore. Zanimljivo je da je to zdanje dok je još bilo u vlasništvu gospodina Toofa služilo ka crkva- Graceland Christian Church.

A kada je riječ o Elvisu , evo još jedna zanimljivost koja se desila na današnji dan. Godine 1980, dakle prije točno trideset godina isplivale su na površinu i svjetlo dana neke mračne pojedinosti o Elvisovoj smrti. Poslije Elvisove autopsije, kada je u njegovom tijelu nađeno više sedativa i narkotika nego u gradskoj ljekarni, na sud je pozvan njegov osobni liječnik/ slična se igra sada vodi u vezi smrti“kralja“ popa Michael Jacksona, a dobro se zna kakav je bio, i rodbina tada ništa nije poduzimala/ dr. George Nichopoulous. Optužnica ga je teretila za čak 14 točaka zbog prepisivanja i suviše velikih doza lijekova. Ne samo Elvisu nego i Jerry Lee lewisu i devetorici ostalih pacijenata. Sud ga je uskoro proglasio krivim. Tako je to u životu. Oni koji ništa ne poduzimaju najgrlatiji su kad se više ništa ne može poduzeti. Odštete uzeti, e to je druga stvar.

Na današnji dan 1982 godine u zrakoplovnoj nesreći poginuo gitarist sastava „Ozzy Osbourne“ .Randy Rhoads. Vozio se u malom zrakoplovu, koji se strmoglavio na zemlju. Prije nego što je izgubio visinu i pao, prozujao je iznad autobusa kojim su na turneju putovali ostali članovi sastava. Njegovi su kolege bili i nehotice svjedoci nesreće jer su čuli i samu eksploziju letjelice. Uz Randya , život je izgubila i frizerka grupe Ozzy-Rachel Youngblood, te pilot Andrew Aycock.

A sada ono, što neki čitaju, drugi preskaču, treće ne zanima, četvrtima to je besmislica …

ODLAŽENJE

Čujem let bijelih galebova ka slomljenoj hridi raspuklog sna…nerazumljive korake jutarnjeg povjetarca…na ugaslim stazama čekanja…dok Tebe sanjam. Na dlanu sunčeve molitve gledam Te opijenu Ljubavlju…zanesenu u kriku lanenih nedogleda…zarobljenu vremenom, što život odbrojava pod sjenom zacakljenih čempresa…dok tebe sanjam...

Moja krv teče iz rana polomljenih nadanja…gruša se u čaši užarenog pepela na postelji prosanjanih dana i noći…kada sam Te uzaludno tražio…gubio prije nego i našao…ljubio, ne znajući da li uopće postojiš ili si samo Ikona zanoćala u mojim snovima.

U mom gustom sjećanju, uronjena u vrč jednog vremena, pristala si biti ono što jesi…voljeti onog kojeg ne znaš…davati sebe ne misleći o sebi…Pristala si biti svanuće i sumrak…dodir južnog okusa na mirisnim laticama sjevernjaka…pristala si biti ono, što Te čini Boginjom…što Ti je osiguralo zlatnu krunu na raspuklom tronu mog života…dok Tebe sanjam.

Vidim, kako se mjesečina provlači kroz nepokretnost Tvoga pogleda---uronjenog u Sveti kalež čiste krvi…u drhtavi glas Molitve, koju samo Ti znaš…kojom započinješ Svanuće i gasiš noć…probdjevenu nad mojim neminovnim odlaženjem…sa Tobom, bez Tebe…pod slomljeno krilo kamena…

Išarana srebrom, slušajući nečujnost sjete…osjetiti ćeš vječnu žudnju bola…Pod plaštem molitve slušati ćeš šutnju, utopljenu u suze čeznuća…

A jeka će odzvanjati mukom teških rana …i nova kv će natapati ožiljke stare boli…

SPES ET AMOR DUO SUNT CALCARIA FORTIA, QUAE NOS AUDACES FACIUNT CONTEMPTORESQUE LABORIS…….NADA I LJUBAV DVA SU SNAŽNA POTICALA KOJA NAS ČINE JUNACIMA I PREZIRATELJIMA NAPORA….što hoće reći da nema prepreke i teškoće koju ne bi mogli savladati…bar tako shvaća moja siva supstanca, ako u međuvremenu nije pobijelile…no, neko zrno soli uvijek se nađe….

A sada šaljem pred oči kritike i ocjene ono što je napisano. Oni koji pažljivo pročitaju, ako i nađu neku grešku biti će blagi znajući koliki je trud uložen u pripremi. Naravno i ljubav. A oni kao što kaže ona gore, masnim slovima napisana mislilica, ne poznaju nikakve prepreke. Oni koji čitaju brzinom od 100 kilometara na sat, možda neće vidjeti sve što je napisano, ali će zapaziti ako nešto nije u redu…Oni koji vide tekst i prepadnu se dužine, možda će čitati svaku drugu rečenicu, a to će onda dati pravu krivu sliku o namjeri da im se ponudi nešto, što oni vjerojatno nikada ne bi potražili, jer će im se sve činiti besmisleno. Znači radim nešto bez smisla. Smisleno. Ako ste umorni , odmorite se i onda u miru uživajte u onom u čemu nikada neki neće, iz prostog/ ne prostačkog razloga/ što niti ne znaju da ovo postoji na ovom portalu.

Svakako ne zaboravite vi, koji redovito pratite ovu rubriku iskazati zahvalnost i poštovanje za uloženi trud gospodinu koji svaki tekst poprati sjajno sa glazbenim sadržajem. Uočiti ćete da zaista svoje vrijeme nesebično poklanja vašim glazbenim ukusima tražeći ono, što se uistinu rijetko ili nikako ne može čuti na bilo kojoj radio postoji. To mogu raditi samo zaljubljenici i istinski hobisti. Eto, ja se usuđujem u vaše ime i posebno svoje zahvaliti i pohvaliti za uistinu sjajne prezentacije glazbe, stare i više od sto godina.

by Doc 19.03.10 23:01

20.03.2010.Na Današnji Dan

Njemačka najavila neograničeni pomorski rat. Britanci zauzeli Bagdad. Ruski car Nikolaj II abdicirao u Pskovu. Ruski car i njegova obitelj uhićeni. Počela Oktobarska revolucija, sastao se Prvi kongres Sovjeta. Rusija proglasila republiku. Boljševici preuzeli vlast u ime sovjeta. Nakon deset godina izgona, boljševički revolucionar Vladimir Lenjin vrača se u Rusiju uz Njemačku pomoć. Ukrajina i Finska postaju nezavisne. SAD-e ulaze u rat protiv Njemačke. Britanija Židovima obećala državu. Godina je 1917.Na zapadnom frontu u moru blata 31 srpnja započinje bitka kod Passchendalea koja će trajati do 10 studenoga. Broj mrtvih nikada neće biti točno izbrojen.

Otkriven radioaktivni metal –element proktatin. Američki astronom George E.Hale postavlja refraktirajući teleskop na opservatoriju Mount Wilson-Kalifornija, do danas najveći na svijetu. Pronađena metoda otkrivanja zvuka pod vodom. Izdana prva marka zračne pošte u Italiji. Britanski znanstvenik Ernest Rutherford prvi rascijepio atom. U Njemačkoj proizveden prvi umjetni deterdžent. Cutex proizveo prvi tekući lak za nokte. Kratko ošišana frizura, poznata kao „bob“ prvi puta viđena na izvjesnoj Irene Castle. U najvećoj željezničkoj nesreći u povijesti, u Alpama između Modane i Saint-Michele-de-Maurinne, poginulo 665 ljudi. Stvorena njemačka filmska kompanija UFA. Nobelovu nagradu za mir dobio Međunarodni Komitet Crvenog Križa. U Munchenu premijerno prikazana opera „Palestrina“Hans Pfitznera. Nijemac Knut Hamsun izdaje novelu „Growth Of The Soil“; Sergej Prokofijev piše simfoniju „Classical“. Opera „Turandot“premijerno prikazana u Cirihu. Napravljen prvi jazz snimak: „Dixieland Jazz band One-Step“. Charlie Chaplin potpisao prvi milijunski ugovor. Prikazuju se njegovi filmovi „Imigrant“ i „Ulica“.

U Hrvatskoj se javlja“zeleni kadar“neki ih nazivaju banditi, drugi osvetnici treći dobročinitelji. Velika glad u Hercegovini. U zagrebačkom kinu“Metropol“ prikazan premijerno prvi hrvatski film, komedija „Brcko u Zagrebu“. Tiskana pjesnička zbirka „Kipci i popevke“ Dragutina Domjanića. Anton Branko Šimić pokreće u Zagrebu list „Vijavica“. Tako je to bilo te 1917 godine. Ukratko.

Naravno nisu mirovali ni glazbenici. Oduvijek se pjevalo, bilo u tužnim ili veselim trenucima, pjesma je bila lijek za dušu. Te godine na američkoj popularnoj ljestvici , na prvoj poziciji našlo se 13 pjesama. Najdulje na prvoj poziciji ostala je pjesma „Over There“, koju je izvodio onda popularni American Quartet, devet tjedana. Spomenuti kvartet je te godine imao tri skladbe na prvoj poziciji američke ljestvice i bio je najpopularniji. Pjesma „Over There“ koju sam spomenuo našla se te godine u još dva navrata na prvoj poziciji američke popularne ljestvice , jednom u izvedbi Nore Boyes-dva tjedna , a drugi puta u obradi Peerless Quarteta-tjedan dana. Pjesma se inače u šest navrata našla na popularnoj američkoj ljestvici, još jednom na prvoj poziciji 1918 godine u izvedbi slavnog tenora Enrica Carusa. Tako je to bio u Americi. A kako je u Britaniji.

Jedna od najpopularnijih britanskih pjevačica svih vremena i definitivno najslušanije glazbeno grlo u četrdesetim godinama za vrijeme Drugog svjetskog rata bila je plavokosa VERA LYNN, koja je nastupala i pjevala i prije rata s onda mnogim popularnim orkestrima, kao što su orkestar Joa Lossa i orkestar Ambrons, u onda čuvenim koncertnim i plesnim dvoranama Savoy Holl i Palladium, te imala vlastiti show na radiju. No, prava slava je stigla sa ratnim danima i njemačkim avionima. Saveznički vojnici, a i protivnici diljem svijeta između dviju borbi slušali su njen program pod nazivom „Sincerely Yours“-„Odano Vaša“. Bila je to svetinja koju ništa nije moglo prekinuti, pa su često vojnici uzimali puške i odlazili u borbu nakon što su odslušali njezin program. Toliko se Vera zbližila sa vojnicima na frontu da su je prozvali „Vojničko Srce“. Kružila je priča da su vojnici dolazeći kući na dopust nakon što su se pozdravili sa obitelji odmah upitali da li još pjeva Vera. Ali sve ima svoje trajanje . Pa tako i Vera. Završetkom rata mnogima je život tek počeo dok je za veru to bio kraj popularnosti i uspjeha. Ali nikada je neće zaboraviti. Povukla se je sa pozornice da bi se ponovo popela na nju 1952 godine, kada je imala veliki međunarodni hit „Auf Wiederseh's Sweetheart“ sa kojim se 21 lipnja, na sam prvi dan ljeta pojavila na američkoj popularnoj ljestvici , da bi se 12 srpnja popela na prvu poziciju i na tom mjestu ostala punih devet tjedana, a ploča je prodana u preko milijun kopija. Ista se pjesma našla i na britanskoj popularnoj ljestvici, u studenome, na 11 poziciji. Vera Lynn je rođena na današnji datum 1917 godine u Londonu kao Margaret Welsh i bila je mnogo godina vodeća britanska pjevačica, čistog, snažnog ali sentimentalnog glasa, neobično poštovana i cijenjena od slušatelja , pogotovo što je bila uključena u rad i vojnu službu u toku Drugog svjetskoga rata, hrabreći vojnike, ulijevajući im optimizam. Pjevati je počela sa sedam godina u muškim radničkim klubovima a kasnije se priključila plesnim trupama u dobi od 15 godina. Svoj prvi radio nastup imala je 1935 godine pjevajući uz orkestar Joe Lossa a kasnije kako sam već napomenuo i Ambrose u kojem je srela saksofonistu i klarinetistu Harry Lewisa , za kojeg se kasnije i udala i koji joj je postao menadžer. Solo karijeru je počela 1940 godine, a imala je i vlastiti radio show na BBC, te već spomenutu seriju „Odano Vaša“. Svojim pjevanjem pokušala je uspostaviti vezu između žena kod kuće i njihovih muževa na bojištu pjevajući nježne balade poput“Yours“ ili „We'll Mett Again“-„Srest ćemo se ponovo“. Popularna Vera stala je i pred filmsku kameru u tri filma: „We'll Meet Again“ iz 1942 godine u kojem je nastupala uz orkestar Geraldo, potom u „Rhythm Serenade“ 1943 godine sa popularnim komičarskim parom Jewellom i Warrissom i u „One Exciting Night“ iz 1944 godine sa vrhunskim komičarom u vrijeme Drugog svjetskog rata Richardom Mardockom. Među vojnike putovala je u Burmu a vratila se u Englesku na sam Dan „D“. Potom se povukla sa scene, no tko jednom okusi pljesak dlanova teško se može odreći tog zvuka te se 1947 godine ponovo vraća u svoj vlastiti radio show na BBc radiju. U to vrijeme snimala je i za britansko i za američko glazbeno tržište U Americi je do 1957 godine bila u devet navrata na njihovoj popularnoj ljestvici a najuspješnija je bila sa već spomenutom skladbo, „Doviđenja Sweetheart“. Posljednji put se pojavila na američkoj popularnoj ljestvici 6 svibnja 1957 godine sa skladbom „Don't Cry My Love( The Faithful Hussar)“ i na kraju dosegla 55 poziciju te ljestvice. Godine 1960 nakon dvadeset godina vjernosti Decca kompaniji razilazi se od njih i pristupa EMI diskografskoj kući snimajući album „Hits of the sixteen“ sa popularnim baladama kao na primjer „By The Time I Got To Phoenix“. Godine 1969 počinje prvu sedmogodišnju seriju na TV –BBC-a, da bih već sljedeće godine zbog zdravstvenih razloga prekinula pjevanje. U sedamdesetim godinama pjeva mnogo rjeđe, na svečanim priredbama koje su obilježavale značajne godišnjice, kao u lipnju 1984 na četrdesetu godišnjicu Dana“D“ kao i 1989 godine na pedesetu godišnjicu početka Drugog svjetskog rata. Povremeno snima i u osamdesetim godinama ,postavši legenda britanske zabavne glazbe. Pink Floyd je napisao „Vera“ za svoj album „The Wall“ u kojem se pomalo ismijava njenim zaslugama za vrijeme Drugog svjetskog rata. Ali bilo je uvijek onakvih koji su druge podcjenjivali ističući samo sebe i svoje zasluge(ako su ih uopće i imali). U vrijeme kada je Vera pjevala, njen glas i pjesme su ulijevale povjerenje i odlučnost onima, koji su omogućili Floydovcima da se u miru i travu i uz ostale delikatese ismijavaju onima, bez kojih ni njih ne bi bilo. Ali to je već jedna nova priča, svakodnevna. Vojničko srce će zauvijek kucati. Danas koliko sam upućen trebala bi slaviti rođendan, ako se nje nešto u međuvremenu dogodilo. Nadam se da nije. Poželimo našoj bakici da još poživi i vraća se u dane kada je palila i žarila na bojištima diljem svijeta. I oprostimo Pinkovcima prema onoj poznatoj uzrečici „Oprosti im Bože jer ne znaju što rade“. U slučaju Vere Lynn ni što govore , ni o čemu pjevaju. Vjerujem da im je to odavno oprostila i Vera. Vera je dobila mnoga priznanja za svoje pjevanje i sveukupni rad, nagrađena je nagradom OBE, od kraljice je dobila Titulu časti a 1971 godine proglašena je i Damom britanskog carstva, jednom od najviših titula nekadašnje britanske imperije. I nikada mi nije jasno zašto se kaže „britansko carstvo“ kada mu je na čelu „kraljica“.Ali time neću zamarati sivu supstancu. Ima ona i pametnijih zadataka.

Na današnji dan 1906 godune rođen je američki pjevač, multi-instrumentalist, skladatelj ,vođa orkestra TV i radio, na kraju i otac Ricky Nelsona- Ozzy Nelson. Godine 1930 vodio je svoj prvi plesni orkestar.Od 1930 do 1940 godine Ozzy je nanizap 38 hitova na američkoj popularnoj ljestvici , od kojih jedan na prvoj poziciji. Bila je to skladva „And Then Some sa kojom se na ljesticu popeo 6 srpnja 1935 godine i na toj poziciji ostao tjedan dana, a jednu je pjesmu imao na drugoj poziciji, dva tjedn; bio je to naslov „White Sails (Beneath A Yellow moon) u kojoj je ujedno vodio i vokalnu dionicu. Od 1944 godine zajedno sa svojom suprugom Harriet Hilliard imali su radio show, a od 1952 do 1966 i televizijsku obiteljsku seriju u kojoj je nastupao i njihov sin Ricky. Ozzy je umro 3 lipnja 1975 godine.

Na današnji dan prije godinu dana umro popularni vokalni član grupe Pro Arte-Čobi.

Godine 1959 , na današnji datum na prvoj poziciji britanske popularne ljestvice našla se je pjesma „Smoke Gets In Your Eyes“ u izvedbi grupe The Platters ii na toj poziciji bila tjedan dana.

Godine 1971 na prvoj poziciji američke popularne ljestvice pojavila se skladba „Me And Bobby McGee“ u izvedbi bijele blues kraljice ujedno i hipi kraljica Janis Joplin i na toj poziciji ostala dva tjedna. Nažalost kraljica nije mogla uživati u tom uspjehu. Naime u to vrijeme ona je već skoro šest mjeseci bila na nebeskim livadama .

Upravo na današnji datum 43 godine prije Krista, rođen Publius Ovidius Naso , jedan od najistaknutijih pjesnika i u svjetskoj književnosti, jedan od najpoznatijih stvaralaca stihova o ljubavi. Najveći je ugled stekao epom „Ljubavno Umijeće“ u kojem podučava muškarce i žene u ljubavnom ophođenju. U „Metamorfozama“( petnaest knjiga s 11.995 stihova) skupio je oko 250 priča iz Mitologije, povezao ih tematski po ciklusima i stvorio vrijednu pjesničku novelističku zbirku.

Godine 1815 Napoleon Bonaparte , nakon što se iskrcao s otoka Elbe, ušao je u pariz i ponovo preuzeo vlast,. Na Bečkom Kongresu koji je bio u toku, odmah je odlučeno da se zauvijek slomi moć „Prevrtljivog Korzikanca“. Nakon vladavine „sto dana“ Napoleon doživljava definitivni poraz kod Waterloa, što ga odvodi u doživotno zatočenje na otok Sv Helena.

Na današnji datum 1980 godine jedan 28-godišnji vozač kamiona iz Texasa sjetio se kako bi mogao na lak način doći do novca. Uzeo je revolver i ušetao u diskografsku kuću „Asylium Records“, prijeteći životima taoca i tražio od Jackson Browna ili The Eaglesa da mu dadu novac kako bi on mogao isfinancirati svoj kamionski posao. Na kraju se šofer Joseph Riviera predao policiji bez većih posljedica. Novac nije dobio ali su zato The Eaglesi stekli dodatnu medijsku pozornost, drugim riječima, možda je stvar namještena. Za promociju svojih glazbenih dijela često se velike zvijezde služe niskim udarcima.

Godine 1991 , na današnji datum, legenda rocka Eric Clapton izgubio je 4-godišnjeg sina Connora, kada je dječak pao sa prozora apartmana u New Yorku i ostao na mjestu mrtav. Malac je pao sa 53 kata, gdje je živjela njegova majka Lori del Santo. U isto vrijeme Eric koji je doputovao u New York prije samo 24 sata odsjeo je u obližnjem hotelu, a završio je vidno pogođen nesrećom u bolnici. Ova teška obiteljska tragedija kasnije je inspirirala Claptona za neke njegove najljepše pjesme.

A što je inspiriralo mene za ovu pjesmu u prozi , naravno to nećete nikada saznati. Uostalom , možda je istekla iz mene onako spontano, skrivena negdje u dubinama podsvijesti.

UZALUDAN POZIV

Zenit uzavreo…Gori. Podnevno sunce kapa niz mozaik sjećanja…Umirio se mir ljetnoga dana…Tišina umukla u svojoj bezglasnoj sjeni. Sve vrvi od nepokretnosti. Kapi hlada razbacane po skrivenosti želja…Pjesma cvrčaka odzvanja po kamenim spomenicima…Misli uokvirile samo jednu sliku. Tvoju.

Ti obasuta pjenom, osvijetlila pučinu , što broji naše sate, udaljene miljama nedorečene blizine. Čujem Tvoj glas, utkan u nijemost moga doziva…u zvuk nečujnosti otopljen u gluhoći jednog poziva.

A sve je bilo spremno za susret…za kratki bljesak trenutka…natopljen mogućim ostvarenjem bliskosti…

I ponovo je sudbina pokrenula sat vremena, preskačući toplinu dodira…Umorne ruke drhtale su nad brojčanikom promašenog dana…očekivanje razlilo niz obraze usamljenosti…vlažne od čekanosti…isušene na ušću nabujalog izvora…Sve se pretvorilo u teški muk jeke zagušenog jauka.

I vrijeme je nastavilo teći niz brazde nezaustavljenih koraka…kao da se ništa nije dogodilo u tom traženju bez odaziva…

Zvizdan je parao uzaludan krik pogleda…neviđenosti. Podnevna tišina, poput gustog dima nemoćno se ovila oko samoće…

Na vedrom nebu vijori neubrana bezglasnost.

Vjetar sjetno raznosi nečujnost jednog uzaluda…kroz jecaje jeke neodziva…

Zenit gori. Tišina. Sjene mraka sjele usred smrtnog mira.

Ukočene zjene traženja…Vječnost na putu čekanja…Na Suncu…Sama.

QUOTIES RES INITIO PUSILLA CRESCIT IN MAIUS…….KOLIKO PUTA STVAR ISPRVA MALENA NARASTE DO VELIKE!...Mnogo puta su se vjerujem mnogi, i ne znajući za ovu mudrosnicu, i sami uvjerili u njezinu istinitost. Mnoge velike ljubavi su počele samo jednim malim pogledom, dodirom, glasom, riječju…

I evo utonuli u novi dan neki čekaju da doznaju što se to danas dogodilo , drugi , koji ne mogu dočekati sada slatko spavaju i sanjaju, sutra će možda i oni pogledati ovo napisano. Naravno ima i onih kojima ne padne na pamet da se upuštaju u čitanje nečeg što ne donosi ništa a, po njima uzima im dragocjeno vrijeme. Ali sve je to ljudski. Svatko nije željan znanja niti da obnovi nešto što je zaboravio. Ti , vjerujem imaju neke, isto tako vrijedne preokupacije, koje ih okupiraju, naprosto zarobe da ni sami ne znaju što će sa slobodom. Mislim sa slobodom duha. Ugodno vam čitanje, laka vam noć…ne navijajte satove osim onih koji imaju tvrd san a moraju ići na posao. Ti sa tvrdim uvijek imaju problema…mislim sa kašnjenjem…

by Doc 20.03.10 23:02

21.03.2010. Na Današnji Dan

Osnovana ekonomska unija Benelux. Osnovana Evropska ekonomska zajednica. Zapadnonjemačke snage ušle u NATO. Nastala nova tvorevina Ujedinjena Arapska Republika. Bila kratkog daha,;još jedna potvrda da je Arape lakše razjediniti nedo udružiti. Kina i Mađarska potpisale ekonomski ugovor. Kina će u Mađarsku izvoziti-kineze. I to besplatno. Aljaska postala 49 savezna američka država. Britanija i Egipat potpisale trgovački sporazum. Castro počeo „totalni“ rat na Kubi. U Šri-Lanki objavljeno opsadno stanje. Irački kralj Fejsal ubijen u državnom udaru. Indonezija nacionalizirala nizozemska poduzeća Na Cipru nemiri. Rasni neredi u Londonskom predgrađu Notting Hillu, nakon što su bijeli mladići pretukli petoricu crnih, nakon toga na ulicama je bio pravi rat, letjele su i zapaljive bombe, a učestvovalo je više od 2000 „ratnika garava lica“. U Libanonu proglašena amnestija. SAD–e objavile da neće priznati Kinu, što nije nikakvo čudo. Trebalo im je dugo da priznaju i vlastite domoroce Indijance, a tko je ta“mala“ Kina. Charles de Gaulle dolazi na vlast u Francuskoj, Gvineja postaje neovisna. U zračni promet uveden prvi veliki mlažnjak Boeing 707,težak 141 tonu,za 189 putnika, letio je brzinom od 960 km na sat. Američka nuklearna podmornica „Nautilus“ podronila Sjeverni pol i isplivala na površinu nakon prevaljenih 6100 milja. Avionska nesreća u Munchenu, jedna od najvećih/ znači bilo je i većih/ koja je pogodila svijet nogometa i u kojoj je poginulo skoro pola momčadi engleskog kluba Munchester Uniteda.

Na američkom tržištu pojavila se pilula protiv začeća; pilulu je razvio Georgy Pincus, kojemu se mnoge žene ostale zahvalne do kraja života. Održana peta Međunarodna konferencija o jednakosti spolova, uključene Lezbijke i Homoseksualci. Mnogi muškarci navodno prosvjedovali. Iako je kontracepcijska pilula stavljena u promet ipak nije mogla spriječiti rađanje lutke Barbie. Američka banka izbacila na tržište American Express, prvu kreditnu karticu. Počelo snimanje gramofonskih ploča u stereo tehnici. A izvanredni brazilski nogometni tehničari osvojili su svjetsko nogometno prvenstvo u Švedskoj pobijedivši domaćine u finalu sa 5:2. Zvijezda prvenstva zvao se Pele. Lansiran prvi meteorološki satelit Tiros. Izumljen srčani stimulator“pacemaker“

Počela gradnje moderne cesta Zagreb Ljubljana. Na festivalu u Cannesu Zagreb film požnjeo uspjeh sa sedam crtanih filmova. Gleda se film H-8 redatelja Nikole Tanhofera, vrlo napet film o sudbini običnih ljudi. U Zagrebu otvoren prvi zatvoreni plivački bazen. Otvoren Jankomirski most.

Sovjetske vlasti prisilile ruskog romanopisca Borisa Pasternaka da povuče svoje prihvaćanje Nobelove nagrade za književnost. No, ipak njegov sjajni roman koji je zabranjen publicirati u Sovjetskom savezu, prokrijumčaren je i prva publikacija izvedena u Italiji, naravno radi se o romanu „Dr. Živago“U isto vrijeme veliki uspjeh doživljava kraći roman Marguerite Duras pod naslovom „Moderato Cantabile“ . Popularni romani su „Bivši i Budući kralj“ T.H.Whitea, te „Doručak kod Tiffanija“ Trumana Capotea, prema kojemu će se snimiti i film. Graham Greene objavljuje roman „Naš Čovjek u Havani“/iako ga neki svrstavaju u 1959 godinu, ali o tome sam u više navrata upozoravao da budete oprezni/. Budući film „Leopard“ biti će temeljen na noveli talijanskog pisca Giuseppe di Lampedusa „Leopard“. Meksički novelist Carlos Fuente se predstavio svijetu sa novelom „Where The Air Is Clear“. Odgovor bi mogao dati svatko tko zna engleski.

Hit film zove se „Gigi“. Slijedi film „Bijeg u lancima“, koji je od devet nominacija osvojio dva Oscara. Tu je i sjajni film „Starac i More“ snimljen prema istom romanu Ernesta Hemingwaya. Za film „Neki su dotrčali“ bilo je kasno jer nisu stigli navrijeme pa je isti sa šest nominacija ostao bez Oscara, a bolje nije prošla ni „Mačka na vrućem limenom krovu“ koja je također imala šest nominacija. Najbolji kratkometražni crtani film zvao se „Knighty Knight Bugs“ drzak i duhovit crtani lik Zekoslava Mrkve( kojemu je glas posudio Mel Blanc) kreirali su još 1936 godine Chuck Jones i Friz Freleng: ta zečja superzvijezda osvojila je Oscara za epizodu u kojoj se susreće s ne(prijateljima) iz svemira u avanturi smještenoj u 21 stoljeće. Najbolji filmski song dolazi iz filma „Gigi“ za koji je glazbu napisao Frederick Loewe, stihove Alan Jay Lerner. Najgledaniji film i film koji je najviše zaradio od prodanih kino ulaznica zvao se „South Pacific-17,500.000 dolara, dok najbolji film te godine „Gigi“ našao se tek na petom mjestu po gledanosti i zaradi o prodanih ulaznica na kino blagajnama sa 7, 321.423 dolara.

Te godine unovačen je u vojsku „kralj“ Elvis Presley i biti će poslan da granice domovine čuva u Njemačkoj. Tamo je valjda stekao i neka iskustva te je kasnije to opjevao u poznatoj skladbi „Vojnički Blues“/da li je spominjao konzerve graha ili goveđeg gulaša, doznati ćete ako poslušate dotičnu pjesmu/. Na festivalu u San Remu pjesmom „Plavo , Obojeno Plavim“ pobijedio je pjevač i glumac/ vidi ti sada ovo, otkuda mu to/ Domenico Modugno, jedan od najpoznatijih predstavnika talijanske kancone druge polovine Dvadesetog stoljeća, pravi ,istinski kantautor. Ta 1958 godina ostati će zapamćena po nekoliko glazbenih događaja. Ali i po još nekim događajima. Neobično važnim. Najvažnijim, onim koji se dogode jednom i više nikada. Pođimo, dakle od subota 15 veljače kada je ABC TV kompanija započela sa „The Dick Clark Saturday Night Shaw“ ili kako je to slobodno preveo moj poznanik s visokim položajem u malom mjestu, koji engleski čita po brkajliji Vuku a prevodi u duhu novih kretanja „visokopozicioniranih umova“, kojima recimo onaj svjetski genijalac nije ni do koljena ,pa ga odbili primiti u Društvo Akademije , što im se on na kraju iskreno i zahvalio/ misleći kuda sam ja to zalutao/, dakle u prijevodu „Subotnji noćni program Dika Klerka“, kojeg su emitirali iz malog kazališta u New Yorku/ što znači da tamo ima i velikih kazališta/, koji ima ukupno 498 mjesta za posjetioce. U tom prvom Dickovom show programu nastupili su :Johnny Ray, Jerry Lee Lewis, Connie Francis i Pat Boone. Drugi važni događaj je rođenje/ neću reći koga/ ili hoću, prve Grammy nagrade, koja će se u buduće dodjeljivati najuspješnijim glazbenim ostvarenjima za prethodnu godinu. Nešto kao glazbeni Oscar. Moram napomenuti da su te godine iznimno održane dvije ceremonije Grammya. Čuveni Disco jockey Alan Freed mijenja boje dresa i počinje zastupati radio stanicu WABC iz New Yorka, a kako sam u početku napisao izdan je i prvi album snimljen u stero tehnici. To je ostvarila diskografska kompanija Columbia a čast da snima taj prvi stereo album je pripala orkestru Ray Conniffa/ kao da su mene pitali/. Sastav „Quarryman“ počinje svirati po zabavama u okolici Liverpoola u sastavu:John Lennon Paul McCartney i George Harrison. Svoju zvjezdanu karijeru počeli su među inim i Frankie Avalon, Brook Benton, grupa the Champs, Bobby Darin, Cinnie Francis i the Kingston Trio. Popularne pjesme su „Tequila“, te „Volare“ sa kojom je Domenico Modugno osvojio čak dvije Grammy nagrade: za pjesmu i ploču godine., dok je za najuspješnijeg pjevača, na toj prvoj dodijeli Grammy nagrada proglašen Perry Como, koji je „Uhvatio Zvijezdu u letu“ i Grammy nagradu. Na američkoj popularnoj ljestvici HOT 100 našlo se je te godine 23 pjesme na prvoj poziciji, od kojih je ona pod naslovom „At The Hop“ koju su izvodili Danny & The Juniors bila najviše tjedana na toj prvoj poziciji , sedam. Napominjem da su ploče sa svim tim pjesmama prodane u zlatnim nakladama, dakle u preko milijun kopija a dvije od njih su dosegle i platinastu nakladu znači prodaju u preko dva milijuna kopija. Treba reći da su obje platinaste ploče bile u vlasništvu Njegove Preuzvišenosti kamiondžije iz Memphisa Elvisa Presleya. No vraćam se na kraju i konačno onom što se dogodilo na današnji dan, premda sam to mogao odmah napisati bez ovih“bezveznih“ podataka, koji vjerujem ipak neke sa vezom interesiraju i žele znati kakva je bila općenito godina u kojem se opisuje događaj koji se dogodio upravo na današnji dan. A tog prvog dana proljeća, 21 ožujka, koji je imao značaj kod starih Slavene, a u vezi sa Božicom proljeća, te 1958 godine, dakle upravo na današnji datum, na vrhu američke popularne ljestvice nalazila se skladba“TEQUILA“, žestoka kao i njezin naslov, koju je, do tada potpuno anonimni a od tada popularni Chuch Rio, a koju je lansirao sastav“The Champs“, ostavši na prvoj poziciji punih pet tjedana. Gotovo da su svi bili grogi i mamurni/ kažu za to je dobar rasol/. Temu je Dany Florens to jest umjetnički Chuch Rio odimprovizirao na licu mjesta, nadahnut dvotjednim mamurlukom / što sam vam rekao/ za svoga boravka u Tijuani. Također u toku samoga snimanja solo gitaristi Daveu Burgessu sinula je sumanuta ideja, koja se kasnije pokazala sjajnom/ što znači da od ludosti do genijalnosti postoji samo nevidljiva nit/, da bi tema upravo dobila na izražajnosti, ako bi, upravo, baš on, za kratke stanke u mikrofon nekoliko puta podviknuo njen naziv „Tequila“/ naravno nakon toga se i obliznuo/ . Po završetku snimanja ni Don Florens, ni ostali članovi ansambla nisu bili baš posve oduševljeni rezultatom svoga sessiona, pa su „Tequilu“ istočili u običnu čašu, odnosno stavili na „B“ strani brzo-svirajuće na 45 okretaja vinilne singlice i to, molit ću lijepo, pod naslovom „Train For Nowhere“, što bi onaj moj Vukovac preveo „Vlak za nikuda“/ u međuvremenu je ipak nešto naučio engleskog, krenuo je na tečaj sa „sarmoslavom“/. No, nikada ne treba podcjenjivati svoj rad, pa makar bio i- dobar. Pokazalo se da ta pjesma unaprijed „otpisana“ je ustvari postala udarni broj koji je dospio do samoga vrha američke popularne ljestvice, usputno osvojivši i prvu Grammy nagradu u kategoriji najbolje instrumentalne skladbe/ doduše naznačili su u kategoriji R&B/. Inače ta grupa je bila malo na svoju ruku/ a molim vas lijepo tko nije, neka digne tuđu ruku/, a svoje ime je dala po čuvenom konju poznatog američkog pjevača i glumca koji je vedrio i oblačio u ranim godinama dvadesetoga stoljeća, a koji se zvao Champion, pa su mu oni malo skratili rep i ošišali grivu i postali Champs., što opet znači „mljackati“, jer je jedan od članove grupe ,dok je jeo toliko mljackao , da su ostali gubili apetit , pa bi on i njihovo jelo pojeo. Bila je to inače prva grupa koja se sa svojim prvim snimkom odmah našla na prvoj poziciji američke popularne ljestvice, a bio je to i njihov najveći uspjeh u životu te grupe koji je trajao sedam godina kada se 1965 godine grupa raspala svatko je otišao na svoju stranu a „Tequila“ je nastavila svoj uspješni put evo i do prvog desetljeća dvadeseti i prvog stoljeća i trećega milenijuma. Jednom riječju postala je pravi evergreen. Gotovo bih se mogao u to i zakleti. Ali neću. Bilo bi previše sigurno. Na današnji dan, prvi dan proljeća, 21 ožujka 2003 godine, ujutro, u Gradskoj bolnici u Beogradu prestalo je kucati veliko srce jednog od najpopularnijih, ako ne i najpopularnijeg šansonjera sa ovog brdovitog Balkana Dragana Stojnića. Nakon duge i teške bolesti Dragan je izgubio svoju posljednju životnu bitku u 66-oj godini života. Smrt ovog uistinu izuzetnog pjevača pogodila je sve poklonike ne samo lijepe pjesme , nego i rastanak od čovjeka čija je toplina glasa bila ujedno i odraz njegove duše. Njegov topli bariton nalazio je put do najtajnovitijih mjesta našega srca i najskrivenijih misli Duše. Umro je u gradu u kojem je i rođen, iako ga je životni put odveo u druge gradove: Banja Luku, Sarajevo., Skoplje. Svugdje gdje je došao nailazio je na iskren i topao prijateljski prijem jer i on je bio u svome poimanju svijeta isto takav. Svojim pjesmama i stihovima znao je doći do najtanje niti emocija i razgaliti srca istinskih romantičara, ali ne i samo njih. Dragan Stojnić je bio čovjek rođen za pjesmu, i ne bilo kakvu. Njegov senzibilitet je neprestano težio duboko emocionalnim skladbama, tekstovima koji se bili prava poezija. U njegovim pjesmama su se natjecali izuzetan tekst sa savršenom glazbom i briljantnim glasom. Čovjek naprosto nije znao kome obratiti pažnju; dali slušati riječi pjesme, uživati u kompoziciji ili dati prednost njegovoj interpretaciji i glasu. Njegove pjesme zato nisu nikada mogle izazvati zasićenje kod slušatelja. One su bile uvijek drugačije i stalno su mamile da ih se sluša opet i ponovo. Dragan Stojnić spadao je u onu grupu pjevača koji na jedan ležeran ,nenametljiv način zaokuplja svu pažnju slušatelja. Repertoar koji je on imao nije bio uobičajeni ni svakodnevni, svojom bojom glasa popravljao je eventualne propuste u tekstu pjesama i ispravljao harmoniju u prisutnoj glazbi. Malo je pjevača moglo pjevati pjesme koje je pjevao Dragan. Živio je za pjesmu, od pjesme malo materijalnog dobio, bio je uistinu boem u punom smislu te riječi. Ništa ga osim pjesme nije zanimalo, zato u životu je uspijevao kao pjevač prenijeti svu ljepotu glazbe, njezin senzibilitet na slušatelje. Naravno ,taj boemski život je uvelike od njega stvorio tip pjevača koji se nije cjenkao za svoje nastupe, koji je rado izlazio pred publiku ne misleći koliko je ulaznica prodano za njegove koncerte. A oni su, ma gdje da je nastupao uvijek punili dvorane. U svojoj karijeri nastupao je na mnogim priredbama i festivalima, iako on nije bio nikada festivalski pjevač, on je bio izvan svih kategorija vokalnog izvođača. Na sceni je proveo skoro četrdeset godine nakon čega mu je ostala samo pjesma. Njegovi počeci vezani su za grupu „Prijatelji“, a prvi veliki uspjeh je postigao pobjedom na festivalu u Kraljevu 1964 godine „Mikrofon je vaš“ sa pjesmom Alan Barriera „Ella Etait Si Jollie“-„Bila je tako Lijepa“, tadašnjim eurovizijskim hitom, pjesmom koja je predstavljala Francusku 1964 godine na Eurosongu. Sljedeće godine osvaja prvu nagradu na festivalu u Opatiji sa skladbom „Zašto dolaziš samo sa kišom“ A onda 1966 godine gostuje u hramu francuske šansone Pariškoj Olimpiji koja je ostala samo san mnogim poznatim i manje poznatim pjevačima ,gdje doživljava iskreni pljesak i divljenje odabrane glazbene publike, istančanog sluha za lijepu pjesmu, pogotovo što je Dragan u svoj repertoar uvrstio i poznate skladbe istaknutih francuskih šansonjera Alan Barriera i Charlesa Aznavoura. Pratio ga je i nadimak „jugoslavenskog Charlesa Aznavoura“. Budući da je Dragan počeo studirati na Filozofskom fakultetu francuski jezik , /iako nije studij do kraja završio, i to upravo zato što je bio onakav kakvog sam vam ga opisao/, ipak je ušao u duh jezika, a mi znamo koliko su francuzi osjetljivi na izgovor i senzibilitet svoga govora. Prvi solistički koncert , čini se da je održao dosta kasno; bilo je to 1984 godine na Međunarodni dan žena , 8 ožujak, u Beogradu u dvorani Doma sindikata, koje je ponavljao svake godine i održavao neraskidivu vezu sa publikom. Osobito ga je obožavao onaj nježniji dio posjetitelja njegovih koncerata. Dragan to nije nikada tajio i uvijek je govorio da su žene njegova velika inspiracija. Zahvaljujući pjesmi obišao je gotovo cijeli svijet a njegove su se ploče prodavale u visokim nakladama. Na kraju treba reći da je svoje najveće uspjehe i da je njegov najplodniji stvaralački period vezan za grad Sarajevo gdje je tokom šezdesetih godina snimio više francuskih šansona i kroz njihove prijevode upoznao tadašnju a i sadašnju publiku na smisao i duh francuske šansone. Glas je Dragan Stojnić naslijedio od oca a lirsku toplinu od majke. Bio je dugogodišnji suradnik Produkcijske kuće Beograd a 1998 godine dobio je nagradu „Zlatni Beočug“ Kulturno prosvjetne zajednice Beograda. Godine 1991 otpjevao je gotovo cijeli materijal za soundtrack filma „Moj Brat Aleksa“ koji govori o životnom dijelu Alekse Šantića. Treba iskreno reći da ga je njegov boemski, i pomalo neuredni život često udaljavao sa pozornica a u konačnici sigurno doprinio i njegovom preranom kraju. No on će u srcima i sjećanju slušatelja ostati kao neponovljiva osoba koja je svojom pjesmom znala raspaliti najskrivenije emocije . Bio je i ostao pjevač Duše i nepopravljivih romantičara. Od velikog broja popularnih hitova teško je izdvojiti bilo koji. Ipak družeći se često sa pjesmom Dragana Stojnića posebno bih izdvojio naslove „Adagio“, „Moj Život“, „Bila je tako lijepa“, „Oprosti mi ako možeš“, „Ja to znam“. Dragan Stojnić je sahranjen 21 ožujka 2003 godine , u 15:30 sati u Aleji zaslužnih građana na Novom groblju u Beogradu. Svi oni koji budu ovo čitali i kojima je pjesma i glas Dragana Stojnića se urezao duboko u sjećanje, siguran sam ,da će osvježiti sjećanje i iskazati poštovanje tom nenadmašnom majstoru šansone. Na današnji dan 1953 godine na prvoj poziciji američke popularne ljestvice našla se skladba „The Doggie In The Window „ u izvedbi Patti Page i na toj poziciji ostala punih osam tjedana.

Godine 1955 , upravo na današnji dan , na popularnu ljestvicu se popeo sastav Kingston Trio , sa skladbom „Tom Dooley“.

Godina 1964 poznata je još i kao godina grupe The Beatles. Na današnji datum te godine na prvoj poziciji američke ljestvice našle su se čak dvije pjesma, jedna se zvala She Loves You“ a druga „I Want To Hold Your Hand“.

Na današnji datum 1685 godine rodio se Johann Sebastian Bach, velikan čije djelo čini temelj Njemačke tradicije a Njemačku uvodi u tok opće povijesti glazbe. Jedan je od največih skladatelja u povijesti glazbe. Njegov golemi opus, sačuvan samo djelomice, postao je ishodištem razvoja glazbenih pravaca novijega doba. Doveo je do vrhunca razvoj glazbenoga baroka. Neshvaćen za života više je bio veličan kao virtuoz za orguljama nego kao skladatelj. Naravno poslije njegove smrti spoznala se njegova prava vrijednost. Ali, to bachu nije bilo više važno. Možda ni za života znajući svoju vrijednost.

Rođen na današnji dan 1913 godine Ivan Goran Kovačić, Hrvatski pjesnik, u Lukovdolu, u Gorskom Kotaru. Radi u bibliografskom zavodu u Zagrebu, odlazi sa Vladimirom nazorom u partizane 1942 godine, gdje je napisao potresnu pjesmu „Jama“. U srpnju 1943 godine ubili su ga četnici kod sela Vrbnice pokraj Foče.. Za života objavio knjigu „Lirika“ i novele „Dani Gnjeva“, a podkraj 1942 godine priređuje za tisak zbirku kajkavskih pjesama „Ognji i Rože“kojim uvodi u Hrvatsku Književnost kajkavski Gorskog Kotara.

MOJ GROB

U planini mrkoj nek mi bude hum, Nad njim urlik vuka, crnih grana šum,

Ljeti vječan vihor, zimi visok snijeg, Muku moje rake nedostupan brijeg,

Visoko nek stoji, ko oblak i tron, Da ne dopre do njeg niskog tornja zvon,

Da ne dopre do njeg pokajnički glas, Strah obraćenika, molitve za spas.

Neka šikne travom, uz trnovit grm, Besput da je do njeg, neprobojan, strm.

Nitko da ne dođe, do prijatelj drag,- I kada se vrati, nek poravna trag.

Na današnji dan 1992 godine, točno 40 godina nakon prvog Rock & Roll showa, čiji je domaćin bio DJ Alan Freed pod nazivom „The Moondog Cornation Ball“ u Clevelandu, Ohajo Cleveland Arena, lokalna Clevelandska radio postaja WMJI Magic 105.7 i Centerburry Production bili su domaćini rođendanske emisije nazvane „Moondog Cornation Ball'92“ u Clevelandskom Public Hallu. Deset tisuća fanova slavilo je 40 godina rođenja Rock & Rollova prvog koncerta. U četri satnom programu odano je dužno priznanje Alan Freedu i rođenju Rock & Rolla.Paul Williams vođa orkestra sa organiziranog showa od prije 40 godina doletio je iz New Yorka radi ove rijetke prigode. David Freed, brat Alana Freeda bio je također prisutan.

A sada evo i ono što uvijek bude na kraju , a o čemu se još niste izjasnili je li treba ili ne. No od lijepih riječi još nikome nije pozlilo. Današnji moj uradak se smjestio pod naslovom:

NEMA ME

Sipi hladna kiša, oblaci se ruše Mjesečina pala na umorne duše, Šutnja razbuktala u njedru vremena Svijeća roni suze , ko pod velom žena.

Brodolom života pod stijenom sad trune Rasule se latice, bolni dani rune, Zavjera sudbine, krv svježa na rani U nama je prošlost, što se smrću hrani.

U nebeskim tlima, sad je sve znamenje Sva ljepota svijeta, s onu stranu groba, Dok tišina nijema, nudi bujna njedra Uzimajuć' sve nam, a da ništa ne da.

Iznad zvježđa stojim, skriven u sumraku Ispod sebe vidim, sve što gore gledam, al' ne slutim ,ono,što život mi nosi Dok Bogatstvo za spas, siromaštvo moli.

Ležim pored sebe, iznad mene spokoj Ispod mene nemoć za vječnost se sprema, Praštam joj sve grijehe pogledom što zori i u sebi mene, mene što me nema.

OMNES UNA MANET NOX……..SVE NAS ČEKA JEDNA NOĆ ……….Ovo je toliko jasno , da ne smijem niti izgovorit glasno.

I tako , čini mi se da sam danas pretjerao. Mislim u tekstu. Bogme, kada bih vidio ovoliko napisanog, dobro bih razmislio da li se upuštati u čitanje, sada ili odmah. Ili bih pročitao i razmislio da li ću ga sutra pročitati. Ali, tu se ništa ne može. Odluka je vaša. Moje je da napišem, pogađajući da li će vas to zanimati ili ne. Naravno, teško je svima ugoditi i ukus pogoditi. A moram priznati da se i ne trudim, jer to ne bi bilo pravično. Ovako napišem , nemajući nikoga u vidu/ ili možda imam, ali iz podsvijesti/, ali tu ja onda nisam kriv niti pristran Treba optužiti moju podsvijest. A kako , pak ona nije svjesna, uzalud ju je kritizirati, to joj ništa ne znači i neće se popraviti. Zato ovo prihvatite onako kao je , uzmite koliko vam treba, ostalo pohranite u- podsvijest. Kao i obično većini želim laku noć, manjini ugodnu noć, pojedincima dobro jutro, a svima skupa ugodno čitanje.

by Blue Shadow 21.03.10 9:08

by Doc 21.03.10 23:10

22.03.2010.Na Današnji Dan

Prošle su tri godine od završetka krvavog Drugog svjetskog rata, a već je na pomolu novi. Hladni rat. Nekadašnji saveznici Sovjeti i Amerikanci, gledaju se poprijeko. Jedni su u Istočnom, drugi u Zapadnom Berlinu. I dok je Berlin podijeljen , da izbjegnem izraz okupiran, mnoge države postaju nezavisne, mnoge od njih , ovisne- ekonomski. Novogodišnje slavlje se samo pretočilo u oduševljenje stanovnika Burme, koja je postala nezavisna Republika. Istu sudbinu je doživio i Cejlon. Konačno i Židovi imaju svoju državu-Izrael. Glava zemlje je David Ben-Gurion. Državu imaju, ali mira u potpunosti nikada, sve do današnjih dana. Godina je 1948. Britanske željeznice su nacionalizirane. U Indiji Hinduski fanatik Nathuram Godse ubija mirotvorca Mahamdasa Karamchanda „Mahatma“ Gandhija, a komunisti dolaze na vlast. U Argentini pobjedu na izborima odnosi Juan Peron, a na čelo Kine dolazi Čang-Kai Šek. Korejski poluotok se podijelio. Poput amebe. Sada imaju dvije nezavisne Koreje. Američku i Sovjetsku. Trampu vrši Tito s Italijom. On njima Trst, oni njemu Goricu. Objavljeno je to upravo na današnji dan te 1948 godine, u novinama od ponedjeljka 22 ožujka. U kolovozu te godine u Londonu se okupila mladost cijeloga svijeta, da bi nakon 12 godina ponovo podigli Olimpijsku zastavu i zapalili olimpijsku vatru ili plamen, kako vam drago. Moto igara bio je-važno je sudjelovati. Doduše i pobjeda je slatka. Ni bivša država Jugoslavija nije ostala praznih šaka. Srebrena medalja u nogometu, Šveđani prvi. Film o kojem svi govore zove se „Dama Iz Šangaja“ u kojem nastupa bračni par Rita Hayworth i Orson Wells. Na „Otoku Largo“ drama se odvija u trokutu Humphrey Bogart, Lauren Bacall i Edward Robinson. Za one romantičnije tu je „Pismo Nepoznate žene“, u kojem nepoznata- poznata Joan Fontaine piše poznatom Louisu Jourdanu. Za ljubitelje westerna pobrinuo se redatelj Howard Howks u „Crvenoj Rijeci“. Najboljim filmom proglašen je „Hamlet“, koji je uz sedam nominacija osvojio četiri Oscara. Spomenuti film „Crvena Rijeka“ imao je dvije nominacije i ostao bez Oscara, a najlošije je prošao film „Sjećam se Mame“, koji je imao pet nominacija, ali žiri te godine nije imao previše osjećaja pa mamama nije dodijelio ni jednog Oscara. Ali tako vam je uvijek bilo sa mamama, daju sve od sebe, a ne uzvraća im se ni mali djelić njihove ljubavi. No, majke to uvijek opraštaju. Neke se čak prave kao da nisu ni primijetili taj oštri trn što joj ga zabode dijete direktno u srce. Najboljim filmskim songom proglašena je pjesma „Buttons And Bows“ koja se pojavila u filmu „Bljedoliki“. Pjesma je bila djelo dvojca:Jay Livingston i Ray Evansa. Film sa najvećom zaradom od prodanih kino ulaznica zvao se „The Red Shoes“, film koji je imao pet nominacija a osvojio dva Oscara, te zaradio te godine 5.000.000 dolara. Najbolji film „Hamlet“ nije bio ni među prvih pet po gledanosti u kino dvoranama, što više govori za gledatelje nego za sam film iz kojeg dolazi i najbolji glumac Laurence Olivier. Očito da je to bilo vrijeme kada se gledateljima nije dala nakon filma duboko razmišljati o ljudskim sudbinama koje je izvrsno ocrtavao sjajni Shakespeare. Ali oduvijek je bio onih , koje je više zanimao broj mrtvih u filmovima, nego duboke ljudske drame i emocije. Čita se roman „Plači, Voljena Zemljo“ Alana Patona, dok poljski dramatičar Witold Gombrowicz predstavlja svoju dramu „Vjenčanje“/ zlobnici su odmah utvrdili da već sam naslov djeluje dramatski/. Aktivna je i francuska spisateljica Simone de Beauvoir sa „Drugim Spolom“- standardno teorijski djelo modernog feminizma. Možda ipak od svih najpoznatije djelo te godine je roman „Goli i Mrtvi“ američkog pripovjedača Normana Millera, jedno od dijela koje mi je kao pitanje bilo postavljeno na mojoj maturi davne školske godine 1958/1959. Vrlo značajne u svakome pogledu. A i šire , što bi rekao onaj moj poznanik s uskim gledištem. Te godine 3 svibnja uručena je Pulitzerova nagrada Tennessee Williamsu za njegov uradak „A Streetcar Named Desire“ ili što bi preveo Vukovac „Tramvaj zvan želje“ ili Žudnje ili kako hoćete samo da je u duhu jezika. Nobelovu nagradu za književnost dobio je T.S.Eliot. Graham Greene gotovo da svake godine nešto publicira, kao da radi na traci u Fordovoj tvornici automobila. Ove godine njegovo djelo se zove“The Heart Of The Matter“/ sami prevedite, to je najsigurnije/. U ozbiljnoj glazbi nijemac Richard Strauss piše: „Four Last Songs“.

U glazbi još uvijek vladaju pjevači balada. Hitove imaju Peggy Lee –„Manana“, Nat King Cole postiže ogroman uspjeh s pjesmom „Prirodni dječak“-„Nature Boy“, dok se najduže na top ljestvici, na prvoj poziciji zadržala sjajna Dinah Shore sa skladbom „Buttons And Bowl“, punih deset tjedana. U tisku se pojavila slika slatke djevojčice u bijeloj haljinici,cipelicama i mikrofonom ispred sebe. Bila je to mala Dorothy, Judy garland, koja je te 1948 godine već poodrasla i dogurala da stane pred samu britansku kraljicu i otpjeva nekoliko pjesmica za kraljičin lakši san. Među svjetskim hitovima te godine se spominju i pjesme „It's Magic“ i „On A Shawboat To China“. I dok je Judy već bila na stazama uspjeha i zvijezda, jedna druga buduća zvijezda tek stiže na ovaj svijet. Na današnji dan 22 ožujka 1948 godine u Londonu je rođen ANDREW LLOYD WEBBER, najslavniji i najbogatiji autor mjuzikla danas.Ono, što su početkom stoljeća bili Franz Lechar i Enrici Kalman i njihove „Vesele Udovice“…“Grofica marica“…“Knjeginja čardaša“ i „Zemlja Smješka“ to su danas u dvadeset i prvom stoljeću mjuzikli Andrew Lloyd Webbera. Toliko je popularan i plodan, naravno i dobar da ga je jednom čuceni glazbeni magazin „The New York Times“ nazvao glazbenim genijem našega doba. A ako to napiše „…Times“, onda sigurno ima nešto u tome, iako sve ne moramo uzimati za gotovo, u popularizaciji nečeg ili nekog često se ide do granica koje baš i nisu u skladu sa poštenjem, No, u slučaju Webbera, to uglavnom stoji. Lloyd je rođen u glazbenoj obitelji, otac mu je bio direktor Londonskog glazbenog koledža , a majka, učiteljica glasovira. Prvu pjesmu Andrew je napisao kada je imao devet godina. Sa 14 je pohađao Kraljevski Glazbeni Koledž, no samo godinu dana kasnije , otac ga je ispisao , bojeći se da škola ne pokvari ono što je Bogom dano, i što nikakva škola ne može usaditi u čovjeka. Tada se Andrwe počeo družiti sa dugokosim glazbenicima, koji su se početkom šezdesetih godina razmilili svijetom, poput globalnog zatopljenja. Kada je Andrew ima dvadeset godina izveden je njegov prvi mjuzikl „Joseph“ i odmah je postao poznat, zvjezdano popularan je postao već sljedećim djelom „Isus Christ Superstar“. Lloyd je pisao takvim tempom i kvalitetom da je svako sljedeće djelo doživjelo veći uspjeh od prethodnog. Godine 1978 pojavila se „Evita“, slijede „mačke“/ iako su i neki za Evitu govorili da je prava –mačka/, pa onda Rekvijem i da ne nabrajam do pojave slavnog „Fantoma u Operi“- „Phantom In Opera“, koji se još i danas izvodi kao hit. Slijedi „Sunset Boulevar“. Karte za njegove predstave budu rasprodane i godinu dana prije premijere –unaprijed, a svako kazalište u svijetu,koje iole drži do svoje reputacije ima neki od mjuzikla Andrew Lloyd Webbera na svom repertoaru. Nije rijetkost vidjeti da se na Broadwayu ili u Londonu ispred Her Majestic Theatra već od rane zore stvaraju dugi repovi koji čekaju, da netko od sretnika , koji je nabavio kartu par mjeseci ranije odustane zbog neobično važnog razloga/ a to je jedino smrtni slučaj u obitelji ili najbližoj rodbini/ pa želi vratiti kartu. Isto tako nije nikakvo čudo da mnogi izlazeći sa priredbu pjevuši ili zvižduka neku melodiju koju je netom čuo na priredbi. Godine 1999 Lloyd je kupio polovinu londonskih kazališta tako da svoje mjuzikle igra na vlastitim daskama koje život znače. O nagradama i priznanjima nije potrebno ni govoriti, ali bi to bio poduži niz imenovanja. Na kraju treba reći da su mnogi mjuzikli ovog sjajnog glazbenika završili i na filmskom ekranu, uz napomenu da je u svim filmskim ekranizacijama sudjelovao i sam Webber, pa publika nije toliko uskraćena. Naravno da ovo nije kraj glazbenog stvaralaštva genijalnog Lloyda.

Na današnji dan 1962 godine na prvoj poziciji britanske popularne ljestvice našla se je pjesma „Wonderful Land“ u izvedbi grupe The Shadows i na toj poziciji se zadržala osam tjedana.

Godine 1975 na američkoj popularnoj ljestvici našla se je na prvoj poziciji pjesma „My Eyes Adored You“ u izvedbi Frankie Vallia i na tom mjestu bila tjedan dana.

Na današnji datum 1622 godine u Virginiji, današnje SAD-e, došlo je do prvog velikog sukoba između domorodaca-Indijanaca i evropskih kolonista.

Godine 1794, na današnji datum Kongres SAD usvaja zakon kojim se američkim brodovima zabranjuje prijevoz crnih robova iz Afrike u Ameriku. Slične su zakone donijeli Engleska i Francuska, pa su dugo zatim trgovci robljem potajno prevozili robove u SAD.

Na današnji datum 1895 godine , brača Auguste i Louis Lumiere održali su u Parizu prvu javnu filmsku projekciju. Riječ je bila o filmu-kadru „Izlazak radnika iz tvornice“, snimljen tri dana ranije. Događaj se zbio u ulici De Rennes na skupu Nacionalnog društva za Industrijsku potporu.

Godine 1937 , na današnji datum, u Zagrebu prikazana praizvedba drame o velikom ruskom pjesniku Aleksandru Sergejeviču Puškinu, koja je izazvala veliko zanimanje. Autorica prelijepa Irina Kunjina-Aleksander , podrijetlom Ruskinja, u koju je/ usput rečeno/, bio zaljubljen među inim i miroslav Krleža, tada zagrebačka građanka, biografski je obradila pjesnikov život.. U izvrsnoj režiji Tita Strozzija sa scenografom Ljubom Babićem i uz pratnju gitare Mihaila Lebedjeva, drama je doživjela mnoge reprize.

A.P.KERNOVOJ

Trenutka još se sjećam sjajna

Kad preda mnom se ti pojavi

Ko priviđenje, kao tajna,

I ko ljepote genij pravi.

Kad tuga sve mi skrha nade,

A kinjile me strepnje tašte,

Tvoj nježni glas mi pjevat stade

I lik tvoj sanjah na dnu mašte.

No doba minu. Vjetar snježni

Raspršio mi sne i stravu.

I predadoh ja glas svoj nježni

I lik nebeski zaboravu.

Polako su se vukli dani

U zabiti, u zatočenju,

Bez zanosa, bez suza ranih,

Bez nadahnuća, nalik mrenju.

Al stiže duši probuđenje

I opet mi se ti pojavi

Ko nenadano priviđenje

I ko ljepote genij pravi.

I kucat stade srce vruće,

Nov život u njem maha uze.

I opet plamti nadahnuće

I ljubav sja, i teku suze.

A nakon velikog Puškina, moja neskromnost, kojoj nema kraja, natjerala me je da i ja stavim na ovaj uradak, nešto iz svojeg razmišljanja, već unaprijed ispričavajući se slavnom Aleksandru. Vjerujem da mi on ne bi zamjerio, jer takovi su istinski pjesnici, lirske duše , pune razumijevanja za svijet oko sebe. Dovoljno govori njegova pjesma koju ste pročitali. Ova koju ću ja uz malo crvenila na licu napisati ima naslov.

PRVI SUSRET

Pod krunom zavjeta, oči Ti ledene

Hladni je dodir usne zarobio,

A prozirno tijelo, gusti prah prekrio

U istoj si rani, gdje sam i ja bio.

Pratio sam Te, kao i Ti mene,

Skupljao bisere u peharu bola,

Nosio cvjetove i miris tamjana,

Gdje noći žive, sjaje, usred dana.

I bezbroj puta, uvijek isto tražim

Sebe u sebi i sebe u nama,

Gdje li ću naći pravog odgovora

Na ovom svijetu il' među zvijezdama.

I pitam se , jesmo li mi oni

Što sudbina, umila nam lice,

I da li će naši prsti hladni

Biti opet Gore zagrijani.

Podsjećam Te na taj susret prvi,

Na tu vatru, krv u našoj krvi,

I kad budeš sama, umorna nad grobom

Ja ću mrtav čekat, prvi susret s Tobom.

NON QUIS, SED QUID………NE TKO, NEGO ŠTO…..Ne sudi napisano po piscu , već po sadržaju….

I evo došli smo i do današnjega dana, kojeg završismo stihovima punih rana. Vama čitateljima sam zahvalan što čitate ono, što za vas priredim , i veselim se, iako mi je uistinu dosta naporno, uz sve hobije, održavati tempo, da nije uzaludan moj trud. Nadam se da u današnjem danu , nađete uvijek nešto , što vas zanima i što ste željeli čuti. U to ime želim vam ugodno čitanje, ako ste pospani ili umorni ostavite to za drugi dan, napisano neće pobjeći, a kada ste odmorni, bolje će vam leći/mislim tekst/. Onima koji čekaju da odmah pročitaju , čestitam na strpljivosti i upornosti. Po mome , oni su željni znanja i novih spoznaja, I na kraju laku noć želi vam Doc.

by Doc 22.03.10 23:01

23.03.2010. Na Današnji Dan

Nacionalisti ubili egipatskog premijera kršćanina, a vojska drevne kineske civilizacije, necivilizirano upala u Tibet i natjerala Dalaj-Lamu na slalom niz Himalaju. Stabla kaučukovca će konačno odahnuti, marljivi njemački znanstvenik stvorio je umjetnu gumu, a Maria Curie prva izolirala radij. I dok neki mućkaju glavama u svojim laboratorijima, drugi su svu svoju energiju uložili u zabavu. Zarazna zabava te 1910 godine dolazi iz zemlje gaučosa- Argentine i zove se tango. Mlade je oduševio, starije zabrinuo. Mladi ga hvale, stariji,zato što nisu više mladi, smatraju ples uvrjedljivim , nepristojnim čak i nemoralnim. Stvarno su do grla zaglibili. Mnogi im otvoreno odgovaraju da potajno žale, što ga i oni ne mogu više plesati, ili bi ga plesali samo na samo/ tko bi to rekao na njima/. Iz Newyorške Metropolitan Opere po prvi puta se vrši radio prijenos, a pjeva poznati tenor Enrico Caruso. Poznati D.W.Griffith snima prvi hollywoodski film, a francuz Chavez Geo prvi avionom preletio Alpe. Teška poplava u srednjoj Evropi, preko tisuću mrtvih u Mađarskoj, velika erupcija Etne na Siciliji a potres u Nikaragvi odnio 500 života. U Britaniji porinut brod „Olympic“- najveći na svijetu do tada, dok mala Crna Gora postaje kraljevina.

Umro britanski kralj Edward VII, nije bolje prošao ni američki pisac Mark Twain, tvorac Tom Sawyera i Hauckleberrya Finna, novinar, humanist i predavač, a svoja je iskustva vozača čamca na rijeci Mississippi, kopača zlata u Nevadi i svjetskog putnika ukomponirao u svoja djela. Na željezničkoj stanici Astapovo blizu svoga doma u Jasnoj Poljani umro veliki ruski pisac grof Lav Nikolajevič Tolstoj. Umro je, od upale pluća, zamislite, bježeći od supruge. Posljednjih godina života odrekao se imovine i pokušao živjeti kao ruski seljak. Ostati će vječno zapamćen po romanima „Rat i Mir“, „Ana Karanjina“ i „Smrt Ivana Iljuča“. Dok je njegova žena intenzivno rađala/ 13-ro djece/, grof je stvarao besmrtna djela. Mnoga od njih su prenesena na filmsko platno. Umro Švicarac Jean Dunant, utemeljitelj Crvenog križa. Ukinuto ropstvo u Kini, u SAD žene dobivaju pravo glasa, a barunica Raymonde de Laroche postala je prva žena koja je samostalno letjela i bila prva žena koja je dobila letačku dozvolu ;radila je kao model i glumica a titulu joj je navodno dodijelio ruski car Nikola II.. Sretni te godine postali su nizozemski građani stariji od 70 godina jer je vlada uvela mirovine. No sreće će im brzo preći u razočaranje jer se taj napredni zakon počeo primjenjivati tek od 1930 godine, a do tada mnogi od njih će biti prah i pepeo. 5 prosinca te godine prevrnuo se brod na rijeci Volgi, utopilo se 300 ljudi, dok je plimni val, koji je nastao nakon potresa, u napuljskom zaljevu odvukao za sobom preko tisuću ljudi.

Borislav Stanković objavio roman „Nečista Krv“kojom se hranila naša profesorica iz Hrvatskog cijedeći iz nas do posljednje kapi na satovima lektire. Rainer Maria Rilke objavio novelu „The Notebook Of Malte Laurids Brigge“. Izveden balet „Žar Ptica“Igora Stravinskog. Edward Elgar piše Violinski koncert. Marševski orkestar amerikanca John Philip Souse počeo svjetsku turneju . Kako izgleda slika „The Dream“ francuza Henri Rousseaua možete samo zamisliti, dok je njegov zemljak sa slikom „The Dance“ Henri Matisse mnogo konkretniji/ čini se da je i on volio „stiskavac“-tango/. Počinje razvoj kubizma, Georges Braque i Pablo Picasso. Otvoreno najveća kino dvorana na svijetu sa 5000 mjesta „Gaumont Palace“ u Parizu. Napravljen prvi film u Hollywoodu. Počinje filmska karijera Toma Mixa, najpoznatijeg cowboya nijemoga filma, koji je odigrao ulogu u više od dvjesto filmova. Nijemac Paul Ehrilich i Japanac Sahachiwo Hata pronalaze Salvarzan . lijek protiv luesa, počinje era kemoterapije.

U zagrebačkim hrvatskim novinama objavljen prvi kriminalistički roman feljtonskog tipa „Kneginja iz Petrinjske ulice“-Marije Jurić Zagorke, a Josip Karaman, koji je 1907 godine u Splitu otvorio prvi stalni kinematograf „Grand Elektro Bioskop“, snima lokalni sokolski slet, što je prvi dokumentarni filmski zapis kod nas. Osnovano hrvatsko novinarsko društvo u Zagrebu. Penkala uredio uzletište na Črnomercu i redovito leti iznad Zagreba. Dr. Franjo Durst u Zagrebu osniva ginekološki odjel, a njegova knjiga „Patologija Trudnoće“ je po meni jedna od najboljih napisanih knjiga naše medicinske literature.

Na svijet je te godine donesen dječak, koji će najprije postati glumac a potom i predsjednik SAD.a Ronald Reagan. Tako je još jednom potvrđena tvrdnje nekih, da je politika veliki cirkus, dok drugi malo zlobniji kažu, da bi za Ameriku bilo bolje da je Reagan ostao u Hollywoodu nego što je uselio u Bijelu kuću/ u kojoj je sada crni Obama, neka Bog čuva Ameriku/. Te godine bilo je još rođenih beba koje će jednoga dana postati popularne. Eto, upravo na današnji dan 23 ožujka 1910 godine, dakle upravo prije sto godina rodila se po nekima danska, a po drugima njemačka pjevačica LALE ANDERSON , u mjestu Bremerhaven/ Njemačka/, jedna od najkontraverznijih osoba prošloga Dvadesetog stoljeća. Pjevačica koja je bila čas gore, čas dolje, malo na vrhu , malo na dnu, malo iznad , malo ispod, popularna i slavna, prezrena i sama. Spadala je u red onih pjevačica kod kojih ne postoji sredina/ ovo nemojte doslovno shvatiti/, već je jednom lijevo da bih odmah prešla na desnu stranu. Ali svi nismo isti, pa ni Lale, koja je jednom potpuno sličila sebi a drugi puta bila sušta suprotnost svojoj slici. A to što su je jedni uzdizali a drugi spuštali, ruku na srce nije kriva, možda malo indirektno. Zapravo trebalo bi optužiti jednu pjesmu, eventualno i njenog stvaraoca, a sve se slomilo na jadnici Lali/ ne mislim na onoga iz Vojvodine/ dakle tu inkriminiranu pjesmu Lale je svojedobno snimila dok je pjevala u jednom kabaretu u Berlinu 1939 godine. I tada su joj svi pljeskali i nikoga nije smetala. Pjesma se, neki sigurno pogađaju zvala „LILI MARLENE“ i bila je jedna od bezbroj sličnih ili različitih pjesama koje su se onda točile po berlinskim barovima, kabaretima , noćnim klubovima i koje kakvim prikrivenim mjestima na kojima se pjevalo do ponoći a radilo nakon toga, katkada do jutra, drugi puta do sutra, a najčešće do sljedeće noći. Eto ploča sa tom pjesmom se slučajnom namjerom zatekla u Beogradu, i uz koju su mnogi beograđani plesali i sanjarili, No to je bilo do 1941 godine. A onda odjednom, sve se promijenilo. Nijemci su najprije bez objave rata napravili pravi zločinački napad, potom umarširali u Beograd, onda ga okupirali i sve ono što dolazi sa time. Naravno zauzeli su i radio postaju i među pločama iščeprkali baš tu na kojoj je bila pjesma o izvjesnoj djevojci Lili. Pjesma im se svidjela i počeli su je emitirati na radio Beogradu. I što se više emitirala postala je najtraženija pjesma među njemačkim vojnicima, toliko popularna da je emitirana kao budnica za Fritzeve u kasarnama. No, njena popularnost se nije zaustavila samo na njemačkim vojnicima . Uskoro su se za gospođicu Lili Marlene zainteresirale i savezničke borbene snage i rado su je slušale. No, njena pjevačica Lale Anderson nije dijelila sudbinu svoje pjesme, što više, dapače, pala je u nemilost kod šefa njemačke propagande, jednog od ideologa i budućeg ratnog zločinca Joseph Goebbels/ koji je na kraju rata napravio jedno dobro, jedno užasno i jedno nepravedno djelo: dobro što se sam ubio, užasno što je prije toga ubio ženu i šestero svoje djece, i nepravedno, što nije dospio u ruke pravdi da mu se sudi kao ratnom zločincu/, koji nije dopuštao slatkici Lale da se pojavi kao gošća na radio stanici Beograd, gdje su onda nastupale mnoge poznate njemačke zvijezde, koje su naravno prošle sve kontrole i istraživanja podrijetla do desetog koljena / da se slučajni ne bi infiltrirao neki Židov, Slaven ili protivnik Velikog Vođe. Poslije rata Lale Anderson je pala u zaborav/ kao i sve islužene stvari/ i posve se povukla u samoću. Ali, iznenada i odjednom 1960 godine kao da se probudila iz stoljetnog sna/ moderna Trnoružica/ Lale se pojavila u studiju i snimila pjesmu o Djeci iz Pireja, koja je te godine bila nagrađena Oscarom u kategoriji najboljeg filmskog songa a dolazila je iz filma „Nikada Nedjeljom/ kao to mu dođe posni dan/. Pjesmu, sigurno se sjećate u originalu je pjevala, grčka pjevačica i glumica Melina Mercuri. Upravo su ta Pirejska djeca i nehotično pomogla da Lale još jednom u životu postane tražena i popularna glazbena zvijezda, Već sljedeće 1961 godine odnosi pobjedu u Njemačkoj na pjesmi Eurovizije, a potom je u Hollywoodu snimljen i film, njezina životna priča, koja nije doživjela Bog zna kakvi uspjeh. Ali, malo koga zanimaju tuđi životi, pa makar bili i zanimljivi. Često se zaustavimo samo na sebi i divimo se kako smo to mi. Mnogo je uspješniji bio film Rainer Wernera Fassbindera iz 1981 godine pod imenom „Lili Marlene“ s Hanom Shigolom u glavnoj roli. Film je bio snimljen prema autobiografiji Lale Anderson „Nebo ima mnogo boja“, ali ga Lale nije nikada vidjela , jer je umrla, osam godina ranije u Beču, u svojoj 62-oj godini života. Lale Anderson je imala na američkoj popularnoj ljestvici jednu pjesmu, onu ranije spomenutu pod naslovom „( A Ship Will Come) Ein Schiff Wird Kommen“, sa kojom se na popularnu ljestvicu popela 24 travnja 1961 godine da bi se na kraju zaustavila na 88-oj poziciji. Cijena ploče bila je 12 dolara. Inače sama pjesma „Lili Marlen“je napisana davno prije i ustvari je bila topla ljubavna balada, no to je priča o pjesmi koju ću ispričati možda jednom drugom prilikom. I ovako sam prekardašio.

Kada spomenem ime Joan Crawford neki će se zapitati, što ona radi među pjevačima kada je većini poznata kao glumica, a manjina nije nikada za nju ni čula. Zapravo njezino pravo ime je Lucille Le Suetur, ali kako poznati svoja imena zamjenjuju poput bračnih suputnika, to i nije neko čudo. Pa čak ni to što se neki kunu da je Jean rođena 23 ožujka a drugi bi poginuli za 29 ožujak. Oni treći spočitavaju da je ista rođena 1908, a četvrti repliciraju navodeći da je to netočan navod i tvrde , stavljajući glavu svog neprijatelja pod giljotinu, da je to bilo 1906 godine. Svakako da je iznenađujuća činjenica da Joan nije uopće počela karijeru kao glumica već kao pjevačica i plesačica. A onda je došla gluma. I da vas previše ne umaram navesti ću iz tog njezinog pjevačkog perioda pjesmu „It's All So New To Me“ s kojom se u travnju 1939 godine pojavila na 19-oj poziciji američke popularne ljestvice. O njoj kao glumici neću danas pisati jer bi to još oduzimalo pola sata čitanja/ najmanje/. Navodim samo da je „revolverašica“ iz filma „Johnny Guitar“ umrla 10 svibnja 1977 godine.

Ako niste čuli za Bill Kennya, američkog gitaristu i pjevača, pročitajte ovu kratku biografiju. Dakle isti je rođen 1915 godine i svima je jasno da je ovdje na da proslavi rođendan već da se podsjetimo da je upravo na današnji dan 1978 godine se rastao od ovoga svijeta. Počeo je u popularnom sastavu Inkspots u kojem je zamijenio izvjesnog Gerry Danielsa. Učestvovao je u stvaranju brojnih hitova kao na primjer „Address Unkown“ s kojom se grupa, pa i on u listopadu 1939 godine našao na prvoj poziciji američke popularne ljestvice. Njegova grupa je imala ukupno na američkoj popularnoj ljestvici 46 hitova, od kojih šest na prvoj poziciji. Najveći hit im je bila pjesma „The Gypsy“ s kojom su se 4 svibnja popeli na američku popularnu ljestvicu, na kraju dospjeli na prvu poziciju, na kojoj su se zadržali punih 13 tjedana. Naravno da je ploča s tom pjesmom prodana u zlatnoj nakladi. Bila je to inače jedna britanska pjesma koju su oni obradili. Popularna je bila i skladba „To Each His Own“ s kojom si se 31 kolovoza popeli na američku popularnu ljestvici i na kraju došli do prve pozicije u trajanju od tjedan dana. Godine 1952 grupa se razdvojila i od jedne nastale dvije poput stanice. Rivali su se zvali Ink-Spots. Eto , što i koliko može značiti jedna povlaka u imenu.

Godine 1961 na prvoj poziciji američke ljestvice pojavila se pjesma „Wooden Heart“ u izvedbi Elvisa Presleya i na toj prvoj poziciji se zadržala šest tjedana. Dvije godine kasnije, na današnji dan 1963 na prvoj poziciji američke popularne ljestvice našla se je skladba „Our Day Will Come“ u izvedbi grupe Ruby & The Romantics i na tom se mjestu zadržala tjedan dana.

Na današnji dan 1603 godine, umrla engleska kraljica Elizabetha I u Richmondu. Za njezina vladanja Engleska postaje vodeća sila u proizvodnji tekstila i vune, osniva svoju prvu koloniju u Sjevernoj Americi, Virginiju, utemeljuje Istočno indijsku kompaniju, a veliki admirali, kolonizatori i gusari stvaraju temelje budućemu, moćnom britanskom imperiju. Nekad bilo sad se spominjalo./primijetili ste da baš nisam slon englezima, ma ne zbog nogometa, više zbog isticanja samih sebe, kao ono Mi i samo Mi, i pitam se, a gdje su svi drugi. Naravno čast izuzecima.

Umro, na današnji dan, u Parizu, poznati francuski književnik MARIE HENRI BEYLE. Vidim da me čudno promatrate, većina, da ne kažem gro, osim po koji pojedinac kao da nisu nikada čuli za tog slavnog pisca. Naravno, olaknuti ćete kada navedem da se radi o sjajnom piscu Stendhalu, stvaraocu koji je imao mnogo zajedničkog s romantizmom ali je i začetnik realizma / rođen je 1783 godine/. Prikazao je suvremeno društvo i majstorski slikao osjećajni svijet svojih junaka. Kritizira građanski moral, svemoć novca i korupciju i vidi u narodu onu zdravu snagu, koja ima energije da se bori, da ide naprijed i da zauzme društvene pozicije koje su pripadale plemstvu i svećenstvu. Svjetsku slavu je postigao sa dva velika djela: „Crveno i Crno „ i „Parmski Kartuzijanski Samostan“. Oba dijela pročitana. Nije nekada bilo kao sada. Lektira se morala čitati i nije bilo internetskog „šverca“.

Godine 1929 rođen Roger Banister, prvi čovjek koji je pretrčao milju za manje od četiri minute 1954 godine u Oxfordu. Bio je student medicine i predsjednik Atletskog kluba sveučilišta Oxford Njegov rekord je iznosio :3 minute, 59 sekundi i 4 desetinke/ do u minutu točno/ Bilo je to 6 svibnja 1954. godine

Vjerujem da mnogi od vas nisu čuli za „Debelu Bertu“, mnogi možda i ne znaju je li ženskoga ili muškoga roda, oni koji misle na neko žensko biće malo popunjenije, djelomično su u pravu, a oni koji kao iz topa kažu top sasvim. Naravno radi se o velikom Njemačkom topu koji je dobio ime po kćeri vlasnika, gdje je izrađen, i s kojim su Nijemci , upravo na današnji dan 1918 godine gađali Pariz sa udaljenosti od 120 kilometara/ nije greška/. Bila je subota.

A sada smo tamo, gdje smo i svakoga dana. Čeka vas moja nova pjesma u prozi, kratka i pomalo puna mraka:

PONOVO

I ako odem stazom tmurnih dana, ne boj se ogoljele noći…uzavrelog mraka…niti pjesme pune jada. Pogledaj kuću beskućnika i slušaj tešku radost crnih vrana. Strpljivo pali ugašenu svijeću…ožiljke liječi još težim ranama…pogledom traži jučer, da me sutra vidiš…ne daj da Te noći zavedu u tami…da Te zvuk tišine lukavstvom omami…vino da Ti razum opije užitkom, što vrline lomi a uzdiše grijehom…

I kad Ti se riječi u grlu polome…neka nijemost šuti ,oči progovore…u jasnoći riječi, skrivena ćeš rasti, ništa nećeš dobit, a sve ćeš imati…Gladne će noći, cijeli nektar popit, čekat ćeš svanuća, večeri će doći…srebrena će pređa prekriti užitke, daleki će jecaj, biti majka jeke.

Sama u tišini, putnik si bez karte, lutat ćeš i tražit' ne nalazeč. Tvoje će kajanje molit oprost grijeha, na samom se kraju sjetiti početka…Pružit ćeš mi ruku, led ćeš otopiti, dvije mrtve duše ponovo spojiti.

NON QUIA DIFFICILIA SUNT, NON AUDEMUS , SED QUI NON AUDEMUS, DIFFICILIA SUNT…..

NE USUĐUJEMO SE NE ZATO ŠTO JE TEŠKO,NEGO JE TEŠKO JER SE NE USUĐUJEMO….

Ovo mislim da je razumjeti lako svima osim onima kojima je teško, a teško im je jer im nije lako razumjeti…ma o čemu ja to pišem, kada se sve zna ono, što mislimo da je nepoznato, a nepoznato nam je često ono što mislimo da znamo….Dobro, neću više i ovako sam sve pretumbao, stavljajući jasno na znanje –ne znajuće

A sada dolazi onaj dio kojem se neki vesele, drugi strepe, treće hvata muka, četvrtima to je –žali Bože truda. Onima , kojima glava pada/ma mislim od umora/, teško će doći do novoga dana, oni što noću vide bolje, uspravno sada stoje, za one što je vrijeme stalo i mnogo sad je malo…važno je da svatko u današnjemu danu dobiva svoju duševnu hranu…da šire vidike, razvijaju slike, bježe od politike…više čitaju, manje surfaju….i nakon senda ja ću poć, želim vam svima laku noć, onima,što budni još bdiju želim zoru najsvjetliju…Još jednu mirnu noć želi vam Doc.

by Doc 23.03.10 23:07

24.03.2010.Na Današnji Dan

Ta 1966 godina, bila je godina studenata. Mnogi studenti, gotovo na svim kontinentima, ostali su upisani te godine , od Sveučilišnih arhiva do policijskih dosjea. I to crnim slovima. Umjesto u učionicama , oni su na ulicama, a umjesto knjiga u ruke su uzeli kamenje i drugo tupo oružje, kojim se može zadati oštra bol. Najprije su između sebe trenirali borilačke vještine studenti Rimskog Sveučilišta. Oni lijevi protiv onih desnih. Ukupno dvjesto ozljeđenih. I madridsko Sveučilište se zatvara privremeno zbog žestokih nemira. Studenti su izvan zgrade, profesori u zgradi a policija između. A na Columbia Sveučilištu, studenti nešto žele postići neradom, to jest štrajkom. Ali, zato radi newyorška policija, uhapšeno 628 studenata- neradnika. Gusto je bilo i na Sorbonskom Sveučilištu u Parizu. Gotovo ratno stanje. Svega 600 ozlijeđenih i 422 uhićenja. Najviše posla imala je pariška komunalna služba. U Beogradu „plavi anđeli2- milicija, morala je , bogme, dignuti palice na nerazumnu inteligenciju, koja je tražila nemoguće, zamislite besposličari jedni usudili se tražiti više posla i građanskih prava/ iako je najviše batina dobilo onih sa sela/. To im je drug Tito i obećao i ponudio kavom, koja se te godine u Brazilu pila gorka. I zagorčala život brazilskoj vladi i policiji, koja je u Rio de Jeneiru i drugim brazilskim gradovima, morala palicama uvjeravati studente, da su za njih zatvoreni amfiteatri i učionice, a ne otvorene ulice, na kojima su se našli te godine i studenti s Državnog Univerziteta u Mexico Cityju, dok vlasti nije pukao film i poslala federalnu policiju da vrati državne studente na državna sveučilišta, uz dobar obrok gumenih palica. Znači milom ili silom. Osobito silom. Ali, nisu te godine samo studenti postali –uličari. I ozbiljni radnici su na ulici tražili ono, što nisu mogli dobiti u tvornicama. Najprije su u Varšavi demonstrirali protiv umiješanosti vlade u aferu o kulturi, da bi ih policija nekulturno- palicama, pokušala naučiti i lijepom i kulturnom ponašanju. I dok u varšavi poljaci prosvjeduju zbog kulture, u Americi to rade zbog trbuha, to jest gladi. „Kraljica“ Coretta King , udovica , tek upucanog kralja Martina Luthera, otvorila je prosvjedni marš na Washington , pod imenom“Poor People's Capaigne u kojem je sudjelovalo 50 tisuća ljudi. I bijelih i crnih, i žutih i čokoladnih i crvenih. Jer svi imaju iste trbuhe, koji su prazni. I zavijaju. Da ih vlasti bolje čuju. I smiri, najbolje hranom. I Francuska radna snaga tvrdi da je gladna. U mnogim gradovima zauzeli su tvornice/ čini se da smo taj recept dobro prepisali/, zaustavili saobraćaj, a održan je i grupni box-meč između radnika i policije u areni tvornice automobila Renault. Tako je mali Renault dobio veliki publicitet. Besplatnu reklamu. I dok se u ovim sukobima ne glada na boju kože, rasu, vjeru, nego samo je si il protivan, u Sjevernoj Irskoj je to malo drugačije. Tu su se sukobila dva stada. Pastir jednog se ne ženi, a drugog ima i ženu, djecu i unuke. Katolici se bune protiv diskriminacije od strane većinskih protestanata. A policija izvlači deblji kraj. Zato je i plačena. Da uspostavi mir, za kojeg je Nobelovu nagradu primio Francuz Rene Cassin, jer je te nemirne godine , on bio miran i nije bio u tvornici Renault. I dok se mladi po svijetu tuku, na Broadwayju pjevaju o cvijeću, ljubavi i miru, oni, koji su igrali u hippy mjuziklu „Kosa“-„Hair“, koji se upravo počeo prikazivati po prvi put u New Yorku. U isto vrijeme Francuska je izvršila pokusnu eksploziju svoje prve hidrogenske bombe na otočju Južnog Pacifika, zbog čega su protestirali njezini sjeverni susjedi. S druge strane, pak, čovječanstvo je oduševljeno uspjesima američke misije Apollo osam, koja je obišla oko Mjeseca, dok je sovjetski suprazvučni zrakoplov Tupoljev TU-144/nema veze sa „tupavcima/ krenuo na svoj prvi komercijalni let. Ali ne za Bikini otoke, na koje je američka vlada vratila natrag domoroce, nakon , što su ih iselili 1956 godine, kada je tamo isprobana hidrogenska bomba. Radijacija je navodno pala u granice tolerancije/ nije navedeno jednog ili svih stanovnika/, pa su se stanovnici Bikinija mogli vratiti natrag kućama na- zračenje. I do na Bikiniju povratnici hodaju bez bikinija, više u monokiniju, u svijetu se ipak nose haljine. Istina je da ih je Twiggy skratila, što je mogla više/ navodno zbog recesije, drugi tvrde da ima škotske krvi/, što su obilato koristile krasotice, koje su imale lijepa koljena i imale što pokazati. Ponaosob kada ukrste nogu preko noge, onako ležerno, bez grča, hoću reći stiska.. Još kraće od Twiggijevih mini haljina, bilo je vjenčanje on Frank Sinatre i Done Mie Farrow u Las Vegasu. Ceremonija je trajala svega pet minuta. Ispostaviti će se kasnije , da je brak trajao nekoliko minuta više. To vjenčanje neki su uspoređivali sa onda čuvenim „argo juhama“, koje su bile kuhane za pet minuta. Naime , još su uzvanici ulazili u crkvu na obred vjenčanja, dok se na izlazu mladi bračni par u poodmaklim godinama posipali pšenicom i prosom, iako se mnogi tvrdili da je klijavost Sinatrita pala ispod granice rentabiliteta. Bilo je to vjenčanje po principu „Ex-presso“. U isto vrijeme po principu“ljubav na prvi pogled“ dogodio se susret između John Lennona i japanske kosooke gejše s američkom domovnicom, slikaricom Yoko, koja je imala i ONO/ naravno prezime/ na jednoj slikarskoj izložbi u Indico galeriji u Londonu.. Biti će to ljubav do groba, naravno johnova, ali i početak mržnje među članovima čopora The Beatles, koje je jedna žena uspjela razvesti da bi se udala za jednog od njih, onog najtvrđeg Johna/Đona/. To je inače bila godina grupe The Beatles. Gotovo da ni konzervu nisi mogao otvoriti a da se iz nje nisu pojavila četiri čupavca. Doduše nije bilo higjenski pakovati sa dlakama, ali baš su to najviše željeli njihovi obožavatelji. Na glazbenu scenu dolaze neke nove „face“. Imaju dugačke , masne kose, odjeću na cvjetiće nose, kao da su na Havajima. Osim onih koji su alergični na cvijeće. Oni na sebi imaju obično- ništa. Ili malo. Tek da prekriju tučak ili prašnike. Sebe nazivaju „djecom cvijeća2 i borci su hippy revolucije Glavno oružje im je gitara, pjesma i trava. Zvana marihuana. Među tim ljubiteljima cvijeća našla su se i dva para. Slučajno dvije djevojke i dva mladića ,koji se sebe nazivali THE MAMAS & THE PAPAS- DVIJE MAMA I DVA TATE, koji je napraviti skladbu „California Dreamin“, moglo bi se reći , bez pretjerivanja, himnu mladih hippy revolucionara , koje su vodili njihov kralj jimi hendrix i kraljica Janis Joplin. A upravo na današnji dan 24 ožujka 1966 godine, u prodavaonicama ploča, pojavila se nova, još topla singlica tog skladnog para, koji su se okupili u Los Angelesu 1965 godine. Bili su to John Phillips, Michelle Phillips, Denny Doherty i cass Elliptt. Pjesma se zvala „Monday, Monday2- „Ponedjeljak, ponedjeljak“ iako je 24 ožujak te godine bio u četvrtak. Biti će to njihov najveći uspjeh do tada. Pjesma će se 7 svibnja popeti na prvu poziciju američke popularne ljestvice i na tom se mjestu zadržati tri tjedna a u lipnju će preći i Atlantik i zasjesti na treću poziciju britanske popularne ljestvice. Grupa će postati prava hippy legenda djece cvijeća. No, samo dvije godine nakon toga velikog uspjeha Mame i tate su se razvele, a jedna od mama, ona punaškija Cass Elliott ili kako su je zvali mama Cass, koja je bila neumjerena/ riječ je o jelu/, nastradala je 29 srpnja 1974 godine, udavivši se jednom pilećom košticom kod doručka. Čuvajte se halapljivosti, u svakome pogledu. Usputno spomenuta obiteljska skupina, na američkoj popularnoj ljestvici imala je 17 pjesama , od kojih jednu na prvoj poziciji, to je spomenuti ponedjeljak, koji je prodan u milijunskoj nakladi a pjesma je ušla u dvoranu slavnih Grammya a grupa osvojila Grammy nagradu u kategoriji najbolje vokalne skupine. Spomenuo sam i pjesmu „California Dreaming“, koja se 8 siječnja 1966 godine popela do četvrte pozicije američke popularne ljestvice, dulje u konačnici ostala na popularnoj ljestvici Vrućih 100 i osvojila veći broj priznanja; HRH No43, Dvorana Slavnih Grammya; Dvorana Slavnih Rock & Rolla; RS500- No89; RIAA-No71. Ovo je još jedan dokaz da prva pozicija ne znači da je i najpopularnija i najbolja. Sve ovisi o trenutačnom raspoloženju potrošača glazbe. Prave i trajne vrijednosti se istalože kroz dugi period trajanja i zauzmu one pozicije koje su im iz mnogih razloga bile uskraćene ranije. Ali tako je to u životu. Nekada priznanje dođe onda kada aktera više nema, a postoji i krilatica koja kaže : ako želiš postati popularan i poznat najprije umri. Možda malo gruba usporedba ali da ima nešto u njoj , sigurno stoji.

Za Billy Stewarta, američkog pjevača, kompozitora i pijanistu , s nadimkom „Fat Boy“ malo tko da je čuo, a i oni koji jesu vjerojatno su zaboravili. Počeo je karijeru kao pjevač u grupi The Rainbows iz Washingtona, kasnije se pridružio Bo Didleyju kao prateći vokal a Bo mu je pomogao da potpiše ugovor diskografskom kompanijom Chess Records, u kojoj je snimao od 1956 do 1967 godine . Imao je hit s verzijom Geršvinove skladba „Summertime“ , u srpnju 1966 godine deseta pozicija u Americi a u rujnu iste godine 39 mjesto na britanskoj popularnoj ljestvici. Poginuo je zajedno sa ostalim članovima banda u saobraćajnoj nesreći 17 siječnja 1970 godine.

Na današnji dan na američku popularnu ljestvicu , na prvu poziciju ,popela se skladba“Catch A Falling Star“ u izvedbi Perry Coma i tamo ostala tjedan dana.

Godine 1979 na popularnu američku ljestvicu popela se , na prvu poziciju skladba „Tragedy“ u izvedbi Bee Geesa, i na toj poziciji ostala dva tjedna.

Na današnji dan 1882 godine, njemački bakteriolog Robert Koch uspio je izolirati bacil tuberkuloze , po njemu nazvan Kochovim bacilom.

Godine 1905, na današnji dan, poluslijep i gluh, umro popularni francuski književnikJules Verne, izazvavši žalost među svojim čitateljima posvuda po svijetu. Sve je počelo u jesen 1862 godine , u pariškoj ulici Jacob 18, gdje se nalazilo sjedište izdavača hetzela. „Zeleni“Jules je bojažljivo pružio svežanj rukopisa namrgođenom izdavaču. Bio je to njegov petnaesti pokušaj da proda svoju priču o putovanju grupe istraživača balonom iznad Afrike. Izdavač je u njemu prepoznao potencijal i savjetovao da te rukopise preoblikuje u roman, što je Jules prihvatio i obznanio „Pet Tjedana u Balonu“, koji je kod čitatelja izazvao pravu histeriju, naprosto su se otimali za knjigom, koja je ubrzo prevedena na mnoge jezike. Potpisao je ugovor po kojem je za dva romana godišnje dobivao 20.000 franaka. Uskoro nastaju“Pustolovine Kapetana Hatersa“, potom Jules putuje „U Središte zemlje“, a onda se daleko prije Amerikanaca uputi na Mjesec, a po povratku sa Mjeseca spustio se 20.000 milja pod more, proputovao svijet za osamdeset dana i da ne nabrajam. Verne je rođen u Nantesu 8 veljače 1828 godine, studirao pravo a uspjeh postigao s romanima, u ono vrijeme fantastike, no danas se očituje sva njegova vidovitost. Zanimljivo je da je sve romane napisao, što se ono kaže a da nije promilio nosa izvan kuće.

Na današnji dan, 1958 godine Elvis Presley se javio regrutnoj komisiji u memphisu, savezna država Tennessee, dobivši pločicu sa brojem US 533 107 61. I tako je „kralj“ Elvis zamijenio kraljevsko žezlo za četku za ribanje klozeta/ moš mislit/. Pjevač koji je u prethodne dvije godine prodao 40 milijuna ploča, morao se pomiriti s time da če svakoga mjeseca izgubiti sto tisuća dolara, umjesto kojih će dobivati vojničku plaču od 82,20 dolara. Svejedno je odlazeći u vojski izjavio :“Mislim da će to za mene biti veliko iskustvo“. U čemu se nije prevario.

Na današnji datum, a čini mi e da je bila subota, te 2008 godine , u Splitu, je utihnuo glas jednog od najpopularnijih a sigurno i jednog od ponajboljih glumaca sa ovih balkanskih vrleti , glas Roka Prča, popularnog mještanina „Našega Maloga Mista“- Borisa Dvornika. Pisati o pokojnom Borisu Dvorniku, uistinu je nezahvalan posao, jer bilo što i koliko čovjek o njemu napisao , uvijek ima osjećaj da to nije dovoljno, da je premalo za sve ono što je dao domaćem glumištu i filmu. Rijetko će se naći tko, a da neće znati reći nekoliko riječi o tom popularnom Spličaninu, rođenom 16 travnja 1939 godine u Dioklecijanovu gradu, kojeg nije napušatao i kada je iz njega odlazio. Rijetko tko je bio toliko vezan za svoje mjesto kao Boris Dvornik. Svoj talent za glumu otkrio je još u djetinjstvu kada je nastupao u dječjim predstavama. Poznavaoci glume predviđali su mu blistavu karijeru i Boris ih nije iznevjerio. Glumačku karijeru je započeo kao električar, potom student glaumačke škole u Novom Sadu, da bi na kraju upisao kazališnu Akademiju u zagrebu. No, Boris Dvornik je bio toliko dobar da nije , za ono što je pokazao na daskama ili ekranu, ni pohađati bilo koju školu. Jer ono Što Bog da ne može dati ni jedna ovozemaljska ustanova. Na filmu je debitirao 1960 godine u filmu Francea Štiglica u „Devetom krugu“- Vjerujem da malo tko ne zna za taj film i sjajnu Borisovu ulogu.. To mu je otvorilo put do „Martina u oblacima“u kojima se našao sa“Prekobrojnom“ Branka bauera. Bio je u samome glumačkom vrhu bivše Jugoslavije, u kojoj je imao mnoge prijatelje a kasnije i teška razočarenja. Ali život je takov, najprije te miluje a onda naprasno baca pod noge. Glumio je u mnogim ratnim filmovima s tematikom iz Drugog svjetskog rata kao na primjer „Most“, „Kad Čuješ Zvoma“…Glumački zenit je došao u sedamdesetim godinama , najprije ulogom Roka Prča, pa potom ulogom brijača meštra u seriji „VeloM isto“. Karijeru je završio na daskama Hrvatskog narodnog kazališta u Splitu. Naravno , da uz blještavilo ide i po neka tamna stranica života. Ali to je često među popularnim zvijezdama. Ni Boris nije uspio izbjeći tu zamku. No, ja o tome neću reći ni riječi. Bilo bi nepravedno njegove zasluge podvući na obične ljudske poroke od kojih malo tko od nas ne „boluje. Pokopan je na groblju Lovrinac, ne znajući da će uskoro imati susret u vječnosti sa starijim sinom Dinom. No to je već jedna nova ,bolna priča.“

I opet iz mene pjesma poteče, ja slova ko suze lijem zbog onog što neće nikada biti kao prije. A evo što se nalazi pod naslovom:

SLUŠALI SMO

Sumrak se podvukao pod dubinu moga glasa…mekoću Tvoje puti…boju mirisa izraslog na rumenim laticama trešnjina cvijeta…Tvoj osmijeh je ličio na pozdrav ,okupan u svježem dahu jutra….nedosanjanog.

Utapali smo se u crvenom zlatu zanosa i sjaju uzavrele pučine…Večer je poput prstiju pružala sjene ka mračnim grudima zaboravljenih noći, ka svjetlu potrošene mladosti, ostavljene na raskrižju nepovrata.

Isplakane uspomene , presahnule u prašini zaborava , kapaju niz lice dvoje samotnika. I sve se utapa u nedovršenoj priči vremena, istodobno uranjenog i zakašnjelog za istu sudbinu raskomadanu godinama nedohvata.

Bili smo zatečeni neizvjesnošću našeg trajanja…igrom bešćutnog usuda, neuslišćenošću vapijuće molitve pod srebrenim obručem beskraja.

Osjećali smo miris blizine u daljinama, dodire nedodirnutih dodira, poglede zatvorenih očiju….Slušali smo nečujnu poruku tišine i samoće…nepoznati dah bijelih cvjetova proljeća…tihe šapate kiše jesenje u krilu blage mjesečine, gušeći se u suzama izgubljenih godina, okamenjenih u srcu starih pjesama, što poput nečujnih koraka zvone u daljinama, na istoku života, kasno probuđenog.

SUA QUIQUE INCOMMODA OPTIME NOVIT……SVATKO ZNA NAJBOLJE SVOJE NEVOLJE… Tu ne treba previše filozofirati, tko boje od samoga sebe zna što ga tišti…Evo tko zna što mene sada tišti, a tišti me i to vrlo jako…

Zato vam sada prepuštam ovaj dan, za kojeg još nisam siguran da ću vam ga brzo poslati…možda će do sutra ostati , ovoga trena ne znam dok ga sendirati spremam. Pitanje hoću li moći, no ne tugujte jednom će on ipak do vas doći...Iza ponoći to svakako , samo da li u rano jutro il' kad je sunce već poodmaklo.

by Blue Shadow 24.03.10 19:57

by Doc 25.03.10 0:31

25.03.2010. Na Današnji Dan

Odmah da kažem da će današnji dan donekle biti, medicinskim rječnikom rečeno –kastriran. Jednostavno zato jer se nalazim u vremenskom Bosporu i Dardanelama. Danas sam imao dan koji je trajao kao onaj Kunta Kinte na poljima pamuka u Alabami, gdje se radilo od jutra do sutra, bez pauze , dok vas ne pokupe. Današnji dan će biti posvećen jednoj pjesmi, a ako budem brzo pisao, onako koliko brzo danas mislim, možda ćete to čitati za dva dana. Dakle konac ožujka je pun glazbenih događaja. Kao da je i glazbenicima proljeće udarilo u glavu, pa su im se hormoni pretvorili u note. To često čovjeka dovodi u nedoumicu, o čemu ili kome pisati. Već sam bio počeo pisati o Pierinu Rolandu Comu . čija je izvedba skladbe „Uhvati zvijezdu u letu“, na današnji dan 1958 godine, bila najveći hit i koja je čuvenom brijaču iz Canosbuergha u Pansilvaniji donijela zlatnu ploču, prvu Grammy nagradu u kategoriji najboljeg pjevača te 1958 godine, iako je i prije Pijerina bilo pjevača koji su prodavali više od milijun kopija jedne pjesme, počevši od slavnog Enrica Caruza, preko Glenn Millera do Bing Crosbya. Ali Ovo je bila prva službena dodjela Američkog Udruženja Gramofonske Industrije. A to onda ostaje zapisano zlatnim slovima i ulazi u povijest. Jer prvo je uvijek prvo. No o Perry Comu mnogi čitatelji našeg portala znaju mnoga a o njemu sam već nešto i pisao. Zato sam se ispričao , uvijek uredno počešljanom i nasmijanom Perici i obećao da ću mu drugom prilikom posvetiti više prostora. /Samo ću reći da mu je jedna od popularnijih pjesama bila „Some Enchanted Evening“ s kojom se 30 travnja 1949 godine popeo na američku popularnu ljestvicu, na kraju došao do prve pozicije na kojoj je ostao tri tjedna , a ploča je prodana u zlatnoj nakladi/. Na što se on jasno složio. Nerado. Pogled mi se potom spustio/ opraštam vam sve grešne misli/ na Arethu Franklin, nesumnjivo prvu damu i kako je još tituliraju „kraljicu“ soul glazbe. Ona danas ima rođendan. Rekao bih vam i koji ali, molim vas, je li pristojno damama iznositi na svijetlo dana godine. Uostalom, čuvena Marlena Dietrich nije nikada imala više od četrdeset godina. Samo ću pripomenuti da je rođena 1942 godine. Vi, molim vas , nemojte računati. Ne bi bilo uredu iz prije navedenog razloga. Eto čestitajmo joj rođendan uz napomenu da će nas danas počastiti sa pjesmom „Respect“ s kojom se je 29 travnja našla na američkoj popularnoj ljestvici i na kraju popela na prvu poziciju , na kojok se zadržala dva tjedna. Ploča je prodana u milijunskoj nakladi po cijeni od 8 dolara, a ista se našla i na R&B ljestvici, na prvoj poziciji i to osam tjedana. Ta crnoputa kraljica i danas zna zapjevati i nije za odbaciti. Arethu sam napustio obećavši joj da je neću zaboraviti spomenuti u nekom drugom datumu , a onda mi se pogled zaustavio na jednoj požutjeloj top ljestvici iz ožujka 1957 godine. Na njenom vrhu sjedio je mladić plave kose i očiju a la Paul Newman, a ispred par kraljeva i poznatih zvijezda, koji su mu gledali u leđa. Među inim „leđašima „ bili su Njegova Kraljevska visost , kralj Rock & Roll Elvis Preyley, potom „zlatni dečko“iz pedesetih godine Pat Boone, pa country zvijezda Sonny james, a na petoj poziciji spomenute ljestvice još jedno kraljevsko veličanstvo „kralj kalipsa“ Harry Belafonte. Mladić koji se uspio probiti pored tih veličina, mislim da zaslužuje pažnju da se o njemu na ovom mjestu napiše nekoliko riječi. Pjesma koja je bila na prvoj poziciji zvala se“Young love“- „Mladenačka Ljubav“ /što naravno ne znači da i stariji ne mogu biti zaljubljeni(što više, dapače, možda i dublje i dugotrajnije)/. Pjevač se zvao ARTHUR ANDREW KELM, kojeg je pod tim imenom poznavala samo obitelj , jer će među slušateljima postati poznat i slušan pod imenom TAB HUNTER. Glazbenu karijeru je počeo sa 15 godina kao klizač na ledu, a velika ljubav su mu bili i konji, pa je veliki dio vremena provodio u konjušnicama, pjevajući svojim ljubimcima /ržajućim glasom /. Jednoga dana ga je tu čuo jedan drugi zaljubljenik četveronožnih kopitara , poznati lovac na glazbene talente Dick Clayton, te ga uvodi u magičan svijet Hollywoodskog studija, gdje je imao prilike snimati kako glazbu tako i filmove. Bilo je to za DOT kompaniju. Pjesmu „Young Love“, koju su napisali Carole Joyner i Ric Cartey, najprije je snimio jedan od autora pjesme Ric, ali bez većeg uspjeha, pa su pjesmu ponudili country zvijezdi Sonny Jamesu, u čijoj je izvedbi pjesma došla do prve pozicije C&W ljestvice na kojoj se zadržala devet tjedana. Istovremeno je pjesma dospjela i na popularnu američku ljestvicu 29 prosinca 1956 godine, da bi se devetog veljače 1957 pojavila na prvoj poziciji i na tom mjestu se zadržala tjedan dana, a ploča je prodana u zlatnoj nakladi. No, predsjednik DOT kompanije je želio tu pjesmu u pop verziji i ponudio ju je mladom Hunteru. Što on, naravno nije odbio, znači prihvatio je/ kakav zaključak, prijatelj atenjanin bio bi zadivljen/. Pjesma se munjevito probijala pored poznatih zvijezda prema prvom mjestu, ostavivši iza sebe i country verziju. U trenutku kada se Tab Hunter popeo na prvu poziciju, a to je bilo 16 veljače, njegov country kolega Sonny već je bio skliznuo na četvrtu poziciju. Za uspjeh Hunterove verzije, neki su skloni „okriviti“ njegovog producenta, poznatog Billy Vaughna. A gdje je Billy umiješao svoje prste, to jest aranžmane , uspjeh je bio zagarantiran. Pjesma se na prvoj poziciji zadržala šest tjedana i prodana je u zlatnoj nakladi. Tab Hunter se kasnije ipak priklonio više filmskom platnu nego studijskom mikrofonu, pa je njegovo ime poznatije među gledateljima nego slušateljima. Bio je on jedan od onih zvijezda koje se istovremeno sa jednakim uspjehom mogao nositi na prije spomenuta kolosijeka, filmskog i glazbenog. Ali , takovi se najčešće odluče za jedan. Nerijetko i pogrešan . Ali to je već duboka životna priča .

O Elton Johnu, britanskom pjevaču, pijanisti i skladatelju , mogao bih napisati cijelu pripovijetku, no kako sam u tjesnacu sa vremenom, samo ga spominjem da njegovi obožavatelji / primijetili ste nisam napisao obožavateljice, iz svima poznatih razloga/, koji je rođen na današnji datum 1947 godine i koji je kršten kao Reginald Kenneth Dwight, i jedno je od najpoznatijih imena u glazbenom i inom svijetu. Na popularnoj američkoj ljestvici imao je preko 70 hitova, od kojih osam na prvoj poziciji a 15 ploča je prodao u zlatnoj nakladi , šest u platinastoj, od kojih jednu u dijamantnoj tiraži od preko 11 milijuna kopija , koja se zvala „Candle In The Wind 1997“, koja se na prvoj poziciji nalazila 14 tjedana. Bila je napisana za Merilyn Monroe, a polije je posvečena i princezi Diani, nakon njezine tragične smrti.

Na današnji dana 1989 godine, na prvoj poziciji britanske popularne ljestvice našla se madonna sa skladbom „Like A Prayer“ i na toj poziciji ostala tri tjedna.

Godine 1948 , u Zagrebu se sastala velika Narodna Skupština, jer tada Hrvatski sabor nije zasjedao /nije još bilo svetog Luke, pa nisu imali predsjednika/. Tu se našao i Ljudevit Gaj, koji je u Beču saznao za odluku dvora o Josipu jelačiću, pa je na skupštini Gaj predložio Jelačića 2 za zakonitu vrhovnu glavu Hrvatske“.

Na današnji dan , u Parmi se rodio Arturo Toscanini, talijanski dirigent, koji je dirigirao uvijek napamet i vrlo jednostavnim kretnjama autoritativno vladao orkestrom.

Godine 1933 , na današnji datum, u vlaku iz Berlina i Njemačke , našao se Fritz Lang, koji je naprosto sjeo na vlak i pobjegao, nakon , što je tog jutra glasovit njemački redatelj bio na razgovoru kod šefa ministarstva informacija i propagande Josepha Goebbelsa, koji mu je onudio da postane supravizor studija „UFA“. Lang nezadovoljan onim što se događa u Njemačkoj, zatražio je nekoliko dana za razmišljanje, otišao kući, spakirao kofer i pobjegao iz zemlje.

Tako je to kada se nešto skrati, onda nije više dugo. To se odnosi i na ovu pjesmu u slobodnoj formi. Zove se :

MOŽDA SUTRA

Pučina. Sol…

Pjena i val…

Bijeli žal

U očima

Podneva…

Opušak dogorijeva

Kovitlac misli

Kroz maslinike

Šumi…

Na bijelom ležaju

Umotana u

Čekanje

Snatriš.

Tvoje ime na

Pijesku

Ogrlica sunca

Oko vrata…

Čaša želja prazna

Ispijena…

Još jedan dan

Predan

Nepovratu.

Pučina……sol…pijena.

Bez vala.

Uzdah i suze…

Možda sutra?

Dolazak!

SEMEL EMISSUM VOLAT IRREVOCABILE VERBUM……JEDNOM IZREČENA RIJEČ LETI BEZ OPOZIVA…

Pazite što govorite, govorite što misliti ako to nije istina. Jednom riječi, budite oprezni.

I Tako , na vrat na nos, evo došao o po 10.30. Kapci poput olova…tonem u san…laka vam noć o dobar dan…

by Blue Shadow 25.03.10 20:30

by Doc 25.03.10 23:02

26.03.2010.Na Današnji Dan

Neuspjeli atentat na Hitlera, uspjelo smaknuće njegovog nesuđenog atentatora grofa Clausa von Stauffenberga. Nepravda je još jednom pobijedila. Zapravo dva puta. Nijemci krvavo ugušili pobunu stanovnika Varšave, dok su Sovjeti to mirno gledali, a mogli su pomoči. Ali tovariš Staljin se pokazao kao pravi –zlotvor. I dok je Varšava pod okupacijom, Pariz slobodno diše na čelu sa generalom de Gauelleom. Saveznici i u Italiji, Iskrcavanje u Normandiji-Dan D. Njemačke rakete V-2 paraju nebo nad Londonom. Završena opsada Lenjingrada nakon dvije godine, a Olimpijske igre ponovo odgođene.za četiri godine Sportaši se bore na drugim frontovima. Na dalekom istoku Amerikanci sve bliži Japanu. Saveznicima pomogla i jeka zime , koja je usto i gladna. Osobito u nizozemskoj- mnogi umrli od gladi i hladnoće. Američki mikrobiolog Selman Waksman izolirao lijek protiv tuberkuloze- streptomicin. Izrađeno prvo tkanje od poliestera, razvijena kromatografija na papiru, a u SAD-a umjetno dobiven –kinin. Konstruirano prvo automatsko računalo., s kojim su mnogo lakše u listopadu na konferenciji u Moskvi, britanci i sovjeti podijelili Jugoslaviju, bratski 50:50. Nisu još odredili nevidljivu crtu koja će biti vidljiva granica. Zato je sasvim vidljivo da njemačka ekonomska moć tone poput Titanika, uvedeno 60-satno radno vrijeme u industriji. Radnici bi poslije isteka radnog dana odmah počeli novi. A novu ofenzivu, naravno prema zamisli „velikog“ Furera počinju Nijemci u Ardenima. Bila je to posljednja Njemačka ofenziva, u kojoj po prvi puta poginulo , ranjeno ili zarobljeno 120.000 Nijemaca. I tu je međunarodni Crveni križ odigrao važnu ulogu pa je stoga nagrađen Nobelovom nagradom za mir.

Čita se zbirka fantastičnih novela argentinca Jorge Luis Borgesa pod naslovom „Izmišljanje“. Popularan je i roman Somerseta Maughama koji se zvao „Oštrica Britve“. Svojim romanom „No Exit“ pojavio se i poznati francuz Jean-Paul Sartre, a svoje čitatelje američki književnik Tennessee Williams upoznava sa svojom „Staklenom Menažerijom.“ Nobelova nagrada za literaturu dospjela je u ruke Danskog književnika Johannesa Jensona. U glazbi je aktivan sovjetski kompozitor Dimitri Šestaković- svi slušaju njegovu, novu ,Osmu Simfoniju, dok je amerikanac Leonard Bernstein više sklom mjuziklima. Njegovo novo djelo se zove“On The Town“, ali komponira i balet u jazz stilu „Fancy Free“. Ni slikari ne zaostaju za glazbenicima, pa tako amerikanac Jackson Pollack izlaže platno „Don Quixote“, dok se britanac Graham Sutherland okrenuo više Biblijskom motivu i crta „Isusa na križu“. Francuski slikar Henri Matise više je nadahnut modom pa njegova slika nosi naslov „Bijela Odjeća“, dok je njegov zemljak Pablo Pisasso naslikao platno i dao mu mističan naslov“ Seated Woman in Blue“. Svi se pitaju gdje je tu žena, a oni koji se kao prepoznali to nježno ljudsko biće, nikako da joj pronađu oči. Čini se da je jedno na desnom koljenu, drugo još i danas traže. Najupečatljivija i slika sa najjačom porukom je svakako ona koju je naslikao Francuz Georges Rouault i nazvao je „Homo Homini Lupus“. Samo da pronađem , kako se ovo prevodi. Moram pogledati u „Vukov“rječnik . Ta krilatica čini se da je popularna i poznata još iz- pećinskog doba.

U toj pretposljednjoj godini rata Hollywood je radio punom parom. Da se nazirao njegov kraj, a optimizam sve više uvlačio među ljude bio je i dokaz da je te godine za najbolji film proglašen onaj pod naslovom „Idući svojim putem“, film, koji je od deset nominacija uspio ugrabiti sedam Oscara. Slabo je prošao film „Otkako si otišla“, uz devet nominacija samo jedan kipić. Tu su bili filmovi „Djevojka s naslovne strane“, „Dogodilo se sutra““Čamac za spašavanje“, „Pustolovine marka Twaina“, a najveći gubitnik je svakako bio film „Dvostruka Obmana“, koji je imao sedam nominacija, ali nije uspio obmanuti žiri Akademije koja mu nije dodijelila niti jedan pozlaćeni kipić. Najboljom glumicom u kategoriji glavne glumice proglašena je Ingrid Bergman za ulogu u filmu „Plinsko svijetlo“, dok je najbolji glumac i dobitnik Oscara pripao pjevaču Bing Crosbyju za ulogu u filmu „Idući Svojim Putem“. Te godine je nominirano rekordnih 12 pjesama. O pobjednici sam već pisao/ potražite u jednom od napisanih današnjih dana, lako ćete pronaći ako sve dane pročitate/. Mnoge nominirane pjesme postigle su i veću popularnost i dugovječnost od pobjednice. Spomenuti ću samo skladbu“Long Ago And Far Away“, koja dolazi iz filma“Djevojka s naslovne Strane2, a koju su napisali: glazbu Jerome Kern a stihove Ira Gershwin. Ta pjesma se je našla samo te 1944 godineu šest navrata na američkoj popularnoj ljestvici. Dobro, kada već želite i napisati u čijim izvedbama. Dakle:Helen Forrest & Dick Hayman-2 mjesto; Bing Crosby-5; Jo Stafford-6; Perry Como-8; Guy Lombardo-11 i Three Suns-16- ta pozicija. Vidim neki bi željeli i točne datuma kada su se pjesme penjale do napisanih mjesta. Ali, stvarno nemam vremena još i za to, možda nekom drugom prilikom, ako se sjetim/što je u mojoj zaboravljivosti dosta lako/. A sada ipak, samo radi usporedbe, dobitnica Oscara, skladba „Swinging On a Star“našla se je samo u dva navrata na američkoj popularnoj ljestvici: Bing Crosby-prva pozicija i Gray Rains – 28 mjesto. Najveću zaradu od prodanih kino ulaznica ostvario je najbolji film „Idući svojim putem“, koji je sakupio sumicu od 6. 500.000 dolara. Film „Wilson“ drugi po broju osvojenih Oscara nije po gledanosti bio ni među prvih pet.

U glazbi i općenito ta je godina bila u znaku Bing Crosbyja. Od 17 pjesama koje su se našle te godina na prvoj poziciji američke popularne ljestvice njih čak šest je pjevao Bing Crosby.. Devet pjesama sa prve pozicije prodano je u zlatnoj nakladi. Istini za volju treba reći da je najbolji filmski song bio i najviše tjedana na američkoj popularnoj ljestvici – devet.

Mislio sam nešto napisati, kakva je ta godina bila na našem krševitom Balkanu, ali vidim da su me misli odvele predaleko, pa ču sada preći na ono što se dogodilo na današnji dan. Ovo prijeći nemojte doslovno shvatiti danas, za dvadesetak godina već bi ta riječ imala drugačije značenje, od kojeg bih se morao ograditi. Jedna od najvećih zvijezda popularne glazbe, američka pjevačica DIANA ROSS, rodila se upravo na današnji dan 26 ožujka 1944 godine u Detroitu. Počela je pjevati u srednjoj školi kao članica grupe The Primettes koja 1960 godine potpisuje za Motown kompaniju i mijenja ime u The Supremes. U početku je pjevala kao prateći vokla sve dok šef kompanije Berry Gordy nije inzistirao da ona postane vodeća pjevačica. Da li je to napredovanje morala naturalno i platiti , postoje samo nagađanja. A i sami znate da su nagađanja najčešće gruba-istina. I tako navodno šest godina, u kojima se Diana podizala na glazbenim ljestvicama i spuštala na ugodnim ležajima. Mora se priznati da je to dobro naplatila i grupa koja postaje jedna od najpopularnijih. Naravno među crnim vokalnim grupama. Što znači da su postojale i bijela. Dobro, bilo je i miješanih. Godine 1967 Diana je već počela pripreme za solo karijeru, naravno pod budnim okom gospodina Gorrdija, koji nije žalio ni ostale organe da bi zaštitio to crno zlato. Uostalom , rečeno je da su njihovi odnosi bili sve , samo ne neprijateljski. Uostalom prijatelji ne dijele zajednički krevet. Često ženu, po mišljenju nekih zlobnika, moguće. Uostalom , što se to njih tiče. Neka paze na svoje –prijatelje. Godine 1969 mister Gordi je objavio da Dijana napušta grupu sa kojom je održala svoj posljednji koncert u siječnju 1970 godine. Solo karijera Diane Ross ispunjena je samim uspjesima. Jedan je uspjeh pretjecao drugi. Sve je počelo sa skladbom „Ain't No Mountain High Enough“ s kojom se 8 kolovoza 1970 godine pojavila na američkoj popularnoj ljestvici da bi 19 rujna došla i do same prve pozicije na kojoj se zadržala tri tjedna. Ploča je prodana u preko milijun kopija po cijeni od 6 dolara. Ploča je došla i na šesto mjesto britanske popularne ljestvice. Godinu dana kasnije 1971 Diana je otpuhala gospodina Gerdyja i podvukla se pod krilo buissmana Roberta Schilbertaina, sa kojim je stupila u bračnu zajednicu ne znajući koliko će u njoj biti. No, to dođe samo po sebi ta su 1976 godine uvidjeli da im se karakteri ne slažu/ navodno je „mladenka“voljela slagati( ovo je riječ sa dvostrukim značenjem; jednom znači laž, sa drugi put ono nakupljati), te je dobila raskid bračnog ugovora i crveni karton i izbačena je iz poslovnih knjiga svoga supruga, koji je podlegao običnim/ znači postoje i neobične/ objedama da je , Ona, Diana, ponovo na honorarnom radu u krevetu godpon Gordyja, koji se rado prisjetio njezinih kvalitetnih usluga i ponovo je navukao/ mislim na tanki led sa martinijem/. No vratimo se malo unatrag. Popularnost je povećala vodeći TV show „Diana“ 1971 godine, da bi se 1972 godine pojavila i na velikom filmskom ekranu i kao filmska zvijezda dobila ulogu u biografskom filmu kompanije Motown o legendarnoj kraljici bluesa Billy Holiday pod naslovom „Lady Sings The Blue“, te je predložena za oscara za tu ulogu, ali ga nije bilo / zlobnici tvrde zato jer u žiriju nije sjedio Gordy/.( netko će reći što sam se obrušio na čovjeka, a nisam, samo iznosim činjenice). Tri godine kasnije gladamo je u filmu „Mahagany“, usputno snimajući album s Marvin Gayem .Te 1973 godine Diana Ross je ponovo na prvoj poziciji američke popularne ljestvice sa skladbom „Touch Me In The Morning“/ zna ona kada je najslađi dodir/. U međuvremenu svijetom se širi opasna disco groznica pa i Diana dobiva simptome te bolesti koji se se jasno ispojili u pjesmi „Love Hongover“ s kojom 3 travnja dolazi na popularnu američku ljestvici i na kraju na prvu poziciju u trajanju od dva tjedna. Pjesma je prodana u zlatnoj nakladi po cijeni od 5 dolara a našla se je i na prvoj poziciji R&B –tjedan dana. U to vrijeme Diana je poznata“faca“ glazbene scene, a da ne bi iznevjerila obićaje velikih zvijezda i ona se često pojavljuje u rubrikama koje pišu o onome što se najčešće vidi kada se proviruje kroz ključanicu spavaće sobe. A u toj sobi se bogme kod Diane moglo svašta vdjeti. A oni , koji nisu imali ni trunka sluha i čuti. Kao da je netko davi i guši. Sve se činilo se u sobi ruši. Dakle zauzevši počasno mjesto u crnoj i žutoj štampi , piše se o njezinim ljubavnim vratolomijama recimo sa Gene Simsomom iz isto tako ljubavnog sastava „Kiss“, a bogme piše se naširoko, a posebno duboko o vezi s „bijelim“ Michael jacksonom /Bog mu grijehe oprostio, što čini se američki sud neće njegovom liječniku, optuženom da ga je dotukao narkoticima i sedativima. Svašta. Čovjek mu je dao samo ono što je on želio i za što je obitelj znala a pravila se slijepa, pa se sada pravi luda i traži oštete i optužuje naivnog liječnika koji je podlegao miljeu velike , razmažene zvijezde/ Godine 1981 /već iz naike napušta kompaniju Motown i potpisuje za RCA za snimanje u Sjevernoj Americi i sa kompanijom Capitol za snimanje u ostalom dijelu svijeta. I šire, što bi rekao onaj uvaženi uskogrudaš. I još neki kažu nda se ne može sjediti na dvije stolice. Diana je srušila tu teoriju dokazavši da može sjediti na koliko ju je volja-koljena. A kada je netko nezasitan, onda ga ne možeš napojiti. U slučaju Diane to je bilo evidentno, pa osniva vlastitu kompaniju. Hoće da ima uvijek nešto svoga pri ruci/da je riječ o nogama i tu bih imao što reći/ uspješna je bila i u osamdesetim godinama kada je zapalila hladne engleze s pjesmom „Chain Reaction“, koja se u Americi našla u dva navrata na popularnoj ljestvici: 1985 na 95-oj , a 1986 na 66.oj poziciji. No u Britaniji je ona na prvoj poziciji, na koju je dospjela 25 siječnja 1986 godine , da bi se 9 listopada/Bože , kakav divan datum/, 1993 godine ponovo popela na britansku popularnu ljestvicu , na 20-tu poziciju i na njoj se zadržala ukupno 5 tjedana. U isto vrijeme kada je zapalila Britancu, izazvala je požar kod norveškog brodovlasnika Arne Noesa, koji ju je registrirao na svoj novi ledolomac, može i srcelomac, privezavši se za novi bračni vez u Genovi, putujući diljem svijeta, nastupajući u koncertnim dvoranama , ubirući uspjeh i slavu. Pjevala je u Newyorškom Central parku, a gledatelji Božićnog koncerta iz Beča , mogli su je , recimo vidjeti 1994 godine, a i kasnije, naravno i čuti kako lijepo i uspješno pjeva svojim milozvučnim glasom, kada je nastupala sa najpoznatijim tenorima današnjice od Placida Dominga do Jose Carerasa. Iako Diana ima godina, onoliko koliko ima, još je uvijek aktivna u svekolikom smislu. Malo se popunila, malo našpanala, malo namazala, što se tiče natezanja/ mislim kože/ vidi se da ima uspješnu masažu. Glas joj je kažu bolji nego ikada/ ne znam kako ljudi mogu tako bezočno lagati/ . Istina jest da je dobar, ali ne treba bježati od istine. Sve u svemu , povremeno dotjeruje fasadu, a za duševno ustrojstvo uvijek se nađe neka dobra duša da pomogne. Možda sam je malo previše ocrnio/ ali to se na njenoj crnoj koži neće ni primjetiti/, ali ima i razloga ali o njemu više, ačini mi se da sam nešto i govorio kada se u današnjem danu nađe njena kolegica iz grupe The Supremes –gubitnica Florence Ballard, koja je napustila ovaj svijet u trenutku kada je Diana bila u zenitu svoje slave , popularnosti i bogatstva, a nije joj pomogla. A da nije bilo Florence, Bog zna da li bi se ikada Diana domogla onog što je ostvarila. To je život, rekao bi jedan moj starogrčki prijatelj kojega su isto tako napustili njegovi atenjani. Alo, kad-tad sve dođe na svoje. Ili moje. Ovisno .

Diana Ross/ govorim samo o solo uspjesima/ imala je na američkoj popularnoj ljestvici 43 hita, od kojih šest na prvoj poziciji. Prodala je pet zlatnih i jednu platinastu ploču s kojom je bila i najuspješnija jer se pjesma „Endless Love“ koju je pjevala u duetu/uvijek je težila duetima/ s Lionelom Richiem i na prvoj poziciji američke popularne ljestvice su se nalazili devet tjedana. Ploča je prodavana po cijeni od 4 dolara.Kako vam je poznato pjesma dolazi iz istoimenog filma u kojem je igrao Brooke Shields. Na AC ljestvici slušatelja imala je 30 pjesama, od kojih četiri na prvoj poziciji uz jednu zlatni i jednu platinastu ploču, dok je na R&B ljestvici zabilježila 52 pjesme, od kojih pet na prvoj poziciji. Na britanskoj popularnoj ljestvici Diana je imala više od šezdeset hitova, što znači da je bila popularnije nego u Americi. Imala je dvije pjesme na prvoj poziciji ,a 15 pjesama joj se našlo među prvih deset. Danas Diana slavi rođendan . Poželimo joj mnogo zdravlja, sreće i onih , njoj svojstvenih aktivnosti, Sretno crna Barbro Streisand!

Na današnji datum, 1886 godine, rođen je američki glumac, i pjevač Asa Yoelson rođen u Petersbergu u Rusiji , koji će jednoga dana , kao dječak sa roditeljima preći Atlantik, i doseći popularnost pod imenom Al Jolson. Al Jolson da nije u životu ništa napravio osim onog što se dogodilo 6 listopada 1927 godine ostao bi zapisan zlatnim slovima u povijest filmske umjetnosti. Mnogima je poznato da je to datum kada je u kinu brače Warner Al Jolson sa filmskog ekrana uputio prve riječi.“Vi niste ništa čuli“. Bio je to dan kada se rodio zvučni film, a film se zvao „Pjevač jazza“. O Al Jolsonu sam već pisao, čini mi se, zato ću samo ukratko navesti da je bio jedan od največih zabavljača prve polovine dvadesetoga stoljeća, i jedan od najboljih i najslušanijih pjevača Dvadesetog stoljeća. Prvi puta se pojavio na američkoj popularnoj ljestvici 16 ožujka 1912 godine sa pjesmom „That Haunting Melody“ s kojom se na kraju dokopao prve pozicije u trajanju od dva tjedna. Prvi milijunski hit se pojavio na američkoj popularnoj ljestvici 6 srpnja 1912 godine zvao se „Ragging The Baby To Sleep“. Pjesma se nalazila na prvoj poziciji pet tjedana. Ukupno na američkoj popularnoj kjestvici je imao 91 pjesmu, od kojih 23 na prvoj poziciji uz 12 ploča koje je prodao u zlatnoj nakladi. Najpoznatija i najuspješnija pjesma se zvala „Sonny Boy“ s kojom se Al pojavio na popularnoj ljestvici 13 listopada 1928 godine , da bi se 20 listopada popeo na samu prvu poziciju i na tom mjestu se zadržao 12 tjedana. Ploča je prodana u milijunskoj nakladi. O ovom izuzetnom majstoru pjesme i zabave koji je svoje obožavatelje zabavljao mažući svoje lice crnom pastom za cipele, snimljena su dva filma :The Jolson Story“-, i „Jolson Sings Again“. Umro je 23 listopada 1950 godine.

Na današnji dan 1955 godine, na američkoj popularnoj ljestvici , na prvoj poziciji se našla pjesma „The Ballad Of davy Crockett“ u izvedbi Bill Hayesa.

Godine 1988 , na današnji datum, na američku popularnu ljestvicu popela se skladba „Man In The Mirror“ u izvedbi sada već pokojnog Michael jacksona i na tom se mjestu zadržala dve tjedna.

Godine 1827, na današnji datum, umro je Ludwig van Beethoven, posljednji među bečkim klasičarima, prvi romantik glazbe. Majstor iz Bonna i danas uz Bacha i Mozarta drže najvećim genijem u povijesti glazbe. Devet simfonija, 32 klavirske sonate, jedna opera, mnoga komorna dijela samo je mali dio velikog Beethovenovog glazbenog opusa .Vrlo rano oglušio što ga je svakako spriječilo da postane još više od onog što se ne može doseći. Osobno loše sreće, dobro se osjeća samo uz pero i notni papir na kojem crta najljepšu glazbu. Ispratilo ga je na posljednje počivalište više od 30 tisuća bečana.

Na današnji datum 1914 godine u Columbusu, rođen američki dramatičar Tennessee Williams , krsnog imena Thomas lanier W. Autor je mnogih psiholoških drama u kojima se snovi sukobljavaju sa stvarnošću.. U dramama građenim tehnikom lirike, simbolike slika., slika nezreli idealizam koji pokriva neurotičnu nelagodu spolne nestabilnosti Djela su mu izvođena i izvode se širom svjetskih pozornica a mnoga su mu i filmovana.

Na današnji datum 1921 godine, amerikanac Charles Paddock postavio je svjetski rekord u trčanju na 200 metara s fantastičnim rezultatom od 20.8 sekundi. Bila je subota.

Godine 1923 , umrla , na današnji datum, u Parizu glasovita glumica onoga doba Sarah Bernhardt.

Došli smo ponovo tamo gdje smo bili i jučer. Uvijek na ovome mjestu iza događaja, jedna se pjesma javlja. Može biti u rimi za one koji su romantici, može biti u slobodnoj formi za onoga tko takovu pjesmu voli, a može biti i kao pjesma u prozi za sve prozi sklone. Danas će to biti naslov:

BEZ SUSRETA

Cijelu noć je kišilo. Vjetar se razmilio po satima zebnje…izgubio u prašini krvavog jutra. Tvoji dodiri odletjeli poput lastavica…bez obećanja o povratku. Nemiri se opet probudili u prozračnosti uzdisaja…nepovratni sati kucaju na gorak okus prošlosti…U zraku vijori strepnja…rasula se sumnja, puna upitnih riječi. Buđenje ovijeno teškim zadahom nabujale boli, pod grkim koracima vremena prelivenog pelinom.

Odlepršale misli u jatu sagorjelih boja…utopljene u sjene jeseni…raspršene po rubovima šutnje…Slomljena bol traži Spas u razbuktanim njedrima sumraka.

Tvoje ruke ispod noći…Duboke…Hladne…Napuštene…Iznad kamena Molitva teče stazama jučerašnjim.

Ponoć otkucava umorne sate. Kapa gorčina po mekim koracima Tišie…probuđene na vlažnim obrazima usnulih spomenika.

Svjetlost i tama zagrljeni padaju niz posijana imena Vječnosti.

Odsanjala bol teče stazama mraka. Razapetog po mrtvom polju zaboravljenih godina…jeca.

U Tvojim rukama pregršt sunca čeka zoru.

Svitanje bez susreta…Spuštena glava nad suzama lampiona…Ti plačeš…

Još jedan oproštajni dodir …ispijen iz čaše prolaznosti.

Okus pelina na usnama…

Iznad glave gavranovi…

MORIENDUM ENIM CERTE EST , ET INCERTUM , AN HOC IPSO DIE ……..DA VALJA UMRIJETI. SIGURNO JE, A NESIGURNO JE DA LI UPRAVO DANAS…..Znam da je to bilo poznato i bez ove mislilice. Ali sve jedno, ponekada zaboravimo na to. Slična ovoj je i ona naša“kada bi čovjek znao gdje će umrijeti na to mjesto ne bi nikada odlazio“. Ali i to je nesigurno…

Sigurno je da oni koji čitaju će se danas oznojiti ispod jezika zbog dužine teksta, ali naprosto nisam znao kako da se zaustavim…morati ću ići kontrolirati kočnice. Ja sam napisao, a vi kako hoćete. Ako ćete čitati-čitajte. Ako nećete čitati gledajte…ako nećete ni to onda samo listajte…ako baš ne želite niša onda pokušajte, možda vam se i dopadne…Ja vas ostavljam da razmišljate …nekada je to jako dobro da se razbudite…A poznata je ona čuvena krilatica koju su patentirali oni koji su na slasti, to jest vlasti i koji preventivno stalno plaše narod o vanjskim i unutarnjim neprijateljima. Kao ono, vanjski su buhe a unutarnji paraziti….I zato moramo stalno biti budni, da nam ne rasprodaju i ovo malo što nam je ostalo…Tko nam je kriv kada nismo bili budni…Uspavali nas oni krupni. Kupili bešumne satove, bezglasne kamione…možda po koju jahtu ili avione…otvorili banke…oročili franke…prodali otoke, kupili maskote…U velikom domu , nijemi ko u grobu, kad u kafić siđu, galame i viču. Opće im je strano, privatno je važno…mogo bi do zore, dok me ne zatvore. Ostat ću sad budan , odat ću vam tajnu, da me ne prodaju…

by Doc 27.03.10 0:01

27.03.2010. Na Današnji Dan

Stara narodna izreka kaže“ dok jednom ne omrkne, drugom ne osvane“. Eto to se upravo dogodilo te 1924. godine u Sovjetskom Savezu. Dvadeset i prvog siječnja, te godine najveći sovjetski revolucionar/ poslije će ovo najveći prisvojiti tovariš Staljin/, nakon duge i teške bolesti zaklopio zauvijek oči. Laka mu bila zemlja. Doduše mnogi će reći: dabogda završio u paklu, budući da najnovija istraživanja ozbiljno upiru prstom u malog Uljanova da je „omastio“zemlju krvlju mnogih nevinih građana, naravno i seljaka. Najviše se njegovoj smrti obradovao bačuška Josef, poznat kao „drug žuti“/ navodno je imao žutih minuta u kojima su mnogi završili u crnoj zemlji/. Ima i onih koji su skloni tvrdnji da ni „dobrotvor“Lenjin nije bio janje, prije bi se reklo vuk sa bradicom. Još se na Lenjinu nisu pojavile ni „mrtvačke pjege“ već su odabrali trolist koji će ga zamijeniti/ neki su odmah konstatirali da je Lenjin vrijedio za tri čovjeka/. To su bili Zinovjev/ kojega će noć popapati/, Kamenjev/ njega će Staljin poslat u Sibir(to je sovjetski Goli otok“- samo malo hladniji, da tuca- mislim kamenje/ i „brkajliju“Staljin, koji će na kraju uzeti uzde u svoje ruke , podjarmiti svoje podanike i dobro natopiti krvlju njive i planine svojim“protivnicima“/ a protivnici su mu bili svi osim njega samoga/. Te godine se zbio nevjerojatan događaj. Mnogi Nijemci nisu ni povjerovali kada su čuli da je 1. Travnja her Hitler osuđen na pet godina robije. Mislili ljudi prvotravanjska šala. Ali , prvog travnja ima i ozbiljnih vijesti. Upravo je to bila ta. Doduše, mnogi su već tada govorili da je to samo „štos“, što se na kraju ispostavilo točnim jer su malog“brkića“ 20 prosinca pustili uvjetno / za stalno/ iz zatvora, kako bi proslavio Božićne blagdane sa svojom nacističkom obitelji. Naravno u Minhenskoj pivnici. Uskoro će slaviti i u njemačkom Reichstagu. A zamislite sada ovo. U Americi se dogodilo čudo neviđeno. Drugog lipnja ta velika zemlja blagonaklono daje Indijancima puno američko državljanstvo. Da te trbuh zaboli od smijeha. Onog najgorčeg. To je bilo na papiru. U stvarnosti i danas se indijanci zovu indijancima a ne američkim građanima. Da nasilje nad mladima nije izum našeg vremena, iako je zahvatio razmjere koji više nego zabrinjavaju ,najbolje se može vidjeti na primjeru dvojice američkih studenata/ naravno potječu iz bogatijih čikaških obitelji/ izvjesnog Nathana Leopolda i još izvjesnijeg Richarda Loeba, koji su, molim vas, u trenucima dosade smislili novo uzbuđenje a to je da vide kako će se ponašati jedan 14-godišnji dječak dok ga oni budu mrcvarili i ns kraju ubili. Onako, čisto radi zabave. Doduše dobili su doživotne robije, no pitanje je, možda su i ranije pušteni iz zatvora, radio dobrog vladanje, slično kao i ranije spomenuti Adolf Hitler.

Proizvedena prva smrznuta hrana, zahvaljujući američkom trgovcu krznima Clarence Birdseyu, koji je eksperimentirao sa smrzavanjem lako pokvarljive robe, a potom osnovao i tvrtku za proizvodnju i prodaju duboko smrznute hrane. Na drugoj strani u Švedskoj/ gdje i ne treba zamrzivača/ pak inženjeri Platen i Monters patentirali su prvi hladnjak kojemu električni motor pokreće kompresor i nazvali to čudo tehnike „Elektrolux“/ ovo Lux me na nešto podsjeća, ali se moram sjetiti na što, možda na auto/. Što se tiče bijele tehnike , te godine šveđani nemaju premca. Eto i njihov znanstvenik Gustav Galen izumio je štednjak koji koristi kruta goriva. Otkriće je bilo to značajnije jer je gospodin Galen bio slijep.

Otvorene Prve zimske Olimpijske igre u francuskom zimovalištu Chamonixu, na kojima su dominirali skandinavci. Otvorene i osme ljetne Olimpijske igre , također u Francuskoj- Parizu. Na tim igrama prvo ime je svakako finski atletičar Paavo Nurmi, koji je osvojio pet zlatnih medalja i tako obogatio zlatne rezerve svoje zemlje sa tisuću jezera. Događaje sa olimpijade se prvi puta prenosi radijem. Uspješan u Parizu je bio i budući najpoznatiji Tarzan-Peter John, koji je srušio granicu snova na sto metara slobodnim stilom i preplivao je ispod jedne minute. A da se ne patite tko je ustvari taj Peter, Tarzan će postati pod imenom Johnny Weissmuller I dok se u Parizu igraju ,Talijani su se odlučili za rad. Počinje izgradnja mreže autocesta, a skitnica i uličar Charlie Chaplin konačno je zagrizao u dobar komad, obrušio se na mlado pile poznato kao Lita Grey. Lita ima čak 16 godina, pa se stari lisac oblizuje, no na kraju će popapati gorku kašu, kada se međubračni odnosi poremete do usijanja, a onda se ljudi počinju gušiti. Tek da se zna, dosta ga je alimentacija koštala. Fatalna američka glumica Pola Negri pojavljuje se u filmu „Men“. Doduše, nju su uvijek viđali u društvu više“menova“. Osobito su popularne priče pod naslovom „Tri Žene“ Nijemca Roberta Musila/ neki tvrde da teško izlaze na kraj i sa jednom/. I Thomas Mann sa svojim romanom „Magična Planine „ izaziva pažnju čitatelja. Otvaraju se i nove kazališne kuće. Tako recimo u Njemačkoj –Berlinsko Narodno kazalište, a u Italiji Novi Futuristički teatar. Osnivaju se i nove filmske kompanije. U Los Angelesu 10 siječnja producent Harry Cohn i njegov brat Jack udružili su se sa Joe Brandtom i osnovali Columbia Pictures. Studio se smjestio u 6070 Sunset Boulevard, Hollywood. Raste i broj kino dvorana, tako da recimo vijest od 10 svibnja govori da u New Yorku ima 578 kino dvorana sa ukupno 428.926 mjesta. Da su profesorice i u ono vrijeme zavodile svoje učenike najočitiji je primjer „najvećeg“ muškarčine Hollywooda,Clark Gablea, koji se 13 prosinca oženio za svoju učiteljicu drame Josephinu Dillon, koja je bila „samo“ 14 godina starija od njega. Zlobnici su odmah primijetili kako je to samo zapravo nastavak podučavanja jer, navodno, ono, što je Clark po danu teorijski naučio, trebao je to i praktično odraditi sa svojom profesoricom. I još samo napomena, da se na naslovnici poznatog časopisa za film i ostale djelatnosti iz svijeta Sedme umjetnosti „Motion Picture“ pojavila zavodljiva Mae Murray, sva ukrašena perlama. A očni kapci su joj se spustili na pola stijega, čovjek ima osjećaj da će gospođica Mae utonuti u duboki san. Naravno imala je i nadimak „Djevojka sa Beestung usnama“/ to bi zaista trebali vidjeti/, a u to vrijeme je bila jedna od najpopularnijih glumica,koja je te godine nastupala u filmovima „Mademoiselle Midnight“ i „Circe The Enchantress“. Izoliran streptoccocus uzročnik reumatske groznice, etilen upotrijebljen kao anestetik. Umro Franz Kafka, češko-njemački pisac od tuberkuloze. Romani su mu takovi da bi i najvećeg optimizmu potakli na razmišljanje o samouništenju. Umro i Jozef Teodor Konrad Nalecz Korzeniowski, britanski pisac, rođen u Poljskoj. Svoju književnu karijeru je počeo kao „mali na brodu“ ili što bi rekli Dalmoši“mali od kužine“, a onda se čovjek oženio, smirio poput bonace i počeo pisati, a svijet ga poznaje po imenu Joseph Conrad. Umro i francuski kompozitor Gabriel Faure, za Puccina sam vam jednom već pisao. A kada sam spomenuo glazbenike podsjećam da je te godine, na američkoj popularnoj ljestvici, na njenoj prvoj poziciji bilo 12 pjesama. Najviše na prvoj poziciji je provela skladba „It Ain't Gonna Rain No Mo'“ koju je izvodio Wendell Hall, a na tom mjestu se nalazila šest tjedana. Do prve pozicije je stigla 16 veljače i na kraju se ploča prodala u preko milijun kopija. Te godine prodane su i četiri zlatne ploče, a najpoznatija je bila ona Al Jolsona pod naslovom „California, Here I Come“, koja je na prvoj poziciji provela šest tjedana. A sada ću preći na ono, što se dogodilo na današnji dan. Doduše još sam u dilemi o kome da pišem, ali dok završim ovu rečenicu vjerujem da ću se odlučiti. Upravo kada sam stavio točku jasno, kristalno, mi je pred očima se pojavilo lice današnjeg gosta današnjeg dana. Ali sada idem na nogomet i kada se vratim nastavljam, valjda ću uspjeti napisati do sutrašnjeg dana/ to jest današnjeg, kakvi grop/.

Popularno glazbeno nebo naprosto vrvi od mnogobrojnih zvijezda i zvjezdica, od onih, koje sjaje najblještavijim sjajem, koje imaju vječni sjaj, pa do onih koje se jedva vide i najjačim glazbenim teleskopom. Među zvijezde vječnoga sjaja ubraja se i poznata američka pjevačica i pijanistica SARAH LOIS VOUGHAN,rođena upravo na današnji dan 27. Ožujka 1924 godine u New Yorku, američka država New Jersey. Mnogo godina kasnije Sarah je od svojih obožavatelja dobila nadimak „The Divine One“-„Božanska“, što je ustvari i odgovaralo njenome glasu i pojavi na sceni. Neki su govorili i izvan scene. Iako nije imala u sebi glazbeni nasljedni gen/ otac joj je bio tesar, a majka radila u praonici tuđeg prljavog rublja/, ipak su malu Sarah i dobro otesali i održali čistu od poroka, koji su vrebali na male crne djevojčice iz sirotinjske Newyorške četvrti Harlema. Već od malih nogu se moglo zapaziti da u maleckoj čući nešto , što bi se moglo izleći u glazbeni talent i odvesti je glazbenim stazama , koje neke vode do zvijezda i glazbenog Olimpa a neke prema carstvu poroka. No Sarah je bio namijenjen Olimp, a time se i potvrdilo pravilo da ono što Bog i priroda daju kod rođenja, ne može se postići ni novcem a često ni školom. Tek toliko da pravda bude zadovoljena. Zahvaljujući brizi svojih roditelja, koji su osjetili da u maloj postoji „nešto“, omogućili su joj uz velika odricanja, da uči svirati glasovir, a uz to , kao i svi mali crnci pjevala je u crkvenom zboru svoje matične župne crkve, da bi sa 12 godina postala i prva „violina“ na crkvenim orguljama. Sa 18 godina, 1942, Sarah je poželjela da crkvenim pjevačkim uspjesima pridoda i ovozemaljske- svjetovne, pa se pojavila jedna večeri u Harlemovskom Appolo kazalištu, gdje se održavalo takmičenje u pjevačkim talentima/ ala hrvatska traži zvijezdu uz napomenu da je žiri bio ozbiljan, human, i nadasve poštivao integritet mladih pjevača, za razliku od ovog , čiji članovi se ponekada često, ponašaju kao da su se najeli onih gljiva, Bože mi oprosti , koje izazivaju kod konzumenata takve reakcije da ovi izvode bedastoće i neukusarije( moja nova složenica, što kažete), pa čovjek gledajući se ne zna bili im se smijao ili žalio, pravi cirkusaneri uz dozu nehumanosti čak i pristojnosti/. I na tom je takmičenju Sarah pobijedila / zlobnici kažu za dužinu prsa, pravilnije bi bilo onda reći za veličinu grudiju/, što joj je otvorilo put ka uspješnoj glazbenoj karijeri. Tako su vjernici izgubili, a grješnici dobili jedno izuzetno glazbeno grlo. Te večeri kada je Sarah pobijedila u kazalištu je bio i poznati pjevač Billy Eckstine, koji je u to vrijeme pjevao za Earl Haynesov orkestar, i kojemu se crna i atraktivna po glasu i stasu Sarah dopala na prvi pogled i odveo je svome gazdi da on baci na nju drugi pogled. Stari lisac Earl je odmah nanjušio talent i ovako pile nije mogao ispustiti i odmah ju je uzeo pod svoaje/ tu sada postoji dilema oko riječi“pod svoje“, dajući joj ulogu vodećeg ženskog vokala a povremeno i pijaniste. Bilo je to 1943 godine; Sarah je imala tek 19 godina. E sada su se tu stvari malo zakomplicirale, kada ju je Eckstine, kojem se je strašno dopala i nije ju mogao izbaciti iz svojih misli, htio da ima pored sebe. Da bi to mogao izvesti 1944 godine osniva vlastiti orkestar i poziva Sarah k sebi, što „naivno dijete“ nije odbilo, ne znajući što je tamo čeka. A tamo su je čekali mnogi velikani i pioniri modernoga jazza od Charlie Parkera do Dizzya Gillepsia. Sa orkestrom Billy Ekstinea snimala je ploče sredinom četrdesetih godina, pjevajući prepoznatljivim stilom i glasom. Godine 1947, pjevajući rekla je DA, u župnoj crkvi, gdje je i počela pjevati, trubaču Georgu Tridwellu, sa kojim se upoznala u „Kafeu Otmjenih“, gdje joj je „trubeći“ osvojio srce. Naravno i ostale organe. Osim, što joj je postao muž, latio se i posla njezinog menadžera , ugovarajući joj snimanja i turneje. Snima za Mercuri kompaniju sa Miles Davisom, Cliford Brownom i Count Bassiem. Kako se od dobrog jazza slabo živi u šezdesetim godinama bacila se na komercijalnu glazbu, da bi se, nakon što se potkožila, u sedamdesetim opet vratila jazzu. U osamdesetim godinama nastupa u hramu glazbe Carrnegie Hallu i ponovo se vraća tamo, gdje je i počela /poput zločinca/ a to je Billy Eckstine i Appolo Teatar u Harlemu. Nastupa i na TV ekranima, a 1987 godine snima i jedan album sa latino- američkim melodijama. Sarah Vaughan je raspolagala sa vrlo dobrom tehnikom pjevanja,a zahvaljujući svom širokom registru, savršenoj kontroli glasa/ ponekada i emocija, onako privatno/ i ljepoti tembra, ona pjeva , kako romanse u laganom tempu, isto i teme jazza i to u slobodnim improvizacijama. Prilikom pojave be-bopa 1945 godine, zadivljivala je mnoge mlade generacije glazbenika ove škole , ponaosob Dizzyja Gillepsia i Charli Parkera i to zbog svoga smisla za harmoniju, ne zaostajući ni za milimetar, za najboljim solistima jazza., a kada pjeva jazz glazbu, ona to radi sa puno swinga. Sarah Vaughan je umrla 3 travnja 1990 godine od raka pluća. Na američkoj popularnoj ljestvici imala je ukupno 41 pjesmu, od kojih pet na ljestvici top 10. Prva pjesma koja joj se pojavila na popularnoj ljestvici zvala se „Tenderly“ s kojom se popela na tu ljestvicu 15 studenog 1947 godine i na kraju zadržala na 27-oj poziciji. Najveći uspjeh na popularnoj ljestvici je imala sa pjesmom „Make Yourself Comfortable“ s kojom se popela na pop ljestvicu 27 studenog 1954 godine da bi početkom 1955 došla do šeste pozicije, na kojoj se zadržala tri tjedna, a ukupno na ljestvici Vrućih 100 15 tjedana. Osobito je dobro izvela skladbu „Moonlight In Vermont“. Na R&B ljestvici imala je tri skladbe, na AC ljestvici slušatelja dvije pjesme , dok je na britansko popularnoj ljestvici nanizala pet pjesama.

Za Tom Edwardsa, američkog radio disc jockeya, koji je bio jedan od prvih promotora kamiondžije iz Memphisa Elvis Presleya na radio postaji, malo tko zna. Skoro da ga i ja nisam prepoznao kada sam vidio na slici iz 1981 godine, neposredno prije nego je odselio na drugi svijet. Osim što je vodio emisije snimio je i jednu singlicu na kojoj je bila pjesma „What Is A Teenage Girl?“ s kojom se našao u veljači 1957 godine na 57-om mjestu američke popularne ljestvice. Sa druge strane te brzo svirajuće ploče bila je pjesma sasvim drugačijeg naslova i zvala se „What Is A Teenage Boy?“. Čini se da je bio dosta raznovrstan u odabiru naslova.

Godine 1965, na današnji datum, na prvoj poziciji američke popularne ljestvice, u trajanju od dva tjedna, našla se je skladba pod naslovom „Stop! In The nameO f Love“ u izvedbi grupe The Supremes, o čijoj sam jednoj članici napisao jučer nekoliko riječi.

Na današnji dan 1982 godine na britanskoj popularnoj ljestvici, na prvoj poziciji, u trajanju od tri tjedna našla se je pjesma „Seven Tears“ u izvedbi Goombay Dance Banda.

Na današnji dan 1845 godine rođen je Wilhelm Konrad von Rontgen, njemački znanstvenik , koji je otkrio „x“ zrake, po njemu nazvane i Rontgen zrakama . Umro je 1923 godine.

Godine 1911, na današnji datum, stigavši na Južni pol, kapetan Robert Scott, je otkrio , da ga je u trci za osvajanje Južnog pola pobijedio norveški istraživač Roald Amundsen, koji je tamo stigao čak mjesec dana ranije, što jr teško razočaralo Britanca, koji je pri povratku natrag umro sa svojom družinom, svega 18 kilometara udaljen od spasa.

Godine 1951, na današnji datum, u Hollywoodu je donesen, novi, izmijenjeni produkcijski zakon, koji zabranjuje da se u filmovima na bilo koji način spominju spolne bolesti, pobačaji ili droga. Također je zabranjeno samoubojstvo prikazivati u pozitivnom smislu, a filmskim je junacima zabranjeno počiniti samoubojstvo u svrhu bijega or ruku zakona. Inače , ovako su za svoj gušt mogli, po potrebi i u više navrata.

Godine 1973 magazin „The Rolling Stones“ obavijestio je svoje čitatelje o novom duhovnom preporodu Carlosa Santane. Prema pisanju magazina Santana je uplovio u nove duhovne vode, najprije promijenio ime, uzevši naziv“Devadip“, što u prijevodu znači“Svjetiljka svjetla onog koji je najuzvišeniji“. Novi duhovni učitelj postao mu je izvjesni Sri Chwmoy. Oni, koji su trezveno razmišljali smatrali su da bi „izmijenjeni“ Carlos, trebao pouzdanog psihoterapeuta kako bi se vratio u prvobitno stanje.

Na današnji datum 1987 godine, na krovovima Los Angelesa , našli su se članovi skupine U2, gdje su snimali svoj video zapis „Where The Streets Have No Name“. Velika gomila ljudi se okupila osim onih koji su patili od visinske bolesti.

A za one, koji boluju od poezije i lijepe riječi/ kakva skromnost, boli glava/ evo i danas vam podastirem jednu pjesmu u prozi pod naslovom.

BEZ HRABROSTI

Dolazim Ti…bez hrabrosti…prikovan godinama… gluh na Tvoje suze; ne , što ne čujem, što ih ne želim obrisati, već , što ih ne mogu zaustaviti; jer ovo više nisam ja, da Te zanjišem u visinu, sudbinu da utopim u svoju, bol i strepnju pretvorim u smijeh. A želio bih. O, tako bih želio , da Ti kosu rasplićem riječima, da Te gušim šapatom, kažem kako i koliko te volim.

I sanjam te ljubavne noći…nikada ih neću zaboraviti…te noći, u kojima se ponovo rađam i umirem…Mogu Ti ponuditi samo misli o vječnom traženju Tebe u zrcalu mora…

O traženju početka…vračanju ka sjenama života, izniklim u kamenitim njedrima mora. Mogu Ti ponuditi obilje tišine pod njedrima razasutog drača…nesiguran put moga života, od danas do sutra.

A Ti uzmi, ostavi ili ostani ono što jesi…vječno svjetlo, što će mi noći uvijek buditi praskozorjem…daleko negdje preko mrtvog, sivog kamena…u tami opojne smole…sa crnim šalom mjesečine...

I pjesma noćnih ptica ko rosa pada niz noćne zagrljaje…tišinom mramornih arkada.

VOX ,…POSTQUAM EST EDITA, RETRO HAUD REMEARE POTEST…..KADA JE RIJEČ IZREČENA, NE MOŽE SE NATRAG VRATITI….zato budimo pažljivi prije izgovorene riječi, jer riječi mogu teže zaboljeti od najbolnijeg uboda mača…

I tako, šaljem vam još jedan današnji dan, koji kada sam ga počeo pisati je bio sutrašnji, a kada ga pročitate postati će jučerašnji…tako se i život mijenja ….danas smo drugačiji nego što smo bili jučer a ne znamo kakvi ćemo biti sutra…i da li ćemo biti…ali o tome ne bih u ove kasno rane sate. Ovo je vrijeme da nekima zaželim laku noć, drugima ugodno meditiranje , trećima dobro jutro , četvrtima već će oni nešto naći što ih najviše veseli…

by Blue Shadow 27.03.10 11:55

by Doc 27.03.10 23:01

28.03.2010. Na Današnji Dan

Godina je 1958. Njemačka u NATO-u. Francuskim ratnim brodovima zabranjen pristup u tunisku luku Bizertu. SAD-e uvele embargo na isporuku oružja Kini, a Castro počinje“Totalni rat“ protiv kubanskog diktatora Batiste. U Adenu proglašeno opsadno stanje. Isto je i u Šri-Lanki. Bivši mađarski premijer Imre Nagy smaknut nakon tajnog suđenja, a irački kralj Fejsel ubijen u državnom udaru. U Libanonu proglašena amnestija. Godina je 1958. Svi traže kartu više za filmski hit te godine „Cat On A Hot Tin Roof“- „Mačka na vrućem limenom krovu“ redatelja Richarda Brooksa, snimljen prema istoimenom romanu Tennessee Williamsa nagrađenog Pulitzerovom nagradom 1955 godine. Muškarci su zagrijani za „mačku Maggie, a nježni spol pari oči na modrim reflektorima Paul Newmana. Film je nominiran za šest Oscara, ali je ostao praznih šaka, iako je filmskoj kompaniji MGM donio zaradu od skoro devet milijuna dolara na račun prodanih kino ulaznica i bio treći film po zaradi te 1958 godine. A to je možda producentu Lawrencu Weingartenu bilo važnije od malog, samo pozlaćenog golišavca- Oscara. Na dodijeli Oscara za najbolja filmska ostvarenja u 1957 godini poput Božićnog borića sa sedam Oscara , okitio se film „Most Na Rijeci Kwai“, ali to nije ništa prema onome, što je postigao mjuzikl „Gigi“. Prava berba Oscara. Da te uhvati „Vrtoglavica/, koju je te godine izazvao Alfred Hitchcock svojim istoimenim filmom. Gledatelji su gubili tlo pod nogama, kada bi ugledali uspavanu ljepoticu Kim Novak, koja je kod James Stewarta izazivala visinsku bolest, koja se mogla izliječiti recimo „niskim, a može i sirovim“ strastima. Oni gledatelji , koji vole limunadu, mogli su se osvježiti gledajući film „King Creole“, u kojem Kinga igra jedan drugi „kralj“- kralj Rock & Rolla Elvis Presley. Oni koji su bili znatiželjni pa žele vidjeti što se nalazi i ispod odjeće filmskih diva hrle u kino na projekciju filma“Love Is My Profession“/ navodno za tu profesiju ne treba nikakva škola; doduše ima i onih koji tvrde da dotične trebaju imati bar „uličnu školu“/, u kojem se profesionalno svlači francuski seks simbol Brigitte Bardot. Za djecu i mladež ispod 18 godina, a zlobnici kažu i samce, ne preporuča se kupiti kartu za film „The Lovers“, u kojem iskusna/ sa diplomom u toj kategoriji“ Jeanne Moreau istražuje tijelo mladog arheologa Jean-Marc Borya. Za uspješno istraživanje i otkriće madame Jeanne film je nagrađen na filmskom festivalu u Veneciji, a parovi izlazeći iz kina, žurili su svojim kućama, da provjere , koliko su zapamtili od radnje filma. Oni nestrpljiviji su odmah potražili neki mračni prostor, kako bi rasvijetlili neke detalje još nedorečene u filmu. Beskućnici su tražili tamnije ulice i parkove, a oni kojima je pao“mrak na oči“ nisu prezali ni od blizine groblja. Tamo je uvijek tiho i mirno. I nitko vas ne uznemirava. Dok ne dođu oni sa kino predstave. Nije ih preplašio ni strašni „Dracula“, u kojem Christopher Lee, crvenih očiju poput užarene lave, naprosto pogledom reže Melissu Stribling, dok mu sa onog karakterističnog očnjaka u gornjoj vilici, umjesto pljuvačke, kapa krv. Godine je 1958. U glazbi to je godina Paul Anke. Nakon svjetskog uspjeha s „Dianom“ prošle godine, početkom ove 1958 godine, Paul se ponovo našao na samome vrhu top lista. Ovoga puta sa nježnom baladom „Ti Si Moja Sudbina“-„You Are My Destiny“, najvećim plesnim sentišem te godine. Naprosto bi se plesni parovi zalijepili jedan za drugoga, kao da su se namazali karbofiksom. Mnoge današnje bake i djedovi upoznali su se na plesu upravo uz ovu nježnu ljubavnu baladu. Popularni sentiš iz te godine bila je i skladba „Izvjesni Osmijeh“, napisana za istoimeni film, snimljen po istoimenom romanu Fransoa sagan. Pjesmu je pjevao Johnny Mathis. Ali, te godine bilo je još više one bučne glazbe jedan od najvećih rock hitova iz te godine je „Bony Maroni“, tamnoputog pjevača i skladatelja iz New Orleansa –Larry Williamsa. Bila je to prava ogledna pjesma rock glazbe. Jednostavan, brzi ritam, sirovi glas i bezvezne riječi. I dok su oni ozbiljniji glazbenici mislili da nema teorije da takva pjesma uspije Bonny Maroni, je postala jedna od rock himni, što dovoljno govori o jednima i drugima i još jednom potvrđuje staro pravilo , da se uvijek praksa i teorija ne moraju podudarati. Među onima, koji nisu mogli više slušati tu dernjavu i gledati lamatanje pjevača na pozornicama bio je i „otac# skladbe „St, Louis Blues“ WILLIAM CHRISTOPHER HANDY, donijevši odluku da napusti , ovaj, načisto poludjeli svijet. I odluka i dan su se poklopili. Bio je petak, 28 ožujka 1958 godine, dakle upravo na današnji dan, kada je usred starosti u 84-oj godini života u New Yorku umeo, stari, dobri mister Habdy, otac bluza, kompozitor , čije su pjesme izvodili mnogi pjevači i svirači i koji u cijelokupnoj američkoj kulturi ima vidno mjesto, pa je čak po njemu prozvan i javni park u Memphisu, podignut mu je spomenik u prirodnoj veličini, a na Svjetskoj izložbi u new Yorku 1938 godine, dodbio je titulu, jednog od vodećih promicatelja američke kulture. Handy je rođen u Alabami 1873 godine i već kao dječak svirao je trubu, najprije po cirkusima, potom osniva svoj jazz sastav i sa njime obilazi mjesta duž rijeke Mississippi. Negdje oko 1909 godine napisao je svoj prvi blues , koji je nazvao „Memphis Blues“ i ponudio ga kompaniji za popularizaciju novih pjesama. Pjesma je prihvaćena i doživjeti će veliki komercijalni uspjeh. Bila je to prva pjesma u kojoj se koristio tek skovani novi termin „blues“. Ovaj uspjeh potakao je mladog Handya da se baci na pisanje nove skladbe i da iskoristi trenutačnu popularnost prve pjesme, te uskoro ispod njegovog notnog ključa se pojavila skladba pod imenom „St Louis Blues“. Točan datum nastanka pjesme se doduše ne zna ali većina smatra da je to bilo negdje 1914 godine. A sada se mladi kompozitor našao zatečen i u čudu, jer niti jedan notni izdavač nije htio otkupiti ovu pjesmu. Kao da ima kugu. Odlazeći od nemila do nedraga, i derući đonove na cipelama, konačno se odlučio da on Christopher, osnuje svoju malu kompaniju i izda pjesmu. Iste te 1914 godine početkom Prvoga svjetskog rata, pojavila se je i ta njegova kompozicija, koja će s vremenom postati najpoznatija blues pjesma u povijesti, istodobno i jedna od najpoznatijih pjesama svih vremena., donijevši njenom autoru i slavu i novac, a pjesma će postati jedna od najsnimanijih pjesama svih vremena, odmah iza pjesme „Yesterday“ grupe The Beatles, snimljena je u preko tisuću različitih obrada i još se i dalje snima, jer nema ni jednog ozbiljnijeg jazziste koji je nije snimio. Pjesma će postati inspiracija za nekoliko filmova uključujući i Handyev autobiografski film, pod istim naslovom, u kojem će mladog Hendya igrati Nat King Cole. A pojaviti će se i velikani jazz, kao Mahalis Jackson/kraljica gospela/, i Ella Fitzgerald/kraljica jazza/. Saint Louis Blues biti će i uspješna Broadwayska revija, čak više od četrdeset godina, nakon njenog nastanka, pjesma će svom tatici Williamu Handyu donositi godišnje 25 tisuće dolara. Handy je napisao još more kompozicija, ali više ni jednu kao ovaj blues. Na američkoj popularnoj ljestvici imao je dvije skladbe. Godine 1918 , 2. Veljače na tu se ljestvicu popela njegova skladba „Livery Stable Blued“ i na kraju se dokotrljala do sedme pozicije. Druga pjesma sa popularne ljestvice zvala se „St. Louis Blues“ s kojim se 24 studenog 1923 godine našao na devetoj poziciji američke ljestvice. Pjesma se je inače našla u šesnaest navrata na američkoj popularnoj ljestvici,a čast da bude prvi sa tom pjesmom na ljestvici pripala je Prince's Orchestru, čiji je gazda Charles Adams Prince bio poznat kao pijanist i čelist, da se 13 svibnja 1916 godine pojavi na popularnoj ljestvici i na kraju dokopa četvrte pozicije. Handy je rođen 16 studenog 1873 godine.

I do za jednog velikana glazbe Handya pišem o obljetnici smrti, drugom ćemo čestitati rođendam. Moš' mislit. Kada napomenem da je isti rođen na današnji dan 1890 godine, svima je jasno da od rođendana neće biti ništa. Dakle na današnji dan 28 ožujka spomenute godine rodio se američki violinist i vođa orkestra Paul Whiteman, poznat i kao „kralj đeza“, jedan od najpopularnijih orkestara svoga doba i swing ere. Glazbenu karijeru je počeo kao violinist u The Denver & san Francisco Symfonijskom orkestru da bi 1919 godine osnovao svoj vlastiti sastav. Od 1920 d0 1954 godine imao je 220 hitova na američkoj popularnoj ljestvici, od kojih 26 na prvoj poziciji . zanimljivo je da unatoč toliko mnogo hitova , samo je četiri ploče prodao u zlatnoj, milijunskoj nakladi. Paul je svirao i na premijeru gershwinove „Rapsodije u Plavom“ u New York Aeolian Hallu 12 veljače 1924 godine. Njegov prvi hit koji se popeo na američku popularnu ljestvicu bio je ujedno i najuspješniji, Naime skladba „Whispering“ koja se na ljestvici pojavila 30 listopada 1920 godine, jednaje od riejtkih pjesama koja se od prve pojavila odmah na prvoj poziciji. Na tom mjestu nistala je punih 11 tjedana a ploča je prodana u preko dva milijun kopija., znači postala je platinaste. Tusu među inim skladbe „Three O'Clock In The Morning“ iz 1922 godine, osam tjedana na prvoj poziciji, zatim „My Mammy“ iz 1921, prvo mjesto pet tjedana. Pjesma dolazi iz Broadwayskog mjuzikla „Sinbad“. I da ne nabrajam. Paul je umro 29 prosinca 1967 godine.

Godine n1970, na današnji datum, na prvoj poziciji britanske popularne ljestvice našla se je skladba „Bridge Over Troubled Water“u izvedbi dvojca Simon & Garfunkel i na tom se mjestu zadržala tri tjedna.

Na današnji datum 1981 godine na prvoj poziciji američke popularne ljestvice u trajanju od dva tjedna našla se je skladba „Rapture“ u izvedbi popularne grupe Blondie.

Na današnji dan 1946 godine na Markovu trgu u Zagrebu prvi puta je izvedena hrvatska opera „Ljubav i Zloba“ skladatelja vatroslava Lisinskog. Prizor je bio veličanstven. Stotine svijeća, gledalište ispunjeno do posljednjega mjesta .

Da promjena naziva gradova i ulica nije izum našega vremena najbolji je dokaz ono što se dogodilo u Turskoj 1930 godine, upravo na današnji dan, kada je grad Konstantinopolis preimenovan u Carigrad , a Angora u Ankaru.

Godine 1964 , na današnji datum, marketinški stručnjaci Muzeja Voštanih figura „Madam Tiso“ iu Londona, dosjetili su se kako privući posjetitelje u ove vruće proljetne dane u Muzej. Stručnjaci najavili da će prve pop zvijezde u njihovom muzeju biti četvero člani čopot The Beatles.

Na današnji datum 1974 godine umro Arthur „Big Boy“Crupid uslijed moždanoga udara u 69-oj godini života. Malo tko će se sjetiti o kome je riječ, iako je to čovjek čija je pjesma ušla u antologiju rocka. Dakle taj veliki dječak je napisao pjesmu „That's All Right Mama“, koju je Elvis Presley otpjevao i koja mu je donijela slavu i popularnost. Kada budem imao više vremena možda ću vam ispričati priču iako ste je mogli čuti u jednoj popularnoj emisiji naše radio postaje.

Iako nemam vremena za priču o pjesmi „Sve je u redu mama“ koja je postala uzletište za glazbenu karijeru Elvisa presleya , imati ću vremena da vam napišem još jednu svoju pjesmu u prozi. Ova koju upravo smišljam zove se :

ŠTO ĆE BITI SUTRA'

Ulica. Ravničarska. Sedam minuta iza ponoći…u jednoj sobi nesanice još gori svjetlo…misli posrću ka usplamsanoj žudnji.

Prohladna noć…proljetna…nebo vedro, ukrašeno treperavim svjetlima naše Mladosti. Jedne oči bisernog sjaja utonule u nabore mraka…uhvaćene u zamku tišine čekaju u zasjedi šutnje…Molitva niče u pukotinama glasa…riječi se ponavljaju…pitanja ne daju odgovore :“Što će biti sutra?...“Što će biti sutra?...

Ovijeni osmijeh se odmotava oko pogleda izgubljenog u daljinama traženja ispruženih nadanja. Mi smo ponovo tu…jedno u drugome…na vjetrometini sudbine, što daje i uzima, ne pitajući se, je li dano više od uzetoga.

Noć svjetla…petnaest minuta iza ponoći…svjetlo u sobi se ne želi ugasiti…Moje blijede ruke, prekrižene iznad vremena broje sate beskrajnosti, utonule u krik istog pitanja bez odgovora…Ponavljam neprestano iste riječi u ovoj noći bez jasnoće.

Ulica utonula u san…Na uglu naše dolaznosti tama nudi njedra prvom rumenilu zore. I ponovo se početak našao u zagrljaju ugašenog vremena naše bespomoćnosti.

Sa crkvenog zvonika otkucava šest sati. Još jedan susret prolazi bez odgovora skrivenog u pitanju „Što će biti sutra?

DIVINUM DARE, HUMANUM ACCIPERE………DAVATI JE BOŽANSKI, PRIMATI LJUDSKI.-….Sami protumačite ovu mudrosnicu, zapravo sve je rečeno. I dok vi razmišljate , što je mudrac htio reći svojom mudrom izrekom ja ću odgovoriti na upit gospodina Billya. Prvo, uistinu mi je drago što ste prepoznali vrijednost pisanog teksta, što upućuje na zaključak da ste osoba širokih pogleda i svakako željna znanja. Zaista sam počašćen Vašim prijedlogom, što mi je u jednu ruku podrška da nastavim pisati, iako moram iskreno priznati da sam u nekoliko navrata bio u dilemi. što dalje. Naime radni dan mi počinje u 00:00 a završava sljedećeg dana u 01:00, što hoću reći, za sve ono čime se bavim mi je 24 sata uistinu malo. Sve , što ste napisali stoji i u potpunosti se slažem sa Vama, ali fizički naprosto jedva stižem i ovo što sada radim. Možda nije važno, ali reći ću vam da za pisanje samo današnjeg dana trebam u principu pet do šest sati. Za sada bih se zahvalio na Vašem, smatram, dobronamjernom i uistinu hvale vrijednom prijedlogu, ali za sada bih ipak ostao na ovoj „pokretnoj traci“. Uostalom , ako vam nije teško, ili ako ne znate, upućujem vas na moju web stranicu www.dumicic.com , da pogledate sa čime se sve zanimam i koji su mi sve hobiji, koji naravno troše nemilice vrijeme a i snagu, uz napomenu da je to samo jedan dio mojih zanimacija. Nadam se da ćemo ostati u kontaktu, a u to ime evo i jedne zamolbe…budući da vozim Peugeot 404D iz 1971, kojeg sam dao malo reparirati i eventualno transplantirati neke nove dijelove, iskreno vas molim da li negdje u vašoj blizini postoji kakva ispostava gdje bi se moglo nabaviti neki dio. Naravno , ovo nije obaveza samo zamolba. Još jednom vas pozdravljam i iskreno zahvaljujem kako na vašem prjedlogu tako i na lijepim riječima kojima ste mi dali do znanja, da ono što pišem ne pišem uzaludno.

Iskreno i s poštovanjem Doc.

A sada vas prepuštam dragi čitatelji novom današnjem danu. Vjerujem da ćete se i danas sresti sa nečim što će produbiti vaša saznanja i uvesti vas u miran i bezbrižan san. Laka vam noć, naravno nakon što pročitate, ako vam se spava najprije „ubijte“ oko, a onda čitajte mirno i polako

by Blue Shadow 28.03.10 18:59

by Doc 28.03.10 22:01

29.03.2010. Na Današnji Dan

Saveznici izrađuju strategiju kako izbaciti Italiju iz rata. Sicilija prva pala. Nosači aviona u sjevernom Atlantiku. Njemačkim podmornicama se loše piše. Okončana opsada Lenjingrada. Njemački feldmaršal von Paulus predao se u Staljingradu. Kapitulacija Italije. Sporazum Churchilla i Roosevelta o bezuvjetnoj predaji Njemačke u Casablanci. Njemačka vojske u Tunisu se predala. U Teheranu sastanak Churchill, Roosevelt i Staljin. Planira se invazija Francuske. Italija objavila rat Njemačkoj. Mussolini uhvaćen nakon što je dao ostavku. Ne piše mu se baš dobro. Rat u Tihom oceanu dosegao vrhunac. Krvave borbe u džungli Guadalcanala. Mobilizacija francuskih radnika, odlaze raditi u Njemačku. Počela četvrta njemačka ofenziva/ bitka za ranjenike na Neretvi/. Na Krbavsko polje spuštena saveznička vojna misija. Prvo zasjedanje ZAVNOHA u Otočcu NDH poništila rimske ugovore. Drugo zasjedanje ZAVNOHA u Plaškom. Drugo zasjedanje AVNOJA u Jajcu. Godina je 1943.

Čita se roman Hermanna Hessea „Igra Staklenim perlama“, a popularna je i drama Bertolta Brechta „Život Galilejev“. Aktivan je Thomas Mann a popularna njegova novela „Jozef i njegova braća“. Čuju se „Zvona Islanda“o kojima piše Hallidor Laxness. Amerikanac William Saroyan pije ozbiljno djelo sa šaljivim naslovom „Ljudska Komedija“. Da li ima veze sa „Božanskom Komedijom“ još se ispituje. Aktivan je i britanski čelist Alan Bush koji piše djelo „Koncert za Čelo“. Moj poznanik Kameleon me ozbiljno pita: A što je sa ostalim dijelovima tijela“. Vidi se da pozna materiju. A da su neki Staljina smatrali Božanstvom / naravno on je to uvijek skromno tvrdio/ dokaz je i balet izvjesnog sovjetskog umjetnika, pod naslovom Oda za Staljina“, koji ju je napisao prije nego je završio u Sibiru/ tamo je Staljin slao one koji su mu se suprotstavljali, a li i one koji su mu se udvoravali, na kraju i sve ostale koje nije volio, a dokazano je da je jedino sebe volio /. Skulpturu „Madona sa Djetetom „ izradio britanac Henry Moore. Otkriven najveći satelit saturna- Titan koji ima vlastitu atmosferu, otkrio ga Gerard Kuiper. Kemičar Albert Hofmann, švicarac, otkrio da popularni LSD izaziva halucinacije. Amerikanac George Papanicolaou/ čisto američko prezime!/ objavio djelo „otkrivanje raka maternice pomoću stanica iz rodnice“. Njegova metoda se još i danas koristi u dijagnostici raka maternice, poznata kao Pap test.

Danas sam već spominjao Casablancu, sada ću ponovo. Naime te godine na ceremoniji dodijele Oscara , u kategoriji za najbolji film to prestižno priznanje pripalo je filmu“Casablanca“, po mnogima jednom od najboljih ratnih drama ili melodrama, zapravo radi se o pravom ratnom klasiku, u kojem su briljantno svoje uloge odigrali Humphrey Bogart i Ingrid Bergma. Osim radnje koje će se uvijek sjećati svi koji su gledali film, bar u nekom malom detalju, za vječnost je ostala glazbena tema „As Time Goes By“, koju je izvodio stari dobri Sam- Dooley Wilson. Gledatelji su te godine mogli gledati i film „Fantom u Operi“, koji je imao četiri nominacije i dva Oscara, dok je najviše dolara , od prodanih kino ulaznica zaradio film „Ovo je Vojska“. Ljubitelji westerna mogli su gledati film „The Outlow“ redatelja Howarda Hughesa sa krasoticom Jane Russell u glavnoj ženskoj ulozi dok je Jack Bultei igrao glavnu mušku rolu. Gledajući filmski plakat iz te 1943 godine vidi se kako jedan cowboy s revolverom o desnom boku, desnom rukom , zgrubo za košulju / ispod koje se naziru dvije piramide/. Njezina crvena haljina se podigla do polovine bedara i otipa se od nasilnika govoreći. Bili/ dašto nego da bi/ ostavi me!.A Billy navalio kao aždaja. Iz Berlina nam dolazi „Munchhausen“ u kojem glavnu rolu igra Hans Albers , a film je snimljen kao propagandni uradak ministra“informacija“Josefa Goebbelsa

Popularni te godine su bili još filmovi „Ox-Bow Incident“ sa Henry Fondom u glavnoj ulozi. Oni koji su voljeli mjuzikle mogli su uživati u filmu „Cabin In The Sky“. Bio je to debitantski film Vincente Minnellia. Ingrid Bergman mogli su gledatelji vidjeti i u filmu „Kome Zvono Zvoni“. Zlobnici su tvrdili mladom Federicu Felliniju koji se 30 listopada, u Rimu oženio sa glumicom Giulett Masina. A kome je odzvonilo 16 lipnja u jednoj kapelici južnom Burbanku, tek će se vidjeti. Naime tog datuma su se vjenčali Charlie Chaplin i Oona O' Neill. Zlobnici su odmak primijetili da su uz svjedoke vjenčanja trebali biti i njihovi advokati koji će voditi brakorazvodnu parnicu. Bilo je očito da će se to dogoditi kad-tad. Naime u trenutku kada je „mladi“ Charlie Chaplin uplovljavao u bračnu luku po četvrti put imao je jedva 54 godine, dok njegova mladica Oona bila je još pilence koje nije promijenilo ni sve perje, tako da se trebali čekati nekoliko mjeseci da mladica navrši osamnaest godina da bi se mogla zakleti na vječnu vjernost. Inače Oona je bila kći poznatog dramatičara Eugenea O' Neilla/ neki su odmah komentirali da je popularni književnik dobio pravu inspiraciju za novo dramatsko djelo/, koji nije bio ni malo sretan što mu se kćerkica vezala za brod koji je već polako hvatala ruzina ili hrđa. No, ljubav nema prepreke, pogotovo kada je slijepa, pa se iste i ne vide. Bilo kako bilo Charlie je lijepo omastio brčiće, a ostalo je prepustio vremenu. Još samo da napomenem da su se te godine rodile i neke buduće poznate zvijezde: U New Yorku-Robert De Niro, a u Parizu- Catherine Deneuve;

A sada o onome , što se dogodilo na današnji dan te 1943 godine. Prije toga samo jedna konstatacija da se za glazbu , kako konca Dvadesetoga stoljeća i početka Dvadeset i prvog može konstatirati da se sve manje svira na instrumentima a sve više na električnim aparatima. Malo se više čuju violine, trube, glasoviri, već se koriste čipovi i tranzistori. Neki su oduševljeni tvrdeći da je glazba budućnosti, drugi pak konstatiraju da baš radi toga naša planeta tone u propast i da nam se dobro ne piše, i stavljaju ušne čepove na prve taktove te računalne glazbe. Možda mao pretjeruju, ali, da tu ima nešto –ima. No, uvijek je to bilo tako. Neki su se oduševljavali novim stvarima, pa makar bile i lošije od starih, a drugi su s previše opreza prilazili svakoj novotariji. Ja sam negdje u.-sredini. Tu se najbolje osjećam. Toplo je, mikroklimatski uvjeti najoptimalniji, slušati se može potiho, gotovo šapatom, jednom riječi pravi užitak za sanjarenje. A danas će biti riječi o jednom od najvećih majstora upravo te čips glazbe Grku EVANGELOSU ODYSSEY PAPATHANASSIOU, poznatijem kao VANGELIS, koji je rođen upravo na današnji dan, 29 ožujka 1943 , koji je i danas pojam za elektronsku glazbu. On je skladatelj, aranžer, producent i jedini član orkestra Vangelis, u kojem sam svira sve instrumente, ili bolje rečeno aparate. Vangelis je jedan od najtraženijih glazbenika svijeta i napisao je glazbu za niz filmova, TV serija, kazališnih predstava, baleta, a snimio je i dvadesetak albuma sa tom „svemirskom „ glazbom. Maštovit je i kreativan, pravi glazbeni prorok, kojeg su mnogi pokušali imitirati, ali se nisu uspjeli ni približiti a kamoli doseći, O tome da ga prestignu bar zasada takovih nema. Već kao dječak pokazivao je smisao za glazbu, lupajući i grebući po svemu i svačemu, nije birao, pa nije ni čudo, što će se jednoga dana razviti u pravog multiinstrumentalistu. Uvijek ga je zanimalo ispitivanje novih zvukova, ma kako oni zvučali. Početkom šezdesetih godina svira s grupom Formynx, a u vrijeme vladavine pukovnika i generala u Grčkoj, u vrijeme studenskih nemira, u kojima je i sam sudjelovao, Vangelis se 1967 godine našao u Parizu-. Kako se više nije smio vratiti kući ostao je u Francuskoj i jednoga dana sa svojim zemljacima Demis Roussosom i Lucasom Siderasom osnovao grupu „Afrodites Child“, koji su snimili niz ploča i zabilježili nekoliko hitova, među njima i jedan internacionalni pod naslovom „Rain and Tears“ s kojim su se 6 studenog 1968 godine pojavili na britanskoj popularnoj ljestvici, na 30-oj poziciji, a ukupno na ljestvici ostali sedam tjedana. I kako to obično biva nakon nekog uspjeha , svaki član grupe misli da je on najzaslužniji i grupa se neminovno raspada i najčešće nitko od članova nikada više ne dosegne onaj uspjeh koji su imali kao grupa. U slučaju ovog sastava, priča je ipak završila s a sretnim završetkom. Vangelis je počeo pisati za dokumentarne filmove o prirodi, a najpoznatija su mu djela „Životinjska Apokalipsa“ i „Opera Divljine“. Godine 1974 seli u London gdje osniva vlastiti studio iz kojeg će se godinama čuti neobična glazba, koja će odmah biti prepoznata kao njegovo djelo. Bila je to mješavina zapadne tehnologije i istočnjačkoga duha. Vrijeme je provodio u studijima i stvarao i rijetko se pojavljivao u javnosti. Umjesto njega je govorila njegova glazba. Uporno i marljivo radeći došli su i uspjesi, a svakako onaj najveći stigao je 1981 godine , kada se njegova tema „Chariots Of Fire“našla 12 prosinca 1981 godine na američkoj popularnoj ljestvici , da bi se 8 svibnja 1982 godine ista popela i na sam vrh popularne ljestvice i na toj se poziciji zadržala tjedan dana. Ploča s tom temom je prodana u preko milijun kopija, a ista tema dolazi iz istoimenog filma. Ta tema se našla i na popularnoj AC ljestvici slušatelja, na prvoj poziciji punih pet tjedana. Zanimljivo je da se tema već 9 svibnja 1981 godine, dakle sedam mjeseci ranije našla na britanskoj popularnoj ljestvici, na 12-oj poziciji. Jedanaest mjeseci kasnije 24 travnja 1982 godine ,pjesma se po drugi puta penje na britansku popularnu ljestvicu, sada na 41 poziciju. Inače je na britanskoj pop ljestvici Vangelis imao četiri pjesme. Taj stvaraoc svemirske glazbe napisao je glazbene teme i za filmove „Antartica“, „Pobuna na brodu Baunty“ i mnogi smatraju da je on i danas jedan od najboljih skladatelja filmske glazbe. No , o glazbenim i inim ukusima ne treba raspravljati. Oni su vlasništvo svakoga pojedinca. Godine 1980 se udružio sa Jon Andersonom , pjevačem grupe „Yes“ kao Jon & Vangelis te su ostvarili i dva zajednička hita „I Hear You Now“, u siječnju osma pozicija na britanskoj top ljestvici i „I'll Find My Way Home“ , u prosincu 1981 ,šesta pozicija na britanskoj popularnoj ljestvici. Mnogi slušaju glazbu koju stvara Vangelis tvrdeći da je to nešto što može najbolje opustiti. Da je glazba dobra, da se može slušati, u potpunosti se slažem, ali da je i najbolja za opuštanje tu bi se ogradio i to sa dosta visokom ogradom. Ali i to je ponovo pitanje glazbenog ukusa. I koja vrsta glazbe dotičnog opušta. Pankere najviše opušta pank glazba, od koje recimo neke zabole uši, a o Hard Metalu ne želim ni raspravljati, iako i oni imaju brojeve koje i ja rado poslušam , no za opuštanje ipak imam neke druge“klince“. Ali o tome danas neću pisati.

Za američku glumicu i pjevačicu Pearl Bailey, vjerujem malo njih je čulo. Možda netko iz generacije, koja se sada služi štapovima, jer je ista rođena, upravo na današnji dan 29 ožujka 1918 godine. Na sceni se prvi puta pojavila u 13-oj godini u emisiji mladih talenata, da bi u drugom pokušaju pobijedila u čuvenom Apollo klubu u New Yorku, preciznije u Harlemu. Godine 1946 ima uspjeh u ulozi glumica a godinu dana kasnije i prvi snimak. Ona je bila osoba koja je podjednako dobro vozila na oba kolosijeka : glazbenom i filmskom iako su joj filmski uspjesi donijeli veću popularnost- Sjećamo je se iz filmova „Carmen Jones“, „St Louis Blues“gdje je igrala uz mladog Nat king Colea, potom „Porgy and Bess“ u „All The Fine Cannibals“. Ovaj naslov je za sebe kasnije uzela britanska grupa. Najveći hit se zvao „Takes Two To Tango“ , godine 1952 u rujnu točnije 27., sedma pozicija na američkoj popularnoj ljestvici. pratio ju je orkestar Don Redmana uz solo trubu Taft Jordana.

Na današnji datum 1941 godine, na prvoj poziciji američke popularne ljestvice u trajanju od deset tjedana našla se je skladba „Amapola“ u izvedbi Jimmy Dorseya.

Godine 1986, na današnji datum, na britanskoj popularnoj ljestvici, na prvoj poziciji u trajanju od tri tjedna, našla se skladba „Living Doll“ u izvedbi Cliff Richarda.

Godine 1867, britanska vlada osnovala u Sjevernoj dijelu Amerike dominion Kanadu, od tri pokrajine. Kanade, Nove Škotske, i New Brunswicka. Kanada je formalno postala nezavisnom državom Britanskog Commonwealtha Vestminsterskim statutom iz 1931 godine, konačnu granicu dobiva 1949 godine priključenjem Newfoundlanda.

Na današnji dan 1906 godine, u Stenjevcu, umrla Slava raškaj. Njen talent otkrio Bela Csikos- Sessia. Pohađala obrtničku školu u Zagrebu, privatni slikarski tečaj. Svoje inspiracije pretvarala u motive cvijeća i prirode. Životni ju je put vodio od divne Ozaljske prirode, kroz zagrebački zavod za gluhonijeme do umobolnice. Imala je samo 29 godina a iza je je ostalo stotinjak akvarela. Zvali su je i „Ofelija Hrvatskog slikarstva“.

Godine 1912. na današnji dan na povratku s južnoga pola, na koji je stigao četiri tjedna nakon norvežanina Amudsena, od zime i gladi umro je Robert Scott, britanski polarni istraživač. Spasilačka ekipa pronašla je tijela smrznutih istraživača i dnevnik u kojemu je Scott iz dana u dan opisivao agoniju svojih drugova a zadnja bilješka nosi datum 29 ožujak 1912 godina.

Godine 1971, na današnji dan, ubojica Charles Manson od milja zvan „Sotona“ i troje članova njegove „obitelji“ osuđeni su na smrtnu kaznu u Los Angelesu , zbog ubojstva prvoga stupnja Sharon tate i njezinih gostiju u kolovozu 1969 godine. Manson, Leslie van Honten, Susan Atkins i Patricia Krenwinkel , osuđeni su teoretski na smrt gušenjem. No, kako je smrtna kazna odbačena u kaliforniji svi su počeli izdržavati doživotnu kaznu.

Ni slučajno nisam zaboravio da nakon svega slijedi pjesma u prozi. Sve dok se netko od vas ne pobuni i ne kaže da neće više čitati jednu pjesmu u prozi, već –dvije, ja ću ovako. Stvarno, nije obavezno da vas „patim“ sa proznim tekstom“ Uostalom, njega i tako pišem „masnim“ slovima, pazeći strogo na holesterol i da u njima ima što više nezasićenih masnih kiselina. Ako vam je mučno od tih pjesam, samo ih preskočite, dobro su vidljive. Današnja nosi naslov:

POSLJEDNJE RIJEČI

Zvijezde su ponovo prekrile sve daljine...sve umorne sate čekanja, okovane izgubljenim vremenom, na liticama naše svjetlosti…ponovo smo zajedno koračali ka bezdanu, ne bojeći se tame, ne plašeći se dubine propadanja u taj svijet vječnog plamena i studeni.

Kiše su pljuštale po našim izgubljenim koracima…bujice su nas nosile kroz mrak potamnjelih zvijezda, pored tihe povorke šutnje i nijemosti.

U plamenovima neba osjetili smo buduće vrijeme zagrljeno prošlošću , obješeno o nedočekane sate.

I vidio sam Te u šapatu tajnih misli, nedokučivim običnim očima, nesagledivim svakodnevnim pogledima, prepoznatih jedino od nas samih…Umornog koraka si gazila po mojim stopama pokušavajući mi uhvatiti sjenu, koju, ni sam, nisam mogao dohvatiti.

Noć je utonula u nabujale godine, isušene od uzavrele bure života, što na kraju puta čeka, gubeći se u vlastitoj jeci. Nespokoj se uvukao u krvava njedra sumraka, utonuo u hladni zagrljaj večeri, a nepovratnost se raširila poput krila gavranova nad našom sudbinom.

Nenavikla na crne dodire svitanja, beskrajnost Te vodi sljepoćom na nevidljive staze ponoći, što ništa ne zaboravlja i pamti sve, što nikada nismo izgovorili.

Vidim Te pognute glave, nad kamenim srcem prolaznosti, ispod tihog jecaja vjetra, u gutoj noći punoj straha, kako nepomično, na otvorenim dlanovima gledaš odraz svoje jeke, utihnule u posljednjoj riječi samoće, neizbježne i nezaustavljive.

QUAN PAUCI POSSUNT DIGNOSCERE VERUM KAKO MALO NJIH MOŽE RASPOZNATI ISTINU….Ima i onih koji kažu, da to i nije tako loše, jer bi se čovjek svakoga dana toliko izjedao da od njega na kraju ne bi ništa ni ostali. Istina je kako je poznata bolna i onda kada se samo naslućuje…

A sada prionite na čitanje, ako vam se čita ili samo gledanje do donošenja odluke - što dalje. Nadam se da ću ovo uspjeti poslati u ranim jutarnjim satima, koliko vidim ima šanse da , oni, koji čekaju neće trebati uzaludno gubiti dragocjeno vrijeme. Eto pomogao sam vam u rješavanju dileme…

by Blue Shadow 29.03.10 20:14

by Doc 29.03.10 22:08

30.03.2010. Na Današnji Dan

Svi se ozbiljno pripremaju i treniraju. Pred vratima smo Prvog svjetskog rata. Turska već uvelike radi na kondiciji, napadajući Bugarsku. A ova kuha kašu cijelom Balkanu. U kazanu smo balkanskog rata. Zajedno sa 5000 turskih vojnika, koji su izgubili glavu, a za tijela se mnogih i ne zna u bugarko-turskom sukobu. I mala Crna Gora se odlučila za veliki korak, osvajaju Skadar. Rusija i Rumunjska napale Bugarsku. Konačno sve to završava u Bukureštu. Za okruglim stolom potpisan je balkanski mirovni sporazum. Godina je 1913. U New Yorku otvorena Grand Central Station. U Škotskoj porinuta „Aquitania“, najveći putnički brod na svijetu. Louis Bleriot prvi put izveo „petlju“, a na svoj prvi let diže se najveći njemački cepelin. Sedamnaestog studenog prvi brod prolazi Panamskim kanalom. Kanal je otvorio američki predsjednik Woodrow Wilson, pritisnuvši na gumb, koji je aktivirao 40 tona dinamita i time srušio i posljednju prepreku između Atlantskog i Tihog oceana. Čast da prvi prođe kroz kanal pripala je brodu „Louise“. Bio je ponedjeljak. Godina je 1913.Maksim Gorki napisao svoje „Djetinjstvo“, a Nobelova nagrada za književnost dolazi u ruke bengalskog pjesnika Rabindranatha Tagore. U Beču prvi puta prikazano djelo Georga Bernarda Showa „Pygmelion“, a svoj prvi film snimila kompanija „Paramount“. Svoj prvi film snima i „nijemi“ skitnica Charlie Chaplin ali za Keystone kompaniju. Hit film te godine zvao se „Quo Vadis“, čija se premijera održala 21 travnja u Astor kazalištu na Broadwayju. Bio je to najdulji film koji je do tada prikazan u SAD-a, a cijena ulaznice je iznosila jedan dolar/ redovna cijena je bila 25 centi/ Film je snimljen u Italiji i koštao je oko 80.000 lira,a temelji se na romanu poljskog književnika Henryka Sienkiewisz . Popularan je bio još jedan talijanski film „The Last Days Of Pompeii“ Popularan je i britanski film „Hamlet“ u kojem je ulogu danskog kraljevića sjajno odigrao Sir Johnston Forbes-Robertson. Još se navodno neki sjećaju tog sjajnog filma/ ma nemoj mi reći/. I u medicini ima novih otkrića .Von Behring napravio vakcinu protiv opake difterije a Schick je predstavio Schickov test, kojim se određuje otpornost protiv te bolesti. Otkriveni su vitamini A i B u kravljem mlijeku. Nijemac Salomen razvio je tehniku mamografije, metodu za otkrivanje tumora dojke pomoću „X“ zraka Neke će ovaj podatak iznenaditi, bez obzira na struku. Godina je 1913. U glazbi to je godina američkog pjevača Henry Burra, koji se te godine čak sa tri pjesme našao na prvoj poziciji američke ljestvice, na kojoj se našlo jedanaest pjesama od kojih su dvije prodane u zlatnoj nakladi. I obje su bile u vlasništvu Al Jolsona, koji je ima dvije pjesme na prvoj poziciji. Četiri pjesme su se na prvom mjestu zadržale po sedam tjedana, ali sveukupno najdulje, 16 tjedana bila je skladba „When Irish Eyes Are Smiling“ u izvedbi Chauncey Olcotta. Henry Burr je imao skladbu „When I lost You“, Charles Harrison je pjevao pjesmu „Peg O' My Heart“, koja se čak u pet različitih izvedbi nalazila na popularnoj ljestvici dok je Al Jolson pjevao „You Make Me Love You, I Didn't Want To Do It“, koja je usputno prodana i u milijunskoj nakladi. A na današnji datum te 1913 godine rođen je u sicilijanskom kvartu u Chichagu budući veliki pjevač FRANK PAOL LOVECCHIO, koji će jednoga dana slavu i popularnost doseći pod imenom FRANKIE LAINE. A sada malo preskočimo vrijeme i spustimo se u pedesete godine, gdje nas čeka jedna od najpopularnijih pjesama iz toga vremena. Bila je to skladba „Jezabel“, koji je upravo pjevao spomenuti Frankie Laine. Ta slavna pjesma o muškoj odanosti, privrženosti i požrtvovnosti i ženskoj varljivosti, prevrtljivosti i lukavstvu, uzbudila je sve organizacije i društva za dobar glas žena u Americi, a Frankie Lainu donijela šestu zlatnu ploču. Kod nas je pjesma u prijevodu započinjala stihovima“ da đavo postoji to znam, jer sretoh ga ja“. Tko je bio Sotona ovisilo je tko je pjesmu pjevao, pjevač ili pjevačica. Ono, što se pouzdano zna je to da sa AFŽ nije bunio, znači prešutno su se složili s nekim konstatacijama, ma o čemu se radilo. Iste te 1951 godine kada je snimio pjesmu „Jezabel“ Frankie je dobio i ulogu u filmu. Inače pjesma se pojavila prvi puta na američkoj popularnoj ljestvici 5 svibnja te godine da bi se 7 srpnja zaustavila na drugoj poziciji i na tom se mjestu zadržala dva tjedna, a ukupno na samoj ljestvici 21 tjedan. Frenkie Laine je jedan od onih italo-amerikanaca, koji je kroz pjesmu i filmsku radnju postao jedan od najpoznatijih ako ne i najpoznatijih pjevač popularnih western tema, zahvaljujući prvenstveno svome specifičnom,dramatičnom, misterioznom glasu, ali i glasu punom senzibiliteta, uvjerljivosti i emotivnosti. Za njega se može s pravom reći da je bio jedan od najpopularnijih pjevačkih grla pedesetih godina, u eri prije naleta rock groznice i jedan od onih pjevača koji je u klanu talijanskih digića zauzimao vrlo visoko mjesto po važnosti. Rekli smo da se rodio u sicilijanskom dijeli Chichadga, čiji su zaštitni znak bile špageti i sicilijanska tarantula, ali i česti obračuni unutar pojedinih poridica Cosa Nostre. Mališan je kao i svi pobožni talijani, počeo pjevati u crkvenom zboru mjesne crkve. Provodeći vrijeme više na ulici nego u školi i osjetivši miris noćnih klubova, mali Frankie se otisnuo u veliki svijet u potrazi za boljim životom. Pjevačku karijeru je počeo kao putujući pjevajući konobar, služeći goste i pjevajući provlačeći se između stolova i pazeći da na gosta ne istrese naručeno piće ili jelo. Bile su to u ono vrijeme sve popularne pjesmice. I tako žureći i izbjegavajući sudaranje sa gostima vježbao je i svoj korak, što će mu mnogo pomoći u kasnijim godinama. Tako uvježban odlučio se da postane učitelj plesa a i sam pokušavajući plesom zaraditi neki dolar. Postao je dobar i izdržljiv plesač, nastupajući i na mnogim maratonskim plesnjacima, gdje su parovi plesali do iznemoglosti a oni koji bi posljednji, na nogama ostali dobivali su nagradu u veličini obične „crkavice“. Bilo je to vrijeme popularnih „maratonskih plesova“ što se moglo vidjeti i u filmu“ I Konje Ubijaju, Zar Ne?. Na jednom od tih maratonskih plesova u Atlantic Cityju , 1932 godine Frankie Laine je pobijedio, postavivši novi svjetski rekord u toj kategoriji plesa, ja bih rekao „do posljednjeg daha“, plešući sa svojom partnericom neprekidno „samo“ 3.501 sat/ nije greška“ i pri tome ostavši na nogama. Nagrada je bila tolika da je pjevač mogao uzeti konopac za vješanje. Ali glad je mijenjala sve principe i ideale. Bilo jednom na zapadu. Ili Bilo jednom u Americi. Umoran od plesanje kako drugi sviraju i diktiraju, pokušao je plesati na vlastitu glazbu, te sa još nekoliko „digića“ koji su znali pjevati/ a moli vas tko od njih ne zna pjevati/ u sedamnaestoj godini osniva New Jersey Quartet i zabavlja goste u noćnim klubovima. A onda, kako se to samo u bajkama dogodi/ recimo onoj o Pepeljuzi/, jednoga dana je došao poziv od glave orkestra Freddy Carlonesa , kojeg je upravo bio napustio njegov vokalni as i popularni brijač Perry Como, počinjući karijeru solo pjevača. Ovakav poziv je Frankie Laine čekao još od onih dana, kada je pjevao kao dječak u crkvenom zboru. I šansu nije propustio. Od tada sve što se događalo u glazbenom životu Frankie Laina bili su sami uspjesi. Najprije nastupa na Newyorškoj radio stanici, a poslije Drugog svjetskog rata odlazi u toplu Kaliforniju, gdje sa pijanistom Carl Fisherom postaje senzacija noćnih klubova. Tu ga je čuo i zapazio i poznati kompozitor Hoagy Carmichael i 1947 godine snima svoj prvi veliki hit „That's My Desire“ uz pratnju Mannie Klein's All Starsa. Pjesma se prvi puta pojavila na američkoj popularnoj ljestvici 22 ožujka 1947 godine, da bi se na kraju zaustavila na četvrtoj poziciji, a sveukupno na popularnoj ljestvici zadržala čak 26 tjedana. Ta je ploča prodana u preko milijun kopija. Poslije toga dolaze novi uspjesi i zlatne ploče, te uloge u filmovima. No,ono, po čemu će Frankie Laine postati poznat i po čemu će ostati dugovječan u glazbenom svijetu mnogih generacija to su izvedbe poznatih western tema. U njegovom glasu, oslikana je sva dinamika, sva dramatičnost filmske radnje, jednom riječju, slušajući njegove pjesme i način izvedbe i ne gledajući radnju, možete u mislima predočiti i odvijati istu. Sjetimo se samo filmova „Čovjek sa Zvijezdom“; „Točno u podne“; Obračun kod OK Corala“. „U 3:10 za Jumu“ i odmah će nam biti jasno, zašto je dobio titulu najboljeg izvođača western tema. Mnogi su mišljenja da su mnogi filmovi u kojima je Frankie pjevao ostali nezaboravljeni upravo zahvaljujući pjesmama koje je on pjevao. Kada je prošlo vrijeme super westerna, a i godine su učinile svoje, Frakie Laine se povukao u mirni život sa svojom suprugom, nekadašnjom glumicom Nanet Gray i živio je u San Diegu, povremeno gledajući svoje zlatne ploče. Frankie Laine nema više među živima. Dogodilo se to 6 veljače 2007 godine u 93-oj godini života, veliki pjevač western tema preselio je na nebeske livade. Osim solo pjesama Frankie Laine je često pjevao u duetima sa drugim pjevačima, kao recimo Jimmy Boyd Johnnie Ray, Jo Stafford ili Doris Day. Na američkoj popularnoj ljestvici je imaom72 pjesme, od kojih tri na prvoj poziciji a 12 ploča/ negdje ima podatak 17/ je prodao u preko milijun kopija. Pjesma koja mu se najduže zadržala na prvoj poziciji američke popularne ljestvice zvala se „That Lucky Old Sun“- na popularnu ljestvicu se popela 27 kolovoza 1949 godine, da bi 1 listopada dojahala na prvu poziciju i na njoj se zadržala osam tjedana, sveukupno 22 tjedna. Ploča je prodana u preko milijun kopija. Tu su još skladbe „Mule Train“, „High Noon“, „Riders in the Sky“; „Hey Joe“ i da ne nabrajam. Prodao je preko 100 milijuna ploča. Frankie Laine je bio popularan i na britanskoj popularnoj ljestvici gdje je nanizao čak 32 pjesme, od kojih četiri na prvoj poziciji , a 17 pjesama se našlo na Top 10. Među onim pjesmama koje su se našle na prvoj poziciji britanske popularne ljestvice bila je i skladba „A Woman In Love“- tjedan dana, 7 rujna 1956 godine. S pravom mogu reći/ osobno mišljenje/ da će još dosta voda proteći dok se rodi pjevač koji bi bar u nečem glasom i interpretacijom se približio Frankie Laine.

Godinu dana mlađi od Frankie Laina, bio je američki blues pjevač i svirač usne harmonike Sonny Boy Williamson, rođen upravo na današnji dan 1914 godine. Nastupao je sa malim sastavima u noćnim klubovima i barovima Chichaga i nije stekao takovu slavu kao njegov stariji sugrađanin. Najveći hiti Sonnya bila je pjesma „Shake The Boogie“ sa kojom se u veljači 1947 godine pojavio na četvrtoj poziciji R&B ljestvice. Na R&B ljestvici imao je dvije pjesme.

Godine 1940, na današnji datum, na američkoj popularnoj ljestvici, na prvoj poziciji se našla skladba „When You Wish Upon A Star“ u izvedbi orkestra Glenn Millera i na tom se mjestu zadržala pet tjedana. Kako vam je poznato / ako vam je poznato/“ ta je pjesma te godine proglašena za najbolji filmski song i tako dobila Oscara u toj kategoriji. Pjesmu su napisali:glazbu-Leigh Harline, a stihove Ned Washington i dolazi iz crtanog filma „Pinochio“

Godine 1957, na današnji datum, na američkoj popularnoj ljestvici, na prvoj poziciji u trajanju od tri tjedna našla se pjesma „Butterfly“ u izvedbi Andy Williamsa.

Na današnji datum 1985 godine na američkoj popularnoj ljestvici, dva tjedna, na prvoj poziciji nalazila se je pjesma „One More Night“ u izvedbi Phil Collinsa.

Godine 1853, na današnji datum rođen Vincent van Gogh, nizozemsko-francuski slikar, jedan od najoriginalnijih i najvećih u svjetskom slikarstvu, preteče evropskog ekspresionizma. Slikao je žarkim bojama i temperamentnim potezima. Nepriznat za života i praćen mnogim nedaćama izvršio je 1890 godine samoubojstvo. Iza njega je ostalo 850 slika i 900 crteža, djela koja su presudno utjecala na razvoj evropskog slikarstva. Za života prodao, navodno, samo jednu slika, danas mu slike prelaze astronomske cijene , a neke od njih su na burzi slika postigle najveću cijenu. Još se jednom u slučaju van Gogha obistinila krilatica, da čovjek mora najprije preseliti na nebo da bi ga priznali na zemlji.

Na današnji datum 1912 godine umro njemački književnik Karl May, autor kojeg zaboravljaju gotovo svi književni povjesničari i pamte milijuni čitatelja; pustolovni pisac, čije je djelo zabavne naravi i goleme popularnosti. Pustolovine i putopisne dogodovštine, koje se uz tipizirane crno-bijele junake ponavljaju iz knjige u knjigu /opus od sedamdeset svezaka/ May smješta među svijet američkih indijanaca ili u istočnjačku egzotiku. Preveden je na tridesetak jezika. Poznate su „Na dalekom zapadu“, „Winetou“; „Blago u Srabrenom jezeru“, „U balkanskim Gudurama“. Mnogi od njegovih dijela su ekranizirani.

A iz moje još ne publicirane zbirke pjesama u prozi/ a radi se na tome/ evo još jedne , koja će vam se dopasti ili neće, i koju nista a možete ako hoćete pročitati. Ova današnja ima naslov:

VIDIO SAM TE NOĆAS

Vidio sam Te noćas u mojim snovima…bila si okružena plavičastim svjetlom …u bijeloj haljini…nevina i čista poput Istine. Dva bisera točila su toplinu Tvoje duše, na usplahirene i bojažljive poglede glasa…

Noć se činila kao Svitanje…vidio sam sve nedovide ispred vremena, koje je upravo počelo teći niz naše zažarene obraze.

Rasplitala si svoje ushićenje mojim prstima…tražila godina sakrivene u borama života…pukotinama prošlosti.

Gledao sam Te mladu…djetinjasto bezbrižnu…punu pritajenih nemira, što poput dima ostaju u raznesenim visinama…kako silaziš kroz odškrinuta vrata mjesečine…napojena šutnjom i opita riječima, što su kapale niz napupalu nijemost čuđenja.

Tražio sam Te noćas u maglovitom odsjaju moje žudnje…Hvatao Ti koracima svaku stopu, utisnutu u tu ulicu, kojom nikada neću proći, držeći Te za ruku i milujući svjetlost na Tvojim ramenima.

Noćas sam Te nalazio u dubinama onog, što je tako kasno izniklo na površinu, poput plamenitih ruku, što sklopljene drhte na Tvojim grudima…moleći za moj spas.

RES EST SOLLICITI PLENA TIMORIS AMOR……..LJUBAV JE STVAR PUNA NEMIRNOG STRAHA…

Eto, pred vama je još jedan dan. Vjerujem da ste se navikli na dužinu i da , ako započnete, ipak dođete do kraja. A često je početak najteži. Na prvi pogled vam se nešto učini obično , možda i dosadno, ali kada uđete u dubinu, pronađete, koliko toga ima skriveno , što ste tražili ne znajući da vam je nadohvat. Veseli me kada vidim da mnogi pročitaju napisano u današnjem danu, i ohrabruje moje „umorstvo“da ne klonem i ne prestanem, upravo zbog vas dalje postojati. A da sam umoran, iskreno priznam- jesam. Počeo sam pisati u 18 sati, a kako vidite sada je završeno i odmah poslano. Račun je jednostavan. No, što znači moj trud prema vašem zadovoljstvu, ako ga nalazite čitajući o nečemu o čemu nešto znate ili ste čuli, a pogotovo niste čuli a zanimaju vas takovi podaci….i da vas više ne „davim“. Želim vam dobro jutro, prije toga se dobro naspavajte. I pred mnom je naporan dan….

by Blue Shadow 30.03.10 13:11

by Doc 30.03.10 22:06

31.03.2010. Na Današnji Dan

Godina 1923 počela je strahovito brzo. Već na sam njen prvi dan francuski pilot Sadi Lecointe postavio je novi zračni brzinski rekord od 349 kilometara na sat, da bi svog pilota slijedile i francuske trupe, koje su na brzinu okupirale Ruhrsku oblast, to industrijsko srce Njemačke s ciljem naplate ratne odštete od gubitnice Prvog svjetskog rata- Njemačke. Ipak najveću brzinu, i to u svome padu, je zabilježila njemačka marka. Početkom 1923 godine marka je vrijedila 2.38 američkih dolara, a već u ljeto si mogao sasvim legalno za jedan dolar dobiti pun džep maraka, oko 570. Na vrhuncu krize inflacija je hitala stopom od 2500 posto mjesečno. Radnici su dobivali plaču dva puta dnevno, a navečer je cijena kruha nadmašila cijenu kuće ujutro istoga dana, što bi otprilike odgovaralo inflaciji od deset milijuna posto. U studenome 1923 godine kilogram kruha iznosio je 201 milijuna maraka. Djeca su se po ulicama igrala s novčanicama, praveći avione, koji su isto tako brzo padali kao i marka. Brže od njemačke marke jedino su popadale kuće u Tokyju i Yokahami. Uzrok je bio jaki potres, koji je u tili tren smanjio broj stanovnika za oko 300 tisuća, koji su ostali mrtvi ispod ruševina, te je ostavio više od 2,5 milijuna stanovnika bez krova nad glavom. U Perziji je ta prirodna katastrofa odnijela „samo“ 20.000 života. Te godine i Njemačku potresaju potresi. Najvećeg intenziteta bio je onaj u Munchenskoj pivnici, kojeg je izazvao njezin stalni mušterija i pivski brat s brčićima Adolf Hitler. Najgore je nastradao sam Adolf, koji je dobio besplatan pansion/ neki tvrde da je on zapravo najbolje prošao/ u državnom zatvoru punih devet mjeseci/ iako je bio osuđen na pet godina robije/, u kojem je dobio inspiraciju za pisanje kapitalnog dijela i osnovne filozofije nacističkog pokreta pod naslovom „Mein Kampf“. Pravi sportski potres od pet stupnjeva izazvala je francuska teniska zvijezda Suzanne Lenglen, koja je peti puta za redom pobijedila u ženskom finalu u Wimbledonu.

U filmskom svijetu te 1923 godine govori se o velikom spektaklu redatelja i producenta Cecila B. DeMilles, koji je na temelju religijskih, povijesnih i legendom začinjenih događaja napravio film „The Ten Commandments“- „Deset Zapovijedi“ u kojem je ulogu Mojsija odigrao Theodor Roberts.. Premijera filma je održana u George M. CCohon kazalištu u New Yorku, a film je dobio laskave pohvale kritike. Te godine je u Berlinu prikazan zadnji film njemačkog redatelja Ernst Lubitscha „The Flame“ s fatalnom Pola Negri, koja je svoju karijeru nastavila u Hollywoodu, gdje je iste godine režirao i film „ Rosita“ u produkciji Mary Pickford. Ta godina nije mogla proći ni bez western filmova. Bili su to „The Covered Wagon“ s Warren Kerriganom, kao glavnim junakom u jednoj priči, koja je imala dosta uporišta u stvarnom događaju. Radnja se odigravala negdje oko 1849 godine, a govori o putovanju od Cansas Cytia do Oregona.. otprilike 200 milja. U drugom filmu, pomalo biografskom, govori o životu legendarnog lovca na bizone Wild Bill Hicocka, kojeg je igrao, tadašnja glavna cowboyska zvijezda Williams S. Hart. U zabavnom životu, to je bilo vrijeme početka“ ludih“ maratonskih plesova u središnjim američkim državama. Plesači su plesali do nesvijesti, a mnoge je naprosto prekidala policija.

Čita se naslov „Thomas l'imposteur“ francuskog pisca Jeana Cocteaua, a popularna je i novela talijanskog pisca Italo Svevoa pod naslovom „Confesscions Of Zeno“. Spomenuo bih i čehoslovačkog pisca Jaroslava Hašeka i njegovo djelo „Dobar Vojnik Švejk“. Aktivni su i glazbenici. Među inim i Igor Stravinski koji piše glazbu za balet „Les Noces“ baziran na ruskom folkloru, dok finac Jean Sibelius se predstavio sa „Šestom Simfonijom“. Najpopularnije pjesme te godine bile su „Parisian Pierrot“, „Who's Sorry Now“ i „Forewell Blues“. Na američkoj popularnoj ljestvici našlo se 13 pjesama. Najdulje na prvoj poziciji bila je skladba „Parade Of The Wooden Soldiers“ u izvedbi Paul Whitemana- sedam tjedana. Dvije si ploče sa prve pozicije bile prodane u zlatnoj nakladi :“Down Hearted Blues“ u izvedbi Bassie Smith i „Dreamy Melody“, koju je izvodio Art Landry. U glazbenom životu zbile su se dvije velike stvari. Po prvi puta su pred studijski mikrofon stali jedna carica i jedan kralj. Carica bluesa se zvala Bassie Smith i snimila je svoju prvu ploču u New Yorku a „kralj jazza“ se zvao LOUIS DANIEL ARMSTRONG. Upravo na današnji dan, posljednjeg dana, prvog proljetnog mjeseca, 31 ožujka 1923 godine, taj mladić, u to vrijeme član orkestra King Olivera, snimio je svoju prvu ploču. Dogodilo se to u Richmondu Savezna američka država Indiana, kada je Armstrong imao 23 godine. tako je i službeno počela karijera, bivšeg dječaka iz jednog sirotišta/ bolje reći iz popravnog doma/ u New Orleansu, koja će ga dovesti do trona „kralja“ jazza, po mnogima i do najveće glazbene ličnosti Dvadesetoga stoljeća. Neki su govorili da je stari dobri Sachmo, veći i od same glazbe. Ali oduvijek je bilo onih koji su pretjerivali.

Čak su išli tako daleko da su tvrdili da je glazba samo dio dobričine Louisa. Neka im bude. Istina jest da nitko nije imao tako dugu karijeru u diskografskoj produkciji kao Louis, gotovo pola stoljeća, od tog 31 ožujka 1923 pa do rekli bi svoje smrti 1971 godine. Sachmo ili Pops, kako su ga zvali njegovi kolege snimio je toliko zvučnog materijala da su se generacije i generacije nakon njega mogle nadahnjivati i učiti slušajući njegovu glazbu. Ni, još se nije rodio netko tko bi ga dostigao a premašio, gotovo da je ravno utopiji. Ostati će poznat po zvuku svoje trube i glasu kojeg kao da je obrađivao turpijom. Mnogi se i danas spore po pitanju da li je Louis bio bolji svirač ili pjevač. Najbliži istini su oni koji tvrde i jedno i drugo. I onda kada je čvrsto zasjeo na tron kralja jazza i u svakoj prilici je isticao uvijek svoga učitelja i glazbenog skrbnika Kinga Olivera kojeg je od milja zvao „papa“, govoreći da je ponosan što je svirao uz takovog majstora kakav je bio king Oliver.

A sada nekoliko riječi o, možda najpoznatijem doktoru kod široke televizijske publike, pogotovo one nježnijeg spola. Možda će se neke , sada već srednjevječne gospođe, odmah prisjetiti o kome se radi, i sa sjetom se sjetiti kako su sjedili ispred TV ekrana, dok im je jelo u loncima izgaralo i čekalo tog visokog, plavokosog i prijatnog stažistu, da se pojavi na malom ekranu . naravno riječ je o američkom glumcu i djelomično pjevaču Richardu Chamberleinu, koji je palio i žario malim ekranima početkom šezdesetih godina, igrajući ulogu mladog, nadobudnog i požrtvovnog liječnika u američkoj TV seriji „Dr. Kildere“. Filmska kompanija MGM iskoristila je njegovu popularnost nudeći uz sliku i njegov glas glazbenim potrošačima, pa je isti snimio i nekoliko pjesama. Svakako da je najpoularnija bila tema iz istoimene serije pod naslovom „Theme From Dr. Kildere“( Three Stars Will Shine Tonight) s kojom se je Dr. našao na popularnoj američkoj ljestvici u lipnju 1962, na desetoj poziciji, a na britanskoj ljestvici na 12-om mjestu. Istini za volju treba reći da je ova popularna serija „Dr. Kildere“ ustvari bila temeljena na njemačkoj seriji „Black Forest Clinic“. Od ostalih pjesama spominjem da mu se izvedba skladbe“Love Me tender“ u listopadu 1962 godine našla na 21-oj poziciji u Americi i 15-om mjestu u Britaniji. Svakako jedna od popularnijih pjesama koja se našla na američkoj popularnoj ljestvici bila je i čuvena/ zlobnici kažu /,dalmatinska himna „All I Have To Do Is Dream“ s kojom se u veljači 1963 godine popeo na 14 poziciju. Oni koji su zaboravili podsjećam a oni koji i ne znaju upućujem da je isti TV liječnik koji je svoje obožavateljke bacao u tešku nostalgiju, koju su onda morali tretirati njegovi kolege izvan TV ekrana, igrao i u još nekim popularnim TV serijama kao što su bile „Shogun“ i „Thornbirds“. Dalje neću nabrajati da ponovo ne izazove napad „nagorenih lonaca“.

Na današnji dan 1945 godine , na današnji dan se na prvoj poziciji američke ljestvice pojavila pjesma pod naslovom „Candy“ koju je izvodio Johnny Mercer , Jo Stafford i Pied Pipers, i koja se na toj poziciji nalazila tjedan dana.

Godine 1962, na američkoj popularnoj ljestvici se na današnji dan pojavila na prvoj poziciji skladba pod naslovom „Don't Break The Heart That Loves You“ i na toj prvoj poziciji se zadržala tjedan dana.

Na današnji dan 1596 godine rođen je Rene Decartes, francuski filozof i socijalist poznat kao „Otac“ moderne filozofija.“ Mislim, dakle postojim“

Godine 1905 , a bio je petak, upravo na današnji dan je iz mrtvih se na ovaj svijet vratio Sherloch Holmes , na zahtjev čitatelja. Nove pustolovine tog pronicljivog detektiva tiskao je magazin „Strand“ u formi stripa pod nazivom „Povratak Sherlocka Holmsa“. Čitatelji su se obradovali njegovom povratku, iako je tisak „Daily Telegraf“ to komentirao riječima: da se boje realizacije i toga da ne iznevjere očekivanja čitatelja“ Ali sve je bilo kao i prije prve smrti Holmsa. Uspješno.

Bio je petak, tog zadnjeg dana mjeseca ožujka 1916 godine. Crn za „odmetnika“ Pancha Villa. Trupe SAD-a pod zapovjedništvom generala John J.Persinga, iznenadile su vojnike Pancha Villa. Četiri stotine američkih konjanika napalo je odmetnički kamp i ubilo 30 od 500 Villinih vojnika. Samo su lakše ranjena črtiri amerikanca. General Pershing je poslan u Mexico sa 6.000 ljudi od predsjednika Wilsona u potjeru za Villon , nakon što je ovaj prešao američku granicu i ubio 18 amerikanaca u mjestu Columbusu u Novom Mexicu.

Danas sam odlučio da vas odmorim od proznih pjesama i da vam ponudim stihove koji su se našli ispod naslova:

TRAŽIM TE

Tražim Te, negdje daleko

Iza sebe,u mojoj prošlosti,

U boji moga glasa,

U plamenu ugasle vatre

U zrcalima

Razbijenih obrisa,

Na putu Tvoga rukopisa,

Uokvirenog na zatvorenom odsjaju

Tinjajučeg pogleda.

Tražim Te

Iza zatvorenih vrata

Šutnje…

U harmoniji riječi

Raspuklih od razlomljene

Svjetlosti duha.

Tražim Te u tišini koraka

Što ostavljaju otiske na

Nevidljivim daljinama,

Na kojima smo

I Ti i ja jednom bili tako blizu

A da to nismo znali.

Još uvijek, tražim Te,

Dalje nego što jesi.

Još dalje nego si bila od mene,

U svim noćima, bez jutra

Okovana lancima

Naše slobode

U tamnici , pokopanog sna

Tražim Te…

NON REFERT, QUAM MULTOS( SC.LIBROS) , SED QUAM BONOS HABEAS…..NIJE VAŽNO KOLIKO KNJIGA IMAŠ, NEGO KOLIKO DOBRIH……dakle teorija o metraži s knjigama ovom mudrosnicom je definitivno pokopana…zadovoljstvo je veće ako ne tražimo dužini već kvaliteti./ Vidi ti njega, otkuda mu ta….e Rene…Rene/.

I u bih se definitivno zaustavio. U početku sam se htio osvrnuti/ ne gnjevno/ na „zaštićenog“ Crvenka/ popularnog Vegeta(muljanca) ali sam umoran da nešto pametno kažem, a gluposti i tako previše čujemo ako otvorimo jedna poznati kanal, sa kojeg sve smrti od truleži i učmalosti. Mnogi su se u onim „čuvenim „klupama od dugotrajnosti već počeli raspadati…Ipak citirao bih svog pokojnog oca/ Bog mu duši dao oprost/ koji me je davno poučio izrekom „ Sinko tko laže taj i krade“. Dobro, ovdje se može malo i diskutirati kada je u pitanju produktivna laž i neviđena krađa/ e moj Rene/.

Sada prionite uz čitanje, ako ste budni, ne zaboravite sutra ako ste sada trudni/ ma ne ona trudnoća/, ako vam se ne da želim vam lagan san, a vi koji ne možete spavati ako ne pročitate, strpljivo i vjerno me čekajte. Ja mislim na vas, želim vam ovo poslati u pravi čas, da brzo možete ići spati ,i sutra se odmoreni, za posao spremni ustati. I tako to, sve u svemu, želim vam laku noć. To se ne odnosi na mene, još me ne vuče krevet, ali tko zna , i ja sam umoran , imao sam naporan dan…

by Blue Shadow 31.03.10 18:55

by Doc 31.03.10 22:40

01.04.2010. Na Današnji Dan

Franklin Dalano Roosevelt, guverner New Yorka, premoćno je pobijedio na američkim predsjedničkim izborima, što nije uspjelo Hitleru na Njemačkim. Usprkos tome Njemačka je skinula zabranu njemačkim jurišnicima, koji ubrzo započinju i kavgu sa komunistima. U samome Berlinu. Godina je 1932. Gandhi uhvaćen u Indiji nakon zabrane Kongresne stranke. Na sjeveru Španjolske ugušen je komunistički ustanak. Pitate kako? U krvi! Krv je tekla i u Šangaju nakon što su ga napali japanci. I u Bombaju je kao u klaonici. Dva stada ne mogu zajedno. Budisti protiv alahista. Ili Hindusi ili Muslimani. U Francuskoj je ubijen samo jedan čovjek, no žalost je veća nego u Bombaju za stotinama. Francuska žali svoga predsjednika Paul Doumera. Ubojica kažu da se zove Paul Brede, ali pravo ime je Gorguloff- ruski emigrant. Ako laže koza ne laže rog. To jest ime. Na prvim stranicama tiska je Amelia Earhard, prva žena koja je sama preletjela Atlantik. Jednoga će dana završiti u Tihom oceanu.. Svi govore o „plavoj Veneri“, koja je za samo dvije godine od „Plavog anđela“ postala Venera- Marleni Dietrich.. Još jedna žena izaziva zanimanje muškaraca i čitatelja- Nancy Miford, engleska spisateljica, koja poziva na „Božićni Puding“, svoje novo prozno djelo. Najjači čovjek te 1932 godine je John Cockroft. Taj jakota, postao je prvi čovjek koji je razbio mali- atom. Bio je to veliki uspjeh Johna. Godina je 1932.

Svi govore o novom kralju džungle Johnny Weissmulleru, koji je nakon osvojenih pet zlatnih olimpijskih medalja na posljednje dvije Olimpijade, osvojio i životinjsko carstvo džungle i postao njihov kralj. Kralj je odmah dobio i svoju družicu –Jane Maureen O'Sullivan/ Ti Jane, ja Tarzan/. U „Grand Hotelu“ smjestile su se same poznate zvijezde : Greta Garbo, John Barrymore, Joan Crawford, Wallace Beery. Prava galaksija zvijezda. U „Crvenoj Prašini“ je muškarčina Clark Gable nešto petljao sa platinastom ljepoticom Jean Harlow. Gledatelje je i te 1932 godine hvatala treskavica i cvokotanje zuba od straha u kino dvoranama, na projekciji filma „Dr Jekyll i Mr Hyde“. Za one željne osvježenja tu je bila limunada pod naslovom „One Hour With You“, koju su posluživali Maurice Chevalier i Jeanette MacDonald. Profesionalno. Po prvi puta su se u bojii pojavili Walt Disneyjevi junaci Mickey Mouse i Silly Symphonies. Čita se zbirka pjesama Borisa Pasternaka „Drugo Rođenje“, dok slavni Ernest Hemingway publicira novelu „Death In The Afternoon/ death= smrt; In= u; Aftenoon= Poslijepodne/, ne znam kako prevesti. Nobelovu nagradu za Književnost dobio je britanac John Galsworthy. Slavni George Garshwin ima novu pjesmu „I Got Rhythm“,a poznati redatelj Fritz Lang novi film „Oporuka doktora Mabusea“. U filmu““Noć Poslije Noći“ debitira sjajna Mae West, platinasta ljepotica uz to vrlo inteligentna i bez dlake na jeziku. Na kraju napominjem da je te godine po prvi puta otvoren Venecijanski filmski festival. U glazbi ta je godina bila u znaku orkestra Guy Lombarda, koji je imao čak četiri pjesme na prvoj poziciji američke popularne ljestvice, spomenuti ću skladbu““Paradise“-tri tjedna na prvoj poziciji i „Too Many Tears“- dva tjedna. Popularan je bio i Bing Crosby sa tri skladbe na prvoj poziciji od kojih spominjem pjesmu „Dinah“ koju je otpjevao uz pratnju brače Mills. Inače na prvoj poziciji te godine bilo je ukupno 15 pjesama, najviše tjedana na prvoj poziciji imala je pjesma „Night and Day“ u izvedbi orkestra Leo Reismana. Te 1932 godine prvi puta su ugledali zelenu planetu, bar je nekada to bila Zemlja, mnogo kasnije popularne zvijezde velikog ekrana i malog mikrofona. Među tim novorođenim bebama bila je i Kleopatra- Elizabeth Taylor, budući“psiho“ Anthony Perkins, dr. Živago-Omar Sheriff, prijateljica noći- Anouk Aimee i dalje da ne nabrajam. Te godine se rodila i naša današnja zvijezda Portala koja je jednako dobra bila na filmskom platnu kao i ispred mikrofona- dakle u petak 1 travnja/ sve što napišem smatrajte da ni(je) prvoaprilska šala, na koju vas upozoravan da vas netko ne bi „nasanjkao“ i bez snijega“/ te 1932 godine rođena je MARY FRANCES REYNOLD, američka pjevačica, plesačica i pjevačica, koja će slavu postići pod imenom DEBBIE REYNOLDS. Kao glumica debitirala je 1950 godine kada je imala osamnaest godina. I odmah se vinula ka zvijezdama, pjevajući pjesmu malo neobičnog naslova „Aba Daba Honeymoon“, koja se je pojavila u filmu „Dva Tjedna Ljubavi „-„Two Weeks With Love“. Pjesma se pojavila prvi puta na američkoj popularnoj ljestvici 3 veljače 1951 godine, da bi se 31 ožujka/ a to je bilo jučer/ našla i na svojoj najvišoj trećoj poziciji na kojoj se zadržala tjedan dana. Ploča s tom pjesmom je prodana u preko milijun kopija. Dvije godine kasnije kada je napunila dvadeset godina Debbie je dobila glavnu žensku rolu u filmu „Ples na Kiši“ u kojem ju je pod svoj kišobran stavio njen partner Gene Kelly. Nakon toga filma Debbie se više nije morala bojati za svoju karijeru. Veliki uspjeh je postigla i u filmu „Tammy And The Bachelors“ u kojem je pjevala istoimenu pjesmu s kojom je dospjela i do prve pozicije. Pjesma se je prvi puta pojavila na američkoj popularnoj ljestvici 22 srpnja 1957 godine, da bi se 19 kolovoza popela i na samu prvu poziciju na kojoj je ostala pet tjedana . Ploča je prodana u zlatnoj nakladi po cijeni od 15 dolara.. Onda je napravila pogrešku. Ali to se događa živom čovjeku. Naime udala se za poznatog i popularnog pjevača i manje uspješnog glumca Eddiea Fischera i činilo se da je na putu duge i uspješne karijere. Ali, malo sutra, Ubrzo su stigli problemi i nevolje. Jedna od njih se zvala Elizabeth Taylor, koja je svojim ljubičastim okom naprosto hipnotizirala Eddiea pa od Debbie nije čak vidio ni jedno slovo „b“ iako je u imenu imala dva. Ali Debbie nije dugo tugovala i ubrzo je našla novog kapetana koji ju je odveo u mirnu bračnu luku/ moš mislit/. No i ta lukica je bila izložena vjetrovima pa je jedan od njih otpuhao njezinog kapetana u nepoznatom pravcu. A narod kaže, obično, treća sreća. Tako je mislila i Debbie kada se udala po treći puta. Ali narodna izreka se preokrenula u „treće- nesreća“ bar što se tiče Debbie, Tu je gotovo u cijelosti propala. Naime muž joj je bio neki neidentificirani kockar koji je najprije prokockao svoju pa onda i njezinu imovinu. Kada je on/ na njezinu nesreću ili sreću umro/ Debbie je morala vračati njegove dugove u milijunskim količinama. Na kraju je izgubila sve. Najprije stan, potom kuće i na kraju cijelu imovinu. Naravno o prijateljima da i ne govorim, njih čovjek najprije izgubi, kad su mu najpotrebniji. Na kraju je unajmila jedno parkiralište na kojem je spavala u autu koji još nije došao na bubanj. A da stvar bude još dramatičnija dobila je novog prijatelja, kojeg svi izbjegavaju osim onih koji su sve izgubili. On se zvao Wiskey. A znamo da su to jedini i pravi prijatelji posrnulih. Uz njih čovjek može sve, pa i ono što ne može. I sve je dublje tonula. Konačno je stigla i do samoga dna. A tamo se kako je poznato nalazi samo blato. Da bi prikrila svoje stanje u automobilu je vozila i cijelu garderobu, pa bi se u njemu i presvlačila i izlazila iz automobila kao da je dolazila iz nekog otmjenog hotela. Na kraju su je svi zaboravili. Možda i ona samu sebe. A onda , kao u bajkama, brače Grim, 1997 godine, netko ju je se sjetio i Debbie pokušava svoj „Come Back“. Dobila je neku manju ulogu u nekom manjem filmu, za mnogo manji honorar. Koliko će to trajati bilo je teško pretpostaviti. Jer sudbina se često znala poigrati i to grubo sa zvijezdama grada snova i iluzija Hollywooda. Danas ako se u međuvremenu nije ništa loše dogodili Debbie bi trebala slaviti svoj 78 rođendan, A, reklo bi se da nije bilo to tako davno kada je u filmu „Tammy“ igrala prostodušnu i naivnu djevojku što joj je čini se bio i zaštitni znak/. Doduše, mnogi tako počnu naivno i veselo a završe tužno i razočarano . I potvrđuju još jednom staro, nepisano pravilo o prolaznosti slave i uspjeha.

Za Albertu Hunter , američku blues pjevačicu i skladateljicu, malo tko od prosječnih slušatelja da je čuo, Od onih koji ne slušaju glazbu nitko. Ipak možda se može naći po neki zaljubljenik bluesa , koji ako je stvarno zadojen tom životnom „ glazbom onda je sigurno čuo i slušao gospođu Albertu. Možda je nije slušao baš pod imenom Alberta Hunter. Jer dotična Alberta imala je čudan hobi. Tako su je možda neki slušali pod imenom May Alix, dok se drugima predstavljala kao Helen Roberts. Doduše ima i onih koji uporno tvrde da se ista na pločama potpisivala kao Josephine Beatty. Oni najzagriženiji ne priznaju niti jedno njeno ime i tvrde da takva nije uopće ni postojala. A jest, stvarno, prvi svoj snimak napravila je 1921 godine. Godinu dana kasnije 1922 zajedno sa Bessie Smith, caricom bluesa, nastupala je u glazbenoj komediji „How Come“. Inače je sa „caricom“ Smith snimila i jednu pjesmu sa kojom se našla na američkoj popularnoj ljestvici. Ista se zvala „Beale Street Blues“ sa kojom se 8 listopada 1927 godine prvi puta pojavila na ljestvici da bi na kraju završila na 16-oj poziciji. Gospođa Alberta je snimila hrpu nosača zvuka/vidite i ja sam se modernizirao u nazivlju Ploča/ u svojoj dugotrajnoj karijeri a nastupala je sa najpoznatijim imenima jazza i bluesa. Umrla je 17 listopada 1984 godine. Eto vidite što se čovjeku dogodi kada namjerno završi priču o nekoj osobi iznoseći datum rođenja na samom kraju teksta. Dakle Alberta Hunter je rođena upravo na današnji dan 1 travnja 1895 godine.

I dok za Albertu ne zna nitko, osim onih koji znaju, za Bob Nolana američkog country pjevača i skladatelja zna malo tko. A to vam je gotovo nitko. Naravno isključujem žestoke rančere koji obožavaju ovu „seljačku“ glazbu i koji bez da ne čuju Boba ne mogu posaditi niti jedan bob a o uljenoj repici da i ne govorim. Doduše Bob i nije Bob, on je ustvari više Robert Clarence Nobles/ zapravo i sada se čudim kako je svoje nobles prezime zamijenio za neko obično No(lan). Valjda čovjek nije znao što znači nobles/. Glazbenu karijeru je počeo kao član čuvene grupe „Sons Of The Pioners“ još 1934 godine, a ako znamo da je rođen na današnji dan 1908 godine , to bi bilo negdje u 26- oj godini. Zajedno sa grupom je snimao ali bogme se pojavljivao i u filmovima. Jedan od najvećih hitova svakako je skladba „Tumbling Tumbleweeds“ s kojom se 1934 godine ,u prosincu , točnije 15 prosinca pojavio na 13-oj poziciji američke popularne ljestvice. Veliki hit su imali i sa naslovom „Cool Water“ 1941 godine u kolovozu , 2 kolovoza, 25 pozicija američke popularne ljestvice. Ova pjesma je doživjela novu izvedbu od strane Voughn Monroa 1948 godine kada se pojavila na devetoj poziciji. Nolan je umro 15 ili 16 lipnja 1980 godine. Inače grupa „Sons Of The Pioneers“ na američkoj popularnoj ljestvici je imala tri pjesme, dok je od 1945 godine do 1980 na C&W ljestvici imala 13 hitova, od kojih je najviše plasirana bila skladba „Teardrops In My Heart, 26 srpnja 1947 godine četvrta pozicija C&W ljestvice.

Na današnji datum 1989 godine na prvoj poziciji američke popularne ljestvice našla se skladba „Eternal Flame“ u izvedbi ženske pop-rock grupe iz Los Angelesa „Bangles“. Pjesma se popela na pop ljestvicu 4 veljače da bi 1. Travnja zasjela na spomenuto prvo mjesto. Ploča je prodana u zlatnoj nakladi po cijeni od 3 dolara, a našla se je dva tjedna i na AC ljestvici slušatelja.

Na današnji datum 1578 godine rođen William Harvey, engleski liječnik koji je otkrio krvotok.

Godine 1873, na današnji datum , rođen ruski pijanist, dirigent i skladatelj Sergej V. Rahmanjinov.

Godine 1902 , na današnji dan, a bio je utorak, žene i djeca su sa svojih radnih mjesta otišli pola sata ranije, To nije bila prvoaprilska šala nego ozbiljna odluka Francuske države da se skrati radni dan, od, zamislite čak pola sata. od 11 na 10,5 sati. Naravno da je i plača u tom smislu umanjena. Navodno nitko nije bio na gubitku.

Godine 1924, na današnji dan Hitler osuđen na pet godina zatvora. Mnogi su mislili da je to prvoaprilska šala. Ustvari na neki način i jest, jer su her Adolfa iste godine 20. Prosinca, uvjetno pustili iz zatvora. Nema smisla da čovjek blagdane provede u zatvoru. Za cijeli svijet bilo bi daleko bolje, možda i presudno, da je cijelu kaznu izdržao.

Na današnji datum 1. Travnja 1984 godine, a bila je nedjelja, u obiteljskoj kući Gaye, smještenoj u 2101 South Grammercy u Los Angelesu, dogodila se obiteljska tragedija. Nakon žestoke svađe popularnog Marvina Gaya, upucao je njegov „nepoznati“ otac. Doduše ne na mrtvo. Smrt je nastupila u 01:01 iza ponoći, znači u ponedjeljak po lokalnom vremenu. Zdravstveno osoblje kalifornijskog medicinskog centra bilo je nemoćno u pokušaju da začepe sve rupe na izrešetanom sjajnom soul pjevaču Marvinu Gayu. Ožalošćenom ocu mister Gayu sud je dosudio uvjetnu kaznu od pet godina/ za koje vrijeme ne smije ponovo ubiti sina/, nakon što je skrušeno na sudu iskreno izjavio, kako se osjeća krivim i da više nikada neće ubiti marvina. Ovoga puta ga je kaže ubio slučajno i to ispraznivši cijeli spremnih u njega.

A sad ću vam predstaviti jednu od svojih najdražih pjesama, zašto mi je najdraža to samo dragi Bog i autor znaju. Pjesma je pisana u dijalektu pa ako vam koja riječ nije jasna javite se da je objasnim. Bitno je da shvatite glavnu misao ove pjesme.

ZNADE JUBAV

Kalat će se jubav, na visinu mora

Izgubljene stope, utopit će trag,

Ćirić će u zapad di umiru zore

I odnosit bidnoj nadi sjaj.

Svako će joj jutro počinjat jednako

Blidit će joj bila boja noći,

Varat nadu, škure misli straj

Da plivajuč moren ne udre u stinu

I umorno tilo ne postane praj.

Još jedan put , zora će reći

Stani, čekaj, umiri se dušo,

Možda ladna ugrijat znan,

A jubav će začuđeno pitat

Ko' ti je obeća, dodir, veći vengo san.

Znade jubav da je tako

Da tepline samo u snu ima,

Ma je tila da Te takne pinku

Za sve dane čejajuč zimu.

Sad joj ure prolazu bez vire

U čekanju traži zadnji spas,

Vidi ono,čega neće bit'

Da te takne prije pokopa.

NON OMNIS MORIAR…………NEĆU UMRIJETI ČITAV……što je vrlo lako protumačiti, da će iza nas ostati nešto….moja će me dijela preživjeti…..moglo bi se nabrojiti bezbroj besmrtnika, no prije nego čovjek umre treba postati besmrtan…..naravno ovo se odnosi i na one koji su za života napravili takva nedjela da su upisan u trajnost pamčenja…Bogme i takovih ima poveći broj.

I tako ja slučajno u studio preko ramena tehničkog urednika gledam , čuti ne mogu vijesti. No naučio sam da i gledajući slušam. I tako vidim jednog poznatog Vegeta(rijanca), kako se sprema da Uskršnje praznika dočeka na društvenoj košti, što je vrlo mala stavka u odnosu na oštećenu/ da ne kažem onu drugu riječ koja počinje slovom „P“,/ društvenu imovinu. Eto morati će ove godine jaja farbati iza rešetaka/ vjerojatno sa crno- bijelim prugama. Što će reći barba „Rolex“ na sva ta događanja, vjerujem da crnu maricu sanja. Dobio sam jednu SMS poruku iz Gornje Lopovske, pitaju me kakvi ste vi ljudi Dolje kada vam je takva vlast. Ko da su oni bolji, koja to vlast ne voli mast, mislim ne voli se omastiti…zato su nam pučani svaki dan sve krtiji, što nije loše, nema onih opasnih masnoća ni triglicerida koji krvne žile voli da dira…Uostalom, kod nas sve štima, ako se mene pita, i sve je legalno, što reče onaj obrijane glave, koji bi svakog dana slavio jer on je na vrijeme i dovoljno jamio. I tu bih se zaustavio da me ne bi presreli, oni debeli…što na Gornjem gradu, planduju u hladu…i nije im muka što mnogi nemaju kruha…

Sada ovo šaljem, na vrijeme i sa voljom , .Čitati možete odmah, možete i sada, ako vam je bistra glava. Ako vas umor muči, idite leći, tekst neće pobjeći. Svima vam laka noć, evo prošla je već ponoć…onima koje rade želim dobro jutro…sutra je novi dan, suncem obasjan, samo da ne bude kao onaj danas u Britaniji…skinuo ja zimske gume, oni od malo prije dobio lance marke- lepoglavce.

by Blue Shadow 01.04.10 19:19

by Doc 01.04.10 22:35

02.04.2010. Na Današnji Dan

Ono, o čemu se već dugo sa strepnjom šaputalo, počelo se sa strahom govoriti. Ono, što slijepi političari nisu vidjeli, izbilo je na površinu. I naprosto se više nije moglo potisnuti natrag. Nije bilo te snage koja je to mogla napraviti. Franko zauzeo Barcelonu, republika je mrtva, a sa njome i mnogi republikanci. I Internaciolalci . Njemačka ulazi u Češku. Mađarska pripaja Ukrajinu, Njemačka dio Litve. Italija napala Albaniju. Njemačka napala Poljsku. Bio je petak. Najcrnji u dotadašnjoj ljudskoj povijesti. U ranim jutarnjim satima, točnije u 05: 45 sati, njemačke snage prelaze poljsku granicu. Počeo je Drugi svjetski rat. I stavljena definitivna točka na svjetski mir. I nade milijuna ljudi. Godina je 1939. Otvorena trans-iranska željeznica koja spaja Kaspijsko more sa perzijskim zaljevom. Otvoren je veliki svjetski sajam u New Yorku, na kojem je po prvi puta industrija stavljena u prvi plan. Geslo izložbe je bilo „progres i mir“. Termin „progres“ je mogao proći, ali „mir“ njemu je odzvonilo. Oko njega se u Evropi sve više steže omča, zapravo pročitali ste da je ugušen. Pan Američka zračna kompanija uvela je zračnu liniju između SAD-a i Evrope. Dokada , uskoro će se čuti. I u tim teškim danima bilo je onih, koji su politiku stavljali iza sporta. Jenny Kammersgaad, danac, postao je prva osoba koja je preplivala Baltičko more. U Londonu je umro Sigmund Freud, nakon što je 1938 godine napustio Beč, bježeći od nacista. Te 1939 godine ni dragi Bog nije bio sklon svome izopačenom stadu. Potres u Turskoj u samo jednom trenutku ubio je 11000 ljudi. Godina je 1939.

Film o kojem svi pričaju zove se „Gone With The Wind“-„Zameo ih vjetar“. Bila je to priča isprepletena krvlju i ljubavlju. Opasno i jedno i drugo. Postao je to, po mnogima , najbolji film Dvadesetoga stoljeća, najgledaniji i sa najvećom zaradom od prodanih kino ulaznica, film koji je nagrađen Oscarom. I njegov redatelj Victor Fleming. I glavna ženska zvijezda Scarlett O' hara- Vivien Leight. I sporedna ženska uloga nagrađena je Oscarom. Bila je to Mammy-Hattie McDaniel, prva crnkinja dobitnica Oscara. Uostalom , što ne reći, film je imao 13 nominacija za Oscara, a ostvario je osam. Samo on, Rhett Butler –Clark Gable nije dobio Oscara, iako su mnogi i danas skloni tvrdnji da mu je to bila najbolja, životna uloga. Ali na „sljepilo“ glasača Akademije nije se moglo utjecati. Počinje serija super-westerna i karijera najvećeg cowboya Amerike John Waynea, John Ford snima film „Poštanska Kočija“ u kojem se pojavio i naočit mladić Ringo-John Wayne. S „Poštanskom Kočijom“ na put ka slavu odlazi i mladi Ivan. Na putovanju je i „Gulliver“. S one , druge strane, na stranputici je Jesse James. Još jedan film plijeni pažnju gledatelja, pogotovo njegova ženska zvijezda, mala Dorothy. Film se zvao „Čarobnjak iz OZA“, a Dorothy- Judy Garland, buduća velika zvijezda glazbeno-filmskog shaw buisnessa. Pjesma iz tog filma „Over the Rainbow“-„Iznad Duge“ dobitnica je Oscara u kategoriji najboljeg filmskog songa. Glazbu je napisao Harold Arden a stihove E.Y. Harburg. Da u modi nisu bile ljubavne afere dokazuje i istoimeni film koji je imao šest nominacija ali je ostao bez Oscara. Po zaradi od karata prodanih na kino blagajnama najviše je inkasirao film „Zameo ih vjetar“ 77, 641.106 dolara, slijedi „Čarobnjak iz OZA“ sa 4,544.851 dolarom. „Zvonar crkve Notre Dam“inkasirao je jedva 1. 500.000 dolara, na četvrtoj poziciji je bio po nekima odmetnik po drugima dobrotvor Jesse James sa ubranih 1.500.000 dolara. Kažu da je daleko više orobio u bankama. Konačno na petu poziciju po zaradi smjestio se film“Gospodin Smith ide u Washington“ Također milijun i pol dolara. Ako želite dalje mogu nabrajati, recimo do prvih sto, a poslije do 200 i tako do zadnjeg filma, te godine. Ali , ovi su najprofitabilniji bili.

Da vidimo što su čitali ljubitelji knjige te pradavne 1939 godine. Dakle amerikanac John Steinbeck publicira novelu pod naslovom „The Grapes Of Wrath“, dok njegov kolega Nathaneal West izdaje štivo pod naslovom „The Day of the Locust“, ustvari to je bio satirički prikaz na život u tadašnjem Hollywoodu. Amerikanac Thomas Mann napisao je priču pod naslovom „Lotte In Weimer“ koja se temeljila na malom incidentu u Geteovom životu. Nobelovu nagradu za književnost dobio je Finac Frans Sillanpaa. Od glazbenika spominjem William Waltona iz Britanije i njegov Violinski Koncert, a te godine je i britanac Ivor Novello imao novu reviju „The Dancing Years“. Odlični mjuzikl piše Jerome Kern pod naslovom „The Last Time I Saw Paris“. Istoimena pjesma se pojavila i na mnogim popularnim ljestvicama. U glazbi tu je godinu obilježio sjajni orkestar Glenn Millera. Na prvoj poziciji američke popularne ljestvice od ukupno trinaest skladbi koje su se našle na tom mjestu čak je bilo pet u izvedbi Glenn Millera. Najduže na prvoj poziciji se zadržala pjesma „Deep Purple“ u izvedbi Larry Clintona, ukupno devet tjedana. Na drugom mjestu po trajanju na prvoj poziciji bila je skladba“Over The rainbow“ u izvedbi orkestra Glenn Millera i njegovog pjevača Ray Eberlea. Sa prve pozicije dolaze i dvije zlatne ploče. Prva se zvala „Beer Barrel –Polka“ u izvedbi Glahe Musette orchestra, a druga je bila „(Boop-Boop Dit-Tem Dot-Tem What –Tem Chu!) Three Little Fishies „Itty Bitty Poo) u izvedbi Kax Kyser i grupe pjevača. I tako smo došli do događaja koji se zbio na današnji dan. Oni, koji pomno prate ovaj topic uz to i dobro pamte sigurno se sjećaju da sam u jučerašnjem danu spomenuo ime Marvin Gaye. A o njemu ću danas napisati nekoliko rečenica više. Dakle u nedjelju, na današnji dan 2 travnja 1939 godine u Washingtonu je rođen MARVIN PENTZ GAY JR. Koji će slavu i popularnost ali i crnu sudbinu doživjeti pod imenom MARVIN GAYE. Marvin je bio jedan od najboljih američkih soul pjevača, usputno i sjajni skladatelj. Ali valjda tako mora biti u životu. Na jednoj strani sjaj i svjetlo a na drugoj tama i mrak. U slučaju Marvina to je bilo više nego očito. Kada bih ustvrdio da je bio jedan od najčudnijih crnih američkih pjevača, bila bi to najlakša ocjena onog kakav je uistinu bio. Reći ću jednostavno-čudak. Pa čudaka ima pun svijet, gotovo da smo svi na svoj način malo čudni, možda mnogi zbog toga i zanimljivi. Naravno svagdje postoje nevidljive granice koje najbolje opazi okolina ,koje kada se pređu, onda se koriste daleko teže riječi i kategorije u koje smještamo takove osobe. Uostalom , ako ste zaboravili pročitajte jučerašnji-današnji dan, da se podsjetite kako je Marvin završio svoju glazbenu karijeru i životni put. Dakle bez pretjerivanja Marvin je bio sjajan pjevač, čiji je sladunjavi tenor naprosto opijao slušatelje. Činjenica je i to da je u svojim glasnicama nosio raspon od tri oktave, što nije malo u odnosu na prosječne pjevače, naravno sa izuzecima , recimo Yme Summac ili Ivana Rebroffa, ali to je za jednu drugu priču. I dok se iz svojih glasnica koristio te tri oktave u svojoj glavi je imao veliku zbrku, gotovo bi se moglo reći kaos. Netko će možda reći kreativni kaos, jer kako protumačiti činjenicu da je bio čak osam puta nominiran za Grammy nagradu, to najviše glazbeno priznanje, koje je i osvajao. S druge strane kako objasniti da nije na dogovorena snimanja i koncerte došao bezbroj puta. Ono ljudi se okupe svi članovi ekipe su spremni , ali nedostaje glavni akter. A razlog nedolaska može biti sasvim banalan. U njemu je oduvijek bilo nečeg fobičnog. Tako je recimo televiziju izbjegavao kao zaraznu bolest a nije se rado pojavljivao ni u javnosti, osim kada mu je u glavi bilo nešto manje zbrke. Marvin Gaye, koji da ga otac nije upucao na jučerašnji datum, i da je zdravstveno koliko toliko dobro danas bi slavio rođendan. Rođen je kao sin jednog propovjednika i već je sa tri godine počeo pjevati u crkvi, svoga oca, koji će ga jednoga dana na onaj svijet poslati. Doduše treba uvijek ovakve podatke uzimati „cum grano salis“što bi rekao moj prijatelj Plinije, Naravno ima onih koji rano svašta nauče i rade, pa i pjevaju, ali ja sam se ogradio ,doduše nevidljivom ogradom, tek toliko da sve što je napisano ne uzmete za gotovo. U šezdesetim godinama, kada je imao samo 20 godina, postao je poznat, na kraju šezdesetih dosegao je vrhunac slave i tada se odjedanput izgubio , kao što se ono kaže „u obliku lastina repa“/zašto baš lastina nije mi nikada bilo jasno, možda zato što je ta vjesnica proljeća jedna od najbržih letačica, blago se njoj/. Naprosto je nestao sa vidika. I tako dok su ga mnogi tražili u uredima za izgubljene stvari i ljude , on se negdje skrivao i čekao pravi trenutak da se opet pojavi i zablista. Dogodilo se to u osamdesetim godinama. I ponovo je na samom vrhu američkih popularnih ljestvica. Mnogi su skloni tvrditi da je to bio, za njega, koban povratak i da bi bolje bilo da je ostao tamo gdje se skrivao od svijeta. Ali, nitko ne može izbjeći svome usudu, pa tako ni Marvin. Njegov povratak kao smo ustvrdili završio je tragično u svakom slovu te kobne riječi. Nekoliko mjeseci prije kraja Marvin je pokazivao iste simptome kao i dvadesetak godina ranije. Uz slavu, uspjeh, lagodan život i sva veselja ovoga svijeta i radosti naravno, pratila ga je i nedraga prijateljica-paranoja . Kuda je god išao, stalno se okretao bojeći se da će ga netko ubiti. To je išlo toliko daleko da je na koncerte dolazio umjesto u večernjem odjelu sa kravatom,odlazio je kao da ide na prvu liniju bojišnice ili u akciju hvatanja nekog opasnog kriminalca – u neprobojnim pancir košuljama, kojih je imao nekoliko , ovisno o koncertu na koji ide ili kuda se kreće. Iz kuće je odlazio , preobučen kao da ide na masken bal. Ponekada je bio nafiksan, kako bi skupio hrabrost i takav bi se šuljao od ugla do ugla kao lovci na safariju prema svojoj lovini. Na glavi je usred ljeta znao imati skijašku kapu, na sebi najmanje tri kaputa, kako bi se „ubojičin „metak zaustavio prije dodira sa kožom. Uz to stalna tema mu je bila rasprava o smrti. Doduše to i nije previše čudno jer je to dosta proširena tema. Uostalom moj jedan poznanik iz stare Atene mi je rekao. Poštovani hipokratov učeniče, samo djeca i budale ne razmišljaju o smrti“. Ponekada se i sam uhvatim u razmišljanju da ne razmišljam o smrti i odmah se upitam u koju ja kategoriju spadam : među djecu nemoguće, iako se ponekada ponašam djetinjasto, ali to je više na mene ostavio utjecaj profesije, ili u onu drugu grupu, što je vjerojatnije. No ostavimo mi to i skrenimo pozornost na našeg Marvina, netko će reći nije on moj. No, ja to onako figurativno kažem, više za one, koji su ga voljeli slušati a nisu znali kakve čovjek ima probleme. I tako razmišljajući o smrti ona je stigla u proljeće 1984 godine kada je Marvim trebao slaviti 45 rođendan, što opet ima znanstvenu i praktičnu vrijednost i poruku da rođendan pripremamo za slavlje onog trenutka kada sjednemo za stol ili još bolje dan iza. Onda smo sto posto sigurni. Eto, samo dan, čak ni dan, nego istog dana, ako uzmemo da je ustvari proglašen mrtvim u 01:01 sati iza ponoći, 2 travnja, značilo bi da je umro istoga dana kada je i rođen. Što se to dogodilo u međusobnoj komunikacije između Marvina seniora i juniora još uvijek istražujem i očekujem policijski izvještaj kako bi vam saopćio motiv. No činjenica je st da je otac u vlastitog sina ispraznio pun spremnik metaka iz pištolja, pucajući mu u glavu, a kada je ovaj pao onda mu je radi sigurnost ispalio ostatak i time dokazao da je soul pjevač Marvin Gay bio potpuno u pravu ,kada se bojao da će ga netko ubiti. I dok je majka po kući vrištala i plakala, velečasni Marvin Stariji je mirno sjeo na stolicu, pozvao policiju i čekao. Kako sam vam već napisao u jučerašnjem danu, na suđenju se iskreno pokajao obećavši da više nikada neće ubiti svoga sina, što je porota i sud prihvatio kao olakotnu okolnost i strogo kaznili mister Marvina sa pet godina uvjetnom kaznom , u kojih ne smije ponovo ubiti. I tako je završila jedna pjevačka legenda, jednog od najpopularnijih crnih pjevača soul glazbe. No čini se da je neka vračka na crne pjevače soul glazbe. Dovoljno se sjetiti kako je završio i njegov soul brata Sam Cooke, pa da čovjek ozbiljno posumnja da neke vanzemaljske sile imaju nešto protiv soul pjevača.

Da je Marvin Gaye uistinu bio sjajni pjevač pokazuje i njegova popularnost na američkim popularnim ljestvicama Na popularnoj ljestvici HOT 100 Marvin je nanizao 59 pjesama, od kojih tri na prvoj poziciji, a šest je ploča prodao u zlatnoj nakladi, jednu u platinastoj. Najuspješnija i najpopularnija je pjesma pod naslovom „“I Heard It Though The Grapevine“ s kojom se pojavio na popularnoj ljestvici 23 studenog 1968 godine, u konačnici došao do prve pozicije na kojoj se zadržao sedam tjedana. Ploča je prodana u zlatnoj nakladi po cijeni od 10 dolara, a osvojila je brojna priznanja kao: HRH-18 pozicija; Uvedena je u kuću slavnih Grammya i Rock & Rolla;Na RS500 se nalazi na 80-oj poziciji,na RIAA ljestvici zauzima 21 mjesto te a BMI je na 28 mjestu. Usputno pjesma je nalazila i sedam tjedana na prvoj poziciji R&B ljestvice. Inače je najviše zaradio na ploči na kojoj je bila pjesma „Sexual Healing“s kojom se pojavio na popularnoj ljestvici 30 listopada 1982 godine da bi na kraju se zaustavio na trećoj poziciji u trajanju od tri tjedna . ta je ploča prodana u platinastoj nakladi po cijeni od 3 dolara, a našla se i na R&B ljestvici i na prvom mjestu ostala ravno deset tjedana. Za ovu pjesmu marvin je dobio Granmmy nagradu u kategoriji najboljeg R&B pjevača, ista je uvedena u Dvoranu slavnih Rock & Rolla, a na ljestvici RS500 nalazi se na 231 poziciji. Pjesma je prodana i u zlatnom CD a treba reći da je i „B“ stran ploče na kojoj se nalazi ista tema , samo u instrumentalnoj obradi dobitnica Grammy nagrade u kategoriji R&B instrumentala. E sada da vidim kako se Marvin Gaye pokazao na R&B ljestvici. Dakle na toj ljestvici Marvin je imao 64 pjesme, od kojih 13 na prvoj poziciji, uz spomenute zlatne i platinastu ploču. Na AC ljestvici slušatelja našao se sa četiri skladbe. Na kraju kada sam se već „raspištoljio“ navesti ću kako su se prema njemu odnosili britanski slušatelji. Na britanskoj popularnoj ljestvici Marvin je imao 25 pjesama, od kojih jednu na prvoj poziciji , a sedam se pjesama našlo na TOP 10. I što reći još. Ako vam se ovo čini malo da bi objasnilo koliko je Marvin bio ne samo popularan nego i sjajan pjevač javite se pa ću nastaviti sa njegovim životopisom. Ali to bi bilo više kao da vam pišem horor priču. U svakom slučaju, šteta je za njega , ali i za glazbeni soul svijet , jer je nastradao u najboljim godinama i siguran sam da bi još mnogo hitova bilo povezano sa njegovim imenom. Ali sudbina je htjela drugačije. A njoj melo tko može pobjeći. Zapravo nitko.

Nan današnji datum 1928 godine rođen je francuski glumac, pjevač , pijanist , gitarist i skladatelj Lucien Ginzberg, koji će slavu i popularnost postići pod imenom SERGE GAINSBOURG. Da Serge u životu nije ništa napravio osim napisao pjesme „Je T'Aime…Moi Non Plus“, ostao bi zauvijek upamćen i zapisan u glazbenu povijest. Ta pjesma uzdaha , slatkih jecaja ,raspamećenog stenjanja i klimaksnog vriska, koja se pojavila i u film „Djevojka O“ i koja je svojedobno bila dugo pod budnim okom cenzure a mnoge radio postaje pa čak i one radio Luyemburga su se dugo premišljale da li je pustiti u eter ili ne, dobrodošla je uvijek bila na radio postaji , čudesnog radio vala 98.1 mega herc gdje se ponekada zavrti u jednoj dugovječnoj emisiji. Doduše ponekada se upozore roditelji da sitnu djecu i one ispod 15 godina prije toga pošalju na spavanje, da djeci ne bi ometala san. Pjesma je bila napisan za Briggitte Bardot, ista ju je i snimila, taj snimak je upravo taj radio val nedavno pustio širom plave planete da se malo zarumeni, no kada je čula istu, BB je zahtijevala da se ista povuče iz prodaje. No zato nije oklijevala engleska glumica i pjevačica Jane Birkin, koja je daka sve od sebe da bude što uvjerljivija i podučila neke, kako treba ponekada blefirati. A već kada sam se uhvatio te pjesme kao pijan plota, da navedem da je ista bila popularna s obiju strana Atlantika. Hladne engleze je u dva navrata otopila, u srpnju 1969 kada je dospjela na drugi poziciju popularne britanske ljestvice i ponovo iste godine u listopadu kada se našla na prvoj poziciji. Strast joj je malo ohladnjela prelazeći Atlantik tako da je u SAD te 1969 godine, tog listopada dospjela do 58 ,mjesta. Inače Serge je imao svoj prvi hit 1959 godine sa pjesmom „Le Poinconneur de Lilas“, slijede „Bonnie & Clyde“ 1968 godine koju je otpjevao sa BB. Za danas dosta o njemu, još samo napomena da je autor jedne od najseksualnijih pjesama umro 3 ožujka 1991. godine.

A 1964 godine, na današnji dan , na prvoj poziciji britanske popularne ljestvice našla se skladba „Can't Buy Me Love“ u izvedbi grupe The Beatles i na tom se mjestu zadržala tri tjedna.

Godine 1725 rođen Giovanni Jacopo Casanova , talijanski pisac i pustolov, čije je ime postalo sinonim za legendarnog Don Juana, nepobijeđenog osvajača ženskih srdaca.

Godine 1840 , na današnji dan rođen francuski pisac Emile Zola.

Na današnji datum 1918 godine , premijerno prikazan prvi film o Tarzanu pod naslovom „Tarzan od majmuna“, junak romana Edgara Ricea Burroughsa iz 1912 godine. Prvi tumač na filmskom platnu bio je dugokosi debeljuškasti Elmo Lincoln , odjeven u ponešto kože i platnene tajce. Tumačio je još Trazana u filmu „Tarzanova Romanca“.

Godine 1990 na aukciji u Londonskom Christiesu , prodano je deset slika za dva milijuna engleskih funti. Slikar na čiji je račun stigla simpatična svotica, poznat nam je kao lice sa velikog filmskog ekrana i jedan od fatalnih muškaraca za mnoge žene, lijepog i dobrog glumca Alain Delona. Naravno, zlobnici su odmah ustvrdili da dobru prodaju nisu uzrokovali igra boja , svjetla i sjena nego samo onaj dio u uglu gdje se obično nalazi potpis autora djela.

A sada kao i jučer kao i sutra, ako me bude, ponovo jedna pjesma , danas se vraćam prozi. Nasklov je:

OSJEĆAM OVU NOĆ

Otvorila su se njedra noći, sve godine izišle iz duboko skrivenih nedovida…Na raširenim dlanovima ispovijesti iznikle tajne, čije je korijenje u prošlosti, snaga u sutrašnjem danu. Osjetio sam Tvoj drhtaj, Tvoj nedodirnuti dodir, svu sjetu, utkanu u to malo djetinje srce, što želi nemoguće, što želi ostati a viđenju se veseli, želi susret neostvarljivi ili nemogućnost moguću.

Sve je vidljivo u srebrenom osmijehu ove noći, kada i gluhoća čuje šapate, kada se jeka naših riječi širi samo u nama a nedodirljivost čvrsto steže u nesagledivi odaziv. Ova je noć nepronađeno utočište dviju zalutalih duša, što se traže po stazama nenalaženja, gaze istim korakom po stranputicama očekivanja, okreću se na svaki mig razlomljene svjetlosti što nam gasi noć i pali jutarnje rumenilo na obrazima.

I vidim Tvoje utonule oči, Tvoj potopljeni pogled što traži spas u nalaženju pronađenog, sve ono skriveno u tebi, što mi nisi pokazala i ne znaš da se nalazi u Tebi. Osjećam Tvoje htijenje za nedokučivošću , svu onu bol izlivenu na bljedoću Tvoga lica, utopljenu u biserima, što se poput latica žutih ruža rune niz vlažne obraze Tvoje davanosti.

O, kada bi samo znala , koliko mi je ova noć teška, koliko se mraka istočilo na moju prolivenu mladost, na ono vrijeme postanka , bez postojanja, topline bez žara, sate bez otkucaja, grijehe bezgrješnosti , na sve vrline omotane kajanjem.

Znam, da bi udahnula svaki moj udisaj, prigušila svaki jecaj, ugasila sva svjetla guste tame i upalila sve grješne misli, omotane oko Tvoga tijela na postelji svjetla i tame, nektara i žući, smrti i uskrsnuća.

Znam , da bi na jarbolu razvila sve zastave, raširila sva jedra ne pitajući, kuda i kamo plovimo, savijeni ovako u nerazmotivo klupko istosti i beskrajnosti.

I noć me ponovo zaogrnula tamom, a sjeta se grohotom smije na uzglavlju, na kojem samo jedna glava okovana mislima sanja javu.

SI QUA SEDE SEDES, ET ERIT TIBI COMMODA SEDES: ILLA SEDE SEDE, NEC AB ILLA SEDE RECEDE……..AKO SJEDIŠ NA KOJOJ STOLICI, I AKO TI BUDE UGODNO SJEDIŠTE, NA TOJ SJEDI STOLICI I NE UDALJUJ SE OD TOG SJEDIŠTA… Malo je dugačka i može se reći jednostavnije i kraće kao na primjer: ne traži kruha nad pogačom….netko kaže: Ne traži kruha svrh/povrh/ pšenice…sportskim rječnikom : ne mijenjaj momčad koja pobjeđuje i tako bi mogao nabrajati do nebrojenosti….ne rijetko to zanemarimo, a poslije je za kajanje prekasno…

No zato nije još kasno za one koji kasnije idu spavati da još danas , ovoga ranog jutra pročitaju ono što je jučer bilo sutra….Ja uvije isto kažem i uvije slažem , što se tiče duljine teksta , moram priznati zbog te „teške“ laži savjest me pecka. No, popraviti ću se ja, jednoga dana, kada ču reći dosta je za danas, kada će se to zbiti još ne znam, ali osjećam bliži se taj dan, poslije ću vam se javljat, kratko će zapisi trajat, al' će te kao i sada znati što se dogodilo svakoga dana. Toliko evo, želim vam jutro veselo, do tada slatko spavajte, lijepo sanjajte, često nam snovi budu ko java, posebno kada se duboko spava….

by Blue Shadow 02.04.10 14:38

by Sponsored content