Re: Na današnji dan

by Doc 02.05.10 22:15

03.05.2010. Na Današnji Dan

SAD-e ukinule sankcije prema Poljskoj, ali su zato uvele porez na japansku robu. Oni koji ne vole „crne“ sada su protiv „žutih“. Čini se nisu još zaboravili Pearl Harbor, iako su se višestruko naplatili na Hiroshimi i Nagasakiju. Na udaru američke demokracije je i austrijski predsjednik Waldheim. Otkrili su da je „časni“ Kurt odigrao nečasnu ulogu u Drugom svjetskom ratu. Pravi primjerak za Den Haag. No, tako ne misli Božji sluga u Rimu- papa, izrazio dobrodošlicu tom sumnjivom tipu, koji je kako se čini, mnoge božje ovčice otjerao na nebeske livade.

SAD-e krenule na izlet u Perzijski zaljev, zarobile iranski brod, potom napale iransku mornaričku bazu u zaljevu, kako bi izletnicima put po zaljevu bio zanimljiviji i ispunjen uzbudljivim sadržajima a irance napunio –strahom. I dok se u Perzijskom zaljevu sve zna, odnosno tko je koga za južnokorejskim Boeingom 707, koji je nestao na putu prema Seulu još ni traga. Kao na primjer i za nestalim Glenn Millerom, popularnim vođom orkestra nestalim još 1944 godine. Oba slučaja se vode kao nestali.

Amerika je postala poznata po aferama koje završavaju na“gate“. Najprije je Nixon „popušio“ u „Watergateu“, onda se pojavila afera „Irangate“ o sumnji tajne prodaje oružja Iranu. Ovdje je „lulu“ popušio admiral John Pointdexter, kojemu je na slici prikazan lijevi profil, kako bi zaštitio nevinost svog predsjednika Ronalda Reagana. Nakon toga je Ameriku potresla i afera „Sexgatea“ u kojoj je glavni pušač bila gđica Monica Levynski i u kojoj je gotovo „izgorio“ predsjednik Bill Clinton. Godina je 1987.

U velikom požaru koji je zahvatio poznatu stanicu podzemne željeznice u London King Crossu poginulo je trideset ljudi a mnogo ih je ozlijeđeno. Istraga je pokazala još jednom na ljudski nemar i neadekvatne sigurnosne mjere. Nije radio niti jedan hidrant, a aparati za gašenje požara bili su zaključani. Vijesti o mrtvima dolaze i iz Sjeverne Irske. IRA optužuje britance, ovi upiru prstom u IRU. Istinu zna samo dragi Bog. A dragi Bog se pobrinuo i za ratne zločince. U Jeruzalemu počelo suđenje Johnu Demjanjuku optuženom za ratne zločine u logoru Treblinka. Neki svjedoci tvrde da je to „čuveni Ivan Grozni“. U zatvoru Spandau u Berlinu, nađen je mrtav posljednji živi Hitlerov zamjenik Rudolf Hess. Neki kažu samoubojstvo. Oni, koji vječno sumnjaju, ozbiljno se pitaju, zar je čekao 93 godine da digne ruku na sebe. Nešto tu- smrdi. Nedugo potom pčelo je rušenje zatvorske zgrade, a sa njome je zakopana i tajna Hessove smrti.

Ponovljen uspjeh filma „Gigi“ iz 1958 godine. Od devet nominacija svih devet Oscara pripalo filmu „Posljednji Kineski Car“ redatelja Bernarda Bertoluccija. Zanimljivo je da te šezdesete Oscarove godine među nominiranima nije bio ni jedan redatelj amerikanac, a najlošije su bile „TV Novosti“ Od sedam nominacija nisu objavile niti jednog Oscara. „Opčinjeni Mjesecom“ krenuli smo pema“Carstvu sunca“ „Nedodirljivi“ puni „Nade i Slave“ uz „Krik Slobode“ osjetili smo neku „Kobnu Privlačnost“ prema „Vješticama iz Eastwicka“ da bi gotovo „Mrtvi“ rekli“Doviđenja Djeco“. To se sve moglo doznati „Kada je Radio proradio“ ali i u „TV Novostima“. Eto takovi je bio repertoar filmova te Clintonove godine. Oscar u kategoriji najbolje glumice došao je u ruke popularne pjevačice Cher za ulogu u filmu „Opčinjena Mjesecom“ u ulozi neugledne sredovječne udovice i knjižničarke koja pristaje na bračnu ponudu čovjeka kojeg ne voli, a onda se zaljubi u njegovog mlađeg brata. Što za Cher i nije bilo teško odglumiti, zlobnici kažu da nije ni trebala glumiti. Oscara u kategoriji najbolji filmski song dobila je pjesma „(I've Had) The Time Of My Life“ iz filma „Prljavi Ples“. Najboljim filmom sa neengleskog govornog područja proglašen je Danski naslov „Babettina večera“. I ove godine se ponovo potvrdilo staro pravilo o različitosti ukusa filmskih gledatelja i Akademijinog žirija. Naime film koji je te godine najviše zaradio od prodanih kino ulaznica zvao se „“Three Men And A Baby“, film koji nije imao niti jedne nominacije za Oscara ali je zato sjeo na prvu poziciju po zaradi donjevši svojoj producentskoj kući čistih 81,313.000 dolara. Ono, što je još zanimljivije je to da film „Posljednji Kineski Car“ koji je u Oscare pretvorio svih devet nominacija po zaradi i gledanosti nije bio čak ni među prvih pet filmova te godine.

Čita se roman „Više ih Umire od Slomljenih Srca“Saula Bellowa, a oni znatiželjniji zaviruju u „Vremenski Zaokret“ autobiografiju Arthura Millera. Popularan je i peruanac Mario Vargas Llosa sa svojim romanom „The Storyteller“. Nobelovu nagradu za književnost dobio je amerikanac Joseph Brodsky. Slika Van Gogha „Iris“srušila sve rekorde , prodana za vrtoglavih 30 milijuna funti. Iz glazbenog svijeta dolazi vijest koja upućuje , da je pjevačica Whitney Houston postala prva u povijesti Billboardovog magazina, čiji se drugi album „Whitney“ od prve popeo na prvo mjesto top ljestvice Magazina „Rolling Stone“ proslavio dvadesetu godišnjicu izlaženja. Popularne pjesme te godine su „With Or Without You“ i grupa U2; „You Keep Me Hangin' One“ i Kim Wilde. Prvo mjesto i zlatnu tiražu postigla je Whitney Houston s pjesmom „I Wonna dance With Somebody(Who Loves Me)“. Tu je već, sada pokojni Michael Jackson sa naslovom „Bad“. Najbolji snimak imao je Paul Simon s pločom „Grace Land“ osvojivši za to i Grammy nagradu. Na američkoj popularnoj ljestvici, na prvoj poziciji se našlo 29 pjesama, od kojih je osam prodano u zlatnoj a a dvije u platinastoj nakladi. Najduže su se na prvoj poziciji zadržale dvije pjesme, obje po četiri tjedna. Bile su to skladbe „Faith“ Georga Michaela i „Livin' On A Prayer“ Bon Jovija. Spomenuti ću još Robbie Nevila i naslov njegove skladbe „C'est La Vie“, s kojom se je u siječnju našao na drugoj poziciji američke pop ljestvice u trajanju od dva tjedna.

Ovaj svijet su te godine napustili najveći step plesač, usputno i glumac i pjevač Fred Astaire, te sjajna glumica Mary Astor. Sa glazbene scene su otišli Buddy Rich u 69-oj godini uslijed tumora na mozgu, Leroy Holmes vođa orkestra u 72-oj godini uslijed srčanog udara, te lorne green, popularni Ben iz serije „Bonanza“, kanadski voditelj dnevnika u vrijeme drugog svjetskog rata, koji je pronašao sat koji odbrojava vrijeme odostraga. Svijet filma su napustili Randolph Scott, često viđen u western filmovima, zabavljač , komičar, pjevač i humanista Danny Kaye, crvenokosa Gilda- Rita Hayworth, zavodljiva Pola Negri, duboki glas Lee Marvin i poznati francuski inspektor Lino Ventura. I da ne nabrajam, io bi to sjajan film u kojem bi igrala sva nabrojena imena .

A sada se vračamo današnjem danu. Dogodilo se to upravo na današnji datum prije točno 23 godine, 3.svibnja 1987 godine, u raskošnoj vili na pariškom Montmartru u 54 godini života, ovaj svijet je napustila jedna od najsjajnijih francuskih pjevačica YOLANDA GIGLIOTTI, širokoj glazbenoj publici dobro poznata pod imenom DALIDA. „Život mi je više nepodnošljiv“, bile su posljednje riječi popularne pjevačice, slavne šansonjerke, napisane u oproštajnom pismu , kada su je pronašli mrtvu. Bila je bogata i slavna, lijepa i inteligentna . snimila je oko tisuću šansona na osam jezika, prodala preko sto milijuna ploča širom svijeta. Ali, što je to sve prema osobnoj sreći koja je Dalidu zaobilazila u širokom luku. Taj dragulj božanstvenog glasa rodio se 17 siječnja 1933 godine u Kairu, i potjeće iz talijansko-egipatske veze. Njen otac je svirao violinu u kairskoj operi. Mlada talijanka postala je vrlo lijepa djevojka pa se pojavila na ljepoticu Egipta 1954 godine i pobijedivši postavši miss Egipta. A što je lijepo mora se pokazati svijetu i krenula je u grad svijetla i snova Pariz. A tu ju je čekala i sreća i nesreća. Najprije je nekoliko mjeseci tražila posao u filmskim studijima, ali ga nije dobila. No zato se je zaposlila kao pjevačica u popularnom La VillaD'Este klubu, zabavljajući to jest pjevajući gostima između pauza. A onda su gosti, zadivljeni njezinim glasom dolazili u klub više da bi slušali atraktivnu, lijepu i nadarenu pjevačicu, toplog, dubokog senzibilnog glasa, nego da bi nešto pojeli. Dok je pjevala nije se čula ni muha , prestalo je zveckanje vilicama i noževima, čaše se nisu ispijale. Svi su gledali u vitku figuru sjajnog glasa na bini. Jedne večeri u klubu se našao i šef diskografske produkcije došavši na pariški odrezak na kraju je konzumirao egzotični glas mlade Dalide. Onim što je čuo bio je naprosto impresioniran gospodin Bruno Coquatrixe. Uz njega je bio i njegov kolega Lucien Morrise, koji je uz slušanje pomno gledao to lijepo stvorenje i donio je odluku koju je kasnije i ostvario oženivši se sa mladom pjevačicom. Bio je to njezin prvi brak. No bračna sreća nije dugo potrajala. Lucien je jednoga dana odlučio sebi oduzeti život i bacio se kroz prozor. Dolazi i drugi muškarac njezinog života talijanski pjevač Luigi Tenco, koji se za vrijeme jednog San Remskog festivala ubio pucavši unsebe iz pištolja. Nakon toga dalida pokušava svoje prvo samoubojstvo, neuspješno. Njen sljedeći muž grof od St Germaina je također život okončao vlastitom rukom.. Bila je to kap koja se prelila preko ranjive i senzibilne duše Dalide. „Ja donosim samo nesreću“ tada je ustvrdila popularna pjevačica, u subotu 2 svibnja 1987 godine. U nedjelju 3, svibnja njeni prijatelji pronašli su je mrtvu. Te noći Dalida je uzela po treći put tablete za spavanje ne brojeći koliko ih ima. Doza je bila prevelika, upravo onolika koliku je željela nesretna pjevačica. Za nju bi se moglo reći da nije imala hrabrosti za život kao što ju je imala za umrijeti. No, za mnoge upravo živjeti znači biti hrabar. Na posljednjem ispraćaju Dalide, vidno ožalošćen zamječen je i glumac Alan Delon, njena nekada velika ljubav. Dalida je snimila ne mali broj pjesama među njima i velike svjetske hitove u svojim obradama. Od prvih pjesama kao što su „Bambino“ sa kojom je postigla veliki uspjeh na britanskoj popularnoj sceni, bile su i verzije mnogih popularnih vokalnih filmskih tema kao na primjer „Grk Zorba“ , te Nini Rossijen instrumentalni hit iz 1965 godine „Il Silenzio“-„Tišina“. Dalida ima preko 30 hitova diljem Evrope, ali i priče paparattija da ima oko 200 zaruka godišnje. Naravno da je i to utjecalo na njenu ranjivu prirodu i doprinijelo odluci koju je donijela one nedjelje ujutro 3. Svibnja. Od hitova koji su je proslavili svakako pjesme „Ljubav U Portofinu“ i „Priča jedne ljubavi“ a vrlo je zanimljiva njena interpretacija latino američkog standarda „Besame Mucho“. Oni koji slušaju emisiju Siječanja radio postaje Nova gradiška imati će prilike u srijedu od 19 sati čuti radi čega je dalida bila toliko omiljena i rado slušana. Uostalom i ne krijem da među pjevačicama zauzima najviša mjesta. Možda čak i ono najviše. Dalida je osvojila sve moguće nagrade i priznanja. Od glazbenih Oscara do platinastih ploča. Francusko udruženje intelektualaca proglasilo ju je „vitezom“ umjetnosti, znanosti pisanja. General de Gaulle joj je osobno uručio medalju Francuske. U Njemačkoj je proglašena za najomiljeniju ličnost a u Italiji je dobila „OscaraCansonissima“. Ali to je eve bilo preslabo u odnosu na odluku na odluku da više nikome ne nanese bol. Tražeći emocionalnu toplinu upala je u ralje nemilosrdne hladne i bešćutne zbilje.

O James Brown, američkom R&B pjevaču, koji je nažalost prije tri pol godine napustio ovaj svijet mogla bi se napraviti cijela priča, jer i njegov život je bio stalno u suprotnosti sa samim sobom. Jednom su ga uzdizali u visine a drugi puta stavljali okove oko ruku. No danas ću ga ukratko spomenuti jer se naš James upravo na današnji dan 1928 godine oglasio prvim plačem, da bi jednoga dana postao soul pjevač broj jedan i skladatelj. Netko će dodati i još što šta. Ja neću. Od muških pjevača bluesa jedan je od vodećih i na samom vrhu. No, bez obzira što tko o njemu govorio i nagađao jedno nije upitno, a to i danas priznaju mnogi pa i oni koji mu i nisu baš skloni, a to je da je baš on , možda spasio Ameriku od novog građanskog rata, ovoga puta – rasnog. Dogodilo se to 1968 godine kada je ubijen crni vođa za ljudska prava Martjin Luther King i kada su u američkim gradovima izbili rasni nemiri. Tada se je pojavio soul brat broj jedan Brown i pozvao svoje sunarodnjake na mir i suzdržanost. Na popularnoj američkok ljestvici imao je 107 hitova od kojih je najpopularniji bio naslov „ I Got You( I Feel You)“ s kojim se 13 studenog 1965 godine našao na trećoj poziciji američke popularne ljestvice a kojoj se zadržao tri tjedna. Pjesma je uvedena u R&R kuću slavnih, na ljestvici RS500 na 78-oj poziciji te na RIAA -152-om mjestu. Prodao je i dvije ploče u zlatnoj nakladi. Na R&B ljestvici imao je 118 pjesama od kojih 17 na prvoj poziciji uz dvije ploče prodane u zlatnoj nakladi. Najpopularnija je bila skladba „Papa's GotA Brand New Bag part 1“ s kojom se našao osam tjedana na R&B ljestvici 1965 godine, a najprodavanija je bila ploča s pjesmom „Get On The Good Foot-Part 1“, s kojom je bio četiri tjedna na prvoj poziciji a istu prodao u zlatnoj nakladi 1972 godine.

Godine 1969, na današnji dan, na prvoj pozicijinalazila se pjesma „Crimson And Clover“ u izvedbi Tommy Jamesa & The Shondels.

Godine 1920 , na današnji dan rođen Ray „Sugar“ Robinson, američki bokser, koji u srednje teškoj kategoriji vračao titulu pet puta.

Na današnji datum 1913 godine u Bombaju je održana premijera filma „Kralj Harichchandira“redatelja Halkea, koji je snimljen na velike Hollywwodsje spektakle. Bio je to prvi dugometražni igrani fim snimljen u Idiji i označio je rađanje danas najplodnije kinematografije ns svijetu.

Da sa novinarima nije dobro voditi rat niti im se treba zamjerati na svojoj koži su osjetili članovi satava“Grand Funk Railroad , kada su sazvali presicu za novinare. Naime ovaj se sastav nije nikada“ljubio sa članovima sedme sile“, pa je jedva odlučio sazvati konferenciju za iste. U jedan prestižni newyorški hotel pozvali su 150 novinara a odazvalo ih se samo šest. Unatoč njihovim diskografskim uspjesima i zarađenim zlatnim pločama, grupa je smatrala kako je novnari nikada ne tretiraju sa dužnim poštovanjem. A to se i u praksi potvrdilo nakon velikog lošeg odaziva novinara, dapače i produbio. Novinare ne zovu uzalud Sedma sila. Dogodilo se to na današnji dan 1971 godine.

A sada ćemo opet i ponovo tamo gdje smo do sada uvijek odlazili nakon posljednjeg opisanog događaja na današnji dan. A evo što on skriva ispod naslova:

SREO SAM TE

Sreo sam Te noćas na obali, tamo, gdje smo se oduvijek sretali, ne nalazeći se; gdje nas je zrelo klasje uspavane pučine budilo svakoga jutra…i otimao nam poneki trenutak, onaj, u kojem bi bio sakupljen sav nektar noći, kada se nismo htjeli odvajati z zagrljaja, bojeći se , da bi nam mogao biti posljednji…

Tiho sam Ti se prikradao, bojeći se,da ne zatreperi pijesak pod stopama, da Te ne probudim, onakvu, razotkritu jutarnjim purpurom, što je svoje hladne ruke grijao na vrelini Tvoje kože, prekrivene rascvjetalim vrijesom, odjenutim u šarenilo opojnog mirisa nadolazećeg buđenja.

Na Tvom licu titralo je svjetlo ispod žiška sjete. I osjetih neku pritajenu zamišljenost, što Te je vratila u neko minulo vrijeme, gdje su grozdovi pucali od jedrine i gdje je san mogao postati java.

Sada su to bila puka maštanja i iscijeđene želje nedodira.

Hranili smo se jasnoćom duha…žeđ gasili presahnulim pogledima punih nespokoja, skrivajući se od zaborava u riječima koje nam znače život…goreći u plamenu , strahujući da bi ga daljina mogla ugušiti.

Ostalo nam je dosta vremena za plač i tugu i njih ne želimo s nikom podijeliti.

Pronalazimo izmišljene riječi da se ne uđe u trag našoj šutnji…da nam trenuci nedodira ostanu netaknuti…vidici prozirni i daleki…samoća ostane nauhvatljiva u tomtrajanju bez kraja, što se utapa u suton jesenjeg požara.

Osjećam Tvoju krv u mome tijelu, disanje u Tvojim grudima i čini mi se, da su nam se misli povezale u isto kandilo, što gori iznad naših noći, koje nam je vrijeme podarilo, ne zadavši nam rane koje krvare, već nudeći otrov što ubija sa usana u svetoj tišini satkanoj od godina, koje ne možemo zaustaviti niti ubrzati…

I ponovo Ti, nedohvatom, dodirujem lice umorno od bdijenja nad mojom sudbinom, tražeći izgubljenu sreću u pukotinama vremena, koje nas je, na kraju, dodirnulo početkom ne skrivajući svu moć Istine, koja nam, istovremeno, i daje i uzima.

Ponekada poneku priču ponovim držeći se one poznate maksime …REPETITIO EST MATER STUDIORUM.

A sada evo i nje, ona iznad je van kategorije.

RES SEVERA EST VERUM GAUDIUM…………………..PRAVA RADOST JE OZBILJNA…………..Ova se Senecina mudrosnica može tumačiti poznatom kineskom mislilicom …SLUŠAJ MENE A RADI OO SVOME….

A to vrijedi i za napisani tekst. Vi ćete napraviti onako kako želite,, uzalud moje preklinjanje da ge ne pobrišete ako ga već ne želite čitati. Za one koji čekaju želim da uživaju…za one u dilemi, bili ili ne bi, neka pokušaju možda ga i progutaju….Svima vama želim laku noć i lijepe snove i tako od kada legnete pa do zore. Sutra je novi dan, oni koji ne stignu danas sutra mogu pročitat. Današnji dan.

by Blue Shadow 03.05.10 12:54

by Doc 03.05.10 22:07

04.05.2010. Na Današnji Dan

Današnji dan početi ću jednom viješću iz Pariza od 18 lipnja 1959 godine, koja obavještava javnost da se popularna Brigitte Bardot, B.B., udala za glumca Jacques Charriera. I to moliti ću lijepo-u tajnosti. Jer Brigitta je bila takova, sve je tajne javno pokazivala. Zlobnici kažu, počevši još od rodilišta. Malo pretjeruju iako su u pravu. Sudbonosno DA rekla je 5. Lipnja, a onog prvog „može“ navodno se ne može sjetiti. I tako njih dvoje zaljubljenih, koji su bili stalna meta novinara od kada je snimljen film „Babette Goes To War“, napustili su St. Trapez skrivajući se u dva automobila. Tisak je bio pozvan na službenu ceremoniju koja je održana u kući njenih roditelja 18 lipnja 1959 godine. Siroti Jacques nije u tom trenutku ni u snu mogao pomisliti kakav će mu pakao donijeti taj brak i koliko će kutija tableta za smirenje morati popiti, da bi se na kraju odlučio hladnim oružjem završiti svoju Odiseju i ugasiti tu žarku ljubav. Kao da je zaboravio da se sa vatrom ne treba igrati. Na vatru je zaboravio i redatelj Carmine Callone koji je snimajući film „Carthage In Flame“ to jest „Kartaga u Plamenu“ izazvao požar u studiju Cinecitta U Rimu u kojem je ozlijeđeno dvadeset ljudi. A da su se te 1959 godine u filmskom svijetu događale mnoge vruče stvari dokazuje i film“Some Like It Hot“ ili kako je konobar Hladnić znao reći „Neki to vole vruće“. A to vruče koji svi vole i oko kojeg se svi vrte i oblizuju kao“mačak oko vruće kaše“, a bogme mnogi bi i kušali pa makar se i opekli, zvala se Marilyn Monroe. Film je snimio Billy Wilder. Bila je to komedija, što ne znači da navedena konstatacija da bi mnogi zagrizli nije više nego ozbiljna. U filmu su pored vragolaste namiguše M.M. glumili Jack Lemon i Tony Curtis, koji su čak i spol pokušavali promijeniti, glumeći ženskice , samo kako bi se malo „ogrebli“ o plavokosu Merlinku. I dok je u tom filmu sve bilo veselo i smiješno , to se ne bi moglo reći za vječnog mladića Cary Granta, nekadašnjeg šofera, koji se pokušao ubiti, naravno neuspješno, jer se glumica, slučajno i njegova supruga Batsy Drake, navodno vozila s jednim njegovim službenikom u spavaćoj sobi. A to , često, zbog skliskosti terena, dolazi do prekršaja koji završavaju na sudu. I dok je „čednog“ Granta na sud doveo „nečedni“ postupak njegove žene, na sudu se te godine pojavio još jedan veliki, ako ne i najveći Casanova Hollywooda-Errol Flynn. Također zbog žene, da joj oporučno ostavi veliki dio svoje imovine, kažu oko 50 milijuna dolara. Žena koja je zaslužila to bogatstvo zvala se Patricia Wymore i bila je treća službena žena u njegovom burnom životu. A narod kaže“treća sreća“ i zaista Patricia je bila sretna ako ne s Errolom onda sigurno sa njegovom oporukom. I dok je ona uživala u nasljedstvu, njen dobročinitelj, vrući Don Juan već je ležao u hladnom grobu ili se možda pržio na nebeskoj vatri, kao „nagrada“ za ono na zemlji napravljeno. Kada je rekao zbogom ovome svijetu imao je 50 godina. Naglo ga je izdalo srce 14 listopada te 1959 godine,koje je Errol previše opterećivao tokom života, no za ovo je navodno bila kriva njegova velika ljubav“iz dječjeg vrtića“-16-godišnja Beverly Aadland koja je nastupala u njegovom zadnjem polu dokumentarnom filmu „Cuban Rabel Girls“ a redovite i obavezne probe imala u njegovoj spavaćoj sobi. Sudac istražitelj koji je pregledavao Errolovo tijelo, rekao je da je najvatreniji i atletski razvijeniji od svih Robin Hoodova, imao tijelo starog, bolesnog i umornog čovjeka. I opet jedan od razloga koji su uništili velikog Flyna, spominje se „vatrena voda“ i bijeli prah- alkohol i droga. Može se dodati i neuredan i nesređen život ta prevelika aktivnost u krevet/ spavanje?/. Bolje rečeno- krevetima. I glazbeni svijet je te 1959 godine osiromašio. Pogotovo onaj dio skloniji „roktanju“ i „rolanju“. U jednoj avionskoj nesreći živote su izgubile tri poznate rock & roll“ zvijezde: Buddy Holly, Ritchie Valens i „Big Bopper“. I popularnog, a po mnogima i najljepšeg tenora Dvadesetog stoljeća Mariu Lanzu izdalo je vlastito srce. Neki kažu da je još teže kada vas izda tuđe srce. Kome vjerovati. I dok jedni nestaju sa glazbene scene i završavaju životnu i pjevačku karijeru drugi se tek penju i na putu se da ih zamjene. Svijet show buisness nema milosti ni sentimentalnosti. Među popularnim pjesmama i pjevačima te 1959 godine su i Paul Anka sa svojim „Usamljenim Dječakom“-„Lonely Boy“, pa Bobby Darin kojem je Đek Trbosjek-„Mack The Knife“ osigurao i zlatnu ploču i prvo mjesto na američkoj popularnoj ljestvici. te godine i crna petorka „The Platters“ nas gleda s „Dimom u Tvojim Očima“-„Smoke Gets in Your Eyes“, starom temom iz mjuzikla „Roberta“ koju su dotjerali i u novom pakovanju servirali , uvijek gladnim slušateljima zabavne glazbe, postigavši veliki uspjeh, a pjesmu uzdigli na mjesto evergreena. A na današnji dan, te sada već davne godine na top ljestvicu su se popeli i grupa Johnny & The Hurricanes sa skladbom „Crossfire. Tu je ponovo Bobby Darin s „Dream Lover“. I dvije ženske zvijezde su tog svibnja, e 1959 godine imele pjesme na top ljestvicama. Bile su to Connie Francis s poznatom skladbom „Ruž na Tvome Ovratniku“ i „crna pantera“ Dinah Washington sa sentimentalnom skladbom „What A Diff'rence A Day Makes“. Najviše uspjeha tog mjeseca imala je skladba“The Battle Of New Orleans“ u izvedbi Johnny Hortona, koja je uz to što je prodana u preko milijun kopija, te ušla u porodicu zlatnih ploča, osvojila i prvu poziciju na američkoj popularnoj ljestvici. A kada je već riječ o zlatu, treba se obavezno, kada se spominje 4 svibanj 1959 godine, prisjetiti da se na taj dan po prvi puta održala ceremonija dodjele GRAMMY priznanja, nagrade za najuspješnija dostignuća na glazbenom polju u protekloj godini, to jest 1958-oj, tako reći glazbeni Oscar. Ono što je za Književnost Nobelova nagrada, za film Oscar, za kazalište Tammy, za TV Emmy, to je za glazbu Grammy. Dobitnik Grammyja ne mora biti najbolji, ali može računati na siguran uspjeh. A sve je počelo na današnji dan za društvo u kutu, u Beverly Hilton hotelu u Los Angelesu. Bez prisutnosti televizije i gomile novinara i fotoreportera. Jedna mala, sasvim obična priredbica , koja će se jednoga dana ravnopravno po svemu mjeriti sa dodjelom Oscara, a ima i onih koji tvrde da je tu ceremoniju i premašila. No, tog 4 svibnja, bilo je kako sam napisao. Domaćin svečanosti bio je Mort Sahl/ nikad čuli za njega mnogi/. Malo tko je tog dana mogao i u snu predvidjeti da će to uskoro biti najprestižnije priznanje na području glazbe i da će se za Grammy nagradu boriti na tisuće pjevača i inih glazbenika, da će dobitnicima biti otvorena sva vrata slave. Dodjela tog priznanja postati će uskoro jedna od najgledanijih emisija, koju će prenositi sve televizije svijeta. Na toj prvoj podjeli nagrada za najbolju pjesmu za godinu 1958, najviše nagrada čak tri dobio je Rus Bogdasurijan za svoju pjesmu „Cjimponks Song“, trio Kingstom je dobio priznanje u kategoriji C&W za pjesmu „Tom Dully“, a instrumentalni sastav The Chemps za svoju „Tequilu“ nagradu je još dobio Henry Mancini za album godine. I dok je većina nagrada ostala na domaćem terenu, ona najvažnija za ploču i pjesmu godine dospjela je u ruke jednog Talijana. Bio je to Domenico Modugno koji je tog prvog i najvažnijeg Grammya osvojio za pjesmu „Volare“, sa kojom je Domenico 1958 godine pobijedio na San Remskom festivalu. „Volare“ ili u originalu „Nel Blue Dipinto Di Blue“- „Plavo Obojeno Plavim“ bila je najveći hit u svijetu te 1958 godine, prodan u preko osam milijuna kopija, ili u preko četiri platinaste naklade. Nije bilo pjevača koji je iole držao do svoga ugleda a da nije snimio tu skladbu, pa su se u jednom trenu na radio postajama vrtjele čak tri različite verzije, a najbolja je bila ona koju je izvodio Din Martin. Dakle evo nekih od dobitnika te PRVE Grammy svečanosti. Ploča godine kako ste pročitali bila je „Volare“ i Domenico Modugno. I za najuspješniju pjesmu godine ponovo je Domenico primio Grammy priznanje. Albumom godine proglašen je onaj s naslovom „The Music From Peter Gunn“ vlasništvo Hanrya Mancinija. Najbolji ženski glas u 1958 godini imala je Ella Fitzgeralg na projektu „Ella Fitzgerald Sings The Irvin berlin Songbook“, dok je najuspješniji muški izvođač bio Perry Como sa skladbom „Uhvati Zvijezdu u letu“- „Catch A Faling Star“. Konačno Grammy Za najuspješniju komičnu izvedbu primio je The Chipmunks a „The Chipmunks Song“. Treba reći da je bilo oko 25 kategorija. I na kraju još jedan podatak. Te 1959 godine održana je i druga ceremonija dodjele Grammy priznanja. Bilo je to 29 studenog, u nedjelju, i na istom mjestu, samo što je domaćin bila Meredith Willson, a broj nagrada se proširio, pa su na toj drugoj dodjeli nagrade primile i najbolje grupe, najbolji novi izvođač, najbolji album s filmskom ili TV glazbom i još neke kategorij. Broj je prešao 30 kategorija. Za najbolju ploču u 1959 godini Grammy nagradu je osvojio Bobby Drain za skladbu „Mack The Knife“ a uručena mu je nagrada i u kategoriji najbolji novi/ debitant/ pjevač. Danas broj kategorija je odavno prešao brojku sto. Gotovo da se broj kategorija toliko umnožio da zlobnici kažu da se to priznanje dodjeljuje i u kategoriji najbolja spremačica nosača zvuka;ali tako je to u svijetu show buisnessa oduvijek bilo i biti će. Što je više buke i galame, veće je i popularnost, naravno i dobit. A oko njegovog veličanstva –Novca, sve se i vrti. I zbog njega.

Na današnji datum 1902 godine rođen je američki cou ntry pjevač, skladatelj, violinist i gitarist Al Dexter. Prvi snimak je napravio 1936 godine a na popularnoj ljestvici imao je četiri pjesme. Najuspješnija skladba mu je bila „Pistol Packin' Mama“,s kojim se 19 lipnja 1943 godine,popeo na američku popularnu ljestvicu da bi se 30 listopada domogao prve pozicije i na njoj se zadržao osam tjedana. Na C&W ljestvici imao je 16 pjesama od kojih sedam na prvoj poziciji a najuspješnija mu je , na toj ljestvici bila skladba „Guitar Polka“ sa kojom se u veljači našao na prvoj poziciji C&W ljestvice i na toj prvoj poziciji zadržao ravno 16 tjedana.

Godine 1946, na današnji datum , na prvoj poziciji američke popularne ljestvice u trajanju od tri tjedna našla se skladba „Prisoner Of Love“u izvedbi Perry Coma.

Deset godina kasnije, 1956 ,na današnji dan, na vrhu britanske popularne ljestvice nalazila se pjesma“No Other Love“ u izvedbi Ronnie Hiltona i tamo se zadržala šest tjedana.

Godine 1897, na današnji dan, na dobrotvornom sajmu u Parizu dogodio se strahoviti požar u kojem je stradala 121 osoba, a glavni su krivci bili filmski radnici. Tog kobnog utorka, dan nakon otvaranja sajma tim prostorom se motalo oko četiri tisuće posjetitelja. Poslije podne u maloj dvorani počele su kino projekcije. Nakon četvrte predstave u 16:10 sati po pariškom vremenu, pokvarila se oksieterična lampa , pa je gospodin Bellac , zadužen za projekciju napravio malu stanku kako bi je napunio mješavinom kisika i etera. Njegov pomoćnik izvjesni Georgie Bagrachow zapalio je šibicu. U djelić sekunde lampa i celuloidna filmska vrpca su eksplodirale pa je u trenutku cijela prostorija bila u plamenu. I dalje neću da opisujem tu tragediju. Broj poginulih sam napisao. Krivci su kažnjeni ali neću napisati kazne. Vjerujem da bi se slatko nasmijali a događaj je preozbiljan i pregorak.

A da su i velike filmske „dive“, kojima se mnogi nepotrebno dive, obična bića od krvi i mesa i opake čudi i da se znaju „sticati“oli ti „snužditi“poput male djece i prestati se igrati dokazala je i „prsoslavljena“Sophia Loren, kada je na današnji dan, 1958 godine bijesna“poput Risa- /ne mislim na one gumice-groblja/ napustila festival u Cannesu, dan prije nego što je predvidjela i to u znak protesta, zato što se film „Žudnja pod Brijestovima“ u kojem je igrala glavnu ulogu nije prikazivao u večernjim satima što je ona, molit ću fino, izričito zahtijevala. Smatrala je da je žudnja mnogo jača ako se pokazuje u tmici. Bar su to tvrdili oni koji su se bezobrazno stalno vračali na njezina prsa, tvrdeći da dotična ne bi mogla u nogometu nikada igrati centarfora jer bi joj grudi stalno bile u offside poziciji. I njezine kolegice su se pridružile tim, „zločestim“ komentarima. Osim gospođe Sisoje, ona ju je podržavala s veličinom 10.

Godine 1914, na današnji datum, u Los Angelesu započelo je prikazivanje kratkog filma „Zatočen na Kiši“ u kojem je Charlie Chaplin prvi puta se okušao kao potpuni tvorac: scenarist, redatelj i glumac. Uspješno.

A koliko uspješna je ova kratka pjesma u prozi to ćete ocijeniti vi, koji čitate . naslov je dosta indikativan:

KAO PRVI PUT

Kroz pukotinu noći vidim Izvorište…vidim pramenove raspletene preko lica, zamršene na usnama.

Vidim tijelo na obrisima Samoće…Sunce na obrazima noći.

Osjećam pogled traženja, davanja bez razmišljanja i straha…u duši pjesmu…i život.

Gledam san u očima jave…Tvoju krv u mojem tijelu…mekoću Tvoje kože i miris što opija uzavrelu žudnju u srcu čekanja…

I šaljem uzdah, slađi od Prve radosti…Šaljem svjetlo ka tajanstvenom Vrtu života i smrti u laticama nježne Orhideje…pod gudurama Grijeha i Spasa.

I nebo će plakati od sreće…zvijezde činiti tamnije…kazaljke zaustaviti…dva tijela izgorjeti u trenutku vječnosti…

Kao Prvi put i kao nikada do tada.

COGITATIONIS POENAM NEMO PATITUR…………………..ZA MISLI NITKO NE TRPI KAZNU…za riječi već kažu verbalni delikt i traže odštete radi duševne boli koja se sastoji od koještarija…najčešće je izražavaju moćnici nemoćni da dokažu nemoćnicima ono zašto im spočitavaju, koliko su moćni u naplaćivanju svojih grijeha….

A sada se odlučite…čitati ili spavati…pažljivo ili na brzake…duboko ili tek toliko…lijepo spavajte, tajno sanjajte, na vrijeme ustanite, veseli na posao banite. I tako sve u stihu za današnju priliku.

by Blue Shadow 04.05.10 19:48

by Doc 04.05.10 22:36

05.05.2010. Na Današnji Dan

Obično se kaže- po jutru se dan poznaje. Ali ima i izuzetaka. Na sreću. Godina je 1942. Početkom godine na Dalekom istoku, japance ne može nitko zaustaviti u njihovom prodoru prema zapadu. U Evropi Nijemci nezadrživo napreduju prema istoku. Do Staljingrada. U Africi sve se praši. Najgušća prašina je oko grada Tobruka. Da se ne vide leševi. Početak te 1942 godine nije obećavao ništa dobro za čovječanstvo niti za svjetski mir. No, kako se primicao kraj godine, situacija se pomalo mijenja. U korist Saveznika. Sredinom godine je već bilo izjednačeno, da su njenim krajem već počele pristizati vijesti sa bojišta o porazima Nijemaca. I Japana. Nijemci odstupaju iz Afrike, kod Staljingrada im se grdo piše, u obruču su. Amerikanci potiskuju japance sa Tiho oceanskih otoka. Bio je to početak kraja silama Osovine, koja je napukla. Veliki uspjeh postiže film „Casablanca“. Mnogi kažu , jedan od najboljih ratnih filmova svih vremena. „Na Putu Za Maroko“ nalazi se Dona Drake, Bob Hope i Bing Crosby, a morskim pučinama vlada „Crni Gusar“ Tyrone Power, koji osim blaga zna zarobiti i po neko žensko srce, kao Mauren O'Hare. U glazbenoj romansi „You Were Never Lovelier“ nastupaju Rita Hayworth i Fred Asteire, a „Woman Of The Year“ pronašao je Spencer Tracy u Katherini Hepburn, dok je slavni Clark Gable izgubio ženu svoga života Carole Lombard. Dogodilo se to 17 siječnja kada je avion DC-3 sa 19 putnika među kojima je bila i Carole i njena mati udario u planinu Sierra Nevada. Bio je to težak udarac za srcelomca Clark Gablea od kojeg se veliki muškarčina nije nikada oporavio. Na prvom mjestu gledanosti bio je film „This Above All“, velika ratna romansa u kojem su Joan Fountaine i Tyrone Power ostvarili veliku ulogu. A za veliku glazbeno- glumačku rolu upravo se pripremala jedna novorođena beba, koja će jednoga dana postati jedna od najpopularnijih pjevačica druge polovine dvadesetog stoljeća. Glazbeni datum je posvećen danas jednoj istinskoj country zvijezdi koja je isto tako uspješna bila i na popularnom američkom nebu. No, prije samo nekoliko kratkih napomena. Na prvoj poziciji američke popularne ljestvice te 1942 godine našlo se samo osam pjesama, od koji su tri prodane u zlatnoj nakladi. Najdulje na prvoj poziciji bila je skladba koja je dolazila iz filma Holiday Inn i zvala se „White Christmas“, koji se 31 listopada našao na prvoj poziciji i na njoj ostao 11 tjedana. Pjesmu je naravno pjevao Bing Crosby. Popularna je bila i skladba „Sleepy Lagoon“u instrumentalnoj obradi Harry Jamesa.

Dakle na današnji dan 5. Svibnja 1942 godine rođena je TAMMY WYNETTE, jedna od najvećih i najpoznatijih zvijezda u povijesti coutry glazbe. No, kako sam o njoj pisao u današnjem danu 6 travnja, to se ne bih predugo zadržao na Tammy iako bi se moglo još ponešto zanimljivog iz njezina dosta burnog, ali i dosta „zbrčkanog “života napisati. No, kako stara maksima kaže, da o mrtvima treba govoriti sve najbolje to ćemo neke detalje izostaviti. Doduše jedna druga narodna izreka izričito naglašava da to ne znači da ne treba reći istinu. Dana je mogućnost svakome da prosudi što će , kada i da li će kazati. Za Tammy Wynette ja ću samo ponoviti da je bila vrlo uspješna na američkoj C&W ljestvici i na njoj je imala 73 pjesme, od kojih 20 na prvoj poziciji. Prvi puta se na toj ljestvici pojavila 10 prosinca 1966 godine da bi početkom 1967 dospjela na 44 poziciju. Bila je to pjesma „Apartment No9“. Što se tamo događalo znaju oni koji su čuli pjesmu. Prvi puta se pojavila na prvoj poziciji 1967 godine sa naslovom „My Elusive Dream“ i na tom se mjestu zadržala dva tjedna. Pjesmu je otpjevala u duetu sa Davidom Houstonom. Tri su joj se pjesme zadržale na prvoj poziciji po tri tjedna. Prva od njih je poznata „D-I-V-O-R-C-E“ koja se našla i na 63-oj poziciji američke popularne ljestvice. Bilo je to 1968 godine. Iste godine je otpjevala i svoju najpopularniju pjesmu „Stand By Your Man“-„Ostani uz svoga čovjeka“ pjesma koja nije baš odražavala pravo stanje stvari u stvarnosti, jer je Tammy često mijenjala svoje ljude. No rekao sam da o njezinim vrlinama danas neću pisati. Ta se pjesma našla na country ljestvici 19 listopada. Treba reći da je to njezina najuspješnija pjesma koja se okitila i nekim priznanjima; tako je uvedena u Dvoranu Slavnih Grammyja, Tammy je nagrađena Grammy priznanjem u kategoriji najbolji ženski country glas, našla se pjesma i na RIAA ljestvici na 48 poziciji i konačno na ljestvici NP 100. Usputno napominjem da se ta pjesma pojavila još jednom na C&W ljestvici. Bilo je to 25 travnja 1998 godine, na 56-oj poziciji. Svakako , napominjem da je jedna od njezinih popularnijih pjesama bila i ona pod naslovom „He Loves Me All The Way“ s kojom se je našla 23 svibnja 1970 godine na prvoj poziciji C&W ljestvice u trajanju od tri tjedna i istovremeno se pjesma pojavila na 97-oj poziciji popularne ljestvice. Spomenu bih još jednu pjesmu, koja nije među onima najbolje plasiranim, no plasman ponekada ne znači niti kvalitetu a niti ljepotu pjesme. Često su u pitanju mnogi drugi elementi koji zasjenjuju stvarnu vrijednost određene skladbe. Osobno jedna ,od njezinih pjesama, meni draga je i ona pod naslovom „Golden Ring“ s kojom se u lipnju 1976 godine pojavila na prvoj poziciji C&W ljestvice i na tom mjestu zadržala tjedan dana. Završavajući ovih nekoliko redaka o Tammy , još jednom podsjećam da je country glazba njenom smrću izgubila sjajno grlo koje je čovjeka ispunjavalo toplinom i budilo najskrivenije emocije.

Godine 1934, po nekima na današnji dan 5. svibnja, po drugima na jučerašnji datum rođen je američki alt saksofonist, jedan od najboljih u svome instrumentu Ace Cannon. Saksofon je počeo svirati sa deset godina a potom kao mladac svirao u drugim sastavima, među inim i sa Bill Blackom. Slušajući njegov tenor saksofon čovjek ima osjećaj da taj instrument umjesto zvuka izgovara riječi, pa su za njega znali reći saksofon koji govori. Na američkoj popularnoj ljestvici imao je pet pjesama, najpoznatija je ona pos naslovom „Tuff“, koja se u prosincu 1961 godine našla na 17-oj poziciji američke popularne ljestvice.

Na današnji datum 1945 godine na prvoj poziciji američke popularne ljestvice u trajanju od tjedan dana našla se pjesma „Dream“ u izvedbi Pied Pipersa.

Jedanaest godina nakon nje, 1956 na američkoj pop ljestvici , ponovo na prvoj poziciji i opet tjedan dana zasjela je skladba „Hot Diggity“ u izvedbi Perry Come.

Trideset godina kasnije 1986 godine na prvoj poziciji bila je pjesma „Midnight Lady“ u izvedbi Chris Normana.

Godine 1818, na današnji dan rođen Karl Marx, tvorac komunističke Internacionale. Umro 1883 godine.

Na današnji dan, 1900, jedan put tjedno je počeo izlaziti američki glazbeni časopis „ Billboard Magazin industrije glazbe i zabave“ Ovaj je list do tada izlazio šest godina kao mjesečnik. Ime je kasnije skratio u danas poznati „The Billboard“.

Godine 2001.španjolski pustolov Kitin Munoz i njegova osmeročlana posada krenuli su na treći pokušaj plovidbe do Amerike iz sjeverno-istočne Španjolske , na 20 metara dugom brodu napravljenom od trske. Španjolci će pokušati doploviti do Kolumbijskog grada Cartagena de Indios. Prilikom dva prethodna pokušaja 1998 i 1999 godine Munoz je htio preći Pacifik iz Amerike ali su mu se brodovi Mata Rangi, odnosno Mata Rangi II raspali na moru. Sadašnji brod Mata Rangi III napravili su indijanci iz plemena Aymara, koji žive u Boliviji i Peruu. Putovanje bi bude li uspješno trebalo trajati mjesec i pol dana No, to se još ne zna. Iako se sada već zna.

Natko, tko ne voli putovati, pogotovo ne na ovaj način reći će meni je svejedno. A u mojoj novoj pjesmi u prozi ali sa malom drugačijom tematikom i ja kažem:

SVEJEDNO

Kada bih mogao ući u tajne ogoljelog vremena…u srce vatre što se zorom pali na obalama svanuća nad uzglavljem neminovnog rastanka, u sjeni izgubljenog sjaja vječnosti, poklonio bih Ti sve riječi netaknute sumnjama…oslobođene strepnje; sve nezacijeljene noći , nevidljive muku vječnog mraka…

U samo jednom trenu, zasićenom prazninom, vidio bih svu osamljenost odbačenih godina, svu pustoš pretočenih dana…ispijenih ponoći, zarobljen vlastitom žeđi, na izvoru početka svih Početaka.

Kada bih u Tebe mogao utkati svoje nemirne sne, krik razotkritih misli…sjaj mjesečeve kose…šutnju mojih koraka što odjekuju neizgovorenim strahom uplašenih očiju, vidjela bi, onaj nepregledan put u vrtlogu sakupljenih molitvi, vidjela bi povratak prije odlaska, kraj prije početka; sve ono što vodi cilju besciljnosti, u okviru blijede slike čekanja, ovješene o mrtve grudi prošlosti.

Ni Ti ni ja nikada nećemo zaboraviti taj put što dijeli raskrsnicu sna od jave, što bezimene staze obasjava uzaludnim bdijenjem i kida niti sjećanja života, bez početka. Ili kraja.

I svejedno je, kada smo na početku …bez kraja.

QUAM BENE VIVAS REFERT , NON QUAM DIU……………………..VAŽNO JE KAKO DOBRO ŽIVIŠ A NE KAKO DUGO…………………….Ova stara mudrosnica duboku prodire u sferu razmišljanja , ponaosob u današnje vrijeme, kada se raspravlja o tome da li ili ne –primijeniti eutanaziju. O tome naravno svatko ima svoje mišljenje. Kao i ja svoje.

I eto došli smo na početak još jednoga dana. Što nas čeka u njemu nitko od nas ne zna niti će ikada saznati. Predviđati nešto o nečemu što ne znamo je nemoguće. Ipak, ja predviđam da će poneko od vas još pročitati današnji dan prije spavanja. Uvijek ima onih koji ne mogu iščekati i žele svoje spoznaje obogatiti što prije. Kako bi mogli mirno spavati. Priznam da sam i sam jedan od takvih. Za one koji već spavaju lijepi snovi, onima koji su u pidžamama -laku noć, oni koji će prionuti čitanju želim da nađu nešto što su napokon našli…I da ne nabrajam. A ja ću još malo ostati da budan sanjam…

by Blue Shadow 05.05.10 12:10

by Doc 05.05.10 22:01

06.05.2010. Na Današnji Dan

Godine 1895, upravo na današnji dan rođena je jedna od najvećih zvijezda nijemog filma, slavni ljubavnik RUDOLFO ALFONSO RAFFAELE PIERRE PHILBERT GUGLIEMI DI VALENTINO DE ATANJALA daleko poznatiji filmskoj i inoj publici pod imenom RUDPLPH VALENTINO. U Ameriku je došao iz sela Castellanto sa juga Italije i bio je dijete ljubavi temperamentnog oca talijana i senzibilne majke francuskinje. Kao mladić imao je žarku želju da svoj život provede u vojničkoj uniformi, no vojnoj komisiji nije se svidjelo njegovo lijepo lice, vojnici, poznato je moraju biti grubi i puni ožiljaka, te je naš Rudi glatko odbijen. I tako umjesto sablje u ruke uzima kramp i štijaću , upisuje se u poljoprivrednu školu, ali ubrzo uviđa da njegove nježne ruke nisu za tako grube poslove i da su namijenjene za daleko nježnije i romantičnije poslove. I tako tragajući za svojim životnim pozivom stiže i u Pariz kako bi našao ono što mu je pri rođenju predodređeno. No, ni u tom gradu vječnog svijetla dočekala ga je tama, te se odlučuje za novi Svijet. Kupuje kartu za prekooceanski brod, gdje ga na kraju puta pred Newyorškom lukom dočekuje Kip Slobode , ulijevajući u njega optimizam i nadu u bolju budućnost. U talijanskoj četvrti, prihvatnom centru novopridošlih „digića“ iz starog kraja radi mnoge poslove. Znanje iz poljoprivrede dobro mu je došlo kod održavanja vrtova bogatih amerikanaca, ali ga se moglo vidjeti kako kao konoba radi u newyorkšim noćnim klubovima uz to da bi dokazao da je pravi talijan dolazi i u sukob sa zakonom radi sitnih prijestupa. Uz konobarski talent imo je izuzetnu sklonost za ples, pa je često nastupao i kao plesač u tim noćnim sastajalištima, koji se probude kada drugi tinu u dubok san. No brzo je shvatio da svoj džeparac može popunjavati i sa uistinu slatkim i lijepim trenucima, pa se odlučio i za honorarni posao kao žigolo. A tu je mogao raditi i prekovremeno. Kao plesač nastupa na daskama Broadwaya, a nakon što ponovo dolazi u sukob sa zakonom, prijavljen je na adresi newyorškog zatvora. Tko zna koliko bi dugo čamio iza rešetaka, da ga nije izvukla glumica Ala Nazimova, sjećajući se njegovih usluga napravljenih uz najviši profesionalizam. I to mu se eto isplatilo. Kako se New York nije prema njemu, ponio baš prijateljski, putuje Amerikom, radeći svakojake poslove ali na dobrom glasu je zapažen po uslugama na intimnom planu. Konačno 1917 godine ugledao je grad mašte i čarolije, tvornicu snova-Hollywood. Sljedeće tri godine zarađuje kao plesač i statist po danu a kao zabavljač a kao loto dobitak u nečijem krevetu noću. Na filmu debitira 1918 godine, istovremeno usavršavajući svoj zanat ljubavnika, koji će mu u buduće postati i glavni životni poziv, kako na filmu tako i u osobnom životu. Njegovim čarima nije mogla odoljeti ni utjecajna scenaristica kompanije Metro , gospođa Mathis, te ga 1921 godine bira za film „Četiri jahača Apokalipse“. Uloga u filmu mu je donijela iznimnu popularnost i oličenje „idealnog ljubavnika“ milijuna žena. Postao je simbol muževnosti, strastvenosti i ostalih „osti“ te misterioznog erotizma, zavodnik koji svojim prodornim pogledom osvaja žene. Prvi puta jedna muška zvijezda dovodi nježna ženska bića u „ekstazu“. Iste godine snima i legendarni film „Sheik“. U tom filmu Rudi nije govorio , samo je glumio i plesao. Mit, legenda i kult Rudolpha valentina bili su do tada nepoznati u svijetu filma. Tako su kroničari zapisali da su za vrijeme projekcije filma „Sheik“ žene padale u nesvijest čim bi se valentino pojavio na ekranu,a ispred kino dvorana dežurala kola hitne medicinske pomoći. Onima sa labilnijim psihičkim statusom dane su upute da prije odlaska u kino popiju neki malo jači sedativ. Dok su ga žene obožavale, muškarci su mu zavidjeli/ kojega mi čuda/ i, molim vas lijepo, čak ga i kritiziraju. Idu toliko daleko da ga dovode u blizak kontakt i sa osobama muškog spola tvrdeći da je i sa muškarcima isto toliko strastven kao i sa ženama/ da Bog da pregrizli jezik/. Eto što je zavist. Sva sreća njegove obožavateljice ne padaju na tu „foru“ i takvu „crnu“ propagandu ne podržavaju. U svome posljednjem filmu „Šeilov Sin“ doživio je nezapamćen uspjeh. Nitko i ne sluti da mu je to posljednji film i da će ta uspješna 1926 godina za valentina završiti tragično. Umro je uistinu mlad u 31-oj godini života, a njegov sprovod je bio do tada najslavniji i najveći u povijesti velike jabuke. Nije bilo novina koje nisu izišle sa velikim crnim naslovom. Dok se borio za život u jednoj newyorškoj bolnici, a umro je radi puknuća slijepog crijeva i popratne upale potrbušnice uz perforaciju čira na želucu i krvarenje, , pred bolnicom je dežurala masa svijeta , većinom ženske čeljadi sa krunicama u rukama. Neprestano su stizali kamioni puni cvijeća i brda brzojava. Bolničarke su u bolnici hodale na „trepavicama“ da ne bi uznemirile Rudija. Ali, spasa mu nije bilo. Umro je u ljeto 23 kolovoza 1926 godine. Bio je ponedjeljak. Samo godinu dana prije nego se pojavio zvučni film. Njegovu smrt popratile su masovne histerije žena, a deseci njegovih obožavateljica , napravile su samoubojstva i zajedno sa njime otišle na nebeske staze. Da i dalje budu u njegovom društvu. Glas najvećeg filmskog ljubavnika nije se nigdje sačuvao na filmu, iz dobro nam poznatih razloga, no kao i svi talijani Rudi je volio pjevati pa je, kako su se u ono vrijeme ploče na veliko snimale, i on snimio nekoliko ploča sa onda popularnim šlagerima, tako da mu neki uz sliku imaju prilike čuti i glas. Napominjem da u te sretnike spadaju i neki slušatelji emisije „Siječanja“ radio vala Nova Gradiška , koji redovito prate emisiju, u kojoj je u nekoliko navrata gostovao i ,Bog mu bio na milosti, Rudolph Valentino.

Kada sam se pripremao/ visinske pripreme među klisurama/ dvojio sam između gore spomenutog Valentina i niže spomenute Marlene Dietrich. No, kako stalno pišem o poznatim ženskim osobama, nekada malo i presmiono, kao da sam sa njima ovce čuvao ili krave, ovisi da li sam u brdovitom ili ravničarskom kraju bio pastir, ipak sam se odlučio za ono što ste već pročitali. No, malo ću se zadržati i na Marlenki, tek toliko da mi ne zamjere oni Nijemci, koji nisu dozvolili njen pokop u Berlinu. Dakle na današnji dan 1992 godine, kao grom iz vedra neba odjeknula je vijest da je u 91 godini , u Parizu, umrla najljepša baka na svijetu/znate već što iza toga slijedi/, njemačko-američka glumica Marlene Districh, koja je rođena po službenoj verziji 1901 godine u Berlinu, sve ostale su njene neslužbene verzije po kojima je ona jedno vrijeme zaustavila godine pa kada bi je upitali koliko ih ima uvijek je govorila 35. I tako bar dvadeset godina. Fenomen. No, da o njoj mnogo ne rasplićem, već sam svašta pisao, sva sreća da me ne može tužiti za duševnu bol i tjelesne užitke, samo ću napomenuti da je počela kao starleta, potom se prometnula u „Plavog Anđela“ i nakraju postala „fatalna žena“,. Dobro je glumila, strasno je ljubila, teško je gubila. Nije imala predrasuda, bila je na svoju ruku, izazivala svugdje strku. Bila je dobra, bilo obučena ili gola. Nosila muška odjela, pušila cigare. Mijenjala muškarce. Jednom se udavala, nikada rastajale,srela je jednoga dana svog“fatalnog“ muškarca. Bio je to Jean Gaben, u početku vulkan poslije hladan ko kamen. Za sve je sam kriva , iskreno priznala dok je bila živa. Dobro je pjevala, nije voljela naciste a ni komuniste. Aktivna u ratu, poduzetna u miru, starost i smrt dočekala u Parizu, kosti joj sada leže u Berlinu. Iz njezinog pjevačkog repertoara jedna je ostala vječna, ona o „Lili Marlene“.

Godine 1950 , na današnji datum, na prvoj poziciji američke pop ljestvice našla se tema „The Third Man Theme“, u izvedbi Guy Lombarda i na toj prvoj poziciji se zadržala 11 tjedana. kako vam je poznato tema dolazi iz filma „Treći Čovjek“ redatelja Carole Reeda, koju je napisao Anton karas, a u filmu igrao Orson Walles.

Rođen na današnji datum 1856 Sigmund Freud, austrijski neurolog i osnivač psihoanalize , poznat i kao „Kopernik pameti( misli)“.

U Londonu 1920 godine na današnji datum održana međunarodna utakmica ženskih nogometnih momčadi Engleske i Francuske. Francuskinje su bile bolje i pobijedile sa rezultatom 2:1.

Godine 1939, na današnji datum, studio „Warner Bross“ održao premijeru antinacističkog filma „Ispovijest Nacističkog Špijuna“ redatelja A. Litvaka sa Edwardom G. Robinsonom u glavno ulozi. Priča je snimljena prema istinitom doživljaju bivšeg agenta FBI-a koji se i filtrirao u njemačku špijunsku mrežu u Americi. Tokom snimanja filma Robinson i ostatak ekipe primili su prijeteće pisma. Warner bross je imao dobar razlog za snimanje antinacističkog filma, jer su zatvorili svoj ured u Berlinu, nakon što su njihovog lokalnog predstavnika ubili nacisti.

Godine 1932 , u Kopenhagenu, na današnji datum održana je premijera prvog zvučnog ostvarenja majstora nijeme ere Danca Carla Theodora Dreyera. Riječ je o filmu strave „Vampir“, utemeljenom na pripovijetki „Carmilla“ Sheridana le Fanua. Mnogi i danas smatraju da je uz „Nosferatua“ F. W. Murnaua iz 1922 godine Vampir“ najveći domet žanra, djelo osebujnog ugođaja, ponajviše postignutog dojmljivom filmskom fotografijom i igrom svjetla i sjena te škrtom ali učinkovitom upotrebom zvukova i dijaloga- zanimljivo je da Dreyer nakon prethodnog filma, remek djela „Stradanje Ivane Orleanske 1928 godine nije uspijevao dobiti novac za slijedeći, a spasilac se ukazao u osobi Nicilasa de Gunzberga , nizozemskog baruna i glumca amatera koji je „Vampir“ financirao uz uvjet da igra glavnu ulogu. Dreyer je pristao, tako je barun pod umjetničkim imenom Julian West odigrao junaka Davida Graya.

A evo što se krije ispod naslova.

U SNOVIMA

Opet si bila u snovima. Zora rasplela pramenove preko lica noći…svjetlo niknulo usred mraka…razlivena nježnost se prosula po obzorju …san zagrlio javu…

I Tvoje tijelo zaneseno rascvalo se poput orhideje…zamirisalo nektarom.

U tvome ljetu pronašao sam svoju jesen, sve dane pregažene maglom…razapete paučinastom mrežom boja ,sjajnijih, i od samih dijamanata.

I opet sam držao Tvoje ruke na raspelu svoga srca…na križu duše, utonule u beskraje moga odlaženja, bez okretanja, da ne vidiš crne kiše iz dubine pogleda.

Sanjao sam dohvaćena beznađa, svu glazbu našeg postojanja.

Zvijezde su svirale najljepšu melodiju, izniklu u odsjaju tišine…u odazivu samoće.

Nas dvoje, sami,na bespućima života zagrljeni trenutkom i razapeti vatrom…do vrha napunjeni nadom…

Jedno lice na uzglavlju…na istom jastuku mokrom od žudnje, natopljenom tragovima poljubaca…otiscima usana.

Bila si i ove noći na zvoniku mojih uzdaha, u zvonjavi šutnje, nabujale sjetom i nostalgijom.

Bila si na peronu čekanja. Sama. Vjetar Ti je mrsio pramenove…haljina ulazila u tijelo.

Stajala si kao svijeća…uspravna, iznad moga imena.

Usne su bile poluotvorene… Riječ, kao da je zapela negdje u osami Tvoje duše.

I kišilo je niz Tvoje lice…Oblaci si izvirali ispod Tvojih trepavica…Dogorijevala si u samoj sebi.

Osmijeh Ti se zadržao na pola puta do moga pogleda…do riječi, koje su mirisale na vosak, treperile poput zvijezda.

I ponovo si me u snu zvala imenom…nudila bogatstvo. Nisi dala noći da zaspe…Tražila si trajanje bez rastanka uz mene priljubljena, hvatajući šapat ispijen od čežnje, od blizine sreće.

Željela si čuti riječi ljubavi…Vreli dah na svome njedru. Htjela si mi reći da me ljubiš. da me zbilja ljubiš…jedina moja.

I opet su se snovi zapleli u nekoj, možda, dalekoj javi…

OMNIA FERT TEMPUS, PARITER RAPIT OMNIA TEMPUS…….SVE DONOSI VRIJEME, UJEDNO VRIJEME SVE ODNOSI……………………Zar treba išta reći-------------

Previše sam umoran da bih vam išta pametno mogao savjetovati u vezi čitanja. Sami odlučite, ako ste neodlučni…Laka vam noć i dobro se odmorite…Jutro će doći ada se nećete ni okrenuti u kravetu…

by Blue Shadow 06.05.10 19:27

by Doc 06.05.10 23:05

07.05.2010. Na Današnji Dan

Gandhi pušten iz zatvora da pregovara s vladom. Biti će opet soli za sve u Indiji. Ukinut porez na taj, po život neophodan mineral. Njemačka proglasila carinsku uniju s Austrijom, neće se zadržati samo na tome. Cilj je dugoročniji, pripajanje Austrije. Što će se i dogoditi jednoga dana. Republikanci pobijedili na španjolskim izborima, uvedeno opsadno stanje u sedam španjolskih gradova. Španjolski kralj optužen za veleizdaju. Nešto se kuha u Španjolskoj uskoro će se i peći. Prognoze nisu baš ružičaste. Više su krvave. Nemirno je i na dalekom istoku. U velikoj Kini gužvaju se nacionalisti i komunisti A u toj velikoj zemlji ima mjesta za oboje. Čang-kai šeh ima više uspjeha. Još više uspjeha ima Japan, koji je naprosto ušao u Mandžuriju. Godina je 1931. Američki znanstvenici otkrili tajnu atomske jezgre, a Agenti FBI-a otkrivaju da je Al Capone utajio porez i zato mora ogovarati./ A da li će odgovarati sestra Kerumovca koja je navodno, ako je istina utajila tri milijuna novaca, to se još ne zna./. Naručena , mnogobrojna ubojstva progledali su mu kroz prste, ali utaju poreza, sačuvaj Bože, to nikako. Mora u „bajbuk“, ravno jedanaest godina. Tako je to bilo s krajem podzemlja. Bio je to njegov definitivni kraj. Kažu dolijao je. Na drugoj strani vladar visina,uvaženi profesor Auguste Piccard, postao je prvi čovjek koji je dosegao stratosferu tijekom svog leta balonom, 27 svibnja. Popeo se na visinu od 15.800 metara. Valjda digao primijetiti će oni koji „pate „od preciznosti. Uvaženi profesor bio je švicarac po podrijetlu, meteorolog po zanimanju,a konstruktor aerostata po hobiju. Spomenuta visina nije mu i najveća . Godine 1932 odletio je čak 16.400 metara. Od same brojke dobijem vrtoglavicu. Nešto manje je bila visoka „Empire State Building“, najviša zgrada na svijetu, visoka 381 metar sa 102 kata, pravi patuljak prema grdosijama koje će se poslije izgraditi u svijetu- Otvorena je upravo na međunarodni praznik rada, prvog svibnja. Osnovana Galerija Umjetnosti u Splitu. U Hrvatskoj počeli raditi prvi teleprinterski aparati. Dobrica Cesarić objavljuje prvu zbirku „Lirika“. Motivi su mu priroda, ljubav, grad. Socijala, prolaznost. Filmom „Mali Cezar“Mervin LeRoy začinje klasični gangsterski film tridesetih godina./tko će početi snimati takve filmove kod nas još nije poznato iako ima materijala na pretek/. Fritz lang u svome zvučnom prvijencu „M“ remek djelu inspiriranim stvarnim ubojstvom u Dusseldolfu u kojem dominira melodija iz „Peera Gynta“ E. Griega, kreće se u smjeru realizma. Poplavila velika kineska rijeka Jangtze. Rezultat porazan, dvjesta tisuća mrtvih i preko devedeset tisuća kvadratnih kilometara poplavljenog plodnog zemljišta. I pisci su te godine bili plodni. Francuz Antoine de Saint Exupery napisao je novelu u obliku reportaže „Voithe Nuit“ ili što bi rekli na našem „materinjem“ engleskom jeziku Night Flight“. Nijemac herman Broch piše roman „Sleep Walkers“. Aktivna je i britanka Virginia Woolf s dijelom „The Waves“. Amerikanci Wiley Post i Harold atty obišli su Zemlju za osam dana, petnaest sati i pedeset i jednu minutu. U nauci dva značajna otkrića. Izoliran muški spolni hormon-androsteron i otkriven „teški vodik“, kasnije nazvan –deuterium. Rođeni te godine Kenny Ball, buduća britanska prva jazz truba, pjevač i skladatelj, koji je zaslužan što je popularna ruska skladba „Podmoskovske večeri“- „Midnight In Moskow“ 1961 godine u studenome došla na drugu poziciju britanske top ljestvice a u siječnju 1962 zauzela isto mjesto u Americi.

Rođena je i pjevačica o kojoj ću napisati par rečenica. Na današnji datum 7. svibnja 1931 godine rođena je buduća popularna američka pjevačica koja će svoju iznimnu popularnost doživjeti u pedesetim godinama TERESA BREWER. Teresa je bila čudo od djeteta. Sa dvije godine pojavila se na radiju a od 1938 do 1943 godine bila je redoviti gost u jednom poznatom show programu. Kada je potpisala za London kompaniju bila je pravi radijski veteran i pjevačica koja je stekla popularnost pjevajući po klubovima. Atraktivnog izgleda i snažnog glasa nije štedjela ni sebe ni drugoga. I ubrzo se pojavila na popularnim ljestvicama. Prvi puta to je bilo 4 veljače 1950 godine sa pjesmom „Music! Music! Music!“ da bi u konačnici dospjela na prvu poziciju na kojoj je ostala četiri tjedna. N atoj snimci je prati grupa Dixieland All Stars. Nakon nekoliko manje uspješnih pjesama teresa je ponovo na prvoj poziciji. Bilo je to 13 prosinca 1952 godine kada se našla na američkoj popularnoj ljestvici sa skladbom „Till I Waltz AgainWith You“ . Na prvoj poziciji je provela sedam tjedana. treba reći da su joj se obje pjesme prodale u preko milijun kopija. Jedan od popularnijih pjesama je i ona pod naslovom „A Tear Drops“ s kojom u veljači 1956 dolazi do pete pozicije u Americi a u travnju do drugog u Britaniji. A onda dolazi vrijeme roktavaca i mnogi do tada popularni pjevači budu naprosto izgurani sa glazbene scene. Ni Teresa nije ostala imuna na te promijene . Budućnost je pronašla u obradi starih crnih standarda koje prilagođava ušima i ukusu bijelih slušatelja. Iz te faze popularne skladbe su „Pledging My Love“ i „You Send Me“. Početkom šezdesetih godina bacila se na country glazbu i nastupe u noćnim klubovima Las Vegasa. Bez obira što joj se popularnost smanjila ipak je nakupila na popularnoj američkoj ljestvice 38 hitova od kojih dva na prvoj poziciji dok je pet ploča prodala u zlatnoj nakladi.

Godine 1892 rođen u Kumrovcu Josip Broz Tito, maršal i jugoslavenski predsjednik od 1945 do 1980 godine, to jest do smrti. O njemu bi se mogla napisati cijela trakavica. Sve u svemu ništa nije sa sobom odnio u grob, nije osigurao ni bližu ni daljnju obitelj, vodio je računa o svome narodu i opći interes mu je bio iznad osobnog. Volio se lijepo oblačiti, ukrašavati, i pokazivati. Ali, Bože moj, svi smo mi ljudi od krvi i mesa. Naravno i kostiju. Važno je napomenuti da je bio i čudotvorac. Jednom svinjskom glavom nahranio je svu čeljad u kući. Nije baš volio raditi, više je volio zapovijedati, ali bez obzira što će netko reći, da nije njega tko zna gdje bi danas bili. Cijeli mu se svijet došao pokloniti kada je umro, a to govori više od bilo koje riječi. Bio je hrabar što se pokazalo i u ratu i u miru. Trebalo je imati „Onu stvar“ Staljinu reći NE. A to je Broz napravio. Uz sve njegove ljudske slabosti korist koju je donio za narod je daleko ispred svih prigovora i negacija njegove važnosti. Bio je i ostati će u povijesti kao borac za slobodi i pravdu.

Godine 1915, a bio je petak, na današnji datum, kada je nenaoružani putnički parabrod „Lusitania“ bio torpediran i potopljen od njemačke podmornice u irskim vodama. Strahuje se da je nastradalo 1400 ljudi, žena i djece od njih 1978 koliko je bilo na brodu. Kasnije se ispostavilo da je broj poginulih 1198 osoba. Čuveni brod je bio na samo osam milja udaljen od Old Heada kod Kinsale na svom putovanju od New Yorka do Liverpoola, kada su ga pogodila dva torpeda u dva sata i dvanaest minuta poslijepodne. Za samo 21 minutu ta grdosija je nestala u valovima. Među njima bila su i 124 amerikanca, neki vrlo poznati. Novine na njemačkom jeziku su prenijele izjavu njemačkog ambasadora da na brodu nije bilo američkih građana. Amerikanci su ova događaj prokomentiralo kao gusarski čin. Bio je i to jedan od razloga da se na kraju i Amerika uključila u prvi svjetski rat.

VJEČNI SPOMEN

Kad se duh razbudi, a razum izgubi

Svjetlost dan zamrači, tama noć otkrije

Nebo kad se spusti na sam vrh ponora

U mome sumraku Ti ćeš biti zora.

Umorno će tijelo novi umor tražit

Listat ćemo sate ne vidjevši ništa,

Pijanstvo će trajat i bez kapi vina

Glad beskrajnu gasit, sa žednim ustima

Bezdan će u nama iznad srebra sjati

Bez glasa će vrijeme prekriti tišinu,

Izgubljenost ona što ko teret pada

Niknut će ponovo iz staroga jada.

Noći kada padnu, gromovi uzdignu

Ponor će vrisnuti, šiknut u visinu,

Dva bića daleka u kap će se sliti

Ne zći za se niti tko su bili.

Točit će užitak umiruć u slavi

Ko+ granit će pasti na oltar kajanja

Iz njih će sijevati zlatna nit radosti,

Kao vječni spomen uele mladosti.

VULNERANT OMNES, ULTIMA NECAT……………………SVE RANJAVAJU, ZADNJA UBIJA (URA)….sve je jasno,

PS. Ako bude grešaka ne zamjerite, teks koji sam napisao prvi put nažalost sam krivim klikom izbrisao, pa sam u šestoj brzini počeo pisati ovo, što, moram priznati nije ni izdaleka ono, što je bilo napisano. Ali uistinu nemam snage da sve ono( bar još dvije kartice) pišem u ovim satima kada jedva gledam. No, to je danak, valjda umoru-

Sjećam se da sam povodom vijesti na portalu bio opisao moj susret sa gospodinom Drkićem koji se napalio na Dr(pičku), ali da sada to opisujem ne znam do koje bi anatomske razine stigao. Zato ću ostaviti dotičnog da baulja po svojoj mašti i pjeni na izgled „zečice“.

Želim vam laku noć.

by Doc 07.05.10 23:02

08.05.2010. Na Današnji Dan

Slušajući neku davnu pjesmu često se upitamo u kojem je i kakvom vremenu nastala, u kakvom su općem društvenom i inom ozračju ljudi tada slušali glazbu, da li je vrijeme bilo povoljnije za životne radosti onda nego sada, što nas je veselilo, a što brinulo. Eto tako razmišljajući danas dok sam se pripremao za tekst koji ćete / iskreno se nadam/ čitati sa pažnjom, uvažavajući uistinu golemi trud koji ulažem da vam bar koliko toliko predočim sliku nekoga ili nečega, od čega neki još dobro imaju umemorirano u pamćenje, drugima su neki detalji već pomalo blijedi, trećima su i bitne stvari pohranjene u zaborav, a mnogi o tome ništa niti znaju niti su imali priliku čuti. Zato, i upravo zbog toga nastojim obuhvatiti to vrijeme sa svih aspekata. Slušajući danas glazbu iz četrdesetih godina odlučio sam da vas upoznam sa pjesmama koje su bile na vrhu popularnih ljestvica u godinama 1986, 1976, 1966, 1956 i 1946. Odvesti ću vas glazbenim vremeplovom unatrag. Iznenaditi ćemo se kako vrijeme brzo prolazi. Dakle godina je 1986. Američka sonda Voyager 2 prošla pokraj Urana. Ubijen švedski premijer Olaf Palme. Umro glumac James Cagney. Slijedi ga „kralj“ swinga, jazz klarinetist Benny Goodman. I vječni mladić Carry Grant putuje u vječnost. Onu gore. A pješaci, crnci u Južnoj Africi neće više trebati propusnice. Predsjednik Botha konačno ukinuo taj sramni zakon. Loše vijesti dolaze iz Ukrajine. Nuklearna nesreće u Černobilu zagadila je veliki dio Evrope radioaktivnošću. Za svijet mala utjeha što su otpušeni rukovodioci nuklearke. Prvi puta Nobelovu nagradu za Književnost dobiva jedan afrički pisac, nigerijac Wole (Akinwade Olawale) Soyinko. Na stranicama filmskih časopisa pišu o Woody Allenu i njegovom filmu „Hannah i Njezine Sestre“. A i stara američka tema o Vijetnamu ponovo je oživjela u filmu „Platon- vod smrti“ redatelja Olivera Stonea. Argentina je u Mexicu osvojila naslov nogometnog svjetskog prvaka. U Zagrebu suđenje Andriji Artukoviću. Smrtna kazna. Zbog bolesti ostala neizvršena. Beogradske „Večernje Novosti“objavile tekst poznatog Memoranduma SANU, zbog kojeg su nestali i živote izgubili mnogi nepoznati i poznati nedužni ljudi. I dok se za mnoge ne zna gdje su za Chuch Berryja, Ray Charlesa, Sam Cooka, Buddy Halleya, Elvisa Presleya i još neke poznate „face“ zna se da su za vječnost upisani u Dvorani Slavnih Rock & Rolla. Ta prva ceremonija održana je u četvrtak 23 siječnja 1986 godine u Waldorf hotelu u New Yorku. Prvi slavljenik postao je crni „otac“ rock & rolla Chuck Berry. Među poznatim pjesmama našle su se „Addicted To Love“ Roberta Palmera, „Greatest Love Of All“ i briljantna Whitney Houston, dok je Grammy nagradu za ploču godine dobio Steve Winward za ploču „Higher Lover“. A na današnji dan na američkoj popularnoj ljestvici našao se Robert Palmer s vlastitom skladbom „Addicted To Love“ i tamo ostao tjedan dana. Pjesma se popela na američku popularnu ljestvicu 8 veljače 1986 godine, da bi se 3 svibnja našla i na prvoj poziciji u trajanju od tjedan dana, dakle upravo na današnji dan pjesma je bila na prvoj poziciji. Ploča sa tom pjesmom je prodana u preko milijun kopija po cijeni od 3 dolara, a našla se i na prvoj poziciji AR ljestvice u trajan ju od mjesec dan. I dok je amerikance zabavljao Robert , britancima je u isto vrijeme George Michael pjevao skladbu „A Dfiferent Corner“. I tako punih tri tjedna.

Krenimo malo dalje –unatrag, korakom od deset godina. Godine je 1976. Počela je skandalom. Korporacija Lockheed objavila je da je podmitila nizozemskog princa Bernharda/eto , sada znate od koga su naši dugoprstići učili, po tome mi smo odavno u Evropi/, muža kraljice Julijane. I čudimo se „običnom“ puku sa Gornjeg grada. I dok se Njezinoj Visosti Julijani kruna nije ni za milimetar pomakla, bogme u Argentini izgorjela predsjednica Isabel Peron. Svrgnuta, bez imalo grižnje svijesti svoga puka. No, u porodici Peron to nije nikakvo čudo. Zapravo je normalna stvar. Za razliku od sjeverne Italije gdje se nije očekivao potres, koji je neočekivano odnio 2000 života. Koliko je crnaca nestalo na svome putu od Afrike do Amerike i slobode može se pročitati u romanu Alexa Haleya „Korijeni. Na filmskom platnu „Taxsist“, redatelja Martina Scorcosea, vozi „Sve Predsjednikove Ljude“ redatelja Alana Pakule, a to se sve događa u „Dvadesetom Stoljeću“ redatelja Benarda Bertolucija. Tvrtka JVC pušta na tržište danas najrašireniji sustav u Evropi kućnog videa VHS. Prvi komercijalni let francusko-britanskog „Concordea“, prvog nadzvučnog putničkog aviona. A , da i u zraku treba regulirati avionski promet i uvesti semafore pokazalo se nakon sudara dva britanska zrakoplova kod Vrbovca u kojemu je poginulo svih 176 putnika. Počinje neprekidno 24-satno emitiranje prvog programa radio Zagreba. Na Olimpijskim igrama u Montrealu, kanuist Matija Ljubek osvojio prvo mjesto u trci jedno-kleka na 1000 metara. Nikola Dragaš po treći puta osvaja svjetsko prvenstvo u kuglanju. A na prvoj poziciji američke popularne ljestvice našao se John Sebastian sa vlastitom skladbom „Welcome Back“. Pjesma se pojavila na američkoj popularnoj ljestvici 27 ožujka 1976 godine da bi se 8 svibnja, dakle na današnji dan našla na samoj prvoj poziciji i na njoj se zadržala tjedan dana. Pjesma je snimljena i pod naslovom „Welcome Back Kotter“ i dolazi iz istoimene TV serije u kojoj glumi Gabriel Kaplan. Ploča s tom pjesmom je prodana u preko milijun kopija po cijeni od 5 dolara. Ista se pjesma našla na prvoj poziciji u trajanju od dva tjedna na popularnoj AC ljestvici slušatelja. U isto vrijeme britansku popularnu ljestvicu je okupirala četvorka iz Švedske-ABBA, koja se nakon pobijede kod „Waterlooa“, popela na britansku pop ljestvicu, naravno prvo mjesto i tamo pjevala o jednom „Fernandu“. I to ravno mjesec dana.

Hop! Evo nas u 1966 godini. Indira Ghandi dolazi na mjesto indijske premijerke/ da li nosi Rolex nije poznato a sa sigurnošću se zna, odnosno vidi na nema nikakvog znakovitog broša/, a predsjednik gane Nikrumah, na „mah“je zbačen u vrijeme kada je bio u Kini/ zlobnici kažu išao ugovoriti uvoz kineza/, dok general Suharto preuzima vlast vojnim udarom. I u SAD-a nema mira, onog među rasama. Najžešće je bilo u Chichagu, New Yorku i Clevelandu. I veliku je kinu zahvatila revolucija. Kulturna. Na čelu sa bivšim učiteljem Mao Tse tungom, koji će pismene poslati na rižina polja a nepismene rasporediti u državne službe/ taj model prihvatile još neke države. Hvala Bogu da nije naša. Uostalom mi nemamo rižina polja/. Zna čovjek što radi. I ne boji se gladi. Mnogo se priča o romanu trumana capotea „Hladnokrvno Umorstvo“/ navodno opisuje jednog prebjega iz jedne Neovisne, Međunarodno Priznate Samostalne i da ne nabrajam države. Koje , pojma nemam. Neću glavaš(ku) time opterećivati. Moja“ćelavica“ ima važnijih prioriteta. U modi je film „Z“ Costa Gavrosa. Pronađen Dolby sustav od engleskog inženjera Roy Dolbyja. Zvuk će ubuduće biti čišći, bez šumova. Na uzdasima se radi. Indijski glazbenik Ravi Shankar upoznaje Georgea Harrisona, člana čuvene čupave četvorke The Beatles sa instrumentom „sitar“/ kažu da isti nije šupalj/ kojeg će oni i koristiti. Izdan trinaesti Beatlesov album u Americi „Revolver/ nazivu se ne čudite, dolazi iz zemlje cowyoya/. Album će postati deveti koji se našao na prvom mjestu nacionalne top ljestvice albume. Među popularnim singlicama našla se je i ona pod naslovom „The Ballad Of Green Berets“ u izvedbi Narednika SSgt Barry Sadlera, „Winchester Cathedral“ grupe The New Vandeville Band , te „Cherish“ grupe The Association. Među deset najpopularnijih albuma čak su tri bila grupe The Beatles. Ploču godine je napravio i Grammy nagradu pokupio Frank Sinatra za pjesmu „Strangers int he Night“ usputno dobivši i Grammy priznanje kao najbolji muški vokal. A na prvom mjestu te 1966 godine na američkoj popularnoj ljestvici , na današnji datum nalazila se je jedna obiteljska skupina Mamas & Papas-„Mame i Tate“ Svojoj hipi generaciji pjevale su o jednom „Ponedjeljku-„Manday, Manday“,koja se pojavila na američkoj popularnoj ljestvici 9 travnja 1966 godine, da bi se 7 svibnja našla i na samoj prvoj poziciji i na tom se mjestu zadržala tri tjedna. Ploča je prodana u preko milijun kopija po cijeni od deset dolara,dok su britancima u isto vrijeme pjevali članovi grupe Manfred Man pjesmu „Pretty Flamingo“. Tako je to bilo te 1966 godine. Naravno ukratko.

Vrijeme naprosto leti. Već smo u 1956 godini. Najvručje je u Sueskom kanalu. Dim i vatra. Pale britanci i francuzi. Palikuće. Gase egipćani. Sueski kanal umjesto za plovidbu služi kao deponij brodova. U poljskom gradu Poznanu brutalno ugušena pobuna radnika/ neće ih valjda percem milovati po debelom mesu/, gušitelji su bili sovjetski vojnici, a njih je Staljin svemu naučio. Mnoge radnike je progutala noć/ drug „žuti“ je obožavao noć, za Hiljadu i jednu nisam baš siguran/. O tome piše svjetski tisak/sovjeti drhte od straha, moš mislit/. A o „Dugom Putovanju u Noć“ piše Eugene O' Neill. Mnogi čitaju dramu „Osvrni se Gnjevno“ Johna Osbornea. Na mnogima je pečat. O onima na kojima je „Sedmi Pečat“ govori film Igmara Bergmanna. Kako se trebamo ponašati da bi bili fini i dobri a poslije završili u Raju govori film „Deset Zapovijedi“ Cecila B.De Millea. Elvis Presley snima svoju prvu ploču za novu RCA_Victor kompaniju pod naslovom „Heartbreak Hotel“. U upotrebu ulaze oralni kontraceptivi / navodno francuzice više neće moći zatrudnjeti/. Organiziran prvi kup evropskih prvaka, prvi pobjednik je kraljevski klub iz Madrida „Real Madrid“. TV Zagreb emitira prvu eksperimentalnu emisiju, 29 studenog i redovni program. Franjo Mihalić na Olimpijskim igrama u Melburneu osvaja srebrenu medalju u maratonu. Snimljen film „Ne Okreći se Sine“ Branka Bauera. Utemeljen u Zagrebu vokalni kvartet 4M: Miro Ungar,Željko Ružić, Branko Marušić- Medo,Ivica Krajač, uz pjevanje izvode i show program, prvi u Hrvatskoj. U glazbi to je vrijeme Elvis Presleya. Među deset najpopularnijih singlica , čak su četiri vlasništvo budućeg „kralja“ rock & rolla-Elvisa. U toj dalekoj 1956 godini, na prvom mjestu američke top ljestvice, na današnji datum, nalazio se Elvis Presley s pjesmom „Heartbreak Hotel“. I to punih osam tjedana. Pjesma se pojavila prvi put na američkoj popularnoj ljestvici 3 ožujka, da bi se21 travnja našla na prvoj poziciji , tako da je bila tamo i na današnji datum. Ploča je prodana u preko četiri milijuna kopija po cijeni od 50 dolara, a ista se nalazipa punih 17 tjedana na prvoj poziciji C&W ljestvice. Na britanskoj popularnoj top ljestvici je Ronnie Hilton i pjesma „No Other Love“, a u stopu ga prati i zamjenjuje na toj poziciji, vjeran momak zdravih zuba i optimističkog pogleda Pat Boone sa pjesmom čisto domaćinskog ugođaja „I'll Be Home“.

A sada evo nas i u zoni sumraka. Godina je 1946. To je prva godina iza Drugog svjetskog rata. U mnogim zemljama umjesto glazbe čuje se škripa tačaka/oli ti karijoli/ i zborno Ho-Ruk. Italija dobiva novog kralja- Umberta II. Ali talijani žele republiku. Umberto II po prvi puta napušta Italiju. Bio je to kraj kraljeva u Italiji. I Filipini postaju republika. Republiku Indoneziju priznala Nizozemska, doduše teškog srca. Jedan vrući rat je završio počinje drugi- hladni. Prema riječima predsjednika SAD-a Trumana/ koji se proslavio po svojim jajima. I to u prahu. Medicinski fenomen/, Churchil /poznati WC/ koristi izraz „željezna zavjesa“ koja će zapad štititi od pogleda sovjeta, to jest istoka. Budi se istok i zapad. U Argentini dolazi na vlast Juan Domingo Peron, u istočnim zemljama Evrope na vlast dolaze- komunisti. Zavladati će Diktatura Proletarijata. Žene dobile pravo glasa osim u Švicarskoj i Lichtensteinu. Napredne državice sa nazadnim shvaćanjima. Počela izgradnja pruge Brčko-Banovići. Najaktivniji su suci, tužitelji i branitelji. Proces za procesom. Nema milosti. Ni tamo gdje pravda nije sigurna. Svijetu je dosta patnje, željna je razonode i plesa. Pojavio se novi ples i zove se „Vugi –Bugi“. Popularna je pjesma „Chu Chu Chu Boogi“. A na današnji datum tog dalekog svibnja, te 1946 godine na prvom mjestu američke popularne ljestvice bio je poznati pjevač koji je karijeru pjevačku počeo kao brijač Perry Como s pjesmom „Prisoner Of Love“. Na američku popularnu ljestvicu se popeo 30 ožujka, da bi se prve pozicije pjesma domogla 4 svibnja, i na toj poziciji ostala tri tjedna. Ploča je prodana u preko milijun kopija.. Nisam još ni glavu podigao sa teksta a već je eto prošlo 50 godina. Kako vrijeme brzo prolazi. „As Time Goes By“.

Godine 1940 , na današnji dan rođen je popularni američki. T i filmska zvijezda Eric Hillard, kojeg pod tim imenom malo tko poznaje. No kada napomenem da je poznat i popularan postao pod imenom Rick nelson, svi će se sjetiti bar ponekog njegovog hita. Odrastao je u glazbenoj obitelji, otac Ozzie je bio poznati vođa orkestra a majka Harriet pjevačica. Rick je već od malih nogu uplivao u glazbene vode i vode show buisnessa. Već sa devet godina se sa bratom Davidom pojavio u radio show programu njihovih roditelja pod naslovom „The Adventures Of Ozzie And Harriet“. Kasnije je to preraslo u TV show sve do 1966 godine. Svoj prvi hit Rick je sni mio 1957 godine i postao je jedan od prvih idola „Teenejđera“. Prva pjesma koja mu se popela na američku popularnu ljestvici zvala se „A Teenager's Romance“ s kojom se popeo na tu ljestvicu 13 svibnja 1957 godine, da bi 10 lipnja dospio do druge pozicije , na kojoj se zadržao tjedan dana. Ploča je prodana u zlatnoj nakladi po cijeni od 40 dolara. Zanimljivo je napomenuti da se i pjesma sa „B“ strane singlice također našla na popularnoj američkoj ljestvici. Pjesma se zvala „I'm Walking“ i na popularnu listu se prvi puta popela 6 svibnja te 1957 godine da bi se 3 lipnja dokopala četvrte pozicije i tu ostala tjedan dana. Prva pjesma koja mu se našla na prvoj poziciji američke popularne ljestvice zvala se „Poor Little Fool“, koja se prvi puta pojavila na toj ljestvici 7 srpnja 1958 godine a na prvo mjesto je došla 4 kolovoza te godine, i na njemu je ostala dva tjedna. Ploča je prodana u milijunskoj nakladi po cijeni od 25 dolara. Jedna od njegovih najpopularnijih pjesama iako po uspješnosti zaostaje za drugima je i skladba „Hello Mary Lou“ s kojom se 1 svibnja pojavio na američkoj popularnoj ljestvici da bi 22 svibnja ista dospjela do devete pozicije. Ploča s tom pjesmo se prodavala po 20 dolara uz napomenu da se ista nalazila na „B“ strani singlice. Na „A“ strani je bila skladba „Travelin' Man“koja se 24 travnja popela na popularnu ljestvicu i na kraju dospjela na prvu poziciju na kojoj je bila dva tjedna, a ploča se prodala u preko milijun kopija. Na američkoj popularnoj ljestvici imao je 54 hita, od kojih dva na prvoj poziciji, uz devet ploča prodanih u zlatnoj nakladi. Rick je nastupao i na velikom ekranu. Zaljubljenici western filmova dobro ga se sjećaju u ulozi mladog revolveraša u filmu „Rio Bravo“ 1z 1959 godine. U tom filmu ako se sjećate pjevao je u duetu na Dean martinom pjesmu „My Ponny, My Rifle And Me“. Poginuo je u avionskoj nesreći 31 prosinca 1985 godine.

Na današnji datum 1948 godine , na prvoj ooziciji američke popularne ljestvice u trajanju od osam tjedana našla se skladba „Nature Boy“ u izvedbi Nat King Cola

Da je korupcija oduvijek bila kažnjiva nekada i vrlo drastično potvrđuje i slučaj poznatog francuskog znanstvenika Antoinea Lavoistera koji je na današnji dan 1794 godine bio giljotiniran radi korupcije. Kada bi se to uvelo kod nas , malo tko bi ostao u Visokom domu u kojem je moral pao na najniže grane, a korupcija cvijeta poput mora usred ljeta. Svakoga dana nove vijesti o onima što su od naroda oteli.

Godine 1969 , na današnji dan, ne više zanosna kao nekada , ali za svoje godine još uvijek privlačna 49-godišnja Lana Turner u svoju bračnu zbirku ubacila je još jednoga muža. Bio je to mađioničar i hipnotizer Michael Dante. Ne tako sudbonosno DA izgovoreno je u Las Vegasu. Živahna Lana udavala se osam puta a njezin najpoznatiji muž bio je Lex Barker jedan od kasnijih filmskih Tarzana. Gosi na vjenčajnu su se između sebe pitali tko je koga hipnotizirao.

A sada evo još jedna pjesme „klasične“, tek toliko da promjenimo „meni“. Dobro pročitajte što se krije pod naslovom :

NIJE TEŠKO

S rukom prema nebu , duhovima noći

Obavita tamom ko' crnom haljinom,

Pogled je spustila niz jesenje grane

Da uhvati jecaj što joj srce gane.

U vrtlogu mraka ispod plavog polja

Gdje se srebro svija pod udarom bola,

Oblake je digla,sklapa ruke, moli

Da se prošlost vrati, duh mrtve mladosti.

Ko' niska bisera sati se zapliću

Smijeh se opor čuje, sudbina se smije,

Baklja sa istoka u sumraku gasi

Ko' i njeno sutra što će danas pasti.

Iznad njene glave srebro teško sipi

Slabom rukom lomi sasušene grane,

Na krvavi spomen prepun teških rana

Stavlja pečat vječni, svu ljubav bez plama.

Od vesela smijeha osta bolna maska

Sve strasti i vatre davno izgorjele,

U trenutku jednom vječnost zasja kratko

Zbogom nije teško kad je umrijet lako.

NEC QUOD FUIMUSVE SUMUSVE CRAS ERIMUS………………………….NEĆEMO SUTRA BITI NI ŠTO SMO BILI NI ŠTO JESMO……

Ova se mudrosnica može primijeniti i neka aktualne krasotice koje rasipaju svoje čari , ne štedeći se, jer misli da je bolje danas pokazati ono što će sutra skrivati. A gotovo , više-manje se pokazuje uvijek iste „golosjedalice“i „sisavice“. Najupornija je bila ona, što sam je jučer spomenuo i koju neki doživljavaju kao jedinicu „bisera“, ono kada jezik poleti a misli se još nisu ni začele. Počeo sam ,ali nisam jučer imao snage da dovršim priču o svom poznaniku Drkiću. Sretnem ga prije dva dana, žuri poput našeg stabilizacionog programa, crven u licu kao da je izišao iz visoke peči, zjenice proširene čini se da dolazi od okuliste, na ustima pjena mora da je popio onaj lijek protiv žgaravice što se pjeni kao da ga je proizvela tvornica deterdženata a ne farmaceutska industrija. Pogledam ga profesionalno i upitam je li bolestan. I te kako , tek što ne povratim. Svega mi je preko glave , reče, i pokaže rukom negdje ispod pojasa/ odmah sam uočio da je nešto ozbiljnije,i da je izgubio orijentaciju jer glava mu je vidim,iznad vrata/. Drugu ruke ne vadi iz desnog džepa. Zaključujem da je dešnjak. Zamisli već danima oni na portalu prikazuje onu gospođu s kojom se mjeri temperatura u celzijima, molim te poprsje stavila u prvi plan, zauzelo cijeli ekran, izbavila dječju hranilicu i rastvorila vrata zabavišta. I kako se ne bi zapjenio. Još se žali da ne može naći „Tora“. A što sam ja, gdje su joj oči, i malo dublje zavuče desnu ruku u džep. Još kaže i da će preći na jedan kolosijek na kojemu je samo tučak bez prašnika. Pogledam ga sažaljivo pun razumijevanja i uhvatim se u mislima da su stvarno oni pretjerali . Vidi se na stranicama sami goli kriminal. I zato nije nikakvo čudo što je Drkića „razbucala“Dr(pička) /ovo dr ne znači da liječi, iako bi je neki uzeli kao aperitiv, recimo Drkić bi je konzumirao kao glavni obrok/. Idem, da vidim da li tu nešto može napraviti Narcis uz pomoć Snjeguljice, pokušavan ga umiriti. I izvadi ruku iz džepa, stvarno ćeš se „izbljuvati“, pa onda objašnjavaj doma odakle ti flekovi. Zar se ne sjećaš kako je prošao Bil Clinton. Nisam čuo što mi je odgovorio, požurio sam kući da vidim ta“čudesa“ razmišljajući o onom vicu što govori o pokušaju samoubojstva metkom ispaljenim u koljeno.

Laka vam noć. Za danas sve je rečeno. Možda malo zavijeno, ali svejedno, oni koji čitaju dobro znaju, da su to ozbiljne stvari i da se ne radi o limunadi. Vi koji spavate slatko sanjajte, vi što se spremate pazite na sebe…a vi koji uporno čekate evo dočekaste. Još koji dan i na dijetu će ići današnji dan. Ali to je još daleko tek što mu nije vrijeme isteklo. I zato dok možete čitajte, poslije ne pitajte. U zdravlju bili, na vrijeme se digli/ mislim ustali/, ne gledajte previše portal da vas ne dovede u očaj. Pun ekran svega, najviše -ničega. Koliki smo siromasi kad nam je gola tijela u reklami. Ko može neka jami. Bar tako preporučuje onaj debeli i ćelavi.

by Blue Shadow 08.05.10 16:01

by Doc 08.05.10 22:01

09.05.2010. Na Današnji Dan

Izrael predao Gazu snagama UN. Gana postala nezavisna država, ušla u UN. Umro veliki inkvizitor Joseph McCarthey, može se nositi crvena boja. U Irskoj ponovo gužva, proglašeno opsadno stanje. Godine je 1957. Kraljica Elizabetha posjetila Kanadu. Sovjetski ministar odbrane maršal Žukov- smijenjen. Prožuklo mu, što bi rekli Dalmatinci. Batista ukida ustav, Nizozemci prognani iz Indonezije. Uveden redovni zračni promet na liniji London-Moskva. Putnici možda sretnu i kujicu Lajku, koja luta svemirom u Sputnjiku 2, bez kisika. Britanska kraljica se po prvi puta obratila svom puku za Božić/šta će to reč, rekli bi opet Dalmoši/. Doduše neki komentiraju da se približava smak svijeta. Svi govore o knjizi Borisa Leonidoviča Pasternaka-„Doktor Živago“, koja je prevedena u Italiji. Kako je tamo dospjela to samo dragi Bog zna. Filmovi koji se rado gledaju je Chaplinov „Kralj u New Yorku“-satira protiv McCartizma, zbog kojeg je i sam Chaplin morao napustiti Ameriku, optužen da je nepokolebljivi komunista/ gotovo da je u Prezidiumu SSSR-a/, te film „Most na rijeci Kwai“redatelja David Leana, koji govori o britanskim zarobljenicima u japanskom logoru u Drugom svjetskom ratu, koji dobiva rekordnih sedam Oscara. Glazbenog Oscara dobila je pjesme „All the Way“ iz filma „The Jocker za koji je glazbu napisao James von Heusen, a riječi Sammy Cahn. Na ceremoniji dodjele 26 ožujka 1958 godine u The RKO Pantages Theatru u Hollywoodu nagradu je uručio filmski i izvan filmski zavodnik kažu najveći u Dvadesetom stoljeću Maurice Chevalier, a otpjevao drugi ljubimac žena Dean Martin. Osnovana je grupa The Beatles. Njemačka prekinula diplomatske odnose sa Jugoslavijom. Ekranizirana pripovijest Slavka Kolara „Svoga Tela Gospodar“ postiže veliki uspjeh. Uspjeh postiže i Paul Anka, Patsy Cline, Brenda Lee, Rick Nelson. Nova, mlada generacija rokera stasa. Najuspješnija zvijezda na glazbenom nebu zove se Elvis Presley. Među deset najpopularnijih singlica, čak četiri su njegove a i tri njegova albuma su te 1957 godine na prvim mjestima, među njima i „Elvis Christmas album“. Na američkoj popularnoj ljestvici te godine na prvoj poziciji se našlo 20 pjesama, od kojih je 15 prodano u zlatnoj nakladi, jedna u platinastoj a tri u dvostrukoj platinastoj tiraži. Najviše tjedana na prvoj poziciji provela je pjesma „All Shook Up“ devet tjedana u izvedbi Elvisa Preslya. Ploča je prodana u preko četiri milijuna kopija a na prvu se poziciju popela 13. Travnja, što znači da je i na današnji datum još uvijek bila na tom mjestu. Na drugom mjestu prema broju tjedana provedenih na prvoj poziciji bio je Pat Boone sa svojom skladbo „Love Letters In The Sand“- sedam tjedana i milijunska prodaja ploče. I dok se mladi rokeri penju na popularno glazbeno nebo. Neki sa njega silaze i sele na ono drugo nebo-definitivno. Upravo na današnji dan 9. svibnja 1957, umro je u 65 godini života EZIO PINZA nekad vrlo popularan i omiljen pjevač kako na Broadwayskim daskama tako i na filmu, koji je ostavio i dosta materijala snimljenog na gramofonskim pločama, što bi se reklo popularan u svim medijima. Ezio je rođen u Rimu 18 svibnja 1892 godine, odrastao u Ravenni, a glazbenu naobrazbu stekao na Bolonjskom Konzervatoriju Martini. Svoju uspješnu opernu karijeru je počeo 1914 godine kao Oroveseo u Bellinijevoj „Normi“u Cremonei. Bio je vrlo uspješni operni bariton. Ubrzo se pročulo za mladog talijana i sva vrata opernih, pa i onih najvećih i najprobirljivijih bila su mu širom otvorena. Nakon provedenih četiri godine u vojsci Ezio je nastavio svoju opernu karijeru u Rimu 1919 godine da bi potom debitirao u čuvenoj milanskoj opernoj kući La Scala u veljači 1922 godine pod dirigentskom palicom čuvenog Artura Toscaninija. Nakon Italije prijelaz Atlantik i 1926 godine debitira u čuvenoj Metropolitan Operi u New Yorku u Spontininovoj „La Vestale“. U tok čuvenoj opernoj kući igrao je mnoge likove –od Don Giovannia preko Figara do Borisa Godunova. Tamo je bio sve do 1947 godine, kada je iznenada i na opće iznenađenje napustio svijet opere i nastavio karijeru u mnogo lakšim i jednostavnijih žanrovima poput glazbenih revija, mjuzikla i komedija. Usputno je počeo pjevati i popularne šlagere te je postao i Hollywoodska zvijezda. Među brojnim pjesmama koje je pjevao popularni Ezio bila je i skladba „An Enchanted Evening“ koju je pjeva i na Broadway u travnju 1949 godine u mjuziklu „South Pacific“ Rodgersa i Hammersteina. Pjesma se je pojavila na američkoj popularnoj ljestvici 10 rujna 1949 godine i na kraju zaustavila na sedmoj poziciji a ploča mu je prodana u preko milijun kopija. Bio je to ujedno njegov jedini uradak koji se našao na američkoj popularnoj ljestvici. Taj je mjuzikl kasnije preseljen i na filmski ekran a glavnu ulogu u filmu je dobio odlični talijanski glumac ali glazbeno potpuni analfabeta Rossano Bracci, koji je na filmu samo otvarao usta kao riba na suhom a iza platna je pjevao Ezio Pinza. Ali i to je dio života u kojemu se mnogi kite tuđim perjem. I nije jedini niti posljednji slučaj da netko slavu skuplja na račun tuđeg truda. Često se tim glazbenim dublerima ni ime ne pojavljuje na filmskom ekranu pa čak ni među onima koje da bi ih mogao pročitati moraš uzeti povećalo. Osim na daskama i filmu Ezio se pojavio i na TV ekranima-imao je vlastiti Tv show program 1951 godine do 1955 godine., a uspješan je bio i u krevetu. Naslagao je šestero djece. Nastupao je sve do svoje smrti a prije nje stigao je napisati i svoje memoare koji se su izdani nakon što je Ezio već odavno ispaštao grijehe u jednom od nebeskih čistilišta, 1958 godine. Završavajući priču o njemu treba još jednom naglasiti da je taj prepoznatljiv bariton uistinu bio uspješan na svim glazbenim područjima i prava je šteta što je napustio tako rano ovaj svijet u godinama kada je mogao dati još poneku uspješnu kreaciju. Nastupio je i u nekoliko uspješnih filmova a bio je dobitnik i kazališne nagrade Tony. Ezio je snimio dosta materijala, kako opernog tako i popularnog, u ono vrijeme na pločama sa 78 okretaja, koje su kasnije prebačene na kvalitetnije nosače zvuka sve do CD-a.

Godine 1914, na današnji datum rođen je britanski pijanist, aranžer i vođa orkestra Frank Chacksfield. Glazbenu karijeru je počeo 1930 godine a prve snimke napravio 1948. godine. Na američkoj popularnoj ljestvici je imao tri pjesme. Prvi hit se zvao „Limelight(Terry's Theme)“ koji dolazi iz istoimenog filma, redatelja Charliea Chaplina , koji je temu i napisao. Ista se zaustavila na petoj poziciji američke popularne ljestvice. Ista se tema našla i na britanskoj popularnoj ljestvici 22 svibnje te godine i na kraju se popela do druge pozicije, sveukupno ostavši na popularnoj ljestvici 24 tjedna. Najveći hit mu je skladba „Ebb Tide“ sa kojom se 29 kolovoza 1953 pojavio prvi put na američkoj popularnoj ljestvici da bi se 7 studenog našao na drugoj poziciji na kojoj se zadržao četiri tjedna. Ploča je prodana u preko milijun kopija. Sa istom pjesmom se Frank pojavio i na britanskoj popularnoj ljestvici gdje je pjesma u veljači 1954 godine dospjela do devete pozicije.

Godine 1942 na američkoj popularnoj ljestvici se na današnji datum pojavila skladba „Tangerine“ u izvedbi Jimmy Dorseya i na toj će se poziciji zadržati šest tjedana.

Dvadeset i dvije kasnije, točnije 1964 godine na današnji datum na američku popularnu ljestvicu, na sam vrh se popeo stari dobri Sačmo sa skladbom „Hello Dolly“. Pjesma je na kraju osvojila i Grammy nagradu a Louis Armstrong je postao najstariji glazbenik koji je osvojio to priznanje do tada.

Godine 1913, na današnji datum, pojavili su se novi plakati na pariškim gradskim ulicama koji su fascinirali građane. Prikazivali su elegantno odjevenog Fantomasa-Gospodara Kriminala, junaka popularnih detektivskih romana Pierrea Souvestrea i Marcella Allainea. Njegovo zlo, maskirano lice bilo je oblijepljeno po cijelom Parizu.no, umjesto logotipa izdavača tih knjiga, na posterima je stajao znak filmske kuće „Gaumont“, koja je za šest tisuća franaka otkupila prava na ekranizaciju pustolovina , mračnog i tajanstvenog junaka. Film „Fantomas“ sastavljen od tri epizode režirao je Louis Feuillade, od kojeg je sam vlasnik tvrtke Leon Gaumont, poznat po svojoj konzervativnosti, zatražio da na ekran ne prebaci neke od najstravičnijih scena iz romana.Unatoč tome, redatelj je prema mišljenju mnogih kritičara uspio napraviti jezovitiju atmosferu nego što je u knjigama. Glavnog junaka tumačio je Rene Navarre.

Na današnji datum 1952 godine u Parizu je održana premijera filma „Zabranjenih Igara“ readtelja Renea Clementa, jednog od najljepših i najboljih ratnih filmova. Za prikazivanja je postigao golemi uspjeh, no nekoliko godina poslije, novo valni su ga kritičari spominjeli kao jedan od primjera „izmišljenih, književnih“ filmova protiv kakvih se u budućnosti treba boriti. Glavnu ulogu djevojčice kojoj stradaju roditelji odigrala je petogodišnja Brigitte Fossea, koja će se tek petnaestak godina kasnije početi baviti glumom.

Godine 1974 , na današnji dan, u Bostonskom theatru, Bruce Springsteen održao je jedan koncert. Jedan, ali vrijedan. Poslije njegovog nastupa kritičar i urednik uglednog časopisa „The Rolling Stones“ Jon Landau zapisao je „ Vidio sam budućnost rock & rolla, njegovo ime je Bruce Springsteen“ Janu se isplatilo hvaljene Brusea, jer je kasnije postao njegov menadžer.

A što će vidjeti moj recenzent u mojoj pjesmi po d naslovom Ja Vidim, vidjeti ćemo.

JA VIDIM…

Ja vidim sve ono što je za Te skrito

U veselju plačem u tuzi radujem,

Mudrost mi je plitka u dubini uma

Ko' ponor najdublji nasred ravna puta.

U prašini gustoj jasno vidim sebe

Vidim srce svoje, hladno, razasuto,

I čujem jauke iznad grkog smijeha

Što kapaju sporo kao vosak svijeća.

Sada hodam putem pitajuč kud vodi

Beskrajna bjelina gubi se u tami,

Glas u meni šumi kao poj vjetrova

Jedne davne jave mrtve usred snova.

Zanesen samoćom, bakljom bez plamena

Skupljam sve bisere na srebrenom polju,

Gušim sve vrline u najgorčem vinu

Da mi sa poroka sve užitke skinu.

Pijan do besvijesti slatkom ambrozijom

Jezim se od straha na pragu živote,

Ruke su mi mrzle, toplina bez žara,

Na crnom ognjištu, vječnoj vatri Hada.

SENECTUS INSANABILIS MORBUS EST……STAROST JE NEIZLJEČIVA BOLEST………..zar treba išta reći………………………………

U prošlom danu sam malo prekardašio. Još osjećam kako mi se obrazi žare /da li od stida ili uzbuđenja, pitanje je sada/. No ponekada ne mogu, kada vidim što se sve nudi čitateljima zaustaviti misli koje onda prosipam po papiru poput soli. Danas sam odlučio da neću ništa komentirati, a ima puno lipi stvari . Eto recimo Crvenko sa jednog od dvadeset mobitela šalje poruke Snjeguljici da su Gospodari moći znali kako jeftinom strujom do glasova doći. Pa neka se Prva Dama, češe po- nogama. Ili između. A bogme i potrošači struje se češu. Naravno da i psuju. Ja sam fin pa neću citirati neke naše „brendove“/ ola što sam u trendu/. Toliko za danas do sutra. A sada vi koji ste dočekali jutro, čitajte polako , zaspite slatko. Satove ne morate navijati, danas se ne radi.

by Blue Shadow 09.05.10 18:26

by Doc 09.05.10 22:02

10.05.2010. Na Današnji Dan

Umro njemački car William, naslijedio ga jedini sin Frederich III. Tri mjeseca kasnije umro i Frederich III. Nasljeđuje ga sin William II. Norveški istraživač Fridtjof Nansen prešao Grenland od istoka do zapada. U potresima i poplavama u Kini poginulo oko tri i pol milijuna ljudi. George Eastman usavršio je prvi Kodakov fotografski aparat. Otvorena željeznička pruga između Mađarske i Carigrada. Godina je 1888. Njemačke banke garantiraju povlastice za putovanje vlakom od berlina do bagdada, a Rusija dobila veliki kredit od Francuske za izgradnju industrije. Otvorena je i prva željeznička pruga u Kini od Tonghshana do Tianjina. Njemački fizičar Heinrich Hertz otkrio je elektromagnetske valove, a ruski kompozitor Čajkovski završio je svoju Petu Simfoniju. Engleski nogometni klubovi iz sjeverne i srednje Engleske su se odlučili za takmičenje u Liga sistemu, koji će garantirati regularnost susreta. Klubovi će se sastajati dva puta u sezoni, kod kuće i u gostima. Godina je 1888. Eiffelov toranj u parizu se diže prema nebu, a u siromašnoj pariškoj četvrti Menilmotant rodio se budući najveći šarmer Dvadesetog stoljeća Maurice Auguste Chevalier. Iste godine u drugoj velikoj evropskoj prijestolnici Beču, rodio se jedan od najpoznatijih majstora i stvaraoca filmske glazbe Hollywooda MAXSIMILIAN ROAUL STEINER, poznat kao MAX STEINER. Max se rodio upravo na današnji dan 10 svibnja 1888 godine u velikoj Austro-ugarskoj monarhiji. Djed mu je bio vlasnik čuvenog bečkog kazališta i osobni prijatelj Johana Straussa i Offenbacha. Od malih nogu se mali Max družio sa velikim kompozitorima i za očekivati je bilo da ne bude ništa drugo do glazbenik. I uistinu nije razočarao svoga djeda. Otišao je studirati glazbu na Imperijalnoj Glazbenoj Akademiji, a među njegovim profesorima bile su i takove glazbene veličine kao što je bio Gustav Maller. Svoj talent Max je odmah pokazao i svrstao se među najbolje studente u svojoj klasi, te je osvojio i prvo mjesto, kao najbolji i dobio zlatno odličje. Da se u mladići krije glazbeni genij dokazao je već sa četrnaest godina kada mladi Max piše prvu operet „Lijepa Grčka Djevojka“. Zašto baš grčka još uvijek tragam po arhivima. Sa šesnaest godina već vješto barata dirigentskom palicom i dirigira u maglovitom Londonu , u nekoliko kazališta. Glas o mladom glazbeniku brzo se širio glazbenim svijetom. Kako onim koji stvara glazbu tako i onim koji je jednako pažljivo sluša. Godine 1911, sa dvadeset i tri godine već je dogurao do glavnog dirigenta u Ahambli u parizu, a 1914 godine kada je u Evropi izbio Prvi svjetski rat, Max , kao rođeni protivnik rata seli u SAD-e. imao je tada 26 godina. Za dobrog glazbenika, a i inače za sve što je dobro Amerika nije nikada pravila probleme. Dapače im je omogućavala najbolje uvjete za razvoj. Tako je i Max zasjeo na mjesto glazbenog direktora u New Yorku, a kada je izumljen zvučni film, a to je bilo kako vam je poznato 1927 godine. Max Steiner seli sa istočne- hladne, na zapadnu- toplu obalu, u Hollywood. Tamo je Max postigao svoje najveće uspjehe i ostao sve do svoje smrti 28 prosinca 1971 godine. Max je bio jedan od najplodnijih glazbenika, računa se da je napisao glazbu za više od tristo filmova, usputno dobivši i nekoliko Oscara. Radio je , što se ono kaže non-stop, nije mogao proći dan a da nije stvarao, tako da je bilo godina kada bi uglazbio i po trideset filmova. U glazbi je tražio nove izazove i stilove pa je stvorio osebujan stil tako zvane „background“ glazbe u filmu, u kojoj su se miješali tonovi klasične glazbe sa romantičnim zvucima za širu publiku. Toliko je dobrih glazbenih brojeva napravio da je naprosto nemoguće izdvojiti neko djelo koje bi po posebnosti stršalo iznad ostalih. Ako napomenem da je pisao glazbu od antologijskog filma „Casablanca“ do „Blaga Sierra Madre“ rekao sam sve o raznolikosti i širokom dijapazonu njegovih uradaka. Neki će možda pokazati prstom na glazbu koju je napisao za besmrtni film „Zameo ih Vjetar“, čija je glazba možda najpoznatija publici, kao na jedan od njegovih najboljih uradaka. To je ona čuvena „Tara's Theme“. U tom filmu glazba ima posebnu ulogu i gotovo cijeli film pokrivala je glazba Maxa Steinera, što je znatno doprinijelo slavi i popularnosti tog filma. Inače snimanje tog filma pratile su brojne peripetije, a čuvene su scene iz građanskog rata s tisućama statista. Film je počeo snimati proslavljeni redatelj George Cukor, no u toku snimanja glavna zvijezda Clark Gable pobunio se da redatelj previše pažnje poklanja ženskoj ulozi i postavio ultimatum – ili on ili redatelj otići iz projekta. Producenti su žrtvovali redatelja i još jednom se potvrdila moć velikih filmskih zvijezda, tako da je film završio manje poznati, ali kako se kasnije vidjelo ništa manje dobar Victor Flaming. Tarina saga osvojila je brojne Oscare , od 13 nominacija njih osam. Između inih i za glazbu koja je dosljedno pratila događaje na ekranu. Od ukupno 3 sata i 42 minute, koliko je trajao film, samo trideset minuta nije bilo prekriveno glazbom Maxa Steinera. Glavna tema „Tara“, kasnije je postala hit za orkestar Leroy Holmsa i našla se je 27 studenog prvi puta na američkoj popularnoj ljestvici da bi u konačnici završila na 21-oj poziciji i kao „My Own True Love“ sa riječima Macka Davida za Johnnyja Desmonda uz orkestarRicharda Shoresa sa kojom se Desmond prvi puta pojavio na američkoj popularnoj ljestvici na sam Božić, 25.prosinca 1954 godine i na kraju zaustavio na 23-oj poziciji. Usputno da napomenem da je to bio njegov posljednji hit na popularnoj ljestvici od ukupno njih 18 koliko ih je imao. Max Steiner u četrdesetim godinama, u vrijeme drugog svjetskog rata skladao je glazbu za nekoliko filmova koji će ući u povijest kinematografije, kao za „New Voyager“ za kojeg je primio i drugog Oscara, te glazbu za filmove „Casablanca“, „Johnny Belinda“ i „The Latter“ Jedno od najljepših glazbenih ostvarenja Maxa Steinera svakako je glazba za film „A Summer Place“ iz 1959 godine, koja je postala veliki hit za orkestar Percy Faitha s kojom se ovaj 11 siječnja 1960 godine pojavio na američkoj popularnoj ljestvici da bi se 22 veljače našao i na samom prvom mjestu te ljestvice i tu ostao punih devet tjedana- ploča je prodana u zlatnoj nakladi po cijeni od 10 dolara, a osvojila je te godine i Grammy priznanje u kategoriji najbolje ploče godine a uvedena je i u Dvoranu Slavnih.. Tema dolazi iz istoimenog filma u kojem su nastupali Troy Donahue i Sandra Dee. Sa ovom istom temom ali u vokalnoj izvedbi Faith se našao 26 srpnja 1969 godine na 111 mjestu američke popularne ljestvice. Inače se ista našla u sedam navrata na američkoj popularnoj ljestvici, a pojavila se je i u disco verziji na AC ljestvici slušatelja na 13-oj poziciji 1975 godine. May je pisao glazbu i za TV serije među inim i za poznatu „Perry Mason“. Bio je uistinu veliko glazbeno ime Dvadesetog stoljeća u domeni filmske glazbe možda i najveće.

Današnji datum kao da se utrkuje koje će ime biti popularnije. Eto čuli ste par natuknica o velikanu filmske glazbe Maxu. Za oni koji vole ples i pjesmu, sada će napisati par kratkih napomena o jednom od najvećih plesača Dvadesetog stoljeća, a što se tiče stepa, mislim da je do dana ostao nenadmašen. Vjerojatno pogađate da se radi o Fred Asteireu, američkom plesaču,koreografu, glumcu i pjevaču austrijskog podrijetla. Već u dobi os sedam godina nastupao je sa sestrom Adelom, najprije u vodviljima, potom na daskama Broadwaya, a onda i ispred filmskih kamera. Bio je uspješan kao pjevač, izvrstan kao glumac i briljantan kao plesač. Kao pjevač zabilježio je 36 hitova na američkoj popularnoj ljestvici a kao glumac nastupio u preko četrdeset filmova. Imao je osam hitova na prvoj poziciji američke popularne ljestvice, od kojih mu se dva posebno izdvajaju . to je skladba „Night And Day“sa kojom se na popularnoj američkoj ljestvici našao 17 prosinca 1932 godine i na kraju dospio na prvu poziciju na kojoj se zadržao deset tjedana, te pjesma „Cheek To Cheek“ iz ožujka 1935 godine sa kojom je na prvoj poziciji proveo ravno 11 tjedana. Fred se žanio dva puta Rodio se 10 svibnja 1899 godine a umro 22 lipnja 1987 godine u 88 godini života., ostavši i danas san mnogih mladih plesača.

Za ljubitelje filmske glazbe i to one koja se pojavljuje u poznatim western filmovima evo još jednog velikana. Na današnji datum iste godine kao i Fred Astaire rodio se i Dimitri Tiomkin, američki pijanist i kompozitor ruskog podrijetla koji je sa roditeljima 1925 godine emigrirao u SAD-e. O njemu se naravno može napisati podulji tekst, možda i to napravim ako bude vremena jednoga dana. Sada samo napomena da ste ga imali prilike slušati u filmovima „High Noon“ iz 1952 godine, kada je osvojio za glazbu i dva oscara. Tu su filmovi „Starac i More“, „Gunfight At The OKCoral“, „The Alamo“ i da ne nabrajam. Umro je 11 studenog 1979 godine.

Godine 1947, na današnji datum , na prvoj poziciji američke ljestvice , u trajanju od dva tjedna našla se je pjesma „Linda“ u izvedbi Ray Noble-a.

Tko bi se udao za Frankesteina bilo je pitanje na koji je javnost mogla dobiti odgovor upravo na današnji dan 1935 godine kada se pojavio novi film iz popularnog horor serijala. Naziv filma je bio „Frankesteinova nevijesta“, a Boris Karloff ponovo je tumačio ulogu iz naslova.

Godine 1774, na današnji datum , na francusko prijestolje je sjeo Luj XVI. Imao je izvanredno pamčenje, odlično govorio latinski i engleski te poznavao povijest i zemljopis. Najviše je volio lov, zabavu i svoju ženu Mariu Antoniettu. Nije shvaćao vrijeme u kojem je živio, neshvačajući upozorenja o nadolazećoj revoluciji što je na kraju platio glavom na giljotini na kojoj se kasnije našla i glava njegove voljene kraljice.

Na današnji datum 1933 godine, na ceremoniji koja je podsjećala na inkviziciju, tisuće knjiga označenih kao „protunjemačke“ javno je spaljeno na golemoj lomači na Berlinskom trgu Opera. Lična spaljivanja se održana i u drugim velikim njemačkim gradovima. Službeni podaci kazuju da je u tim kulturnim čistkama uništeno više od milijun knjiga.

Zato sam ja siguran da ovu moju pjesmu neće nitko spaliti. Nepročitati moguće ali nije ni važno. Bitno je da je čitaju oni koji vole čitati pjesme/ namjerno neću reći poeziju, iz dobro mi poznatih razloga/. Dakle danas vam nudimnaslov:

DOŠLA JE…

Došla je jedne noći

Tek tako, bez poziva

Ulila mlado vino

Krv mi opila.

Od tada moji snovi

Java su bez zbilje

Nju i mene sad

Ista vatra grije…

Došla je iz moga sna

U javu

Pružila svu ljepotu

Nikome ravnu.

Sada je gledam

Skrivam od vidika

Zalijevam svojom krvlju

Od kad je u meni nikla.

O kako raste,

Buja…pupa…

Ljepota njena

U meni cvate

Razasuta.

Došla je jedne

Noći

Gledam taj zeleni sjaj

U nama ljubav uskrsla

Mi u njoj tražimo spas.

OBREPIT NON INTELLECTA SENECTUS………………………….STAROST SE NEOPAZICE DOŠULJA…..Ovdje je svaki komentar suvišan…jedini istinski odgovor daje ogledalo…..

by Blue Shadow 10.05.10 19:40

by Doc 10.05.10 22:01

11.05.2010. Na Današnji Dan

Današnja glazbena priča će vas ponovo odvesti u pretprošlo Devetnaesto stoljeće. Neki od čitatelja će možda reći što sam toliko navalio na vrijeme za koje se uistinu može reći da je pretpotopno, no mnogi temelji današnjoj glazbi su postavljeni daleko ranije nego što to mislimo. Uostalom uvijek je bilo osoba koji su zadužili svijet glazbe i ne smijemo ih zaboraviti ma koliko se daleko morali vračati u povijest. Najlošija konstatacija je ona, kada neki iz sadašnjeg vremena zaključe da je sve počelo od njih, a ono što je bilo ispred prebrišu kao da nije ni postojalo. A baš je prošlost često ona koja svoje nevidljive niti upliće u našu sadašnjost i daje šarm budućnosti. Netko će se upitati zašto ovakvi uvod. Istina je da sam mogao početi priču o našem današnjem gostu i drugačije. No, upravo zato , što se istoga uistinu rijetko, možda samo u nekim visoko specijaliziranim emisijama može čuti. A tko vam sluša radio programe iza ponoći i još o nekom „nepoznatom“ jazz glazbeniku , izvjesnom OLIVERU JOSEPHU(JOE)“KINGU“, za kojeg nikada nismo ni čuli. A da nije Olivera, možda ne bi bilo ni „kralja“ jazza, možda i najvećeg glazbenika Dvadesetog stoljeća Louis Armstronga. Ovo je kratka priča o Oliveru Jou „Kingu“, koji je rođen upravo na današnji datum 1885 godine u Louisiani i koji će jednoga dana kada malo poodraste postati poznati američki trubač, kompozitor i vođa orkestra. Kao, što se često događa mnogi kasnije popularni glazbenici rano počinju svoju profesionalnu karijeri, što se ono kaže i prije nego se počnu brijati. Bilo je tako i sa Oliverom „Kingom“, koji je zaplovio u profesionalne vode sa nepunih petnaest godina. Naravno, počeo je u lokalnim sastavima koji se svirali po kabaretima i noćnim klubovima, veselicama i lokalnim zabavama u Stourvilleu, predgrađu poznatog New Orleansa. A to predgrađe bilo vam je na lošem glasu poput Bronxa u new Yorku, no bilo je poznato i po dobrim glazbenicima. Najčešća publika su mu bili pijanci i na oružju brzi gosti, naravno uz obavezne raskalašene dame, koje su najčešće zarađivale prodajući vlastitu ljepotu a zaradu davali svojim“zaštitnicima“. U klubove u kojima je svirao mladi Joe nije dolazio samo društveni „otpad“. Bilo je tu i gostiju koji su istinski uživali u svirci kako sastava tako i mladog kornetiste Olivera. Mežu tim zaljubljenicima koji su upijali svaku notu bio je i mladi Louis Armstrong, koji je polazeći“večernju školu“, čije su učionice bile najčešće ćumezi gdje se pilo, tuklo i sviralo, jednom prilikom prolazeći pored jednog noćnog kluba čuo je i orkestar Kinga Olivera i na prvi pogled ili zvuk se naprosto zaljubio, pogotovo u njegov instrument. U to vrijeme mladi Oliver je stasao i postigao ugled uvaženog glazbenika koji je bio u središtu svih glazbenih zbivanja u tom gradu. No, kada su taj „poročni“ kvart koji je bio jezgra zabave ali i razvrata, kriminala i droge, često i ubojstava, gradske vlasti izolirale i stavile u „karantenu“ kao opasan po zdravlje mirnih i „čednih“ građana, koji se i sami u kasnim noćnim satima, da ih nitko ne vidi obilazili mračne ulice tražeći utjehu u „prijateljicama noći“,Kralj Oliver odlazi u Chichago i u lokalima Royal Gardec Caffea i Lincoln Gardenu svira i popularizira glazbu s Juga. Tu „crnu“ glazbu su oduševljeno prihvatili i bijeli slušatelji tog poznatog grada u kojem je vladao kasnije jedan drugi kralj- kriminala Al Capone. I tako jednog dana 1922 godine na adresu Louisa Armstronga, koji je već i sam svirao po ćumezima New Orleansa dođe poziv od Olivera da mu se pridruži u Chichagu. Bio je to „spas“ za Louisa koji se u međuvremenu nasukao u jednoj bračnoj luci i prilika da se odsuče ostavljajući ženu na sidrištu da čeka drugi brod to jest brak. Godine 1923 Oliverov „Creole Jazz Band“ postao je prvi sastav koji je snimao u stilu New Orleansa, postavljajući standarde, koji nikada nisu bili nadmašeni. Snimali su u onda poznatim diskografskim kompanijama Paramount i Genet. Godinu dana kasnije, 1924. orkestar se razilazi,a Arnstrong se uvukao pod suknju gospođe Lil Hardin pijanistice orkestra, dok Oliver renovira orkestar povećavajući ga na deset članova i pod novim nazivom „Savannah Syncopoters“, te ubrzo prelazi u New York da se i tamo okuša. Ali, kako to u životu biva stvari su se promijenile. Jazz je krenuo drugim pravcem a Oliver putem zubobolje. Naime zbog gnojnih procesa na zubnome mesu, gubi zube, što se naravno odrazilo na njegovoj tehnici sviranja trube i sviranje učinilo prosto rečeno- agonijom. Nakon nekoliko neuspjelih turneja po Južnim državama povukao se u grad Savannah u državi Georgiji i tamo 8 travnja 1938 godine umro u potpunoj bijedi, što nije ni prvi , nažalost ni posljednji slučaj da velikani iz svijeta umjetnosti a i sporta nakon briljantnih uspjeha dođu u priliku da završe kao otpad na ljudskom deponiju. Čak mu se ni točan datum smrti ne zna, jer u nekim izvorima piše da je umro 10 travnja, što ustvari ništa ne mijenja osim slike stanja u kojem se našao ,da mu se čak ni taj važan životni datum ne poklapa. Možda je i 9 travnja, zaboravljen, bolestan i gladan, od bolesti rastočen nekadašnji kralj kao prosjak napustio ovaj svijet. Prikupljenim novčanim prilozima Newyorški glazbenici , omogućili su da posmrtno njegovi ostaci budu preneseni 1938 godine u New York. To je bila zahvala,/ nažalost kasno dospjela/ za sve ono što je King Oliver napravio za jazz glazbu. Doprinio je da nekadašnja folklorna glazba preraste u jazz glazbu, novu i samostalnu glazbenu formu, sposobnu da se dalje sama razvija. Stvorio je i sam neke poznate kompozicije kao što su „West and Blues“; „Doctoz jazz“ i druge. Kao instrumentalist King Oliver je bio trubač snažnog tona i preciznog ritma a istovremeno i specijalist za kolektivnu improvizaciju. Među prvima je počeo da koristi „sordinu“ i njome je postizavao efekte, koji su nagovještavali kasniji stil „ ua-ua“. Njegov utjecaj se odrazio na sve trubače prve generacije jazza, među njima i samoga „Kralja“ trube Louis Armstronga. Svoj najveći domet King Oliver je postigao sa sastavom kojeg su činili: Babby Dodds-bubnjevi, King Oliver-kornet, Bill Johnson-bas, Honore Dutrey-trombon, Louis Armstrong-truba, Johnny Dodds-klarinet i Lil Armstrong-klavir. Bilo je to 1923 godine. I nikada više. Na američkoj popularnoj ljestvici imao je šest pjesama. Prvi puta se na njoj pojavio 19 siječnja 1924 godine sa skladbom „Dipper Mouth Blues“ u kojoj je vokalnu dionicu vodio Bill Johnsaon a pjesma se na kraju našla na devetoj poziciji. I posljednja njegova pjesma na američkoj popularnoj ljestvici je zauzela devetu poziciju. Bio je to naslov „St. Janes' Infirmary“ s kojom se na popularnoj ljestvici pojavio 22 veljače 1930 godine.

Još uvijek smo u Devetnaestom stoljeću. A tamo nas čeka Reba Fiersohn rođena u Bukureštu, Rumunija, koja je u dobi od pet godina emigrirala sa roditeljima u SAD-e i slavu i popularnost postigla pod imenom ALMA GLUCK. Alma je rođena upravo na današnji datum 1884 godine. Karijeru je počela 16 listopada 1909 godine pjevajući ulogu Sofije u Jules Massanetovoj operi „Werther“/ napisanoj 1892 godine/ u Metropolitan Opernoj kući u New Yorku. Sljedećeg jutra kritike su bile pune hvale za mladu pjevačicu i Alma tako reći preko noći postaje zvijezda. Snimala je kako klasični repertoar tako i onda popularne skladbe i prva je pjevačice koja je snimila ploču na kojoj je zapis bio sa obje strane. Na „A“ strani je bila pjesma „Carry Me Back To Old Virginny“ s kojom se našla prvi puta na američkoj popularnoj ljestvici 20 veljače 1915 godine da bi se 3 travnja popela i na samu prvu poziciju i na tom mjestu se zadržala pet tjedana. Ploča je prodana u preko milijun kopija. Na „B“ strani se nalazila pjesma „Old Black Joe“, koja eto ima tu čast da je to bila prva pjesma koja se našla na drugoj strani jedne gramofonske ploče. Tako se eto dogodilo da i drugi po prvi puta bude prvi. Alma Gluck se udavala dva puta. Na američkoj popularnoj ljestvici imala je 19 pjesama od kojih jednu na prvoj poziciji prodanu u milijunskoj nakladi. Prva pjesma koja joj se našla na američkoj popularnoj ljestvici zvala se „My Laddie“i na ljestvicu se popela 9 rujna 1911 godine da bi na kraju zauzela desetu poziciju. Posljednja pjesma „Bring Back My Bonnie To Me“ popela se na popularnu ljestvicu 15 ožujka i na kraju zaustavila na desetoj poziciji. Na toj joj je ploči pratio Orpheus Quartet. Alma je umrla 27 listopada 1938 godine.

Da je živ još jedno veliko ime danas bi proslavilo rođendan iako se dotični nema na što potužiti kada je u pitanju broj godina koje je proživio na ovom grješnom svijetu. Dakle na današnji datum 1888 godine u dalekom ruskom mjestu Temunu rodio se u u židovskoj porodici mali Israel Beline, koji je 1892 sa roditeljima emigrirao u SAD-e i tamo nastavio svoj uspješni put kompozitora pod imenom IRVING BERLIN Sa 14 godina napušta kuću i svira glasovir u salonima ,potom se bacio na pisanje pjesama. Prva mu je pjesma objavljena 1907 godine pod naslovom „Marie From Sunny Italy“, a godine 1910 se pojavio sa svojom jedinom pjesmom na američkoj popularnoj ljestvici. Bila je to pjesma pod naslovom „Oh, How That German Could Love“ koja se popela na američku popularnu ljestvicu 11 lipnja 1910 godine da bi se na kraju zaustavila na desetoj poziciji. Godinu dana kasnije 1911 objavio je pjesmu „Alexander's Regtime Band“ koja je bila strahovito popularna koja se našla čak u jedanaest različitih verzija na američkoj popularnoj ljestvici od čega dva puta na prvoj poziciji a jedna je ploča prodana u zlatnoj nakladi. Prvi ju je na američku popularnu ljestvicu smjestio i to odmah na prvu poziciju duet Arthur Collins & Byron Harlan, a posljednji put to je bilo 1947 godine u izvedbi dvojice, po mnogima najpopularnijih pjevača prošlog stoljeća Bing Crosbya i Al Jolsona. Pjesma se dokotrljala do 20-te pozicije ali je i prodana u preko milijun kopija. No, da Berlin nije u životu ništa napisao nego samo skladbu „White Christmas“ ostao bi zlatnim slovima upisan u sve moguće i nemoguće glazbene i ine knjige rekorda. Ta pjesma koju je skladao za film „Holiday Inn“ pojavila se čak u 38 navrata na američkoj popularnoj ljestvici. kako sam u više navrata pisao o toj pjesmi neću se ponovo vračati na ono što vam još nije poznato. Bila je više puta na prvim pozicijama, a po prodaji je svakako najuspješnija i najprodavanija singl ploča svih vremena / ovdje ću dodati i šire/. Samo u izvedbi Bing Crosbyja prodana je u preko 35 milijuna kopija. Mnoge pjesma koje je napisao Irvin Berlin i danas se vrte radio postajama diljem svijeta. Berlin je umro 22 rujna 1989 godine u 101 godini života. Netko će reći dosta pa zvao se on i Berlin. No, on je postigao ono za čime mnogi žude, postati besmrtan pa potom umrijeti.

Godine 1985, na današnji datum , na američkoj popularnoj ljestvici, na prvoj poziciji u trajanju od tjedan dana našla se je pjesma „Crazy For You“ u izvedbi Madonne.

Godine 1931, na današnji datum, zbog naslova , naišao je na probleme prvi zvučni film Fritza Langa. Naime vladajuća nacistička stranka posumnjala je da se izvorni naslov“Ubojica je među nama“ na neki način odnosi na njih, pa su prisilili redatelja da ga promijeni. Lang se odlučio na jednostavno „M“. zanimljivo je da je u sadržaju filma Lang nenametljivo ali neosporno izrekao koješta negativnog o vladajućoj političkoj stranci, no nacisti nisu to primijetili, odnosno nije im se učinilo da treba zabraniti prikazivanje. „M“ je postigao veliki uspjeh u domovini i u svijetu a danas se smatra jednim od nezaobilaznih klasika i revolucionarnih doprinosa sedmoj umjetnosti.

Vračamo se na početak novog doba. Godine 330 poslije rođenja Krista, car Konstantin I svečano inaugurira prijestolnicu Konstantinopolis, čija je izgradnja počela 324 godine u nekadašnjoj grčkoj koloniji Bizant na Bosporu.

Godine 1990, na današnji dan, trideset i jednu godinu nakon smrti Ritchie Valens dobio je svoju zvijezdu na Hollywoodskom pločniku slavnih. Ali tako je to bilo uvijek u životu. Kasno dolazi slava pepelu ili što bi rekao moj poznanik Valerius Martialis: CINERI GLORIA SERA VENIT.

A za danas evo jedne pjesme u rimi. Naravno da se nikada ne trudim kako će pjesma izgledati. Naprosto tok misli slaže moje osjećaje i razmišljanje u stihove, nekada u rimi, drugi put u slobodnij formi često kao pjesmu u prozi. A evo što se krije , kakve dileme i misli ispod naslova:

TVOJE OČI

Kada Te opiju tamjan u ljepota

Zanos kad prkosi, zaljubljenost čeka,

Sjeta će se uzburkat, kao vino točit

U dubinu vlažnu gdje su vječne noći.

Oprost kad zaboli, a praštanje rani

Ukleta će duša jecat u tišini,

Sve će se vrline utopit u grijehu

Poruga odzvanjat u pjesmi i smijehu.

Kad se divlja ruža kao krv razlije

Poslije kada dođe brže nego prije,

Ponor se razlista k nama pruža grane

Da na hladnom tijelu prekrije sve rane.

Podne kada padne, a ponoć uzdigne

Srce kada stane,vjetar pepel vije,

Baci sve dukate u njedra samoći

S neba će zasjati Tvoje mrtve oči.

OMNIA SUNT HOMINUM TENUI PEDENTIA FILO……….SVE LJUDSKO VISI O TANKOJ NITI……………Zar se moglo to jasnije reći?

Ušli smo u tjedan važne odluke. Već donesene. Mnogi će odahnuti, neki će uzdahnuti , važno da nitko ne izdahne. Ono o čemu sam navještavao bliži se kraju. Naravno, mnogi ne znaju o čemu govorim, zapravo rijetki, ili možda pojedinac….No, kada dođe vrijeme za to/ ako dođe/ svi će saznati. Za sada čitajte marljivo, pamtite brižljivo, pogotovo oni koji se spremaju na neki kviz. Nikada se ne zna da li će biti neko pitanje iz onog što ste pročitali na ovim stranicama. Danas neću komentirati našu situaciju. Jer je gora od juče. A već je jučer bila loša. Društvo je nagriženo poput sira. Korupcijom i kriminalom. Štetočine kada i uhvatimo u „trapulu“timarimo poput lipicanera. Tako da kada budu oslobođeni zbog zastare predmeta mogu uživati u našim trudima. Nekada su bile u modi dvije poštapalice: Dužan ko Grčka i nešto je trulo u državi Danskoj. Želim vam laku noć, dobro se naspavajte, odmoreni probudite, na poslu budite produktivni, u jelu umjereni, pazite na sve oko sebe, tako ćete se najbolje zaštititi.

by Blue Shadow 11.05.10 11:24

by Doc 11.05.10 22:09

12.05.2010. Na Današnji Dan

Današnji dan ćemo smjestiti u 1958 godinu. Neće to biti ni prvi a ni posljednji put da sam toj godini dao priliku da nam predstavi neki od svojih dana u kojemu se nešto značajno dogodilo. Uostalom u njoj je nešto završilo a nešto počelo. Recimo to je bila godina kada sam završavao gimnazijsko obrazovanje ali i godina novog početka, rađanja profesije i nekih spoznaja,ali da već ne nabrajam daleko bi me odvelo, gotovo na dohvat ruke. Dakle u toj godini nas čeka general Charles de Goulle, koji je upravo postao predsjednik Francuske i američka podmornica na atomski pogon „Nautilus“, koja je prva u povijesti podronila Sjeverni pol. U modi su te godine muški sako i hula-hop obruč. Bilo je i skandala. Njega je izazvao rock pjevač/ malo otkačeni/ Jerry Lee lewis oženivši svoju trinaestogodišnju rođaku, a druga rock zvijezda, neokrunjeni kralj Elvis presley pojavio se u regrutnom uredu u Memphisu, gdje mu je skinuta kraljevska kruna i obješena pločica oko vrata s brojem 53310761. Osnovana je institucija Grammy- glazbeni Oscar, a diskografska kompanija Columbia Records snima prvi stereo album CS 8001 s pjesmom „S' Wonderful nice“ s Ray Conniffom. John Lennon, Paul McCartney i George Harrison počeli su svirati na lokalitetima oko Liverpoola pod imenom „Quarryman“, a Hank Billard piše pjesmu pod imenom „The Twist“, koja će postati hit broj jedan za piličara Chubby Checkera dvije godine kasnije. Na glazbenom nebu otkrivene su neke nove zvijezde. Među njima su bili: Frankie Avalon, Brook Benton, grupa The Champs, Bobby Darin, Duane Eddy, Connie Francis, Neil Sedaka i da ne nabrajam, da ne postane dosadno. Te godine najpopularnije pjesme su bile „At the Hop“, „Don't“, „Tequila“ i „Volare“, koja je te godine osvojila dvije Grammy nagrade koje su se po prvi puta dodjeljivale. Na američkoj popularnoj ljestvici , na prvoj poziciji našlo se 23 pjesme; najdulje na prvoj poziciji zadržala se skladba „At The Hop“ u izvedbi anny & The Juniors. Ploča je naravno prodana u zlatnoj nakladi. Od tih pjesama 21 je prodana u zlatnoj nakladi a dvije u platinastoj tiraži, obje su bile u vlasništvu kralja Elvisa. Bile su to pjesme „Don't“, pet tjedana na prvoj poziciji i skladba „Hard Headed Woman“, dva tjedna na prvom mjestu. U kino dvorane „Neki su Dotrčali“ da vide „Mačku na vrućem limenom krovu“, koja je dobila „Vrtoglavicu“ i pala između „Odvojenih Stolova“ mijauči da „Želi Živjeti“ pa makar i u društvu „Mladih lavova“ koji su pokušali „Bijeg u Lancima“ ali je to spriječio „Starac i more“ koji je lovio Igluna na „Južnom Pacifiku“, da bi na kraju uz“Izvjesni Osmijeh“ poklonio „Zvono, Knjigu i Svijeću“ mladoj i zanosnoj „Gigi“. Naravno i igluna, doduše minijaturnog.

Inače svibanj te godine bio je dosta mršav sa pjesmama,koje će ostaviti dublji trag u budućnosti. Jedna od rijetkih je i Chuch Berryjeva skladba „Johnny B. Good“. Ipak i taj svibanj imao je jedan superhit koji se održao do današnji dana. Bila je to pjesma „All I Have To Do Is Dream“ -„Sve što imam raditi je da sanjam“ koju su izvodili EVERLY BROTHERSI ,Don i Phill. Upravo na današnji datum 12 svibnja 1958 godine ta se skladba popela na prvu poziciju američke popularne ljestvice i tamo ostala punih mjesec dana, savjetujući amerikance da prestanu raditi i da samo sanjaju. Pjesmu su odmah, kažu zlobnici, prihvatili dalmatinci, čak su joj dali i status pomoćne nacionalne himne. Moj susjed Špiro čin ju je čuo odmah mi je rekao: Hvala Bogu da su snove konačno priznali kao rad. A on je uistinu marljivo radio drijemajući u hladovini. Jednoga dana mi se požalio da je previše umorio, kaže imao je dosta teške snove. Ovu pjesmu se napisali bračni par Felice i Bryant Bouleaux. Prije nego su se upoznali on je želio postati koncertni violinist svirajući na radio stanici WSB i u „Atlanta Philharmonic Orcherstru“, a ona je bila pjevačica koja je pobijedila na natjecanju mladih pjevačkih talenata. Felica je u svojoj mašti imala svoga princa i jednoga dana kada je vidjela Bryanta u Sherwood hotelu gdje svira sa jednim jazz bandom, odmah je prepoznala lice iz svojih snova, još kada je imala osam godina. Oženili su se 1945 godine i odmah bacili na pisanje glazbe/ moš mislit/ i tekstova/a la Jane Birkin/ za mnoge poznate pjevače. Pjesma „All I Have To Do Is Dream“ bila je napisana za ciglih 15 minuta, da bi ista postala jedna od najznačajnijih pjesama koju su braća ikada snimili. Time su pomalo uzdrmali teoriju da ono što je brzo napravljeno nije baš dobro. Ovo je bilo i brzo i dobro. Pjesma je doživljavala uspjehe kroz cijelo vrijeme rock glazbe. Tako je i Richard Chamberlain, čuveni „Dr Kildere“ pjesmu pregledao na 14-toj poziciji američke popularne ljestvice 1963 godine. Glen Campbell i Bobby Gentry postižu 27 mjesto 1970 godine a Andy Gibb i Victoria Principal sa verzijom te pjesme 1981 godine stižu na 51 mjesto američke popularne ljestvice. To sve dokazuje da ljudi vole sanjariti, bez obzira u kojem vremenu žive. Na drugoj strani te singlice bila je skladba „Claudette“ koju je napisao Roy Orbison, posvetivši je svojoj ženi koja je nastradala u saobraćajnoj nesreći. Ta pospana pjesma prešla je i na drugu stranu Atlantika pojavivši se 4 srpnja 1958 godine na prvom mjestu britanske popularne ljestvice, a britanski slušatelji su sanjarili punih sedam tjedana. i verzija koju su snimili Bobby Gentry i Glen Campbell je u britaniji postigla visoko treće mjesto. I „B“ strana singlice sa pjesmom „Cloudette“ je istodobno postigla prvu poziciju., a bila je to prva singlica od dvije koje su postigle prvo mjesto a imale su u naslovu žensko ime. Druga je bila „Cathy's Clown“. Inače braća Everly su snimili su još nekoliko pjesama sa ženskim imenima kao što su: „Suzie“, „Marry“. „Jenny“, Lucille“, Ebony Eyes“. No, pjesma koja govori o snu kao o radnom odnosu koji redovito ulazi u radni staž je nadmašila sve. I po popularnosti, naravno i po zaradi.

Na današnji datum , prije devet godina, točnije 12. Svibnja 2001 godine, u 89 godini života šest dana prije svoga 90-tog rođendana umro je jedan od najpopularnijih američkih pjevača druge polovine Dvadesetog stoljeća PIERINO COMO, mnogo poznatiji širokoj glazbenoj i slušateljskoj publici pod imenom PERRY COMO. Perica je rođen 18 svibnja 1912 godine i bio je prvo dijete od njih trinaestero koliko ih je imao bračni par Como. Glazbenu karijeru počeo je u rudniku ugljena, potom je napredovao u brijača, koji je u svojoj brijačnici osim usluga mušterijama i pjevao po neku talijansku kanconu. Tamo ga je otkrio Freddy Carlone i uzeo kao pjevača za svoj band. Sa orkestrom je putovao po Americi dok ga u jednoj kockarnici gdje je zabavljao „gubitnike“ nije čuo , u ono vrijeme strahovito popularni Ted Weems i pozvao ga u svoj orkestar sa kojim je Perry proveo pet uspješnih godina. Kasnije se Perica osamostalio, pojavio se na filmu a potom i na televiziji na kojoj je imao svoj show program u kojem su sudjelovali mnogi kasnije popularni i poznati pjevači. I naš Ivo Robić je bio gost u Perry Como show programu. U pedesetim godinama san svakog mladog pjevača je bio pojaviti se u programu Perry Coma, jer mu je to na neki način garantiralo daljnji uspjeh u karijeri. Osim na radiju, filmu i televiziji, Perry Como je bio čast gost diskografske kuće RCA-Victor za koju je vjerno snimao punih četrdeset godina, zašto je dobio i zasluženo priznanje. Na američkoj popularnoj ljestvici imao je preko 150 hitova, od kojih 17 na prvoj poziciji, dvadeset ploča je prodao u zlatnoj nakladi. Perry Como je jedan od rijetkih popularnih pjevača koji je imao i uredan obiteljski život. Ženio se jednom sa simpatijom iz razreda, a vjernost je iskazao kako sam napomenuo i izdavačkoj kući. Godine 1983, 21 lipnja, točno na isti datum kada je Perry Como potpisao svoj prvi ugovor za tu tvrtku, ista mu je organizirala svečani ručak u restoranu „Iznad Duge“ u Rockfelerovom centru u New Yorku. Sakupili su se najznačajniji ljudi te kompanije da iskažu zahvalnost i izraze poštovanje tom uistinu vanserijskom umjetniku. Među brojnim hitovima teško je izdvojiti njegov najveći hit. Prva pjesma koja mu se našla na američkoj popularnoj ljestvici zvala se „Goodbye, Sue“- 28 kolovoza 1943 godine i na kraju dospjela do 18-te pozicije. Prva ploča koju je prodao u milijunskoj nakladi bila je ona s pjesmom „Temptation“ s kojom se 16 lipnja 1945 godine našao na 15-oj poziciji popularne ljestvice. Pjesma je dolazila iz filma „Going Hollywood“. Prva pjesma koja se pojavila na prvoj poziciji američke ljestvice uz to i prodana i zlatnoj nakladi, ujedno i pjesma koja se najdulje zadržala na prvoj poziciji bila je ona pod naslovom „Till The End Of Time“ s kojom se 15 rujna našao na toj prvoj poziciji i na njoj se zadržao ravno deset tjedana. Pjesma je uskoro prodana i u preko dva milijuna kopija, a ista se temeljila na Šopenovom djelu „Polonaise In A-Flat Major“ i dolazila je iz filma“A Song To Remember“.

Jedna od njegovih popularnijih pjesama je i naslov „Prisoner Of Love“ s kojom se 4 svibnja popeo na prvu poziciju popularne američke ljestvice i na tom mjestu zadržao tri tjedna. I ta je ploča prodana u milijunskoj nakladi a dolazi iz filma „Centennial Summer“. Njegova sljedeća uspješnica zvala se „Some Enchanted Evening“ i dolazi iz Broadwayskog mjuzikla „South Pacific“. Pjesma se na prvoj poziciji pojavila 30 srpnja 1949 godine i na tom se mjestu zadržala pet tjedana. sljedeći veliki hit Perry Coma je bila skladba kratkog naslova „If“, napisana još 1934 godine, koja se 3 ožujka 1951 godine popela na prvu poziciju i na njoj ostala osam tjedana. koliko je bila popularna ta skladba govori i to da se ista samo te 1951 godine našla na američkoj popularnoj ljestvici u još osam različitih verzija, različitih izvođača. Naravno da je i ova ploča prodana u zlatnoj nakladi. Posljednja pjesma koja mu se našla na prvoj poziciji zvala se „Catch A Falling Star“ s kojom se na prvom mjestu našao 24 ožujka 1958 godine i na toj poziciji zadržao tjedan dana. Ploča je prodana u milijunskoj nakladi, a važno je naglasiti da je to ploča sa kojom je Perry Como dobio Grammy priznanje u kategoriji najboljeg pjevača. Ploča se prodavala po cijeni od 12 dolara. Posljednja ploča za koju je Perry Como dobio zlatni disk se zvala „It's Impossible“ s kojom se popeo na popularnu ljestvicu 14 studenog 1970 godine, da bi 23 siječnja 1971 godine došao do desete pozicije i na njoj se zadržao tjedan dana. Na kraju da kažem da je posljednja pjesma koja se popela na američku popularnu ljestvicu bila ona pod naslovom „Christmas Dream“ koja se prvi puta pojavila na pop ljestvici 21 prosinca 1974 godine da bi se 28 prosinca zaustavila na 92.oj poziciji. Na kraju još jednom treba konstatirati da je u popularnom Glazbeno show rijetko koji glazbenik bio tako uspješan kao perry Como. Gotovo da stoji konstatacija da je do dana nenadmašen.

Godine 1979, na današnji datum, u jeku disco zvuka na prvoj poziciji se našao jedan od boljih pjevača tog glazbenog žanra Patrick Hernandez sa onda iznimno popularnom pjesmom „Born To Be Alive“

Godine 1963, na današnji datum, Henry Mancini osvojio je dvije Grammy nagrade: za ploču i pjesmu godine u 1962 godini. Pjesma je imala naslov „Days Of Wine And Roses“.

Godine 1902, na današnji datum, prvi let novog zrakoplova „PAX“ završio je nesterno. Uništen je u plamenu, a njegov pilot Auguste Severo i mehaničar Georges Sachet su smrtno stradali. Brazilac severo radosno je popio šampanjac u čast svog prvog putovanja, da bi nekoliko minuta kasnije pao s visine od 1600 stopa/ sami preračunavajte u metre/ i ostao mrtav.

Na današnji datum 1971 godine u Francuskoj se oženio pjevač The Rolling Stonesa Mick Jagger. Mladoženja nije mogao zapamtiti dobro cijelo ime svoje odabranice Biance Perez Morina De Macias, pa je novopečena gospođa Jagger u cijelom svijetu postala poznata pod imenom Bianca. Vjenčanje se održalo u Town Hallu u St. Tropezu. Na listi uzvanika bilo je mnogo rock zvijezda, od preostalih članova The Rolling Stonesa do Paul McCartneya, Ringo Starra i Erica Clamptona.

Da i pjevači mogu dobiti počasne doktorate potvrdilo se na današnji dan 1985 godine na primjeru pop-rock zvijezde Lionela Richiea, koji je dobio počasni doktorat Glazbenog Instituta u labami. To je vejrojatno zaslužio zbog toga je r je u osamdesetim godinama imao 14 hitova na popularnoj američkoj ljestvici od toga jedna je ploča prodana u platinskoj a četiri u zlatnoj akladi. Među njima je i skladba „Hello“.

A sada smo ponovo u svijet pjesama u prozi. Vjerujem da sam već nekima „dogulio“ no treba samo da se jave i ja ću po kratkom postupku dugoročno nastaviti sa „običnim“ pjesmama. Za danas na poetskom meniju imate naslov“

IZGUBLJENI SAN…

Opet si mi bila u snovima. Zora rasplela jutro preko lica noći…svjetlo niknulo usred mraka…razlivena nježnost se prosula po obzorju…san zagrlio javu…stvarnost obgrlila snove…

Tvoje tijelo zaneseno rascvjetalo se poput orhideje…zamirisalo nektarom.

U Tvome ljetu pronašao sam svoju jesen, sve danepregažene maglom, razapete paučinastom mrežom boja sjajnijih i od samih dijamanata.

I opet sam držao Tvoje ruke na raspelu svoga srca, na križu Duše utonule u beskraj moga odlaženja bez okretanja, da ne vidiš crne kiše iz dubine pogleda.

Sanjao san dohvaćena beznađa, svu glazbu našeg postojanja.

Zvijezde su svirale najljepšu melodiju iniklu iz odsjaja tišie…u odrazu Samoće.

Nas dvoje ,sami, na bespuću života zagrljeni trenutkom, razapeti vjetrom, do vrha napunjeni nadom.

Vidim lice na uzglavlju, na istom jastuku mokrom od žudnje…natopljenom tragovima poljubaca …otiscima usana.

Bila si i ove noći na zvoniku mojih uzdaha, u zvonjavi šutnje, rascvjetale sjetom i nostalgijom. Bila si na peronu čekanja.

Sama.

Vjetar Ti je mrsio kosu, haljina ulazila utijelo, stajala si kao svijeća, uspravno, iznad moga imena…usne su bile poluotvorene, riječi kao da su zapele negdje u osami duše.

I kišilo je niz Tvoje lice…oblaci izvirali ispod trepavica…u samoj sebi si dogorijevala…osmjeh zadržao na pola puta do mog pogleda…do riječi, koje su mirisale na vosak i tamjan…treperile poput zvijezda.

I ponovo si me u snu zvala imenom…nudila bogatstvo…nisi dala noći da zaspi.

Tražila si trajaje bez rastanka…novi početak prije kraja uz mene priljubljena nadajući se Njegovoj milosti.

NEC, QUAE PRAETERIIT, ITERUM REVOCABITUR UNDA, NEC, QUAE PRAETERIIT , HORA REDIRE POTEST………………………………NITI SE MOŽE OPET NATRAG POZVATI VAL KOJI JE PROŠAO, NITI SE VRATITI URA KOJA JE PROŠLA…….A moji stari znanac Ovidius Naso dobro je znao o čemu je riječ, kao što i vi znate.

I danas je ponoć nekima daleka imenica jer su u dubokom snu odavno, drugi se upravo bore sa snom koji im neće dozvoliti da budno pročitaju...treći bi mogli pročitati ali ne žele to napraviti na brzinu, pa će pričekati dan…četvrte ništa ne može spriječiti da budni dočekaju još jedan današnji dan i da nakon čitanja utonu u miran i slatki san. Što ću napraviti i sam.

Na našim vijestima sve je opet isto, golotinja cvijeta, sprema se za ljeto. Svi oni u mraku, sada dobro znaju, zašto im je struja bila tako skupa. Naša bajna vlada puna je muljanja, i nitko nikome neće na rep stati, jer su svi jednaki i u istoj klapi. Ako se i javi neka crna ovca odmah oko vrata stave joj konopac. Crvenko se prijeti , Snjeguljica neda, pravda oslijepila ne dira Rolexa. Zdravstvo nam boluje dok Narcis bilduje, budućnost nam svijetla u mraku zapela. Što će biti s nama sad se pitam jadan, gledam praunuke- Tantalove muke…na Gornjemu gradu sve je u raspadu…

by Blue Shadow 12.05.10 11:54

by Doc 12.05.10 22:21

13.05.2010. Na današnji Dan

Britanija službeno priznala komunističku Kinu. U SSSR-u ponovo uvedena smrtna kazna. Rasna politika prouzrokovala rasne nemire u Johanesburgu. Amerika pravi H-bombu, SSSR napravio atomsku. Godina je 1950. Britanija službeno priznala Izrael, a SAD-e i Španjolska obnovile diplomatske odnose. Konstruiran prvi kompjuter za poslovnu uporabu. Na Korejskom poluotoku, nevidljivu 38 paralelu prešli vojnici Sjeverne Koreje, kažu zalutali u Južnu Koreju. Koreja ponovo u ratu. Budi se Sjever i Jug. Budi se Istok/SSSR/ i Zapad/SAD/. Mnogi korejci zaspali vječni san. Kina na strani Sjevera, SAD pomaže Jugu/ u američkom građanskom ratu većina je bila za sjever/. Sve se mijenja rekao bi jedan moj stari prijatelj, osim nepromjenjivog. Kinezi u Tibetu, Dalaj Lama u Indiji.

U Zagrebu osnovano društvo filmskih radnika Hrvatske. Održane Prve Dubrovačke ljetne igre. Osnovan Institut „Ruđer Bošković“ u Zagrebu. Dr. Tea Šik-Oberhofer izvodi u Zagrebu prvu kateterizaciju srca u FNR Jugoslaviji. Umro poznati engleski pisac George Orwell nakon duge borbe s tuberkulozom. Najpopularnije djelo mu je vjerojatno alegorijski roman „Životinjska farma“ iz 1945 godine, kojega bi trebalo dostaviti svakom saborniku uz stabilizacione programe. Nije ga loše pročitati, pa ako treba i dva puta. Može i više. Po njemu je napravljen i crtani film. Umro i slavno irski dramatičar. Imao je „svega“ 94 godine , ali ga je još dobro služilo pamćenje. Zajedno sa njime u istom pravcu otputovao je jedan od najvećih zabavljača prve polovine Dvadesetog stoljeća, pjevač i glumac Al Jolson. Jedna od najtraženijih knjiga je priča „Ekspedicija Kon-Tiki“ koju je objavio prvi put na engleskom norvežanin Thor Heyerdhal koji je 1947 godine na splavi preplovio Tihi ocean od Peruua do Tahitija, udaljenost od 8.000 kilometara ili 5.000 milja u 101 dan uzbudljivog putovanja. Popularna je i drama „Ćelava Pjevačica“ Eugenea Ionesca arado se čitaju i stihovi „Sedamdeset kantosa“ Ezre Pounda. Britanka Doris Lessing izdala je svoj roman „The Grass Is Singing“. Putltzerovu nagradu dobio mjuzikl „South Pacific“. Iz italije se iavlja poznato pero Cesare Pavese sa svojim romanom „La luna e il falo“ dok američki poznati pisac Tennessee Williams nudi čitateljima čuveni roman „The Roman Spring of mrs Stone“ po kojem je kasnije snimljen i istoimeni film. Iz svijeta znanosti dolazi vijest da je otkriven 97 element koji je dobio ime –berkelium po svom pronalazaču Berkelayu. Otkriven i 98 element na Kalifornijskom sveučilištu i dobio ime –californium. Antihistaminici našli punu primjenu kod alergija.

Zanimljive vijesti dolaze i sa velikog filmskog ekrana. U Stoskholmu održana premijera filma „Till Gladje“ redatelja Ingmara Bergmana. Nakon uspjeha kojeg je britanski redatelj Carol Reed postigao na festivalu u Cannesu sa filmom „The Third Man“ isti se počeo prikazivati u SAD-a. Pozvan je u Ameriku i bečki svirač cu+itre Anton karas, čija glazba se provlači kroz cijeli film. Ohrabrujuća vijest dolazi iz Los Angelesa, mala Dorothy iz filma „Čarobnjak iz OZA“, pjevačica i glumica Judy garland, nakon što je u fazi depresije pokušala samoubojstvo dobro se osjeća i ovoga puta će proći bez ožiljaka. Osim onih koje već ima. I japanska filmska industrija grabi krupnim korakom u- prošlost. Poznati redatelj Akira Kurosawa snimio je film „Rashomon“. Zanimljiva vijest od 31 prosinca te 1950 godine dolazi iz Washingtona i obavještava svijet filmskih gledatelja da u svijetu ima oko 71.500 kino dvorana, od čega samo u SAD-a 11.300, a od toga 4.700 kina na otvorenom gdje se film može gledati iz automobila. Najbolji film te godine zvao se „Sve o Evi“, koji je imao 14 nominacija a ostvario šest Oscara. Inače na „Boulevardu Sumraka“ mogli ste gledati „Džunglu na asfaltu“ u kojoj su pronađeni „Rudnici kralja Salamona“koje je otkrio „Treći Čovjek“ i „Moj Prijatelj Harvey“, koji su se na kraju našli „U Kavezu“ u kojih ih je smjestio „Veličanstveni Jenki“, ustvari „Otac Mlade“ „Pepeljuge“ koja je „Jučer Rođena“i odlučila krenuti „Pravac: Mjesec“. To je sve mirno promatrao par“Samson i Dalila“i uputio maleckoj „Tri Male riječi“pozivajući je da sa njima posjeti „Stromboli“. Najviše dolara na kino blagajnama je zaradila sirotica „Pepeljuga“, čak 41, 087.000 naravno za filmsku kompaniju Walt Disneya. Taj film koji je imao tri nominacije a ostao bez Oscara potvrdio je staro pravilo da žiri može ocjenjivati kako hože ali će gledatelji napraviti ono što žele. Da stv ar bude još zanimljivija i naravno paradoksnija, najprovikaniji film, koji je na kraju osvojio i Oscara u kategoriji najboljeg filma, nećete vjerovati, a vjerujte, nije bio ni među prvih pet filmova koji su te godine najbolje financijski prošli i bili najgledaniji. To sve govori o žiriju Akademije i o ukusu filmskih gledatelja.

U svijetu glazbe to je još uvijek bilo vrijeme sjetnih, pomalo plačnih pjesama, koje su znale ponekada ugroziti i zdravlje slušatelja ako su imali slabije srce. Prema glazbenom Olimpu krenuli su među inim i Ray Anthony, Fats Domino, Parcy Faith, Eddie Fisher, Dean Martin, a popularni hitovi su bili „All My Love“ s patty Page, „Mna Lisa“ koja je dobila i Oscara u kategoriji najbolji filmski Song u izvedbi Nat King Colea; tu je i instrumentalni hit „Third Man Theme“ i to u dvije izvedbe, autora Anton karasa i u izvedbi orkestra Guy Lombarda. Na popularnoj američkoj ljestvici , na njenoj prvoj poziciji našlo se 17 pjesama, od kojih je 13 prodano u zlatnoj, milijunskoj nakladi. Najviše na prvoj poziciji punih 13 tjedana bile su dvije skladbe; „The Tennessee Waltz“ u izvedbi Patty Page i skladba „Goodnight Irene“ u izvedbi Gordona Jenkinsa & The Weavers. Thema „The Third Man“ u obje verzije se našla po 11 tjedana na prvoj poziciji američke popularne ljestvice. A svoje prve note, još u rodilištu počeo je pjevati jedan budući glazbeni genijalac. Upravo na današnji datum 13 svibnja 1950 godine rođen je STEVELAND MORRIS HARDAWAY/JUDKINS, slušateljskim masama daleko a gotovo da mogu sa sigurnošću reći i jedino pod imenom STEVIE WONDER, američki R&B pjevač, skladatelj, multi-instrumentalist i producent, nekada čudo od djeteta , danas ozbiljan, zreo čovjek koji je opravdao očekivanja kako svoja iz mladosti tako i svoje okoline i ostvario sve svoje snove i danas u njega upiru prstom kao čudo od čovjeka. Od rođenja slijep i već na startu životne utrke hendikepiran , mališan je već od rane mladosti, da ne kažem od djetinjstva pokazivao da ga taj tjelesni nedostatak neće ni malo ometati na putu ka uspjehu. Ono što mu je priroda oduzela u očima nadoknadila je obilato u ušima, sluh je zamijenio vid. Već sa osam godina bio je čudo od glazbenika. Roditelji, susjedi i prijatelji poklanjali su mu stare instrumente a on ih od prve počeo svirati. Tako je već u devetoj godini bio sam svoj orkestar svirajući: glasovir, usnu harmoniku, bubnjeve i orgulje. U toj dobi potpisao je i svoj prvi ugovor s Motown kompanijom, no vlasnik tvrtke Berry Gordy nije htio prenagliti, pa je dječaka držao kao jockera ili nogometnim rječnikom rečeno kao „igrača odluke“, da ga izvuče iz rukava kada mu to bude najpotrebnije. Došlo je i to ubrzo da je mališan već sa 12 godina ušao u prvu momčad i snimio svoju prvu Long Play ploču koja se zvala „Little Stevie Wonder-12-to godišnje čudo od djeteta.“ Pjesma s toga albuma „Fingertips –Pt 2“ našla se na američkoj popularnoj ljestvici prvi puta 22 lipnja 1963 godine da bi se 10 kolovoza popela i na prvu poziciju na kojoj se zadržala tri tjedna. Ploča je prodana u preko milijun kopija. Ista ova pjesma našla se je šest tjedana na prvoj poziciji R&B ljestvice. Od tada će Mali Stevie snimati gotovo isključivo vlastite kompozicije što će ga učiniti jednim od najznačajnijih glazbenih ličnosti popularne glazbe a svakako i bez dvojbe i najraskošnijim talentom glazbene scene u drugoj polovini dvadesetog stoljeća. Stevie Wonder je toliko sjajan da se za njega ne može reći da li je bolji skladatelj, pjevač ili svirač. Ja bih rekao da je u svemu tome podjednako savršen. S vremenom će Stevie odbaciti atribut „mali“, ali će zauvijek zadržati onaj drugi Wonder, to jest čudo i to kao svoje prezime. Kada je navršio 21 godinu sada već pravi mladić sa glazbenim iskustvom nekog starog prokušanog glazbenog lisca , od svoje kompanije je dobio potpunu slobodu da radi koliko i što hoće. Oni mu se neće miješati u posao. Bio je to san za svakoga umjetnika, no to Stevia nije iznenadilo zapravo se tome nadao i nije mu bilo jasno zašto mu to nisu prije dopustili, budući je već odavno ispunio očekivanja svoje kompanije, snimajući hit za hitom, prodajući milijune i osvojivši u deset godina čak 15 Grammy nagrada. Sada je ta brojka daleko veća. Bilo je uobičajeno i očekivano , kada je Stevie snimio novu ploču ostali su se borili za drugu poziciju, prva je bila rezervirana za Stevia. Njegove pjesme sniaju i drugi pjevači a Stevie zvan Čudo , postaje uspješan producent i promotor mladih talenata. Njegov glazbeni interes proširio se i na jazz, gospel, afričku i latino-američku glazbu, a na pločama koje snima sam svira sve instrumente, od udaraljki, preko žičanih instrumenata di elektronskih sintesajzera, njemu vrlo omiljenog instrumenta. Iako slijep od rođenja, Wonder nije bio zakinut ni u čemu. Možda je ovo malo presmiona konstatacija jer vid ipak nije mali prst na nozi. To mnogi pridaju njegovoj nadnaravnoj mašti/ u čemu se i ja slažem/ i Imaginaciji/ da bi riječi rekao/ Stevie, zvan Čudo, oslikao je život mnogo bolje i raznolikije od mnogih koji imaju potpuno zdrav vid, ali nemaju ono što ima Stevie. Iako zvuči pomalo bizarno, gotovo nemoguće ono je uistinu stvarno, a to je da je njegova omiljena zabava i razonoda da satima sjedi ispred TV ekrana i „gleda“, bolje rečeno osjeća TV program. Nije nimalo čudno ni rijetko da Stevie Wondera vidite kako sjedi na projekciji njemu omiljenog filma. Njegova senzibilna mašta pruža mnogo više užitaka nego stvarnost. Nekadašnje Čudo od djeteta , sada Čudesni Stevie Wonder , danas ima rođendan I još mnogo planova pred sobom. Kako sam naglasio Wonder je bio neobično plodonosan kako pjevač tako i skladatelj Na američkoj popularnoj ljestvici ostvario je 65 hitova , od kojih deset na prvoj poziciji i prodao je 14 ploča u zlatnoj nakladi. Po uspješnosti nalazi se na šestom mjestu najpopularnijih pjevača popularne glazbe do sada. Na AC ljestvici slušatelja imao je do sada 36 pjesama, od kojih sedam na prvoj poziciji uz dvije ploče prodane u zlatnoj nakladi. Na američkoj R&B ljestvici Stevie Wonder je nanizao 72 hita, od kojih 20 na prvoj poziciji, a tri je ploče prodao u zlatnoj nakladi. Zanimljivo je da je na britanskoj popularnoj ljestvici imao više hitova nego na popularnoj američkoj AC ljestvici slušatelja čak 54 pjesme, od kojih su dvije bile na prvoj poziciji a 16 pjesama među prvih deset. Što od njegovih uradaka izdvojiti uistinu je teško. Svaka pjesma sama za sebe ima nešto što druga nema . ipak sam se odlučio za pjesma koje su prihvatile široke slušateljske mase. Najprije to je skladba koja se najduže zadržala na prvoj poziciji američke popularne ljestvice , sedam tjedana „Ebony And Ivory“ koju je pjevao u duetu sa paulom McCartneyjem i sa kojom su se našli na popularnoj američkoj ljestvici 10 travnja 1982 godine da bi se 15 svibnja/ a to je za tri dana/ našla i na prvoj poziciji. Ploča je prodana u zlatnoj nakladi po cijeni od 4 dolara, a ista se našla i pet tjedana na prvoj poziciji AC ljestvice slušatelja. Druga popularna skladba se zvala „I Just Called To Say I Love You“ koja se popela na popularnu ljestvicu 18 kolovoza 1984 godine da bi 13 listopada/ možda i u noći 12 na 13-ti/ se našla na prvoj poziciji na kojoj je ostala tri tjedna a ploča se prodala u milijunskoj nakladi po cijeni od 4 dolara/ kod Stevie se čini ide sve po četiri/. Pjesma se našla po tri tjedna i na prvim pozicijama R&B i AC ljestvice. I treći popularni hit je i onaj pod naslovom „Povremeni Ljubavnik“- „Part-Time Lover“ u kojem Luther Vandross pjeva prateći vokal, i sa kojom su se našli na popularnoj ljestvici 7 rujna 1985 godine, da bi se 2 studenog pojavili na prvoj poziciji u trajanju od tjedan dana. I ta se ploča prodala u milijunskoj nakladi po cijeni od, zamislite 3 dolara. Pjesma je bila i na prvoj poziciji R&B ljestvice šest tjedana, te na AC ljestvici tri tjedna. Pjesma koja mu se zadržala najviše tjedana zvala se „That Girl“ i bila je devet tjedana na prvoj poziciji R&B ljestvice na koju se popela 23 siječnja 1982 godine. Zanimljivo je spomenuti da se pjesma „Ebony And Ivory“ koja se na popularnoj američkoj ljestvici na prvom mjestu nalazila čak sedam tjedana , na ovoj R&B ljestvici pjesma je dospjela tek do osme pozicije. Eto što su vam ukusi slušatelja, o kojima nikada ne treba raspravljati i treba ih sve jednako uvažavati bez obzira na kvalitetu onog što se sluša. To je već jedno drugo pitanje o kojem bi se mogla voditi rasprava nadugo i na široko. Ali, to mi danas nije na glazbenom meniju moga interesa.

Godine 1955, na današnji datum na američkoj popularnoj ljestvici, na prvoj poziciji se pojavila pjesma „Stranger In Paradise“ u izvedbi Tony Bennetta i na tom se mjestu zadržala dva tjedna.

Deset godina kasnije, točnije 13 svibnja 1965 godine na prvoj poziciji britanske popularne ljestvice našla se skladba „King Of The Road“ i na tom se mjestu zadržala tjedan dana . Pjesmu je izvodio Roger Miler.

Godine 1914 na današnji datum rođen je Joe Louis, američki bokser teške kategorije , šampion koji je držao titulu rekordnih 11 godina Umro je 1981 godine.

Na današnji dan 1905 godine, u Parizu je burno dočekana plesačica Mata Hari, koja će se jednoga dana pojaviti i pred streljačkim strojem , optužena za špijunažu.

Godine 1961 , na današnji datum , umro od raka u svome domu u Bel Airu Gary Cooper, i šezdesetoj godini života. Imao je iza sebe 35 godina dugu i uspješnu karijeru i bio je jedan od najvećih Hollywoodskih zvijezda. O svojoj je karijeri svojedobno izjavio „Dok sa ja nisam pojavio svi glavni glumci morali su biti zgodni. No tada su , na sreću, počeli pisati jako puno uloga za „momke iz susjedstva“.

Na današnji datum 1974 godine, u Washingtonu je održan koncert skupine The Jackson 5. Poslije koncerta je uhapšeno 43 ljudi koji su se slušajući koncert malo „zabavljali“ bacajući boce po okupljenoj publici. Ranjeno je više od pedeset obožavatelja. Nakon toga se je na ulaznicama za koncert počelo štampati i upozorenje da je u dvoranu za koncerte zabranjeno unositi piće u bilo kakvoj ambalaži.

I dok vi još budni razmišljate da li čekati današnji dan ili ga prepustiti jutro ja vam se javljam sa novom pjesmom u prozi pod naslovom

BDIJENJE

Pročitao sam Tvoje misli…Sve one, zapisane u buketi svjetlonosnih riječi…nerazumljive bilo kome, osim Tvome i mome srcu.

Ti bljeskovi razapeti među daljinama, donose voju blizinu u riznicu moga čekanja…u vrijeme koje želiš zaustaviti svojim suzama i molitvom.

Spoznao sam naše kajanje, što se nismo dogodili u Tvome pupanju…mojoj razbuđenosti…što me vrijeme nije zaustavilo…Tebe ubrzalo…što jučer nije danas i zašto ne mogu zaustaviti čekanje da Te dočekam razgranatim bojama jeseni…Kosu da Ti prošaram prvim snjegovima…tople kiše listopadne spustim niz lice…lišćem popločam stazu da se mekano spustiš na paletu duginog spektra…

O, kako dani brzo prolaze…Inje je već zaprijetilo šarenim livadama…rosa sve rjeđe opija razigrana jutra, a ja Te sve više imam u snovima.

Koliko puta poželim ne probuditi se iz njih…da ostanem zarobljen samo sa Tvojom slikom u tom stanjenom vremenu, koje tek što nije puklo.

Koliko puta, dok noć se skriva iza zvijezda, bdijem nad snom Tvoga duha…dodirujem mjesečinu što Ti krade srebro s njedara.

Poput leptira slijećem na Tvoje mirisne livade da me vatrom spališ.

I kao pijani vjetar rasplićem Ti kosu…trgam košulju i utapam se u nabujali kovitlac uzdaha.

Tvojih i mojih…zaboravljajući tko sam i gdje sam…draga moja…

MALOS VERSUS FACERE TURPE EST, MEDIOCRES INGLORIUM, BONOS DIFFICILIUS , QUAM UT PRAESTERI POSSIT AB IIS, QUIBUS ALIUD AGENDUM EST……………………..PRAVITI LOŠE STIHOVE JE SRSMOTNO, OSREDNJE NESLAVNO, DOBRE ODVIŠE TEŠKO DA BI IH MOGLI PRAVITI ONI KOJIMA TREBA ŠTO DRUGO RADITI…o ovoj mudrosnici mogla bi se razviti jedna široka diskusija, možda i okrugli stol, u principu je dobra iako ne i u svemu točna….

Oni koji čekaju uvijek dočekaju. Bar je tako bilo do sada. Doduše točno vrijeme se ne zna , nekada to bude odmah iza ponoći, a često malo kasnije. Ali uglavnom uvijek prije zore. Nadam se da se na mene ne srdite, što sam tako „nemaran“ i netočan poput autobusa međumjesnog prometa, čiji se vozni redovi kreću uvijek u granicama od – pa do, kao vozači trenutačno odrede/ malo se šalim iako se sa ozbiljnim stvarima ne treba šaliti/. Mogao bi ostati na stanici na kiši dok autobus pored mene klizne. Sva sreća da ih za sada ne trebam. Na kraju lijepo sanjajte kao da ste u raju/ to je samo onako plastično rečeno/, dobro se odmorite .

by Admin 13.05.10 18:39

by Sponsored content