Re: Na današnji dan

by Doc 13.05.10 22:28

14.05.2010.Na Današnji Dan

Godina je 1998. Paula Jones i Monica Lewinsky protiv američkog predsjednika Billa Clintona. David Beckham, popularni nogometaš „Manchester Uniteda“ „nagazio“ Victoriu Adams, članicu popularne grupe „Spice Girls“. Svećenik blagoslovio taj „faul“. Kraljica majka, stara 97 godina završila na traumatološkom odjelu bolnice „Edward VII“, zbog prijeloma lijeve natkoljenice. Rezultat je 1:1, u odnosu na desnu natkoljenicu,koju je slomila 1995 godine. Da avion nije za svakoga, pokazalo se 3. Veljače u talijanskom skijaškom centru u Cavalesu, blizu Trenta, kada je američki pilot A-6 Ptuwler pokušao podletjeti žičaru, pri tome istu oštetio a dvadeset ljudi poslao u smrt. Da se pop zvijezde ponekada ponašaju nedolično, mnogi će reći ništa neobično. Novi dokaz je i britanski pop pjevač George Mitchel, koji je uhapšen i izveden pred sud pravde, zato, što je bio otkačen u odnosu na jednog revnosnog policajca. Kaucija od 500 dolara ga je oslobodila od zatvorskih rešetki ali ne i od sudskog postupka. Ne od suda, već od svojih zemljaka, osuđena je pobjednica pjesme Evrovizije izvjesna Dana Internacional, pjevačica, koja je ustvari počela pjevati kao pjevač, a onda je sudbina umiješala prste u njezin spol i od Dana napravila Danu. Druga sportska vijest dolazi iz Londona. Slavni „Arsenal“ igra najbolji nogomet na otoku; osvojio je duplu krunu –prvenstvo i kup. Zvijezde momčadi bili su Danac Marc Overmars i nizozemac Denis Berglkamp. Ovu godinu smo počeli s Clintonom pa ćemo je i završiti s viješću da je mister president za vrijeme Samita grupe G8, viđen u jednome pabu sa čašom u ruci. Da li je posjetio i koji drugi „javni“ objekt gdje se kupuju u tajnosti usluge ostati će tajna. Da su zarade na filmovima, ako su iole dobri dosta velike dokazuje i vijest iz Los Angelesa koja govori o tome da je film „Men In Black“ najviše zaradio od prodanih kino ulaznica u 1997 godini. Indija je najveće filmsko tržište u svijetu. Iz Madrida dolazi vijest da je španjolska vlada sa još sedam latino-američkih država u kojima se govori španjolski predložila novu financijsku shemu za pomoć u razvoju filmova sa španjolskog govornog područje. Nakon što je osvojio Zlatnog Lava u Veneciji prošle 1997 godine za film „Hana-Bi“ Takeshi Kitano bacio se na dva nova projekta u SAD-a. Te godine najboljim filmom i dobitnikom Oscara proglašen je „Titanic“ i njegov redatelj James Cameron. Ono što je zanimljivo to je da je film osvojio jedanaest pozlaćenih statuica i na taj način izjednačio se sa filmom „Ben-Hur“, ali ga nije premašio. Dobro se prodaje i film „Central Station“. Tu su još filmovi „Saving Private Ryan“ kojega malo- malo gledamo na filmskom ekranu, a djeca se mogu zabavljati i veseliti uz film „A Bug's Life“. Na popularnoj američkoj ljestvici na prvoj poziciji našlo se 15 pjesama, od kojih pet u zlatnoj milijunskoj nakladi a sedam u nakladi od preko dva milijuna, od kojih je jedna bila prodana u preko četiri milijuna, kopija Najduže na prvoj poziciji zadržala se skladba „The Boys Is Mine“punih 13 tjedana u izvedbi Brandy & Monice. Svakako jedna od popularnijih pjesama te godine je i ona koja dolazi iz najboljeg filma „Titanica“ koja se zove „My Heart Will Go On (Love Thema from „Titanic“) u izvedbi Celine Dion, koja se pojavila na popularnoj ljestvici 28 veljače 1998 godine, prodana je u milijunskoj nakladi u izvedbi sjaje Celine Dion. I dok jednu uzlaze prema glazbenom nebu, drugi putuju prema nebu ali bez povratne karte. Dogodilo se to upravo na današnji dan 14 svibnja 1998 godine, a bio je četvrtak, u 22:15 sati po lokalnom vremenu u Los Angelesu kada je u 83-oj godini u Cedars Sinai Medicinskom centru u Beverly Hilsu, zauvijek zatvorio svoje „stare plave oči“ po mnogima najveći zabavljač a u jednom dijelu i jazz pjevač FRANK SINATRA. Sinatra je rođen 12 prosinca 1915 godine u radničkoj obitelji u Hobokenu, New Jersey, sin talijanskog emigranta, vrlo mlad je otkrio i zavolio glazbu Bing Crosbyja i Billie Holiday. Osniva najprije malu skupinu a kasnije počinje samostalno pjevati po plesnim dvoranama i kabareima. Počeo je zapravo kao saloon singer. Prvu ploču je snimio 1939 godine, pjeva u orkestru Tommyja Dorseya, a obdaren zlatnim glasom niže uspjeh do uspjeha. Privlači milione i milione ljubitelja jazza i dobre zabavne glazbe. Pojava električnih instrumenata, rock & rolla i sličnih noviteta u glazbi, zadali su jedno vrijeme ozbiljni udarac njegovoj karijeri, pa Frank Sinatra jedri u filmske vode, dobivši ulogu u remek dijelu Freda Cinamana „Odavde do Vječnosti“ za koju je ulogu dobio i prvog Oscara za sporednu ulogu u tom filmu Bilo je to 1953 godine. Put Frank Sinatre bio je vrlo zanimljiv, promijenio je tri diskografske kuće: Columbia, Capitol, da bi se skrasio u vlastitoj producentskoj tvrtki Reprise records. Svako od tih razdoblja ima jedno posebno značenje. Nakon uspjeha na filmu obnavlja svoju pjevačku karijeru i hitovima kao što su „Stranci u noći“, „My Way“, „New York, New York“ ponovo se vraća na zvjezdane staze. Kao prava zvijezda Franky-boy mijenja i žene. Počeo je sa Nancy Barbato, nastavio sa Avaom Gardner a zadržao se jedno vrijeme na Mia Ferrow. Uz ozbiljne članke, naravno da su mu zahvalni i novinari „žutog tiska“ u kojem se često spominje njegovo ime u vezi nekog skandala ili avanture kao na primjer sa „neporočnom „ Lanom Turner ili udovicom Humphreya Bogarta-Lauren Bacal. Frank Sinatra je bio bez dvojbe jedan od najpopularnijih osoba Dvadesetog stoljeća i nakon četvrtog braka s glumicom Barbarom Marx nastavio je snimati i nastupati. Snimio je preko sto originalnih albuma, neki tvrde preko dvjesta, treći dodaju da je istina tu negdje između. Snimio je preko 1.800 pjesama, nastupao u preko šezdeset filmova i svakako spada među elitu najpopularnijih pjevača američke glazbe. Da li i najveći o tome bi se još dalo raspravljati. Frank Sinatra jr bio i jazz pjevač. Izdao je uz brojne originalne albume i veliko broj kompilacija, te standarde svjetske glazbe, od kojih su mnogi, upravo zahvaljujući njegovim izvedbama postale popularne i dugovječne. Slušatelji neke pjesme poznaju upravo po Frank Sinatri. Dao je pečat u svakom slučaju i svjetskoj glazbi. Bill Clinton, američki predsjednik, koji je 15 svibnja 1998 godine bio na Summitu grupe G8 u Birminghamu, dao je poslije vijesti o Sinatrinoj smrti odmah izjavu „Bio sam iskren obožavatelj. Mislim, da bi svaki amerikanac trebao nasmiješiti i reći- On je to stvarno učinio na svoj način“. Zanimljivu je izjavu dao i francuski predsjednik Jacques Chirac „S velikom sam tugom primio vijest o Sinatrinoj smrti. Takvu ću emociju dijeliti, vjerujem s milijunima ljudi diljem svijeta.“ Bile su to iskrene izjave. Znamo da je Bill Clinton bio veliki ljubitelj i svirač jazza. Naravno i lijepih žena, a Jacques Chirac je mjesec dana prije smrti Stephanu Grappeliju dodijelio medalju Orden Legije Časti. Dakle oni su znali što govore, doduše Clinton nije baš znao što se događalo u Oralnom salonu Bijele kuće. Tek su ga naknadno podsjetili. Veliku ulogu u vračanju pamćenja imala je plava haljina s bijelom mrljom gospođice Lewinski. No vratimo se mi „plavim starim očima“. Stanovnici Sinatrinog malog grada Hobokena našli su se u velikoj tuzi. Da nije bilo Franka, Hoboken ne bi nikada postao grad, on ih je ucrtao na kartu, rekao je jedan od stanovnika tog mjesta. U gradu na čijoj se ploči nalazi natpis „Dobro došli u Hoboken, mjesto baseballa i Sinatre“, postoji i ulica, koja se zove Sinatra Driffe. Doduše, mnogi su mu osporavali da nije pjevač jazza, no on je nastupao sa najvećim imenima jazza , od Duka Ellingtona do Count Bassiea. Strahovito je bio osjetljiv na aranžmane i glazbenike koji su ih svirali. Njegova svaka orkestracija morala je biti umjetničko djelo a to se vidi i iz njegovih tonskih zapisa i napravljenih snimaka; nijedan pjevač, po mnogima, u ovoj vrsti glazbe nema toliko dobrih orkestralnih izvedbi sa tako dobrom i bogatom orkestracijom kao Sinatra. Veliku ulogu u tome su odigrali nekada vrlo popularni aranžeri poput Nelson Riddlea i Don Coste. Mnogi iz svijeta glazbe i filma dali su izjave nakon njegove smrti koje su odisale emocijama. Jedina koja se nije javila i ostala je tiha bila je mafija, za koju mnogi tvrde , da je njen član bio i slavni Don Sinatra. No, treba reći da se to nije nikada jasno potvrdilo, iako mnoge jasne stvari često se najbolje vide u mutnom odsjaju. Već sam napisao da je Frank Sinatra bio vrlo produktivan glazbenik. Na američkoj popularnoj ljestvici imao je 177 pjesama, od kojih sedam na prvoj poziciji, a prodao je devet ploča u nakladi od preko milijun kopija. Na AC ljestvici slušatelja našao se 48 puta, od toga šest puta na prvoj poziciji , a imao je i tri hita na R&B ljestvici. Prva pjesma koja mu se našla na američkoj popularnoj ljestvici zvala se „Night And Day“ i pojavila se 28 ožujka 1942 godine da bi na kraju došla do 16-te pozicije. Pjesma dolazi iz Broadwayskog mjuzikla „Gay Divorce“. Prva zlatna ploča /koja se istovremeno pojavila i na prvoj poziciji, iako neki kažu da je bila na drugom mjestu/zvala se „All Or Nothing At All“ i na popularnoj ljestvici se prvi puta našla 19 lipnja 1943 godine, a na drugoj poziciji se javila 4 rujna. Sigurna pjesma koja se našla na prvoj poziciji i to najviše tjedana od svih njegovih pjesama- punih osam, zvala se „Oh! What It Seemed To Be“ i na pop ljestvici se pojavila 16 veljače 1946 godine da bi se 16 ožujka domogla prve pozicije. Zanimljivo da ta njegova najpopularnija pjesma , bar što se tiče američke popularne ljestvice nije prodana u zlatnoj nakladi. Tako dolazimo do zaključka da je prva Sinatrina ploča koja se našla na prvoj poziciji a ujedno prodana u zlatnoj nakladi ona s naslovom “Learnin' the Blues“ koja se prvi puta pojavila na popularnoj ljestvici 7 svibnja 1955 godine, da bi 9 srpnja dospjela na prvu poziciju i na njoj se zadržala tjedan dana. Ploča je prodana u zlatnoj nakladi po cijeni od 20 dolara. Na kraju bih još spomenuo dvije njegove pjesme za koje mnogi smatraju da su zapravo njego zaštitni znak . To je, zavijena velom tajne skladba“Strangers In he Night“ koja se prvi puta pojavila na američkoj popularnoj ljestvici 7 svibnja 1966 godine da bi se 2 srpnja našla i na prvoj poziciji na kojoj se zadržala tjedan dana. Pjesma je prodana u preko milijun kopija po cijeni od deset dolara, a ista se našla i sedam tjedana na prvoj poziciji AC ljestvice slušatelja/ nešto kao hitovi po izboru slušatelja/. Pjesma se pojavila u filmu „A Man Could Get bKilled“u kojem je nastupao James Gamer. Pjesma je nagrađena Grammy nagradom u kategoriji najbolje ploče, Sinatra je dobio Grammy u kategoriji najboljeg pjevača,, uvrštena je u Dvoranu Slavnih Grammya na RIAA ljestvici zauzima 275 poziciju a na BMI- 47 mjesto. Druga pjesma po kojoj je Sinatra poznat zvala se „My Way“, koja po onome što se misli o njoj i koliko je povezuju sa Sinatrom je dosta loše plasirana. Naime pjesma se popela samo do 27 pozicije američke popularne ljestvice na koju se popela 29 ožujka 1969 godine. Pjesma je ušla u Dvoranu Slavnih Grammya a na RIA ljestvici se nalazi na 144 mjestu. Posljednja pjesma koja se pojavila na američkoj popularnoj ljestvici bio je naslov „Thema From New York, New York“ koja dolazi iz istoimenog mjuzikla, a na pop ljestvici se pojavila 3 svibnja 1980 godine i na kraju došla do 32 pozicije. I tu bih se zaustavio, jer ne znam gdje bih mogao završiti pišući o Frank Sinatri. Možda među krakovima „Hobotnice“, ali danas je takav dan da o pokojnicima želim napisati sve najbolje. Istinu, možda nekom drugom prilikom.

Zna se dogoditi, da netko uoči ili tek što je proslavio svoj rođendan umre. Tako nam je među inim poznat i slučaj slavnog Louisa Armstronga koji je dva dana nakon svoga rođendana ne pregledavši ni sve poklone ,koje je dobio sa sretnim smiješkom uz svoju trubu preselio na onaj svijet. Ali, da čovjek umre na dan svoga rođenja i tako pokvari rođendansko slavlje najviše sebi a onda i čestitarima koji su planirali i nešto pojesti i popiti u čast slavljenika, prava je rijetkost, gotovo podatak za Guinessovu knjigu rekorda i kako nazvati taj dan kada je sve počelo i prestalo. Sudbina se zna ponekada grubo poigrati sa ljudskim bićem. A to se upravo dogodilo jednom od velikana jazza, klarinetisti, sopran saksofonisti, skladatelju i vođi orkestra američkom glazbeniku SIDNEY BECHETU. Kada je točno rođen/ misli se na godinu/ ne zna se ali da je to bio na današnji datum lijepo piše u rodnim knjigama Neki kažu 1891 drugi 1897. Čini se da je ona prva godina vjerojatnija jer se spominje da je već 1902 kao jedanaestogodišnjak počeo svirati u orkestru Fredya Caparda. Koji je Sidney bio po redu od djece ni to se ne zna, dali sedmi ili deveti. No to nije toliko važno. Zna se sigurno da je umro na današnji dan 1959 godine u Parizu. O njemu bi se moglo dosta toga napisati , ali dovoljno je reći da je uz Louis Armstronga bio vodeća ličnost u svijetu jazza. Rođen je u New Orleansu ,ali je kasnije preselio u Pariz i u Evropi ostao do kraja života. Napisao je mnoge skladbe , svirao sa mnogim slavnim imenima jazza. No, ostati će zapamćen po jednoj pjesmi koja je odavno postigla svoju dugovječnost. To je popularna skladba „Petite Fleur“- „Mali Cvijet, koja se u izvedbi Chris Barbera našla na petoj poziciji američke ljestvice u siječnju 1959 godine, a koju je Sidney napisao još 1952 godine. Pjesma se također našla i na britanskoj popularnoj ljestvici sa istim izvođačem i to u dva navrata. Prvi put 13 veljače 1959 godine /eto trinaesti i nije baksuzan kako neki misle, dapače, što više…/ i to na trećoj poziciji i drugi put 31 srpnja iste godine na 22 –om mjestu. Jedna od najljepših obrada je ona koju izvodi mr. Acker Bilk, premda i izvedba poznatog francuskog sastava „Chompagnons de la Chanson“spada u vrhunske , usputno i vrlo posebne obrade.

Godine 1949, na današnji dan, na američkoj popularnoj ljestvici, na njenoj prvoj poziciji našla se je skladba „Riders In The Sky(A Cowboy Legend)“ koju je izvodio Vaughn Monroe a ista je na prvom mjestu pustila korijenje, bila je ustoličena čak 12 tjedana.

Iste godine i istog datuma na istoj popularnoj, američkoj ljestvici našla se na prvoj poziciji u trajanju od tri tjedna i skladba „Forever And Ever“ u izvedbi Russ Morgana.

Godine 1955 na današnji datum , bna američkoj popularnoj ljestvici na prvoj poziciji, dva tjedna bila je skladba“Unchained Melody“ u izvedbi orkestra Les Baxtera.

U Parizu, na današnji datum otvorene Druge Olimpijske igre, a prvi puta na njima učestvovale i žene.

Godine 1956 na današnji dan izdana je prva ploča sastava koji je kasnije prodao milijune ploča The Platers. Ta Plattersova ploča na kojoj nije bilo onih najpopularnijih hitova, sve jedno se u toku vremena prodala u preko pedeset milijuna kopija.

Godine 1987 , na današnji datum u Newyorškom stanu svoje kćeri Yasmin( iz braka sa kraljevićem i plaxboyem Alyjem Khanom) umrla je 69-godišnja Rita Hayworth, ljepotica rođena kao Margarita Carmen Cansino. Osobitu je slavu stekla tokom četrdesetih godina kada je bila jedna od žena , čije su fotografije američki vojnici najrađe lijepili na unutarnju stranu svojih ormarića. Najpoznatije je uloge ostvarila u glazbenim filmovima „Nikada Nisi Bila Ljepša“- 1942 godine, u kojem je uz Fred Asteirea zanosno plesala na balkonu obasjanom romantičnom mjesečinom, te u filmu „Gilda“ iz 1948 godine s legendarnim prizorom kada pjeva i polako skida duge rukavice, koja se smatra jedna od najerotičnijih scena u povijesti klasičnog Hollywooda. Katkada crvenokosa, kadikad plavuša Rita se udavala četiri puta a jedan od muževa bio joj je i Orson Walles, koji joj je za potrebe filma „Dama iz Šangaja“ 1948 godine ošišao dugu kosu. Kad se udala za Alyja Khana privremeno se povukla iz kinematografije a nakon rastave vratila se velikom ekranu, no njeni nastupi nisu više izazivali nekadašnju pozornost pa se početkom 70-tih počela utapati u alkoholu a poslije je oboljela od Alzheimerove bolesti. Razočarana brakovima i ljubavlju izjavila je „Svi muškarci koje sam poznavala/ a tu bi bio malo poveći spisak, kao telefonski imenik manjeg gradića/ zaljubili su se u Gildu, a probudili se uz mene“. Kakva očajna konstatacija. Naprosto zaboli i one neosjetljive na bol.

A kako ćete doživjeti roj misli ispod ovog naslova to ćete samo vi znati.

ČEKAT ĆU TE

Ne vidim Te, ali, tu si…znam…skrivena u njedrima tajne promatraš i tražiš ono, što Ti je oduvijek bilo pred očima a nisi vidjela, budilo noću, sanjala danju…

Gledaš slike vremena razbacanog po godinama…beskrajnoj svjetlosti nebeskog krvotoka.

Gledaš noći neizmjerne…gluhe i šutljive, u kojima sve kipi od nabujalih Istina naše zbilje…

Znam da vidiš Sudbinu…okrutnu…nemilosrdnu…bešćutnu, Njezin krvavi pogled plaši …blijedi obrazi ulijevaju strah…hladne ruke stežu do izdisaja.

Osjećaš i strepiš od sutrašnjeg dana…moga…i da li će ga biti ?

I pitam se , jesi li vidjela nešto što je meni promaklo…što je bilo skriveno do pojavljivanja Sadašnjosti…dok Ti ruka nije probudila divlju vatru u meni…vidom dotakla mračno svjetlo moje bespomoćnosti.

Moga buđenje u opijenosti…uskrsnuća iz mrtvila prošlosti i prosijanih sati vremena postojećeg.

A sutra kada budeš iznad crnog mramora rasipala bisere po uzglavlju Nestanka, izvezenog od vjetra i mora…neba i godiNa…sunca i soli…, znati ćeš da nije Uzaludno.

Ja ću Te gledati i čekati…Najdraža.

FELIX, QUI POTUIT RERUM COGNOSCERE CAUSAS…………………….BLAGO ONOME KOJI JE MOGAO SPOZNATI UZROKE STVARI…….Blago se onima iznad svakodnevnosti……duh određuje težinu stvari….

by Blue Shadow 14.05.10 19:22

by Blue Shadow 14.05.10 19:23

by Blue Shadow 14.05.10 19:26

by Blue Shadow 14.05.10 19:29

by Blue Shadow 14.05.10 19:31

by Blue Shadow 14.05.10 19:33

by Blue Shadow 14.05.10 19:38

by Blue Shadow 14.05.10 19:38

by Blue Shadow 14.05.10 19:40

by Blue Shadow 14.05.10 19:42

by Doc 14.05.10 23:07

15.05.2010. Na Današnji Dan

Liga naroda održala prvo zasjedanje. U SAD-a donesen zakon o prohibiciji. Škoti glasaju protiv prohibicije. Saveznici zauzeli Carigrad. Osnovana nacionalistička stranka u Njemačkoj. Britanija ukida vojnu obavezu. Godina je 1920. U Irskoj kao i danas. Vijesti govore o Irskoj Republikanskoj Asocijaciji- čuvena IRA. Vodi se građanski rat. Žene dobile pravo glasa u SAD-a. Završena revolucija u Rusiji. KP dobila najviše glasova na izborima u Zagrebu. KP stavljena van zakona. Vinkovci dobili električnu struju/gori lampa na sred Vinkovaca/. Otvorene olimpijske igre u Antwerpenu, prve nakon Prvog svjetskog rata. Uspostavljena zračna linija San Francisco-New York. Nacionalizirane njemačke željeznice. Godina je 1920. U svijetu počinje era radio emitiranja. Sve je počelo 2 studenog te 1920 godine, kada se u eteru pojavio prvi puta radio Pittsburgh. Samo dvije godine kasnije u Americi ima već 600 radio stanica. U Evropi se te 1922 godine prvi puta iz Londona oglasio BBC. Iste te 1922 godine radio stanice su se pojavile u Francuskoj i Njemačkoj; godine 1924 u Italiji i Austriji, a 1925 u Mađarskoj i Čehoslovačkoj. Godine 1926 u Evropi radi već 123 radio stanice. Te godine iz jedne bivše konjušnice na Markovu Trgu broj 9 javio se prvi zvuk radio Zagreba. Bila je subota, 15 svibanj 1926 godina: „Halo, halo, ovdje radio Zagreb. Pozdravljamo svoje prve slušatelje i molimo va sda se odmah telefonom javite kako nas čujete.“ Tim riječima se obratila Božena Begović, glumica, spisateljica i prva spikerica. Radio Zagreb počeo je emitirati. Bilo je to onda prava senzacija, vlasnika radio prijemnika malo, a program se je slušao u kavanama. U prvoj glazbenoj emisiji u živo svirali su violinist Vladislav Milanov i violončelist ing. Stanko Žepić, a za glasovirom ih je pratio profesor Mladen Pasaić. Nakon emisije svi su išli na kapljicu okrjepe u gostionicu „Kutnjak“. Tako je radio Zagreb počeo prvu emisiju uz klasiku, točnije Bethovenovu Sonatu u D-duru.. No, kako je zabava uvijek bila prisutna počeli su se svirati i zabavni šlageri. U to vrijeme je bio osobito popularan „Sonny Boy“ kojeg je pjevao veliki Al Jolson. Ta se pjesma prvi puta čula u filmu „The Singing Full“ snimljenom 1928 godine. Bio je to tek drugi zvučni film. Tu je bila i zanosna „Dinah“, koja se našla u deset navrata na američkoj popularnoj ljestvici, samo te 1926 godine bila je u četiri različite verzije na pop ljestvici. Najuspješnija verzija je bila ona Ethel Waters- druga pozicija, grupa Revelers- četvrto mjesto, Cliff Edwards- peta pozicija i Fletcher Henderson- 13-to mjesto. Na upit spikerice Begović da se slušatelji jave , prvi su se javili oni iz Krašića, sela ispod žumberka udaljenog 42 kilometra od Zagreba. Tok prvog dana javilo se po nekima 300 a po drugima čak 600 slušatelja. U početku se program slušao uglavnom preko slušalica na kojima su bili detektori sa iglama narihtanih na 350 val i tako dobivali radio Zagreb. U to vrijeme radio stanica je bila dužna svojem pretplatniku dati radio aparat. I to besplatno. Jedino su oni morali sami kupiti slušalice. Naravno ta novotarija kao i sve novo primljena je od nekih s podsmjehom i izrugivanjem. Sastajalište prvih radio ovisnika bila je kavana u Gundulićevoj koja je na svojim stolovima imala montiranih 50 slušalica. Te „bolesnike“su sa žaljenjem gledali“normalni“, oni kojima to nije značilo ništa. No svaki napredak zahtjeva poneku žrtvu. Mora se reći da je u to vrijeme popularnost kako zabavne tako i klasične glazbe bila nekako podjednaka. Kasnije je došlo do raslojavanja. Ali to nije tema današnjeg dana.

Zadnje je godina prvog svjetskog rata. Borbe se još vode, ali pobjednik se zna. Njemačka gubi rat. ne pomaže ni „Debela Berta“, top loji tuče Pariz sa, za ono vrijeme fantastičnih 120 kilometara udaljenosti. Njemačka velika ofenziva na ruskom bojištu, dok se „veliki proboj“ na zapadnom bojištu izjalovio. Prestale borbe na zapadnom bojištu. Godina je 1918. Otvoren Medicinski fakultet u Zagrebu. Proradila tvornica konzervi Hortus. Uveden u upotrebu gregorijanski kalendar u Rusiju. Francuski kapetan Sarett napravio je prvi skok ikada napravljen padobranom iz aviona. Epidemija gripe u Indiji odnijela pet milijuna ljudskih života, a španjolska gripa koja se je proširila svijetom, usmrtila ih je više nego što je ljudi poginulo u ratu, u Evropi. U toj ratnoj apatičnoj sredini nisu posustali književnici. Britanka Katherina Mansfield piše novelu „The Prelude“, njezin zemljak i kolega James Joyce svojoj drami dao je ime „Exiles“, dok je amerikanac John Drinkwater svoje djelo posvetio Abraham Lincolnu. Igor Stravinski stvara djelo „A Soldier's Tale2, djelo za kazalište i balet, prikazano prvi puta u Lausanni, u Švicarskoj. I „packala“ imaju velike inspiracije, pa tako manje poznati Joseph Stella riše dobro poznati, veliki „Brooklyn Bridge“. U kino dvoranama može se gledati „Pasji Život“, koji je, mnogi komentiraju, te ratne godine bolji od ljudskog. To djelo je napravio, kako znate, filmski genijalac Charlie Chaplin. Snimljen je i prvi film o Tarzanu pod naslovom „Tarzan oft eh Apes“. Prvi glumac koji je igrao tog čovjeka- majmuna zvao se Elmo Lincoln/ nije bio u rodu sa Abrahamom/. Prema slici koja je ispred mene, taj čovjek uistinu naliči na gorilu. Čista potvrda Darvinove teorije. čovjek bi ga se prepao usred bijela dana a u džungli bi umro od straha / u najboljem slučaju pokakao u gače/. U pariškim kinima je strahovita navala. Daje se zadnja epizoda avanturističkog filma „Grof Monte Cristo“, pod naslovom „The Dead Hand“, film koji je temeljen na djelu sjajnog Alexandra Dumasa, u kojem je glavnu rolu igrao onda popularni Leon Mathot. Gužvu na ulicama ispred kina regulirala pariška policija dok će gužve ulične u new Yorku regulirati trobojni semafori koji su upravo postavljeni u tom gradu. Te godine su rođene i dvije sjajne filmske, buduće zvijezde: Ida Lupino i Rita Hayworth, koju smo u jučerašnjem današnjem danu pokopali. I glazbeni svijet dobio je buduće zvijezde. Rođena je Pearl Bailey koja će postati popularna američka pjevačica i glumica.

Te 1918 godine rođen je i budući američki country pjevač i skladatelj RICHARD EDWARDS ARNOLD, koji će slavu i popularnost doseći pod imenom EDDY ARNOLD ili po svome nadimku „The Tennessee Plouhboy“. U svojoj karijeri Eddy je prodao više od 85 milijuna ploča, što ga svrstava među najsvestranije umjetnike popularne i country glazbe Dvadesetog stoljeća iako je njegovo vrijeme bilo u četrdesetim i pedesetim godinama. Danas ga se mnogi i ne sjećaju, drugima im to ime nešto zuji u ušima, treći znaju da je postojao ali ništa ne mogu nabrojiti od onog što je pjevao, četvrti znaju i o neku pjesmu, dok je petima svjež kao riba iz leda na splitskoj „peškariji“. Eddy Arnold je rođen upravo na današnji dan, 15 svibnja 1918 godine u astrološkom znaku Bika, upravo bi danas proslavio 91 godinu da nije morao 8 svibnja/ dakle prije sedam dana/ 2008 godine hitno se javiti na poziv Svevišnjeg. Eddy Arnold je bio po nekima najveći i najuspješniji pjevač country glazbe dvadesetog stoljeća. Po drugima i više od toga jer je Eddy jednako uspješan bio kako na country polju tako i na popularnom nebu. On drži i neke rekorde u cjelokupnoj zabavnoj glazbi. Nijedan pjevač nije imao više singlica na prvoj poziciji CW ljestvice od njega, čak 28. Rođen je u Tennesseeju, odrastao na farmi, a zvijezda je postao u četrdesetim godinama kada je imao svoj vlastiti radio show. Drugi puta uhvatio je slavu u pedesetim godinama, kada nije bilo zabavne televizijske emisije u kojoj Eddy nije pjevao. Nakon pojave rock & rolla Eddy je nestao i nije ga bilo punih deset godina. Sredinom šezdesetih godina pojavio se urbaniziran i civiliziran pjevajući šlagere. U sedamdesetim je godinama ponovo na televiziji, pozornicama i studijima gdje je snimao ploče. A onda se počele i nagrade, koje po većini ne vode na dobro. U osamdesetim je nagrađivan ali je bilo očito da su to one nagrade za kojekakva životna djela. Što unaprijed znači da su te mnogi otpisali. Ipak se Eddy još dugo dobro držao,prešao je i u novo stoljeće doživjevši duboku starost. Na popularnoj ljestvici imao je 40 pjesama od kojih niti jednu na prvoj poziciji, ali je pet ploča prodao u zlatnoj nakladi. Na AC ljestvici slušatelja imao je 16 hitova, dva na prvoj poziciji, dok je na C&W ljestvici nanizao 146 pjesama, od kojih 28 na prvoj poziciji. Prva pjesma koja mu se 1. Studenog 1947 godine popela na američku popularnu ljestvicu zvala mu se „I'll Hold You In My Heart( Till I Can Hold You In My Arms) i na kraju se je zaustavila na 22 poziciji. Ploča je ujedno prodana u zlatnoj nakladi. Najbolje plasirana pjesma na popularnoj ljestvici bila je „Make The World Go Away“ koja se našla na ljestvici 16 listopada 1965 godine da bi se 25 prosinca dokopala šeste pozicije i na njoj ostala tjedan dana. Pjesma je uvedena u Dvoranu slavnih Grammya. Posljednja pjesma sa popularne ljestvice bila je „But For Love“ koja se 21 lipnja 1969 godine popela na pop ljestvicu i na kraju došla do 125 pozicije. Prva pjesma koja se pojavila na C&W ljestvici bila je „Each Minute Seems A Million Years“ koja se na ljestvicu popela 30 lipnja 1945 godine i u konačnici zaustavila na petoj poziciji. Prva pjesma koja se pojavila na prvoj poziciji C&W ljestvice 1 ožujka 1947 godine zvala se „What Is Life Without Love“i provela je tjedan dana na ljestvici. Najuspješnija pjesma na C&W ljestvici bila je već ranije spomenuta „I'll Hol dIn My Heart(…)“ koja se na C&W ljestvicu popela 23 kolovoza 1947 godine i na kraju došla na prvu poziciju na kojoj se zadržala čak 21 tjedan. Zanimljivo je napomenuti da je taj naslov dobio i odgovor u drugoj pjesmi koja se zvala „Take Me In Your Arms And Hold Me“ koja se pojavila na C&W ljestvici31 prosinca 1949 godine i na kraju zaustavila na prvoj poziciji u trajanju od tjedan dana. Završavajući priču o Eddy Arnoldu treba reći da je on trenutačno po popularnosti na prvoj poziciji američke ljestvice popularnih pjevača do danas. Radi ilustracije navesti ću da svima dobro poznati country pjevač Johnny Cash je trenutačno na četvrtoj poziciji. To sve govori o Eddy Arnoldu.

Godine 1982 , na današnji datum, na prvoj poziciji britanske popularne ljestvice našla se je njemačka pjevačica Nicole sa svojom pjesmom „A Little Peace“ inače pobjednicom Eurosonga, i na popularnoj ljestvici se zadržala dva tjedna.

Godine 1856, na današnji datum rođen je Lyman Frank Baum američki novinar i novelist koji je napisao knjigu „Čarobnjak iz OZA“, koja je kasnije prenesena i na filmsko platno a kako je poznato iz tog filma , melodija „Iznad Duge“ koju je pjevala onda mala Dorothy- Judy garland , osvojila je Oscara u kategoriji najboljeg filmskog songa za 1939 godinu. Autor knjige je umro 1919 godine.

Na današnji datum 1908 godine , a bio je petak, u parizu je slikar Claude Monet uništio svoju sliku vrijednu 20.000 funti, govoreći da sa njome nije bio zadovoljan. Blago se njemu na tolikoj samokritici.

Godine 1921, u nedjelju, objavljeno je da je veliku uzbunu izazvala posljednja kreacija ženske odjeće, kritizirana kao neukusna i nemoralna. Suknje su/ milit ću lijepo/ bile skraćene do iznad koljena i tisuće žena je otkrilo svoje noge/muškarci su govorili to je dobro, samo da to ne napravi i moja-pametnjakovići/. U Americi je naišao na široku osudu trend prema: što manje odjeće/škoti su to prihvatili sa odobravanjem/ , što više kozmetike/ e tu se nisu složili/. Država Utah se odlučila za zatvaranje nepropisno odjevenih žena. Moderne mlade žene danas pokušavaju oponašati muškarce. Dizajneri su brzo uočili ekonomsku dobit radeći kraću, jednostavniju odjeću za koju je trebalo manje materijala. Čuvari tradicionalnih vrijednosti ipak su se bojali da stil ne ohrabri gubitak pristojnog vladanja, posebno kada se udruži sa drugim porocima novog trenda među ženama: pušenje, pijenje, šminkanje i plesovima u zabačenim divljim plesnjacima. Država New York šokirana tolikim plesnjacima izglasala je zakon , dajući državnom opunomoćeniku vlast da ih ispita.

Godine 1900, na današnji datum, na velikoj univerzalnoj izložbi u Parizu , brača Lumiere zadivili su posjetitelje svojom novotarijom, filmskim platnom veličine 400 četvornih metara. Veliko platno podignuto je u galeriji strojeva, moralo se svake večeri spuštati, te bi se noću spremalo u rezervoar sa vodom kako bi vlažni materijal tijekom predstave bolje apsorbirao svjetlo s projektora. Program Lumierovih svakoga je dana trajao po 25 minuta i sastojao se od petnaestak filmova. Za izložbu su smišljene još dvije ideje koje nažalost nisu mogle biti ostvarene. Jedna je bila prikazivanje filmova u formatu od 75 milimetara, filmovi su snimljeni ali odgovarajući projektor nije stigao na vrijeme. Drugo je bilo podignuti veliko platno na otvorenome ispred Aiffelova tornja, no u tom ih je naumu spriječio prejaki vjetar.

Godine 1928, na današnji datum, na velikom ekranu u Disneyjevu filmu „Ludi Avion“, prvi put je zaigrao, jedan od najpopularnijih crtanih likova svih vremena Mickey Mouse. Mickey Rooney je tvrdio da je walt Disney mišu dao ime po njemu, tada sedmogodišnjem glumcu u usponu.

A po kome sam ili čemu ja dao svojoj pjesmi u prozi ime , to van neću otkriti.

U SRCU LISTOPADA

Danas sam Te ponovo tražio skritu u meni…u srcu listopada…u zagrljaju sunca…napuštenim bojama izgubljenih godina.

Kiše su pružile dlanove…hvatale dane i sate nemira utkanog u težak pogled sutrašnjice.

Ponovo sam Te tražio u svom postojanju, drhteći od straha da Te ne nađem…preplašen onim što je u meni…bojeći se svoje slike u ogledalu Zore.

I kucao sam na vrata Tvoga ognjišta. Tražio vatru da me sprži, da moj pepeo ostane zauvijek u Tvom skloništu.

Gledao sam Tvoju sliku.

Osjetio sam miris kadulje i lavande razasut po Tvojim livadama obasjanim predvečerjem.

Vidio sam oluju u tišini noći…otvorena vrata čekanja i davanja…pijani san u očekivanju mraka posutog po rukama zanosa.

Vidio sam te onakvu kakvu Te želim. Kakva jesi…bez suvišnosti i nedostajanja , sa ispruženim rukama ka trenutku utopljenom u pehar samoće, gdje snovi ispijaju javu, opijajući se onim, što jest a nije, čega nema a postoji…što gladna tijela napaja žeđu…gdje jesmo i nismo, zapleteni u klupko što nam ga Sudbina odmotava.

BIS REPETITA PLACENT………………………..DVAPUT PONOVLJENE STVARI SE SVIĐAJU………………zašto se smješkate.

Sada ću vam poslati da ne morate čekati. Pospanima savjetujem da ne čitaju, bolje da u snove odlutaju a kada se naspavaju čitanje je lakše i bolje se pamti. Dobro juto vam želim i ja se snu veselim.

by Blue Shadow 15.05.10 11:34

by Blue Shadow 15.05.10 11:35

by Blue Shadow 15.05.10 11:40

by Blue Shadow 15.05.10 11:45

by Blue Shadow 15.05.10 11:46

by Blue Shadow 15.05.10 11:48

by Doc 15.05.10 22:15

16.05.2010. Na Današnji Dan

Tu, 1953 godinu obilježilo je nekoliko značajnih događaja. Uostalom, to bi se moglo reći za svaku godinu da se u njoj dogodilo nešto što nije u drugima i zašto sada davati posebno značenje ovoj godini. Naprosto da ne izazovem zavist ostalih godina. A mi ljudi znamo do čega sve može ona dovesti. Sa godinama nije ništa bolje. Zavist je zavist. Pravi otrov za dušu i pakao za tijelo. Zašto sam ovo napisao – pojma nemam. Ili imam ali neću reći. Da zavidni ne postanu još zavidniji. A to bi im moglo djelovati loše na zdravlje. A ja, koliko me pamćenje služi sam se zakleo Hipokratu da ću voditi brigu o zdravlju. Bez obzira o kome se radi. O zavidnijima i sa još više pažnje. Što je ustvari nemoguće. Svi koji pate trebaju jednaku pažnju. I tu nema rasprave. Dileme još i manje. Dakle da li reći da je 1953 godinu obilježila krunidba britanske kraljice/ i šire/ Elizabethe II, koju je ceremoniju krunidbe po prvi puta prenosila televizija tako da su njeni podanici konačno mogli vidjeti u kakvoj“bijedi“ živi njihova „majka“ ili prednost dati metalskom radniku iz Kumrovca i „čudotvorcu“/ kojemu je po svemu sudeći posao smrdio/ Josipu Brozu, koji je kasnije dobio i umjetničko ima Tito, bilo je za mene Hamletovsko pitanje/ Be or not to be/. A onda sam se odlučio po onoj poznatoj „Alea iacta est“ a može i „Iacta alea est“za našeg čovjeka iz Kumrovca. Te godine, točnije 14 siječnja Tito je izabran za jugoslavenskog predsjednika. Po meni zasluženo. O njemu mogu govoriti što ih volja, svatko ima svoje mišljenje, da je bio idealan naravno da nije, pa svi smo mi ljudi. Uostalom o tome sam pisao u jednom ranijem današnjem danu. No, ono, što mu nitko ne može uskratiti ni opovrgnuti je odlučnost u borbi protiv fašizma a bogme pokazao je bez straha svoje testise/doduše u inkubatoru/ tovarišu Staljinu. A nije bilo to vrijeme za jaja / moglo se ostati i bez njih/, osim naravno Trumanovih. I dok je on jeo krumpir i svinjsku glavi, kraljica je uživala u plodovima iz kolonija, otetih onim siromasima, a na dan krunidbe vozila se u zlatnoj kočiji/ napravljenoj od zlata iz britanskih rudnika zlata i dragog kamenja- moš mislit/. I dok su kraljicu u toploj katedrali obasipali koje kakvim počastima, vani je po kišnom i hladnom vremenu čekalo oko dva milijuna ljudi, od koji je najmanje 30 tisuća prenoćilo da bi zauzeli što bolje pozicije kako bi ih kraljica primijetila. Naravno mjesta nisu bila besplatna, na crnom tržištu karte za stajanje su koštale od 40 do 50 funti, dok su mjesta na balkonu odakle je vidik bio malo bolji bome dosezale cijenu i od 3,500 funti. Eto, što su vam Božje ovčice, za kruh nemaju ali za cirkus se uvijek nađe. Pa neka im bude. Rat u Koreji tek što se stišao počeo je drugi malo zapadnije u Vijetnamo u kojem Francuzi žele ono, što nije njihovo.

Otkrivene struktura DNK. Velike poplave u Nizozemskoj u kojima je nastradalo, bolje rečeno se utopilo na tisuće ljudi. Konstruiran stroj srce-pluća. U uporabu stavljena u SAD-a mikrovalna pećnica. U buduće ćete moći piti kavu sa šlagom. Popularno štivo se zove „Lonac za taljenje“Arthura Miller, a popularan je i roman „Casino Royale“ Iana Fleminga, po kojem je kasnije snimljen i istoimeni film sa poznatim britanskoj agentom James Bondom-007. U New Yorku 4 svibnja Ernest Hemigway dobio Pulitzerovu nagradu za svoju novelu „Starac i more“ koju je napisao 1952 godine. Aktivan je i američki pisac Tennessee Williams sa svojim novim romanom „Camino Real“. U glazbenim krugovima uvijek aktivni Dmitar Šestakovič napisao je Desetu Simfoniju a amerikanac Ralph Vaughan Williams svoje djelo naslovio „Sinfonia Antartika“. Popularna je i radio igra „Pod Mlječnom Šumom“ Dylana Thomasa. Te godine englezi su doživjeli šok od kojeg se do danas nisu oporavili. Usred Wembleya mađarski nogometni tim na čelu sa Ferencom Puškinom je sašio englezima kapute od čiste australske vune, merimo ovaca, napunivši im mrežu sa šest smrtonosnih golova. Rezultat je bio 6:3 za Mađarsku, koja je tako postala prva prekomorska zemlja koja ih je pobijedila kod kuće. Ali, sve se mora dogoditi prvi put. Osim ako drugačije ne odlučiš. Jedan od događaja koji je obilježio tu 1953 godinu je svakako i osvajan je „Majke Svijeta“, najvišeg planinskog vrha na svijetu Mount Everesta visokog 8848 metara. Dogodilo se to 29 svibnja , junaci tog podviga bili su Novozelanđanin Sir Edmund Hillary i Nepalac, šerpa Tenzing Norgay/ koji nije dobio titulu Sir, iako su mnogi skloni reći da je zapravo se on prvi popeo jer je Hillary bio toliko iscrpljen da ga je ovaj naprosto doteglio. No povijest je odlučila drugačije postaviti stvari. Uostalom tko može biti bolji od Engleza. Naravno osim Mađarske/ tu nisu mogli zamagliti ništa/. A 12 rujna zlobnici su prokomentirali da se John Fitzgerald Kennedy , senator Massachusettsa ,također popeo na jedan, doduše manji, ali ništa manje značajan brežuljak, nakon što se vjenčao sa prelijepom fotografkinjom Jacqueline Lee Bouvier. Najtužnije je bilo te godine u Sovjetskom savezu. Cijela država je bila u dubokoj crnini a njeni građani posebice tovariš Ni(kita) Hruščov su ronili krokodilske suze, mnogi u sebi Boga hvaleći što ih je riješio napasnika i krvožeda, bačuške Josifa Visarionovič Džugašvili popularniji pod imenom Staljin, a Sotone pod nadimkom „drug žuti“/ vjerojatno zato, kada bi mu došle žute minute mnogi bi završili u mraku, najčešće vječnom/. Ljudi su bili toliko preplašeni od tog monstruma da se dugo poslije njegove smrti nisu smjeli požaliti na njegove „žute minute“. Tito prvi puta službeno posjećuje zapadne zemlje. U Zagrebu održan 38 svjetski kongres esperantista. Tršćanska kriza prijeti novim sukobima. Italiju opet miluju saveznici. Osnovano dramsko kazalište Gavela. Ana Roje otvara u Kaštel- Kambelovcu Međunarodnu baletnu školu koja doživljava svjetsku afirmaciju / od 1970 u Primoštenu. Ma vidi ti ovo/.

U Rimu počelo prikazivanje film „Europa 51“ sa Ingrid Bergman , redatelja Roberta Rossellinija. Ovo je njihov drugi zajednički projekt. Daljnju suradnju nastaviti će u krevetu sljedećih sedam godina. Filmska kompanija Fox odlučila da će svoje filmove u buduće snimati u „Cinemascope „tehnici. U Los Angelesu se 4 lipnja počeo prikazivati film „Julije Cesar“snimljen prema djelu Shakespearea sa Marlon Brandom, James Masonom i John Gielgudom. Vijest iz Turina obavještava sve pobornike gospođe Lane Turner, da „sirotica“ više nije sama i da je 7 rujna uplovila po četvrti put u bračnu luku. Ovoga puta za kormilom je bio grmalj Lex Barker, koji je na filmu igrao Tarzana. Mnogi poznavajući i Lanu i Lexa prognoziraju da će isti u braku dobiti ulogu- majmuna. Film o kojem svi pričaju zove se „The Robe“,snimljen prema djelu Lloyd C. Douglasa, snimljen u novoj Cinemascope tehnici u režiji Henry Kostera, sa Richard Burtonom, Jean Simmons, Victor Matureom i Michael Rennie u glavnim rolama. Najbolji film te godine bio je „Odavde do vječnosti“ koji je imao 13 nominacija i osam osvojenih Oscara, a najbolji filmski song se zvao „Secret Love“ i dolazi iz filma „Calamity Jane“, Glazbu je napisao Sammy Fain, stihove Paul Francis Webster. Ponovo najviše dolara od prodanih kino ulaznica ostvario je jedan dugometražni crtani film „Peter Pan“ koji svom gazdi Walt Disneyju donio dobit od 24,532.000 dolara. Na četvrtom mjestu po zaradi nalazio se jedan od najboljih westerna „Shane“ u kojem je glavnu rolu revolveraša mekog srca igrao Alan Ledd a pojavio se i dječak Brandon De Wilde u ulozi malog Joea. Inače u „Ratu Svjetova“ pojavili su se „Vitezovi Okruglog Stola“, koji se slavili „Praznik u Rimu“ sa „Julijem Cezarom „ i gospođicom „Lili“ „Prvom Damom Amerike“na koju je bila jako ljubomorna „Calamity Jane“, te je konačno „Digla Zavjesu“i dokazala da je prava „Glumica“ koja će pokazati Lili „Kako se udati za Milijunaša-

Na američkoj popularnoj ljestvici te godine našlo se deset pjesama na prvoj poziciji od kojih devet prodanih u zlatnoj nakladi. Najviše tjedana na popularnoj ljestvici bila je skladba „Vaya Con Dios(May God Be With You) u izvedbi Les Paula & Mary Ford, punih 11 tjedana. deset tjedana na prvoj poziciji i naklada u preko milijun kopija bila je i „The Song From Moulin Rouge (Where Is Your Heart“u izvedbi orkestra Percy Faith. A sada se vraćamo današnjem datumu.

Tog 16 svibnja 1953 godine u 43 godini života umro je jedan od najvećih jazz umjetnika Dvadesetog stoljeća, jedan od rijetkih koji je bio neameričkog i ne crnačkog podrijetla DJANGO REINHARDT. A sve je počelo 23 siječnja 1910 godine u jednoj ciganskoj čergi plemena Manuša u Belgiji, u zaprežnim kolima kada se rodio dječak. Glazbeni talent, kao uostalom i mnogi Romi, je dječak pokazivao od najranijeg djetinjstva pa je već kao dijete svirao violinu, benđo i gitaru, a kada se pleme nastanilo u blizini Pariza, Django je obilazio pariške kafee i svirao ponekad za novac, kadikad za obrok a najčešće za- ništa. Tada je imao jedanaest godina. Kada je imao 18 godina u njegovoj čergi je izbio požar i Django je zadobio teške opekotine i ostao trajno invalid na lijevoj ruci. Tri su mu prsta ostala ukočena. No, toga nije omelo da je postao najveći virtuoz klasične gitare a bogatstvo tonova koje je izvodio samo sa dva prsta mnogi nisu mogli ponovit ni sa deset. A vjerujem da im ni dvadeset ne bi mnogo pomoglo. Ostati će vječna tajna i nagađanje koja će raspirivati maštu zaljubljenika jazz kako bi taj glazbenik svirao da je imao deset prstiju. Polovinom trideset svira u kvintetu Hot Cluba Francuske i uskoro se o njima pričalo kao o najboljim evropskim jazz glazbenicima a sam Django je svrstan među najbolje svjetske gitariste. Uskoro i najbolji. Postao je zvijezda pariškog umjetničkog života, nastupao na svim poznatim pozornicama, tražio i dobivao najveće honorare. Na svojoj akustičkoj gitari i sa svoja dva prsta stvarao je glazbu koja se kretala od blagog žuborenja proljetnog potočića do olujne grmljavine. Bio je uz to izvrstan tehničar. Stvorio je svoj poseban stil sviranja, kojeg nitko nije mogao ni približno ponoviti a kamoli nadmašiti. No, kako to često bude kod izuzetnih talenata, uvijek im pomalo manjka, koliko upornosti toliko i odgovornosti. Jedan od njih je nažalost bio i Django. Nije htio prihvatiti obaveze, želio je potpunu slobodu, pa i onda kada se je na nešto obavezao , često je to zaboravljao. Da nije te“falinge“ u njegovom životu mnogi se pitaju gdje bi mu bio kraj. Nije se jednom dogodilo da ugovori koncert a on umjesto na koncertu završi u nekoj birtiji ili sa štapom za pecanje u rukama. Znao je dovesti druge, upravo zbog te slabosti u veliku neugodnost. Oni, koji su na svojoj koži osjetili tu nestalnost njegovog duha bio je i slavni Duke Ellington. Kada mu je 1946 godine slavni Duke organizirao koncert u čuvenom Newyorškom Carneggie Hallu, od čijeg samo imena većina glazbenika dobiva laganu drhtavicu, Django je jednostavno zakasnio na koncert, zadržao se u nekom baru igrajući svoj omiljeni biljar. Na ponovljeni koncert nije uopće ni došao. Django je bio samouk, nije znao čitati ni pisati no skladao je mnogo sjajnih kompozicija. On je naprosto svirao svoje kompozicije iz glave a Stefan Grappelli je te tonove pretvarao u note. Umro je od izljeva krvi u mozak upravo kada se spremao na veliku svjetsku turneju. No, ostajući vjeran svome stilu ni na nju nije pošao. Ovoga puta iz opravdanih razloga.

Godine 1958, na današnji dan na prvoj poziciji britanske popularne ljestvice, punih šest tjedana nalazila se pjesma „Who's Sorry Now“ u izvedbi Connie Francis.

Godine 1973, na današnji dan, u NewYorku održana premijera nostalgične komedije „Mjesec Od Papira“ u režiji Petera Bogdanovicka s Ryanom O'neilom i njegovom devetogodišnjom kćerkom Tatum u glavnim ulogama Ryan i Tatum glumili su oca i kći, par, koji za američke ekonomske krize u tridesetim godinama preživljavaju pomoću sitnih prevara. Dijete je dobilo više pohvala, od također pohvaljenog oca, njezin je debitantski nastup nagrađen Oscarom za sporednu žensku ulogu i tako je malena postala dotad najmlađa dobitnica pozlaćenog golaća.

Na današnji datum, 1992 godine, u svome rodnome gradu Berlinu, pokopana je legendarna Merlene Dietrich. Posljednjih desetak godina potpuno se povukla iz javnog i društvenog života, od 1980 godine uopće nije izlazila iz svoga pariškog stana. Posljednju je filmsku ulogu odigrala 1978 godine u neuspješnom filmu“Samo Žigolo“ Davida Hummingsa u kojoj je partner bio David Bowie Maximilianu Shellu je 1983 godine dopustila da uđe u njen stan snimiti dio dokumentarca „Marlene“, pristala je odgovarati i na neka pitanja ali se nije htjela pojaviti pred kamerom. Hitler i Goebbels nudili su joj sjajnu karijeru u Njemačkoj, što je odbila. Dapače za vrijeme Drugog svjetskog rata je radila na antinacističkoj promidžbi, što joj neki Nijemci nisu mogli oprostiti, pa su na pogrebu organizirali malu, ali glasnu grupu koja je pravila nerede smatrajući da „izdajica“ ne smije posljednje počivalište dobiti u Berlinu.

No, zato, ja se nadam , ova pjesma može se objaviti na stranicama ovog foruma, pogotovo što ima i dosta optimistički naslov.

Ostati ćeš

I opet neke maglovite misli raširile ruke po Vidicima…

I ponovo riječi što znače-govore, zadojene pitanjima i odgovorima u isto vrijeme iz Tvojih u moja usta…iz Tvoje oluje u grč Sjedinjenja…zauvijek i bez upitnika.

Vidim Ti srce…treperavo…prepuno neke strepnje…neizvjesnosti…nečeg što nije bilo prije mene.

Gledam Te granice očekivanja u ogledalu svojih osjećaja…u ritmu otkucaja koje osjećaš s velikim oprezom, s dozom nejasnoće…Zašto?...Kako?...Zbog čega?...zašto ja?...

Ista pitanja koja bi mogao postavljati Sjever,koje bi mogao rasipati Val na zlatne žale Zore.

I opet se vračamo izvoru…

Ljubav nema pravila, ona je van svih pravila i ograničenja…

Ona zna samo za Postojanje njih dvoje…povezanih daljinom…na dohvatu Dodira, ali bez njega.

Ona će ostati i nakon što Zenit izgubi sjaj u praznim dubinama svemira.

OMNES EODEM COGIMUR…………………..SVI SMO NA ISTO MJESTO GONJENI……………Strah me je o tome i misliti….

I tako poštovani čitatelji ove rubrike došlo je vrijeme za ono što će uskoro doći. Razmišljam o tome da vam sam kažem ili čete, a hoćete sami doći do tog zaključka. Moram priznati gledajući vaše zanimanje za ono što se događalo na današnji dan, polako se osjećam sjetno, i , moram priznati osjećam kao da sam vas iznevjerio…ali nisam…i toću dokazati…ali da će se nešto promijeniti to je sigurno…već deset mjeseci nisam uzeo boje u ruke…mjesecima nisam napisao slova u svoju najnoviju knjigu o zlatnim pločama…ne znam kada sam mogao slobodno meditirati i napisati neki stih iako mi ne nedostaje inspiracije…ne sjećam se kada sam napisao novi aforizam…termine za nogomet smanjio sam na jedan put tjedno…pripremanje emisije radim uvijek u tjesnacu sa vremenom…sa kaktusima nisam razgovarao mjesecima…i da vam više ne nabrajam razloge koji će biti razlog mojih razloga…ali…je suprotni veznik koji može značiti nadu ili ono suprotno…Sada ako imate snage pročitajte, ako niste dobre volje ostavite je za vedrije dane…jer ono što je napisano ostaje za trajno ako kojim slučajem ne završi u starom papiru ili pod nemilosrdnim prstima Deletea.

by Blue Shadow 16.05.10 10:06

by Sponsored content