Roditeljski kutak

eno mi sin opet bolestan... nocas se uopece nisam naspavala, imao je 41° temp. - paracetamol, tusiranje, oblozi. Eno sad spava, i opet - gori od temp. Kasnije idem kod dr-a jer se bojim da nece, ne daj boze, sta dobiti na pluca.
A, bio mi je bolestan pocetkom tjedna i nakon dva dana mu bilo bolje, isao u skolu.. medjutim, jucer se igrao sa susjedovim klincem pa su se poljevali vodom. Dosao je kuci sav mokar, a mene dobro da nije slagiralo jer je par dana prije isto imao visoku temperaturu. Zar ta djeca bas nista ne razmisljaju? I jos sam mu lijepo rekla da ne trci puno okolo (ima kronicni bronhitis), nek se lijepo igraju.. nisam ga trebala uopce pustiti.. trebao je jos jucer ostati u kuci, igrati komp.... I to sad sve pred put i u ovoj cijeloj ludnici...

Helena je napisao/la:eno mi sin opet bolestan... nocas se uopece nisam naspavala, imao je 41° temp. - paracetamol, tusiranje, oblozi. Eno sad spava, i opet - gori od temp. Kasnije idem kod dr-a jer se bojim da nece, ne daj boze, sta dobiti na pluca.
A, bio mi je bolestan pocetkom tjedna i nakon dva dana mu bilo bolje, isao u skolu.. medjutim, jucer se igrao sa susjedovim klincem pa su se poljevali vodom. Dosao je kuci sav mokar, a mene dobro da nije slagiralo jer je par dana prije isto imao visoku temperaturu. Zar ta djeca bas nista ne razmisljaju? I jos sam mu lijepo rekla da ne trci puno okolo (ima kronicni bronhitis), nek se lijepo igraju.. nisam ga trebala uopce pustiti.. trebao je jos jucer ostati u kuci, igrati komp.... I to sad sve pred put i u ovoj cijeloj ludnici...

vrijeme je izmišljeno za viroze i visome temperature. ne pomaže razmišljanje o tome šta si trebala, nego dijete za ruku i pravac liječniku.
nek brzo ozdravi!!

ma imamo termin tek u 10.00...

Helena je napisao/la:ma imamo termin tek u 10.00...

brzo će to
sad će biti problem zadržati malog u kući

danas ce spavati cijeli dan - uvijek je tako kad je bolestan, a sutra nema nikud van.. moze lezati, gledati tv, igrati komp.. u nedjelju cu ga pustiti malo u dvoriste, al sta sa skolskim izletom u ponedjeljak... pustiti ili ne? nemam pojma.. kad je tako osjetljiv, boze sacuvaj, a uvijek glumi nekog frajera a u biti je kao mimoza....

Helena je napisao/la:danas ce spavati cijeli dan - uvijek je tako kad je bolestan, a sutra nema nikud van.. moze lezati, gledati tv, igrati komp.. u nedjelju cu ga pustiti malo u dvoriste, al sta sa skolskim izletom u ponedjeljak... pustiti ili ne? nemam pojma.. kad je tako osjetljiv, boze sacuvaj, a uvijek glumi nekog frajera a u biti je kao mimoza....

ovo sa ponedjeljkom je zaista teška odluka. dali uradit ono što ti misliš da je dobro ili ono što on misli da je dobro.

a na koga je ko' mimoza? na tatu, naravno

naravno

Helena je napisao/la:naravno

na drugu mogućnost nisam niti pomislio

...moj sin koji me razumije i prihvaca onakvog kakav jesam.
..moja kcer..prkosna ponosna i kriticna ..krv moje krvi
..brat i sestra ,,tako isti a tako razliciti .
..ono sto me veseli , a volio bi ih imati jos 10....

još deset ..
smanji malo doživljaj..ili ću te ja, u ime ženskog roda natući pred svima
vidio jesi, ali nisi iskusio porod..samo jedan..
samo jednog djeteta od 56 dužine, i 4560 težine..u trajanju 14 sati, bez kapi vode, hrane..kad i vragu obećavaš dušu, za samo jednu, jedinu kap vode..i kada ti doktor da gazu natopljenu vodom, u njemu vidiš božanstvo, i pamtiš tu gestu dok si živ... i od tada nikada ne idem dalje od km od kuće, a da ne ponesem, ili kupim bočicu vode.
od tada mi je voda svetinja..a svaka bol, ma kakva god ona bila, mi je
zanemariva, ignoriram ju, i ona prođe. Jer se samo sjetim trudova..
ostatak, i sve daljnje detalje ću cenzurirati..da muškići ne padnu pod stol..
a ti bi još deset :azdaja:

šalim se kroz istinu..
da moram, i opet bih sve iznova prošla znajući što me čeka..jer se svaka sekunda toga isplatila!

Čarolija je napisao/la:još deset ..
smanji malo doživljaj..ili ću te ja, u ime ženskog roda natući pred svima
vidio jesi, ali nisi iskusio porod..samo jedan..
samo jednog djeteta od 56 dužine, i 4560 težine..u trajanju 14 sati, bez kapi vode, hrane..kad i vragu obećavaš dušu, za samo jednu, jedinu kap vode..i kada ti doktor da gazu natopljenu vodom, u njemu vidiš božanstvo, i pamtiš tu gestu dok si živ... i od tada nikada ne idem dalje od km od kuće, a da ne ponesem, ili kupim bočicu vode.
od tada mi je voda svetinja..a svaka bol, ma kakva god ona bila, mi je
zanemariva, ignoriram ju, i ona prođe. Jer se samo sjetim trudova..
ostatak, i sve daljnje detalje ću cenzurirati..da muškići ne padnu pod stol..
a ti bi još deset :azdaja:

šalim se kroz istinu..
da moram, i opet bih sve iznova prošla znajući što me čeka..jer se svaka sekunda toga isplatila!

istinu zboris ..

14 sati, huh stvarno za popizdit, ups na izrazu, ja sam to riješila prvo za 4 sata, a drugo za 50 min, ako bude treće strah me da će izletit kad kihnem , i stvarno kad se sjetim onog osjećaja kad ti stave to malo sluzavo stvorenje na tebe, sva bol nestane kao povjetarcem odnešena,a ono malo čudo što je do par trenutaka prije bilo dio tebe gleda ( da ne kažem bulji) u tebe i pita se koja si sad pa ti...
(znam da bebe ne vide dobro, al mogla bi se zakleti da je u tom trenutku vidjela nešto ogromno što joj se smiješilo i čudila se kako to nešto izgleda izvana)
sad se i ja raspisala ko velika

na mene ga nisu stavili, jer ga je tim desetak doktora odnio jureći u drugu sobu, da ga ožive, jer nije disao, bio je tamnoljubičast, a meni su raspalili sve moguće infuzije i injekcije da dođem sebi, jer mi je utrnuo svaki milimetar kože, i kose od onog dubokog disanja..nisam progovarala cijeli dan..samo sam kontrolirala disanje, i čuvala snagu, kao da sam znala što me čeka.
a jesam li rekla da se cijelih tih 14 sati nisam smjela pomaknuti niti milimetra, niti na wc..niti se podići, promjeniti položaj..bez kapi vode..samo ja i sat na zidu..lagani trudovi, koje su pojačavali, tek neznatno..7 sati prije poroda su ih malo naštelali na jače..ali..ništa..
i nakon toliko sati..kažu oni meni..upri
i znate što,,jesam..imala sam snagu kao da sam sad došla s wellnesa...
jesam li rekla da sam rodila u nedjelju, bila je noć vještica

da završim do kraja..nakon par sati rada na meni, i njemu..donesu mi ga u sobu..smazao je 0.5 na veliku dudu glukoze..kao da ima dva mjeseca.
imao je crnu kosu i plave oči..duboke, tamne plave..
i polegnu ga u krevetac do mene..i on pruži ručicu prema rešetki, i ja mu u dlan stavim svoj prst..i on je prstićima grebkao moje prste, dirao mi ruku..prvi kontakt samnom od kada je prestao biti dio mene...
i gledao me pravo u oči..a usta mu se nakrivila u neki zajebantski smješak..kao da mi govori..jesmo ih..sve smo pobijedili, živi smo..
i ja sada imam suze u očima..
ali su mješavina velike sreće i tuge, kad se toga sjetim, što je sve prošao..kakav je borac bio..
i danas je takav. i svađa se samnom, i ne bi ga nadmudrili svi političari, kad se brani , i zagovara sebe..a ja pucam od sreće što je takav..što je živ!

uzivam u samoci , ali klinci uzasno nedostaju ..znam da im je u lici lijepo i da uzivaju, no sve mi je prazno bez njihovih glasova..brrr





sa braticem u puli (sven i lea obozavaju luku)



medulin

dođi će oni brzo,ne tuguj tatice, a kad dođu sa sjetom ćeš se sjećati ovih trenutaka mira i tišine....

gorana je napisao/la: dođi će oni brzo,ne tuguj tatice, a kad dođu sa sjetom ćeš se sjećati ovih trenutaka mira i tišine....

znam..i zato sada u njemu uzivam

ovo nisam ja pisala nego sa copy/paste sa jednog bloga,


*
IVICA I MARICA ( naša verzija )


Bajke su jako bitne u odrastanju. One nas uće kako se trebamo ponašati jednoga dana kada budemo veliki. Sada ću vam ispričati moju najdražu bajku, te pokušati izvući pouku iz nje.
Krenimo:

Jednom davno, iza 7 gora, iza 7 mora, iza 7 planina, iza 7 dolina, iza 7 šuma živio jedan zmaj. Jednog se dana probudi i reće sam sebi: «U pićku materinu, di ja to živim!?»

A sad ozbiljno:

Jednom davno, pitaj Boga di, živjeli su Ivica i Marica, zajedno sa svojim ocem i maćehom (njegovom Bog zna kojom ženom sponzorušom). Njoj su naravno djeca smetala zato što su trošila pare koje je ona smatrala svojima, pa je odlučila ostaviti jadnu i bespomoćnu djecu samu u šumi da ih pojedu divlje zvijeri. Naravno, na to je uspijela nagovoriti muža koji je baš obožavao svoju djecu, ali eto, takve su žene: jedna strasna noć i dobije što želi. Uglavnom, Ivica je ćuo njihov razgovor i izašao kroz prozor da sakupi kamenje koje mu je trebalo za njegov genijalan plan. Idućeg jutra starci su ih odveli duboko (nekoliko kilometara) u šumu, ali naš pametni Ivica cijelim putem je bacao kamenje za sobom. Naravno, nitko nije primjetio da za sobom vuće punu vreću kamenja. Kada su stigli, starci su sjekli drva, a Ivica i Marica su zaspali. Kada su se probudili starci su otišli kući. Marica je plakala zato što je mislila da su ih zaboravili
(nedavno je gledala Sam u kući), ali naš hrabri Ivica joj je pokazao kamenje, i oni su odlućili, umjesto u centar za socijalnu skrb, vratiti se kući. Kada su stigli, mislili su da luđacima od njihovih staraca više nikad neće pasti na pamet da ih ostave u šumi i da je ovo bilo slućajno. Normalno, već idućeg jutra ponovo su krenuli u šumu, ali ovoga puta naivni Ivica nije imao vreču s kamenjem pa je uzeo kruh i lomio ga putem. Ponovo su uspjeli zaspati znajući da će ih starci ostaviti i kada su se probudili pokušali su slijediti mrvice koje su, naravno, životinje pojele. Išli su šumom i izgubili se. Nakon nekoliko sati lutanja naišli su na nešto najbolesnije u cijeloj bolesnoj priči – kućicu od slatkiša. Zamislite što bi se jednoj takvoj kućici dogodilo poslije obićne kiše! No dodro, kada su došli do te «kućice» odmah su se bacili na glabanje zidova, bez razmišljanja koja bi budala sagradila takvu kuću, zašto bi je sagradila u po nićega i, pobogu, je li ona uopće jestiva. Bez trunke respekta su napali nečije potencijalno umjetnićko djelo. U toj kući je, naravno, živjela Baba Roga, luda baba kanibalskih i pedofilskih sklonosti. Ona im je oprostila što su joj pojeli pola kuće, te im ponudila smještaj, a oni naivni pristali misleći da je to neka dobra i potpuno normalna baka koja živi sama u ljepljivoj kući od slatkiša u po šume. Baba je, naravno, već prvi dan zatvorila Ivicu, a Maricu poćela tjerati da radi prljave poslove umjesto nje. Željela je pojesti Ivicu kada se udeblja, ali je bila toliko ćorava da mu je morala pipati prste da vidi koliko se udebljao. Naš hrabri, pametni i lukavi Ivica joj je kroz rešetku gurao pileću kost, a luda baba nije skužila da to nije njegov prst, nego smrdljiva masna kost. Kad je jednoga dana babi dopizdilo čekanje naredila je Marici da pripremi peć u kojoj će ispeći Ivicu na žaru, a zatim ga požderati (ovaj dio se djeci koja se spremaju u krpe najviše sviđa). Kada je Marica pripremila vatru, baba se nagnula nad vatru da je isproba, a Ivica i Marica su je gurnuli u peć. Babetinu od 150 kila koja jede djecu u tu malu pećnicu! Nakon toga su pobjegli i baš slučajno naišli na svoju kuću. Tamo su naišli na oca koji im je rekao da im je maćehu spizdio grom i oni su napravili slavlje. Živjeli su dugo i sretno zajedno: Ivica je zbog svoje hrabrosti odlučio postati policajac. Cijeli život je sjedio u uredu i dobijao plaču ne radeći ništa, ko Žikin stari. Marica se bogato udala, pa razvela i sada živi u Los Angelesu sa 20 godina mlađim dečkom. Njihov stari je završio u ludari s dijagnozom poremečaja ličnosti i nedostatka vlastitog mišljenja.

POUKE:

1) Ako se tvoj stari oženi ženom koja nije tvoja stara, ubij ju ili će ona tebe. Sve maćehe su zle!
2) Uvijek imaj spremnu vreču kamenja, mogla bi ti zatrebati!
3) Ako ikad naiđeš na kućicu pd slatkiša, nemoj je jesti. Unutra živi Baba Roga!
4) Od žderanja djece postaješ ćorav i glup!
5) Ne vjeruj u bajke, SERU!!!

Danas počinje nova školska godina, moj đak baš i nije oduševljena, zbog novih obveza, doduše raduje se društvu, ali kad joj spomeneš tablicu množenja napravi ovaku facu , kako vaši đaci doživljavaju školu?

moj krece tek 16-og u skolu, ali bas ne pokazuje odusevljenje

Neki dan sam išla na prvi roditeljski ove godine, i učiteljica nam dala jedan papir na kome piše ovo, ja sam C/P sa jedne stranice;
ANTIPEDAGOGIJA KAKO ODGOJITI DELIKVENTA
1. Počnite od rane dobi davati djetetu sve što poželi. Na taj način će odrasti u uvjerenju da mu je cijeli svijet dužan pružiti lagodan život.
2. Kada dijete pokupi ružne riječi, smijte mu se. Mislit će da je baš simpatičan. To će ga također ohrabriti da nauči još «simpatičnije» riječi koje će vas kasnije rušiti s nogu.
3. Nemojte ga nikada upućivati u duhovne stvari. Čekajte da postane punoljetan i tada ga pustite neka «donese vlastitu odluku».
4. Izbjegavajte koristiti rječ pogrešno. Ona bi u djetetu mogla izazvati osjećaj krivice. Tako će poslije, kad bude uhićen zbog krađe automobila, vjerovati da se cijeli svijet okrenuo protiv njega.
5. Pokupite za djetetom sve što ostavi razbacano u svojoj bližoj i daljoj okolini: knjige, cipele i odjeću. Činite sve umjesto njega, tako će naučiti odgovornost uvijek prebaciti na drugoga.
6. Dopustite djetetu da pročita sve što mu dođe u ruke. Pazite da posuđe kojim se služi bude sterilizirano, ali mu zao dopustite da mozak hrani smećem.
7. Redovito se svađajte u nazočnosti djece.
8. Dajte djetetu novaca koliko želi. Nemojte mu nikada dopustiti da sam zaradi. Zašto se mučiti poput vas?
9. Zadovoljite sve njegove prohtjeve za hranom, pićem i udobnošću. Neka svaka njegova želja za vas bude zapovijed.
10. Ako se sukobi sa susjedima, profesorima ili policijom, uvijek budite na njegovoj strani. Oni svi imaju predrasude o vašem djetetu.
11. Kada stvarno dođe u nepriliku, ispričajte se u svoje ime: «Nikada ništa nisam mogao za njega učiniti!»
12. Pripremite se za život pun tuge i boli. Najvjerojatnije ćete ga imati.

zanima me što mislite o tome?

sve je to super gorana....samo si trebala toj učiteljici reći da ako se ne budeš pridržavala ovih naputaka,tvoje dijete će nazvati Plavi telefon i reći da ga zlostavljaš....LOL
jer upravo sve suprotno od toga ti piše kad dođeš u Centar za socijalni rad a i nastavnicima u školi su ruke vezane jer se djecu ne smije kažnjavati bla bla.... a sa druge strane trebali bih strogo odgajati...
pa kako pobogu?????

ima tu gore par stavki koje stoje ali većina ih je totalno bezveze....

Ja sam vec odavno prestao biti roditelj, vec prijatelj svog sina i mogu vam reci da daleko vise imam uspjeha na takav nacin odgoja nego sto ti strucnaci savjetuju, a oni isti koji tako savjetuju zaboravljaju da su i sami bili djeca i da su imali roditelje sa kojima se u vecini slucajeva nisu slagali. Ne zaboravimo da su i dijeca ljudi ali sa kompleksnijin pogledima na svijet i desavanja oko nih samih, Zbog toga treba im pomoci na nacin koji te osobe u malom prihvacaju bez da se postavljamo iznad nijh, vec da budemo u ravni sa njima.

Unitas je napisao/la:Ja sam vec odavno prestao biti roditelj, vec prijatelj svog sina i mogu vam reci da daleko vise imam uspjeha na takav nacin odgoja nego sto ti strucnaci savjetuju, a oni isti koji tako savjetuju zaboravljaju da su i sami bili djeca i da su imali roditelje sa kojima se u vecini slucajeva nisu slagali. Ne zaboravimo da su i dijeca ljudi ali sa kompleksnijin pogledima na svijet i desavanja oko nih samih, Zbog toga treba im pomoci na nacin koji te osobe u malom prihvacaju bez da se postavljamo iznad nijh, vec da budemo u ravni sa njima.

apsolutno se slažem...tvoj sin je sad odrastao i puno je lakše...
no dok je taj vražji pubertet prisutan,djeca moraju imati i prijatelja ali i roditelja(čitaj autoritet) jer je to njima potrebno.....
sjetim se sebe u tim godinama i odmah znam na što su sve spremni
ja znam da sam svojoj majci sa 20-tak godina priznala da je bila u pravu za sve njene postupke u tim mojim godinama jer sami bog zna gdje bi moja luda glava završila da nije bilo njene kontrole....
tako da...sve ima svoje